Naslov
Hrvatska tradicijska kultura i književnost u Širokom Brijegu,
(Croatian traditional culture and literature in Široki Brijeg)

Autori
Barać, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Mostar

Datum
09.07

Godina
2010

Stranica
71

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
povijesne predaje ; demonološke predaje ; mitske predaje ; narodni običaji
(historical tradition ; demonological legends ; mythological legends ; folk customs)

Sažetak
Običaji i predaje najlakše progovaraju o kulturnoj i duhovnoj baštini širokobriješkog kraja.Vjerovanje o postojanju mnogih nadnaravnih bića, u našem narodu, potječe još iz vremena poganskih običaja. Bez obzira što ova vjerovanja, legende i mitovi nemaju kako znanstvena tako ni službena crkvena uporišta neki od njih su se zadržali i do danas. Predaje su prenošene su s koljena na koljeno kroz vrijeme, ali i s jednog područja na drugo tako da ih u potpuno istom ili sličnom obliku možemo susresti i na područjima van Širokog Brijega. Poslije odvajanja Hercegovine od bosanske redodržave 1842. osnovao se samostan 1846. na Širokom Brijegu koji postaje vjerski centar ovoga kraja. Iz njega fratri nastoje iskorijeniti praznovjerje te se postiže veliki uspjeh. Jedva da se može čuti da je na nekome urok ili da je nekoga „uzeja đava“ pod svoju vlast. Vile, također, nestaju s pojavom crkvenih zvona. Opća pojava koja nas ne treba začuditi je modifikacija i izostavljanje običaja pod utjecajem novog vremena. Običaji se, međutim, nikako ne zaboravljaju kao ni predaje vezane uz ove krajeve. Posebno važni običaji koji se i dan danas provode su običaji vezani uz advent i korizmu. Svadbenim se običajima pak pridaje najveća važnost u toj mjeri da se i danas poštuju određene faze i postupci svadbenih svečanosti bez manje ili više prilagodbe novom vremenu. Predaje su uglavnom zapisane bez većih promjena. Govor kazivača nije ispravljan jer narodni jezik čuva golemo blago prepuno starih izraza i tuđica. Na ovaj način smo mogli otkriti niz dosada zaboravljenih podataka i događaja iz naše prošlosti, jer se malo toga u pisanom obliku sačuvalo. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika, a Stanko Vraz u Kolu 1842. g. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati „onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Josip Kekez je ta pravila nazvao Hektorović- Vrazovim zakonom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA