ࡱ> Dbjbj >2{{Zr%"%AAAUUU8Y4U; "8:::::::::::::$=k@D^:A^:AAc;R1R1R1xAA8:R18:R1R1:z6,7ƸƳU,6 $:y;0;6RB/B77&BA(7R1^:^:0;B :ANIKA KAO FATALNA }ENA  DEMONIZACIJA }ENSKOSTI U PRIPOVIJETCI ANIKINA VREMENA IVE ANDRIA Marijana Bijeli, Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska Key words: gender, fame fatale, demonization, castration, cultural crisis, sacrificial revival, (meta)naration From the standpoint of a feminist literary critic, the demonization of women in the form of a stereotype/archetype femme fatale is usually interpreted as a patriarchal ideological construction symbolizing male fear of female emancipation, connected with the periods of crisis of the patriarchal societal order. Unlike other feminist critics, in her work Soft Shed Kisses Re-visioning of Famme Fatale in English Poetry of the 19th Century Malgorzata Luczynska-Holdys claims that the stereotypical character of femme fatale in literature is often used to criticize male point of view. This interpretation is the consequence of male voices in the texts analyzed by Luczynska-Holdys, which ascribe fatality to all women. This interpretation is based on the thesis that in the novel Anikas Times it is possible to observe the process of demonization of women in the minds of central male characters, as well as in the stories produced by the patriarchal male-centered community. Therefore, the novel does not simply reproduce the patriarchal stereotypical construction of fatal women but it enables a certain level of its reflection and criticism. Klju ne rije i: rod, fatalna ~ena, demonizacija, kastracija, kulturna kriza, ~rtvena obnova, (meta)naracija Demonizacija ~ene u obliku stereotipa/ arhetipa fatalne ~ene s glediata feministi ke kritike obi no se interpretira kao patrijarhalna ideoloaka konstrukcija koja ozna ava muaki strah od ~enske emancipacije povezan s periodima krize patrijarhalnog druatvenog poretka. Za razliku od veine feministi kih kriti arki Malgorzata Luczynska-Holdys u svom radu Re-vizija fatalne ~ene u engleskom pjesniatvu 19. stoljea tvrdi kako posezanje za ovim stereotipom u knji~evnosti esto omoguuje kritiku muakog glediata zapa~ajui da u analiziranim tekstovima muaki subjekti fatalnost pripisuju svim ~enama. Moja interpretacija polazi od teze da pripovijetka Anikina vremena omoguuje refleksiju procesa demonizacije ~ene i ~enskosti, kako u svijesti glavnih muakih likova, tako i u pri ama koje oblikuje patrijarhalni kolektiv, te da stoga pripovijetka ne reproducira jednostavno patrijarhalno konstruiranje stereotipa fatalne ~ene, nego omoguuje odreenu razinu kritike ovog procesa. Prisutnost arhetipa/ stereotipa fatalne ~ene mo~emo pratiti gotovo kroz itavu povijest Zapadne kulture. Nalazimo ga u anti koj mitologiji i u Bibliji, u srednjovjekovnoj Europi i novovjekovnoj Europi, osobito u razdoblju prijelaza s 19. u 20. Stoljee (Anderson 1995: 1). Iako u anti koj mitologiji nailazimo na bia koja utjelovljuju seksualnu privla nost i fatalnu opasnost za muakarce koji podlegnu njihovim arima (sirene, harpije, furije i lik prve ljudske ~ene, Pandore), treba napomenuti da se arhetip fatalne ~ene tek airenjem kraanstva povezuje s demonskim, odnosno s pojmom grijeha. Elisabeth Bronfen (1996: 63) tako tvrdi da se sama rodna razlika uspostavlja projiciranjem greanosti i smrtnosti na ~enu kao kulturni konstrukt ija je funkcija da atiti muakarca (i androcentri nu kulturu) od svijesti o vlastitoj smrtnosti. Suvremene feministi ke teoreti arke fatalnu ~enu tuma e kao ideoloaki konstrukt, kao negativnu projekciju patrijarhalne kulture, kao njenu drugost. Tako npr. Lesley Anderson isti e da su razdoblja u kojima je ovaj lik bio naro ito popularan (antika, srednji vijek, prijelaz iz 19. u 20. Stoljee) ujedno i razdoblja uspostavljanja i krize patrijarhalnog poretka:  Ona [femme fatale, op. a.] se pojavljuje u kulturnim diskursima razli itih historijskih epoha u pokuaaju savladavanja druatvenih promjena za koje se smatra da ugro~avaju patrijarhalnu infrastrukturu (1995: 4). Feministi ke kriti arke arhetip fatalne ~ene povezuju s patrijarhalnom demonizacijom ~ene, osobito s demonizacijom pokuaaja ~enske emancipacije pa tako Mary Anne Doane u svojoj psihoanaliti koj studiji Femmes Fatales (1991) fatalnu ~enu tuma i kao  simptom patrijarhalnih strahova vezanih uz feminizam (1991: 2-3), ona funkcionira kao  artikulacija strahova koji okru~uju stabilnost i usrediatenost sebstva, jastva, ega (1991: 1-2), inicira krizu razuma, kao i krizu mukosti (Isto). Lynda Hart u radu Fatal Woman: Lesbian Sexuality and Mark of Aggression (1994) tvrdi da je femme fatale funkcionalni konstrukt mukog imaginarija, reprezentacija kroz koju patrijarhalni drutveno-simboli ki poredak ujedno izra~ava i stvara strah od ~enskosti i razoru~ava taj strah razoru~avajui nju. (1994: 141). Za razliku od veine feministi kih knji~evnih znanstvenica koje tvrde da fatalna ~ena funkcionira kao ideologem androcentri nog diskursa podreen u vraivanju patrijarhalnog poretka, Malgorzata Luczynska-Holdys u radu Soft-Shed Kisses: Re-Visioning the Femme Fatale in English Poetry of the 19th Century (2013) ukazuje na mogunost ia itavanja kriti kog potencijala motiva fatalne ~ene u odabranim knji~evnim tekstovima engleske kulture 19. stoljea  naime ona upuuje na svjesno samoobmanjujui karakter muakih subjekata koji se predaju arima  fatalnih ~ena i koji svojim ponaaanjem sudjeluju u kreiranju ~enske  fatalnosti pri emu tvrdi da  muaki glasovi u ovim tekstovima pripisuju fatalnost, opasnost i volju za destrukcijom svim ~enama (2013: 7). Iako Luczynska-Holds svoje teze gradi na interpretaciji tekstova nastalih u sasvim druga ijem knji~evnopovijesnom i kulturnom kontekstu, smatram da se na tragu njezinih teza o tekstualnom razotkrivanju fatalne ~ene kao projekcije muake imaginacije mo~e promatrati i postupak demonizacija ~ene i ~enskosti u svijesti sredianjih muakih likova Andrieve pripovijetke Anikina vremena (1931). Naime, veina interpretacija ove pripovijetke ne problematizira funkcioniranje rodnih identiteta u pri i ili neosvijeateno reproducira tradicionalni androcentri ni svjetonazor, a ak i feministi ke znanstvenice koje su se bavile prikazom ~enskosti u Anikinim vremenima glavni ~enski lik promatraju naprosto kao zadan tip s unaprijed definiranim karakteristikama ne obraajui pa~nju na sam in diskurzivne proizvodnje konstrukta ~enskosti, odnosno na injenicu da su predod~be o ~enama i ~enskosti u pripovijetci predstavljene upravo kao projekcije glavnih muakih likova (kako muakog kolektiva, tako i pojedinaca). Naime, Andriev sveznajui pripovjeda  ne opisuje demoniziranu ~enskost kao zadanost  pripovjeda  zapravo pripovijeda o pokuaaju patrijarhalnog kolektiva da kroz pri u osmisli odreene dogaaje vezane uz krizu patrijarhalnog poretka ime omoguuje odreeni stupanj refleksije kako samog patrijarhalnog poretka, tako i njemu podreenog konstrukta ~enskosti. Pripovijetka Anikina vremena sadr~i nekoliko fabularnih nizova, odnosno  tri pri e, o Vujadinu, Aniki i Tijani koje  se meusobno zna enjski osvetljavaju, dopunjuju, 'tuma e' (Stojanovi). Pripovijetka zapo inje pri om o ludilu popa Vujadina, nakon ega se uvodi metapri a o pokuaaju zajednice da kroz pri anje nae objaanjenje i odredi smisao sudbine popa Vujadina:  Svak je i nehotice nastojao da toj nesrei nae uzrok i objaanjenje, i da tako olakaa srcu i umiri teaku misao. Ali ma koliko da su nastojali u araiji da se sete ma ega neobi nog iz pop-Vujadinovog ~ivota, niko nije mogao da iznese niata. Pop-Vujadinova sudbina je stajala pred njima prosta i neobjaanjiva: neveselo dete, usamljen mladi, nesrean ovek. Tako se, u estim razgovorima o porodici Porubovia, dolazilo ne samo do po-Vujadinovog oca i deda nego i do njegovog pradeda, nekad uvenog prote dobrunskog Melentija, a po njemu i do Anikinih vremena (Andri 2011: 18, originalni kurziv) Ovdje pripovijedanje o  Anikinim vremenima ima funkciju neke vrste nadomjestka odsutnog/ nemogueg objaanjenja pop-Vujadinovog ludila. Na sli an se na in unutar pri e o  Anikinim vremenima uvodi pri a o  Tijaninoj uzbuni kao pokuaaj nadomjesnog objaanjenja Anikinog postupanja. Ovakvim postupkom  uvoenjem pri e o pri anju o  Anikinim vremenima u funkciji nadomjesnog objaanjenja sudbine popa Vujadina, kao i pri e o  Tijaninoj uzbuni u funkciji nadomjesnog objaanjenja Anikine sudbine, uspostavlja se odreeni tip metanaracije, odnosno pri e o pri anju kao tipi no ljudskom na inu potrage za smislom, odnosno kao na inu njegovog konstruiranja, pri emu niti jedan izdvojeni narativ sam ne uspijeva uspostaviti kona an smisao, ve se kao mogui na in uspostave zna enja uzima usporeivaje, intertekstualno povezivanje razli itih pri a. Andriev pripovjeda  neodlu ivo oscilira izmeu nadreenog pripovjeda a koji pri a meta-pri u o pri anju, odnosno o stvaranju i odr~avanju kolektivnog pamenja zajednice kroz pri anje i instancu koja naizgled neutralno i autenti no svjedo i to isto kolektivno iskustvo, ali koja je spoznajnim mogunostima nadreena kolektivu, odnosno koja funkcionira kao nadreeni sveznajui (donekle i mitski) pripovjeda . Kao i u mnogim drugim tekstovima i ovdje Andri stvara fikciju narodnog kaziva a kroz kojeg naizgled progovara kolektivno pamenje, ali koji istovremeno to pamenje nadopunjuje i tuma i. Tradicionalne interpretacije Anikinih vremena kao glavnu temu pripovijesti isti u sukob izdvojenog pojedinca i kolektiva u okviru tradicionalnog predindividualisti kog druatva (npr. Stojanovi 1999) ili kao oblik refleksije o osobitom odnosu  ulnog, religioznog i estetskog (Vu kovi 2011: 246), pri emu zanemaruju rodni aspekt ovog sukoba, odnosno injenicu da se u Anikinim vremenima patrijarhalnom kolektivu i njegovim o inskim autoritetima suprotstavlja ~ena koja svojom transgresijom dovodi do potpunog izokretanja poretka koji po iva na autoritetu o inskog zakona. Mevlida uvi polazei sa stajaliata feministi ke kritike u svojim interpretacijama pa~nju usmjerava upravo na rodni aspekt ove pripovijetke pa vlastitu interpretaciju otvara pitanjem:  na koji na in on, [patrijarhalni, op. a.] poredak, prodire u tekst (autora?), prevodei ga u svog agenta i postavlja tezu da je  ~ena posebno 'situirana' u svijetu Andrieve fikcije: zadata je na nivou dvije krajnosti koje sa~imaju ostale oblike ~enske pojavnosti: ili kao konkretna (samo)tjelesna egzistencija ili kao ezoteri no (~eljeno) privienje. (uvi 2003) Pri emu je Anika, dakako, opisana kao prvi tip, meutim, bez uo avanja dimenzija teksta koji reflektiraju sam proces konstruiranja takvog modela ~enskosti otvarajui time mogunost njegove kritike unutar samog teksta. Na tom tragu bih postavila tezu da pripovijetka Anikina vremena ne nudi jednostranu i naivnu konstrukciju ~ene/~enskosti, ve da svojom pripovjednom strukturom omoguuje odreenu refleksiju samog procesa konstruiranja ~ene i ~enstvenosti opisujui proces demonizacije ~ene/~enskosti od strane patrijarhalnog kolektiva i unutar svijesti sredianjih muakih likova (prvenstveno popa Vujadina i Mihaila). Demonizacija ~ene od strane patrijarhalnog kolektiva ostvaruje se prvenstveno kroz kolektivno pripovijedanje, odnosno kreiranje pri e o ~enskoj transgresiji, o svojevrsnom ~enskom neredu koji se suprotstavlja ustaljenom patrijarhalnom poretku, dok se ~rtvenim smaknuem ~ene koja je po inila transgresiju patrijarhalni poredak obnavlja. S druge strane pripovijedanje u treem licu o sudbinama individualnih muakaraca uz dominaciju unutarnje fokalizacije omoguuje realizaciju osobitog tipa psiholoake motivacije gdje fatalna ~ena funkcionira kao osobita fantazmatska projekcija glavnih likova vezana uz kastracijski kompleks. Pripovijetka po inje pri om o ludilu popa Vujadina povezanim s njegovim nekontroliranim reakcijama na prisutnosti ~ena uz odreene erotske konotacije. Ovu pri u izravno iznosi sveznajui pripovjeda  koji zatim prelazi na pripovijedanje o pri anju o popu Vujadinu i njegovim precima koju posreduje muaki (turski) dobrunski kolektiv ime otvara odreeni oblik metanaracije. U ovo pri anje se dodatno umee i pseudocitat iz  knjiga i spisa preostalih iza Mula Mehmeda (Andri 2011: 18) u kojem su ukratko na kronikalan na in zapisani dogaaji iz godine kad se Anika  objavila , ali u kojima je takoer prisutna i sa~eta interpretacija Anikinog ina (kao i ostalih navedenih dogaaja) s glediata dominantne patrijarhalne ideologije. Anikin in se tako tuma i kao  pronevaljivanje (Andri 2011: 19), a period njezine transgresije ( bila je metnula i vlast i zakon pod noge )  teakim prestupom i neredom koji se Bo~jom intervencijom okon ao, nakon ega se obnovio ustaljeni  Bogom dani poredak:  Ali se i za nju nae ruka, i tako se i ona skrai po zasluzi. I svet se opet dovede u red i priseti bo~jih naredaba. (Isto 2011: 19) Nakon kronikalnog umetka sveznajui pripovjeda  po inje vlastitu (meta)-pri u o kolektivnom pamenju, odnosno o konstruiranju pamenja kroz prenoaenje pri a, kao i o samim dogaajima obuhvaenim nazivom koji je kolektiv skovao, odnosno o  Anikinim vremenima :  Mula Ibrahim pro ita na duanu taj zapis, i najstariji ljudi po eae da se seaju onoga ato su sluaali nekad u detinjstvu iz razgovora starih ljudi; tako se saznade za davno zaboravljena Anikina vremena. Evo kako je bilo. (Andri 2011: 19) U samoj pri i o Anikinim vremenima umee se i moment kolektivnog prisjeanja na joa stariju  Tijaninu uzbunu , naziv kojim patrijarhalni kolektiv ozna ava joa jedan period  ~enskog nereda , odnosno privremenog naruaavanja patrijarhalnog poretka uslijed ~enske transgresije. Iz ovog slijedi konstrukcija vremena po na elu izmjene razdoblja reda i nereda, odnosno trajanja patrijarhalnog reda koji svako nekoliko upada u krizu zbog ~enske transgresije nakon ega se redovito obnavlja ~rtvenim smaknuem ~ene koja je transgresiju po inila. U pripovjednom ulomku o sudbini popa Vujadina demonizacija ~ena i ~enskosti unutar svijesti glavnog lika, koja u kona nici rezultira njegovim ludilom, psiholoaki je motivirana uroenim osobinama i situacijom u kojoj se naaao obudovjeli pop. Naime, pripovjeda  isti e Vujadinovu samou, seksualnu apstinenciju i neobi ne ispade kao reakcije na prisutnost ~ena, koji postepeno prerastaju u ludilo. Unutarnjom fokalizacijom, odnosno pripovijedanjem o promjenama u Vujadinovoj svijesti, pripovjeda  opisuje sam proces stvaranja fantazme demonizirane ~enskosti koja nije direktno vezana uz neki konkretan ~enski lik, ve je rezultat niza senzualnih utisaka, odnosno Vujadinovih reakcija na tjelesnu pojavu razli itih ~ena koja u njemu izaziva uzbuenje, bijes i mr~nju:  Jutroanja slika sa strankinjama, koje je posmatrao sakriven iza bora; sumrak i posrtanje za tragovima koji nestaju u mraku; i sad, ova mukla no sa vatrom kroz koju se, kao kroz rumen prozor ato se odjednom otvorio u tami, vide ljudi kako lopataju i ~ene kako promi u i maau; sve je to potpuno ona njegova tajna stvarnost, puna muke i gor ine koja se pretvara u mr~nju. (Andri 2011: 15) Ovi utisci se u njegovoj svijesti spajaju u projekciju neodreenog demonskog zla koje ga do sr~i uznemirava i dovodi do ludila:   To nee da miruje ni nou, nego se i po mraku vrpolji, mitoklasa lu em i maae rukavima i aamijama. Jutroanja slika sa strankinjama, koje je posmatrao sakriven iza bora, sumrak i posrtanje za tragovima koji nestaju u mraku; i sad, ova mukla no sa vatrom kroz koju se, kao kroz rumen prozor ato se odjednom otvorio u tami, vide ljudi kako lopataju i ~ene kako pomi u i maau; sve je to potpuno ona njegova tajna stvarnost, puna muke i gor ine koja se pretvara u mr~nju. (Andri 2001: 15, kurziv moj) Senzualni utisci i pop-Vujadinove reakcije na pojavu razli itih ~ena u njegovoj svije~" T V l |  ȸo\o\I6$h[(h*CJOJQJaJmH sH $h[(hsCJOJQJaJmH sH $h[(hCJOJQJaJmH sH $h[(h gCJOJQJaJmH sH 'h[(h g5CJOJQJaJmH sH (h`h gB*CJOJQJ\aJphh`6CJOJQJaJhGphI6CJOJQJaJhE?hI5CJOJQJaJh[(CJOJQJaJh[(hI6CJOJQJaJhICJOJQJaJT V  ((9<< B BNM$7d^7a$gd` $da$gd`$[$\$a$gd` $da$gd` $dha$gdI $dha$gdI | % & 3 &(tˮ畉}qeYD3 h[(h8g5B*CJaJph(h[(h8g5B*CJaJmH phsH h[(h8g5CJaJh[(hI5CJaJh[(h*5CJaJh[(h81 5CJaJh[(hs5CJaJ0h[(h8gB*CJOJQJ\aJmH phsH 9h[(h g6B*CJH*OJQJ\]aJmH phsH 6h[(h g6B*CJOJQJ\]aJmH phsH 0h[(h gB*CJOJQJ\aJmH phsH 8D.&TX`ڷڷڷڷڷ|pd|XLh`h|55CJaJh`hv5CJaJh`hB 5CJaJh`h#uU5CJaJh`h5CJaJh`h[(5CJaJh[(5CJaJh81 5CJaJ h[(hI5B*CJaJph h[(h81 5B*CJaJph#h[(h8g56B*CJaJph h[(h8g5B*CJaJph(h[(h8g5B*CJaJmH phsH `bt `bdn.B÷÷Åy煟ymmah`h{5CJaJh`h5CJaJh`hx=5CJaJh`h5CJaJh`h'0J5CJaJh`h'5CJaJh`h@5CJaJh`h8t5CJaJh`hB 5CJaJh`h#uU5CJaJh`h5CJaJh`h|55CJaJh`hv5CJaJ! DFh ~ !!(!8!:!"""# $>$Z$\$j$$ %%%˿}qeYqYKYqYqeYh`hS56CJaJh`hS5CJaJh`hB 5CJaJh`hx=5CJaJh`h+d5CJaJh`h{56CJaJh`h8t5CJaJh`hIj5CJaJmHsHh`hIj5CJaJh`h{5CJaJh`h'F;5CJaJmHsHh`h'F;5CJaJh`h5CJaJh`h Y5CJaJ%%%&&4&9&;&N&V&&&&&'(($(~(((((((.)R))))*p*r**d+++õϏÏÃÃwwwkw]kh`h+d56CJaJh`h$5CJaJh`hIj5CJaJh`h+d5CJaJh`h Y5CJaJh`hx=5CJaJh`h Y56CJaJh`h@56CJaJh`h@5CJaJh`hi5CJaJh`h5CJaJh`hS5CJaJh`hB 5CJaJ$+`,,,-<-J-L-f-h-v-- ....//011t11111123X3f3l3333444<4>4P4h4444ϷϷϷϷϷۏ۷÷p÷÷Ϸ!jh`hx'0JCJUaJh`hx'56CJaJh`hx'5CJaJh`h[-56CJaJh`h}56CJaJh`h}5CJaJh`hn335CJaJh`hIj5CJaJh`hx=5CJaJh`h[-5CJaJh`hi5CJaJ,44555556.606F6p66666777X7v7x7778d889999999:;&;*;󷨙zkzh`h;<CJOJQJaJh`h3ZCJOJQJaJh`h#uU6CJOJQJaJh`h#uUCJOJQJaJh`hTn'CJOJQJaJh`hTn'5CJaJh`hF|5CJaJh`h15CJaJh`h}5CJaJh`hIj5CJaJh`hn335CJaJ%*;;;><D<R<`<<<<??@@B BB4B:B$7d^7a$gd` $da$gd`bb cccLdd|eef@fgghhhh8iNiriiiijjjllloo"oNpppp2qFqqqӵ◵yjh`hACJOJQJaJh`h/CJOJQJaJh`h%mCJOJQJaJh`hQCJOJQJaJh`h?tCJOJQJaJh`hACJOJQJaJh`hYNCJOJQJaJh`hgrCJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`h CJOJQJaJ'qr2rnrprr sZss2t u"ubuuvwzN{P{Z{^{ |@|||8PTV~"0^ ^◦◇ĵėėėvh`hCXCJOJQJaJUh`hl~6CJOJQJaJh`hl~CJOJQJaJh`h,CJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`hACJOJQJaJh`h/CJOJQJaJh`h?tCJOJQJaJh`h@WCJOJQJaJ)sti se stapaju u  to  neodredivo demonsko zlo koje budi ~elju za uniatenjem. Knji~evni teoreti ari koji su skloni povezivati tuma enje kraanstva s psihoanaliti kom teorijom upuuju na mogunost itanja biblijskog pojma grijeha njegovim povezivanjem sa ~udnjom  naime i grijeh i ~udnja ozna avaju nenadoknadivi manjak u ovjekovom bitku. S druge strane biblijski tekst samu injenicu ljudske smrtnosti povezuje s Isto nim grijehom, pa Elisabeth Bronfen (1996: 65-66) iznosi tezu da povezivanjem ~ene i smrtnosti u liku pramajke Eve koja je pustila grijeh/smrt u svijet androcentri na kultura zapravo uspostavlja fantazmatsku projekciju ~ene na koju sredianji muaki subjekt projicira vlastitu greanost/smrtnost pa ubojstvo lijepe ~ene funkcionira kao ambivalentan pokuaaj negacije vlastitog manjka, vlastite kastracijske rane, odnosno vlastite smrtnosti.  To koje Vujadina dovodi do ludila tako predstavlja neshvatljivu (mistificiranu) drugost na koju u procesu demonizacije ~enskosti pop Vujadin projicira vlastitu ~udnju, odnosno manjak (prazninu) u sr~i vlastitog bitka i uzalud je nastoji uniatiti uniatavajuu (pucajui) u nju. Uslijed konstitutivne nemogunosti takvog prevladavanja vlastite praznine/ ~udnje pop-Vujadin zavraava u potpunom ludilu. Iako su u pri i o Aniki prisutni likovi predaka popa Vujadina  njegov djed, akon Jakaa, i njegov pradjed, prota Melentije, sredianji muaki lik ne predstavlja nitko iz popovske porodice Porubovia, glavnog aktera u ovoj fabularnoj liniji predstavlja obrtnik Mihailo. Nakon vrlo kratkog predstavljanja Anikine povijesti, odnosno povijesti njezine obitelji koje linearno te e do Anikinog  objavljivanja , pripovijedanje se analepsom vraa na mnogo detaljnije pripovijedanje o Mihailovoj proalosti. I dok u pripovijedanju o Mihailovoj proalosti dominira unutarnja fokalizacija koja omoguuje su~ivljavanje s likom i razumijevanje njegovih postupaka, Anikin lik je najveim dijelom prikazan izvana  ostvaren vanjskom fokalizacijom. Iznimka je jedan autoerotski moment iz njezine mladosti koji je podreen karakterizaciji Anike kao egocentri ne osobe usmjerene na samu sebe, ato je ina e uobi ajena negativna karakteristika fatalne ~ene  s glediata patrijarhalnog poretka svaki pokuaaj ~enske emancipacije, kontrole vlastitog tijela i vlastitih ~elja opisuje se kao nedopustiva sebi nost i patoloaka egocentri nost (Anderson 1992: 7). Kako je ve primijeeno, Anika je u pripovijetci prisutna prvenstveno kao  hiperbolizirano ~ensko tijelo (uvi 2003). Andri doslovno uprizoruje brisanje ~enskog govora  smisao Anikinih rije i se briae u samom momentu njihovog izgovaranja, odnosno stavljanjem u srediate povlaatene muake perspektive koja percipira samo vizualnu dimenziju njezine tjelesne pojavnosti:  Govorila je priguaenim, muklim glasom gotovo ne otvarajui potpuno prava i puna, ali joa malko bleda usta. Njene ponajviae jednoslo~ne re i nisu ostavljale ni najmanjeg odjeka iza sebe, nego su se gasile i brisale potpuno im ih izgovori. Tako je svakom ostajao u seanju mnogo ~ivlje njezn lik, nego njen glas i ono ato je rekla. (Andri 2001: 24) Dominacija vanjske fokalizacije u konstruiranju Anikinog lika, uz brisanje njezinog govora i prenaglaaavanje njezinog tijela, dodatno depersonalizira i objektivizira Anikin lik, stavljajui ga u poziciju neshvatljive drugosti koja malignim djelovanjem izaziva kolaps muakog razuma i ukupnog patrijarhalnog poretka. Naime, Anikini obo~avatelji doslovno gube razum i dostojanstvo pretvarajui se u raspameenu masu koja opsjeda njezinu kuu. Kako isti e Dragan Stojanovi (1999), ~udnja mladia za Anikom uzrokuje generacijski sukob izmeu o eva i sinova, odnosno ruaenje patrijarhalnog autoriteta  kako o eva, tako i glavnih religijskih i politi kih autoriteta  prote Melentija i kajmakana. U razvijanju sredianje pri e o Mihailu takoer je prikazan opis konstruiranja demonizirane drugosti u svijesti glavnog lika. Krstinica i Anika u Mihailovoj svijesti funkcioniraju ambivalentno  kao obeanje olakaanja, mira i svojevrsnog bla~enstva (kao fantazma o zadovoljenju ~udnje i prevladavanju vlastitog manjka) i kao frustracija tog obeanja, odnosno kao pokreta ice kastracijskog kompleksa. Ostvarenje spomenutog spasiteljskog  obeanja , odnosno izbaviteljske fatazme, sami po sebi su nemogui i stoga nu~no u jednom momentu pretvaraju u vlastitu suprotnost  u do~ivljaj nesavladive nemoi i grijeha za koje Mihailo ispravno zaklju uje da su bili prisutni u samom po etku  samo ne izvan njega u odnosu s Krstinicom, ve u njemu samom  rije  je o njegovoj vlastitoj ~udnji, njegovom manjku koji uzalud pokuaava prevladati u vezi s Krstinicom, a kasnije i s Anikom:  [m]isao mu se kao izludela stalno vraala na tu sreu od mesec dana, ~elei da je izobli i i postidi, jer saznanje: da je sve ovo sa njim i Krstinicom, sve od samoga po etka, bilo ovako straano, stidno i nemilosrdno. (Andri 2011: 28) Prijelomni traumatski moment, koji presudno uvjetuje oblikovanje Mihailovog odnos prema ~enama, predstavlja sudjelovanje u Krstinom ubojstvu zajedno s njegovom ~enom s kojom je bio u ljubavni kom odnosu. To ubojstvo je prikazano kao svojevrsna kastracija od strane ~ene koja ga uvla i u ubojstvo (grijeh) i kojoj ostavlja vlastiti no~ (fali ki znak). Slika no~a koji je ostavio kod Krstinice pretvara se u opsesiju koja se u vidu klasi nih psihoanalisti kih otkrivanja nesvjesnog  u snovima i nesvjesno izgovorenim rije ima i jasno upuuje na kastracijski kompleks:  Ponekad je kao neko dete mislio na pojedinosti bez reda i veze. Mislio je, na primer, da bi mu mo~da bilo lakae da one noi nije ostavio no~ u rukama Krstinice. Ovako mu je dolazio kao neki zalog, kao veza sa straanim svetom iz kojeg je te noi pobegao. I kad uje slu ajno i bez ikakve veze sa njim izgovorenu re  no~, on odmah dodaje u sebi: Moj no~ je ostao kod nje. Ta nedoku iva igra savesti zahvatala je malo-pomalo ceo ~ivot Mihailov. (Andri 2011: 66, originalni kurziv) Anika se u po etku nadaje kao Mihailova fantazmatska projekcija izbavljenja od kastracijske traume do~ivljene s Krstinicom, da bi se ubrzo zatim u njegovoj svijesti pretvorila u suprotan pol ~enskosti, odnosno da bi se stopila sa slikom kastrirajue ~ene  Krstinice:  Tu, iznad njega, na bregu do kojeg mo~e dovikati, ~ivela je ~ena ato ga je svaki dan podseala na Krstinicu koju je trebalo ubiti. Sve nade koje je u njemu nekad izazivala Anika, sad su pretvorene u novu muku, u gorak prekor samom sebi, a ona sama otkrila se posle kratke i mu ne igre i obistinila sve njegove najtajnije i nastraanije slutnje. (Andri 2011: 65) Na temelju traumatskog iskustva s Krstinicom Mihailo gradi vlastitu projekciju demonizirane kastrirajue ~enstvenosti i projicira je na Aniku i na sve ~ene s kojima je ulazio u usputne seksualne odnose, dakle, i u Mihailovom slu aju, kao i kod pop-Vujadina, demonizirana ~enskost se ostvaruje kao vid traumatske projekcije unutar muake svijesti:  Ne sea se viae pravo kad je po eo da meaa i izjedna ava Aniku sa Krstinicom; u njemu, one su odavno, oduvek ini mu se, jedno lice. I ne samo Anika nego i sve one malobrojne i bedne ~ene koje je u ovih osam godina sreo: poneka skitnica u hanovima ili Ciganka pored druma, koju savladan ~eljom nije mogao da obie, sve je to sada u njemu jedna jedina ~ena: visoka, puna Krstinica, rie kose, jakih ruku i vatrena pogleda. U svima je poznao nju, po strahu koji ostaje iza njih, po neodoljivoj ~elji da se be~i, da se sakrije, da se o isti, opere i zaboravi. (Andri 2011: 65) Kao i u Vujadinovom slu aju, kao imaginarno izbavljenje iz traume nadaje se svojevrsna  kastracija kastracije , odnosno ubojstvo uznemirujue kastrirajue ~ene i ponovo prisvajanje no~a kao fali kog znaka:  Izlazei, pogleda joa jednom krvav no~ u pepelu, nepomi an kako mogu da le~e stoleima mrtve i neme stvari. Vrati se, i sa dubokom unutarnjom jezom uze taj no~, otra ga prvo o pepeo, pa zatim o pervaz na ognjiatu, i zadene sebi za pojas, pored svog velikog no~a koji je bio spremio za ovo jutro. (Andri 2011: 65) Na kolektivnoj razini rjeaenje krize patrijarhalnog poretka uslijed ~enske transgresije takoer se nadaje u ~rtvenom ubojstvu ~ene koja se po inivai transgresiju izmakla patrijarhalnoj kontroli. Gazda Marko tako ponavlja tradicionalnu formulu, koja izra~ava patrijarhalnu kolektivnu svijest o mehanizmima pod injavanja ~ena i nasilnog preveniranja njihove emancipacije:  - Vidia, ti si mlad, ali ja ti ka~em da je istina ato su stari ljudi govorili. U svakoj ~eni ima avo koga treba ubiti ili poslom ili raanjem, ili i jednim i drugim; a ako se ~ena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ~enu. (Andri 2011: 63) Sli nu formulu ponavlja i Sin gazda-Petra Filipovca neko  nepopravljiv i uporan u svojoj strasti za Anikom (Andri 2011: 40) koji se nakon Anikinog ~rtvenog ubojstva okanio svoje strasti za Anikom i pomirio s ocem, dakle, nakon ato se vratio u okvir obnovljenog o inskog zakona:  Sin gazda-Petra Filipovca izmiro se sa ocem. Oborio glavu i odjednom okrupnjao, opustio neke tanke i duge brkove, povio noge u kolenima, i tako ljuma po varoai. Sav se zadao na posao. Posle Bo~ia e ga o~eniti. ('Duau u ubiti u njoj', ka~e on drugovima gluvo i nabusito (Andri 2011: 74) Estetika ru~nog kojom je ostvarena ova slika uz ogoljavanje brutalnosti nasilja u sr~i patrijarhalnog poretka iskazuju odreen kriti ki stav prema takvom poretku. Patrijarhalni poredak je prokazan kao sistem utemeljen na nasilju, odnosno potpunom pod injavanju ~ena  na  ubijanju duae u ~eni ili na ~rtvenom smaknuu ~ena koje uspiju izmai potpunom pokoravanju  ubijanju avla (duae) u njima  radom i raanjem . Zapravo Andiev izbor rije i na istu poziciju drugosti, na ijem se ~rtvenom protjerivanju temelji o inski zakon, stavlja ~eninu duau i avla, ato upuuje na spomenuto feministi ko itanje biblijskog teksta Elisabeth Bronfen (1996) koja tvrdi da se androcentri na kultura uspostavlja projiciranjem grijeha, krivnje i smrtnosti na ~enu, pri emu je ~ena od samog po etka povezana s demonskim, a demonski karakter ~ene mo~e se obuzdati ili potpunim podreivanjem interesima muakaraca (rad i raanje), ato podrazumijeva ubijanje duae/ avla (ili avolje duae?) u ~eni ili ubojstvom same avolske ~ene. S druge strane nasuprot momentima estetike ru~nog Andri i u ovoj pripovijetci gradi njemu svojstvenu estetiku lijepog pri emu i tematizira samu ljepotu, ato zapravo predstavlja metapoetski postupak. `toviae, Elisabeth Bronfen u spominjanom radu  The Most Poetic Topic isti e da je uprizorenje smrti lijepe ~ene u knji~evnom tekstu ultimativni autoreferencijalni moment,  moment autorefleksivnosti u kojem izgleda da tekst komentira samog sebe i proces vlastitog komponiranja, i takoer dekomponira samog sebe (1996: 71), odnosno moment u kojem tekst ostvaruje najvei stupanj poetske funkcije (prema Romanu Jakobsonu koji upuuje da se poetska funkcija teksta ostvaruje u upuivanju teksta na samog sebe). Stoga demonizaciju lijepe ~ene i uprizorenje njezine smrti u pripovijesti Anikina vremena mo~emo itati u dvostruko razotkrivajuoj funkciji koja omoguuje refleksiju i kritiku patrijarhalne demonizacije ~enskosti, kao i refleksiju estetske funkcije u androcentri noj kulturi koja se gradi na fantaziji roda, na projiciranju smrtnosti, odnosno kastracijske rane, na ~enu koja se prividno prevladava ~rtvenim smaknuem kastrirajue ~ene. LITERATURA: Anderson, Lesley, 1995. The Femme Fatale: A Recurrent Manifestation of Patriarchal Fears. The University of British Columbia Andri, Ivo, 2011. Anikina vremena u }enske pri e. Dereta: Beograd, str. 7-76 Bronfen, Elisabeth, 1996. The Most Poetic Topic u Over Her Dead Body: Death, Femininity and the Aestethics. Manchester University Press: Manchester, str. 59-74 Doane, Mary Anne, 1991. Femmes Fatales: Feminism, Film Theory, Psychoanalysis. Routledge: London uvi, Mevlida, 2003. }ena koje nema i njezino tijelo, URL: http://www.razlika-differance.com/Razlika%205/RD5-Djuvic.pdf (pristupljeno 30. 06. 2015.) Eagleton, Terry, 2003. Sweet Violence, The Idea of Tragic. Blackwell Publishing: Malden Gazeti, Edisa, 2005. Ne/predstavljivost ~enskog subjekta u Andrievim pripovijestima, Zeni ke sveske, 2005. // http://www.zesveske.ba/01_05/sadrzaj.htm Hart, Lynda, 1994. Fatal Woman: Lesbian Sexuality and Mark of Aggression. Princeton University Press: Princeton Luczynska-Holdys, Malgorzata, 2013. Soft-Shed Kisses: Re-Visioning the Femme Fatale in English Poetry of the 19th Century. Cambridge Scholar Publishing: Newcastle Pateman, Carole, 1998. }enski nered, Demokracija, feminizam i politi ka teorija, }enska infoteka: Zagreb Stojanovi, Dragan, 1999. Lepota i mr~nja.  HYPERLINK "http://www.rastko.org.rs/knjizevnost/nauka_knjiz/andric/dstojanovic-anika_c.html" http://www.rastko.org.rs/knjizevnost/nauka_knjiz/andric/dstojanovic-anika_c.html (pristupljeno 30. 06. 2015.) CG:>28[, 04>20=, 2011. 5;8:0 A8=B570 > 28 =4@8[C. ;B5@0: 5>3@04 Bijeli, Marijana Zagreb, Hrvatska Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, viaa asistentica Dr. sc., viaa asistentica Anika kao fatalna ~ena  demonizacija ~enskosti u pripovijetci Anikina vremena Ive Andria 4. Knji~evnost u interkulturnom kontekstu Brae Cvijia 21, 10 000 Zagreb marijanabijelic@yahoo.com  Npr. Mevlida uvi: }ena koje nema i njezino tijelo, http://www.razlika-differance.com/Razlika%205/RD5-Djuvic.pdf i Edisa Gazeti: Ne/predstavljivost ~enskog subjekta u Andrievim pripovijestima, Zeni ke sveske, 2005. // http://www.zesveske.ba/01_05/sadrzaj.htm  Zapravo Vu kovi sasvim usput umee primjedbu:  Anika je aneo i avo u jednom liku. (2011: 247) i dovodi je u vezu sa  tipom ~ene simbolisti kih pisaca , ali ostaje na primjedbi o tipu ~ene, bez neke refleksije o rodnoj problematici.   }enski nered je ime knjige feministi ke teoreti arke Carole Pateman: }enski nered, Demokracija, feminizam i politi ka teorija, }enska infoteka Zagreb, 1998. Pateman kritizira graansko druatvo i demokratski poredak uspostavljen na isklju ivanju  ~enskog nereda , dok samu sintagmu preuzima iz citata J. J. Rousseaua:  Ljudi nikad ne propadaju od preve vina; sve propada zbog ~enskog nereda (prema Patteman, 1998: 24)  Npr. pogledaj u Terry Eagleton: Sweet Violence, The Idea of Tragic: 9. Poglavlje Demons i u feministi kom kontekstu Elisabeth Bronfen: Over Her Dead Body: Death, Femininity and the Aesthetic, 4. Poglavlje: The Most Poetic Topic  Pogledaj Bronfen 1996: 70     PAGE  PAGE 6 ^`tȤx6VlЩ$8:H^ު̽ېqqqqqqqbh`hi CJOJQJaJh`hZCJOJQJaJh`hl~6CJOJQJaJh`hl~CJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`hACJOJQJaJh`h(TCJOJQJaJh`h,CJOJQJaJh`hCXCJOJQJaJ)jh`h@W0JCJOJQJUaJ ު֫ثbxȭJhF<>Bȳ hȴ ľĵĦĵĦĵĦyyjyĈjh`h<CJOJQJaJh`h~.CJOJQJaJh`heCJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`h(TCJOJQJaJh`hdCJOJQJaJh`h/CJOJQJaJh`hN,CJOJQJaJh`hZCJOJQJaJh`hBETCJOJQJaJ)ľȾ&Tdt~B:@.*4Hnt:Nhĵĵ񦵗xӈih`h CJOJQJaJh`h~H{6CJOJQJaJh`h>_CJOJQJaJh`h~H{CJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`hQ$CJOJQJaJh`hBETCJOJQJaJh`h<CJOJQJaJh`heCJOJQJaJh`h~.CJOJQJaJ#>@drthj BD$ & Fda$gd`$7d^7a$gd` $da$gd`hjjl |(:>@BFDFbĵĵĵĵĦĦsĦsdddh`h!|CJOJQJaJh`hJ;CJOJQJaJ)jh`h20JCJOJQJUaJh`h2CJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`h,+CJOJQJaJh`h CJOJQJaJh`hnCJOJQJaJh`h]9CJOJQJaJh`h5*CJOJQJaJ'bf\^.:<* *ӵyj[yj[yh|7her}CJOJQJaJh|7h+:CJOJQJaJh|7hCJOJQJaJh|7h,+CJOJQJaJh|7h8CJOJQJaJh|7h2CJOJQJaJh|7hJ;CJOJQJaJh`h2CJOJQJaJh`hs:CJOJQJaJh`h!|CJOJQJaJh`h,+CJOJQJaJ!>@d2  dgd`gd`$7d^7a$gd` $da$gd`*Hf6L,Z`xѳvvvggXHXh`h%H6CJOJQJaJh`h%HCJOJQJaJh`hieCJOJQJaJh`hoX6CJOJQJaJh`hoXCJOJQJaJh`hSCJOJQJaJh|7hSCJOJQJaJh|7h,+CJOJQJaJh|7h|7CJOJQJaJh|7her}CJOJQJaJh|7hCJOJQJaJh|7h6CJOJQJaJV@\Trtv<˿˰llZlG$h`h%HCJOJQJaJmH sH #h`h%H0J6CJOJQJaJ(jh`h%H6CJOJQJUaJh`h%H6CJOJQJaJh`h%HCJOJQJaJh`hie6CJOJQJaJh`hieCJOJQJaJh`h%H6OJQJh`h%HOJQJh`h`OJQJh`h`6CJOJQJaJh`h`CJOJQJaJ<>@2            <    DͽٮzzplaVaLHhQmjhQm0JUhQmhQmOJQJhQmhyOJQJhyjhy0JUhx'hx'6OJQJhx'hx'OJQJhx'jhx'0JUh`h`CJOJQJaJhc6h`CJOJQJaJh[(h[(6CJOJQJaJh[(CJOJQJaJh^s8h`CJOJQJaJh`CJOJQJaJh%HCJOJQJaJ2  < |     " &`#$gdS dgdqJgd2$a$gd,$a$gdQm$a$gdygdx' $da$gd` dgd`66zr   "&(468:<@BŹŹŹЯuh|70JmHnHuh ; h ;0Jjh ;0JUjh JUh JhBh2OJQJh2jh20JUh,hi 6OJQJhi hi OJQJhi h@WOJQJh@Wjh@W0JUh/hQm6OJQJh/hQmOJQJ)"$&<>@BD $da$gd` &`#$gdSh]hgdBDh`h`CJOJQJaJ<P1h:ps. A!"#$% Dpj    2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHN`N sNormal dCJPJ_HaJmHsHtH ^^ +d Heading 1$<@&"5CJ KH OJPJQJ\^JaJ d@"d +d Heading 2ddd@&[$\$5CJ$OJQJ\aJ$nHtHDA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List L@L qJ Footnote Text d CJPJaJPP qJFootnote Text CharCJOJQJ^JaJD&@D qJFootnote ReferenceH*^J4 @"4 Footer  p#.)@1.  Page NumberNAN +dHeading 2 Char5CJ$OJPJQJ\aJ$ZQZ +dHeading 1 Char&5CJ KH OJPJQJ\^JaJ tH 6/a6 Sresults_summary6U@q6 %H Hyperlink >*B*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] &A,>A\#w #w2 $$$' `%+4*;~EM&T\bq^ުľhb*<BD@BCDEFGHIJKLMOPNM>2 "DAN pipp#wX  '!!8@0(  B S  ?&-:DENOUbd& / 0 7 %&-<ABFNSTY[bclquvxy;EFOPV^bcghnprs|}-57<?Eeq>FJN?I %,BLMVhp'KV{  R Z !!!!"#"%"4"h"r"$$C%Y%c%f%%&-&&&&&))&)+)'*.*r+z+}++A-M---/.7./ /=/F/k/w///0 04090000001C2J222h3p333334"494@444446677;8H8q8|899D999;;;;D<M<==????>@L@i@u@eAmAAABB CC,C4CiCrCCCCCCD%D,DqDyDDDDDE E)E5EEEEEEE*F/F~GGGGGGH!H9I>IaIeIIIIIJJJJ-K3KKKwL}L$M-M0M9MdMkMMMMMMM OOO"OOOPPPPPPPPPPPP@QJQQQS(SYSjSSS)T/TqTzTTTUU`UgUhUqUUUUUUUUUUU+V5VVVVVVVVWW(W,W5WvW{WWW XXXXbXcXjXXX YY.Y6YYYYYYYYYYY!Z&ZCZHZ[ [[[[[\\]]E]I]f]l]|]]/_;_w``````aazaaaaaaaaibnbbb6d=ddeee(e6e9gDgXgagbgig~gggggggghhhhiiiiHjWjkk'k*k+k0k1k7k;kDkEkRkSkUkVkakbkgkiklkmkwkxkzkkkkkkkkkkkkll l llllll l%l'l1l2l5l6l9l:lDlQl[l\lalzllllllllllllllllllllllUmamqmym{mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmcngninnnvn{n|nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnooo o o oooooo o&o'o)o*o1o2o8o9o;ovMvSvpvyvzvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvwwwwww w!w$wZ\mn yGI$$-.n2y2|3~3I4O4s446699';);;;<<==BBHH7JJ:MEMPPQQSS2U3ULUMUUUVV4X6XYY[[\\]]R_T_K`M`gaiabbkkkkkkkkylzlllpmqmmmbncnnnuovooo pjpppq!q2q3qCqDqqqqqqqrr>r?rXrZr\rbsesRtUtuuvvvvvwwwwww w!w$w3;(;QQ#X5X]]:`K`k'kikkFlylllmmNouoppqrZrvvvvwwwwww w!w$w??NO jjqqYrYrZrnrnrcsuvvvvwwwwww w!w$w]҉.rRvT^`OJPJQJ^Jo(-o^o`OJQJ^Jo(hHo? ^? `OJQJo(hH ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hHO^O`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-t^t`OJQJ^Jo(hHoD^D`OJQJo(hH ^ `OJQJo(hH ^ `OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hHT^T`OJQJ^Jo(hHo$^$`OJQJo(hHrR]JĒ"~XZ ZJ7S%mi YNT E 81 DLXl ,8  g~.10x'Cq3$Q$Tn'4(6)J)5*N,/l0n33.5WG:s: ;'F;J;;<_ =*=x=D??chBEC%H[.H JqJ3 L,=Nz_R)S(TBET#uU.W5W@WtWoX3Z`tab4Zc d+dmgI~iIj{j'mdr?tZ}u&wyz{~H{9Y{F|er}l~ieSA7BI\AL8t} (Sy |5B FX:K+:d >_CXK._>w8C9@)\*24K,s$]9 YRbsIW^ngre<[-Qm Z&Q)i[8gc-vdv$!|4,+A'[( N['AIYu|7E=JmZr\r@kk Xkk  $&'*+7>#w@$L@(24BDLPRXZrUnknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial7.@ Calibri7@Cambria;(SimSun[SO?= *Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"A 7g 7g 6GIa:Ia:!24d r r 3q?qJ2!xxBudui je Ivo Andri puno poznatiji u Bugarskoj nego ato je Jordan Jovkov poznat meu narodima koji Ivu Andria na ovaj ili onaj na in smatraju domaim piscem, bugarski knji~evni znanstvenici su ve uo ili odreene sli nosti, podudarnosti, ali i razlikekorisnikKorisnik  Oh+'0D     $,4<Budui je Ivo Andri puno poznatiji u Bugarskoj nego to je Jordan Jovkov poznat meu narodima koji Ivu Andria na ovaj ili onaj nain smatraju domaim piscem, bugarski knjievni znanstvenici su ve uoili odreene slinosti, podudarnosti, ali i razlike korisnikNormal Korisnik2Microsoft Office Word@G@އIڲ@*Ƴ@*ƳIa՜.+,D՜.+,8 hp  Filozofski fakultet: r Budui je Ivo Andri puno poznatiji u Bugarskoj nego to je Jordan Jovkov poznat meu narodima koji Ivu Andria na ovaj ili onaj nain smatraju domaim piscem, bugarski knjievni znanstvenici su ve uoili odreene slinosti, podudarnosti, ali i razlike Title$ 8@ _PID_HLINKSA#.Qhttp://www.rastko.org.rs/knjizevnost/nauka_knjiz/andric/dstojanovic-anika_c.html   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FpʸƳ1TableBWordDocument >2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore vƳƸƳHAR2UDQGYQ==2 vƳƸƳItem PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q