Naslov
Hrvatska tradicijska kultura i književnost u Danilu Gornjem i donjem Selu na Šolti,
(Croatian traditional culture and literature in Danilo Gornje and lower Selo on the island of Šolta)

Autori
Grković Kalebić, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Split

Datum
18.12

Godina
2009

Stranica
122

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
usmena poezija ; usmene priče ; poslovice ; zagonetke ; narodni običaji
(oral poetry ; oral prose ; proverbs ; puzzles ; folk customs)

Sažetak
Usmena književnost otkriva neizmjerno blago duha koji se krije u hrvatskom narodu. Ni brojne povijesne nedaće ni škrta zemlja i kamenjar okružen varljivim morem nisu umanjili veličinu duha malog dalamtinskog čovjeka. Dapače, obogatili su mu dušu koja se, usprkos teškoj muci i trudu, veselila svakom novom danu u igri sa svojom djecom i druženju sa svojim najmilijima. A sve to u skladu s Božjim naukom. Zasluga je usmene književnosti i tradicijske kulture što su nam korijeni tako duboki, što su Hrvati u dugoj povijesti ratovanja i namjernih zatiranja očuvali svoj nacionalni i vjerski identitet. Umjetnost riječi, koja stoji na početku čovjekovog života, s kojom i kroz koju čovjek živi i uz koju umire, rađa se iz bogatstva čovjekovog duha. Pjesmom majka uspavljuje dijete, njome ga ljubi i s njime se igra. Pjesmom dragi ljubi svoju vilu, prosi je i ženi. Pjesmom se čovjek zbližava s Bogom, njome ga časti i slavi. Pjesma je lijek i odmor umornom težaku, veselje i razonoda, utjeha u tuzi i sjeti. Pjesmom se ispraća na vječni počinak. Pjesma je život. Kazivači usmene književnosti čuvari su tradicije. Jer ne samo da čuvaju u svom sjećanju lirske i epske pjesme, priče, predaje i legende, nego čuvaju i običaj, čuvaju svetkovinu, čuvaju poštovanje, uspomenu i ljubav prema rodnom kraju i domovini. I sve to jednim jedinim oruđem – riječju! Svako pričanje, kazivanje veličanstven je događaj. Svečani je to čin kojim kazivač svaki put u pjesmu i priču ubacuje nešto novo i nepoznato, ubacuje dio sebe, dio svog postojanja, dio svoje duše, a slušatelj uvijek biva nagrađen ljepotom riječi i njezinom mudrošću. Očuvali su kazivači i svoje mjesne govore, dijalekte, očuvali su hrvatski jezik i na tome im velika hvala. Svako vrijeme nosi svoje, stara je to poslovica. Nema više pjesme i priče na kominu o čemu kazivači sa sjetom pričaju. Stigla su neka nova, drukčija vremena, neki novi, užurbani ljudi koji ni za što nemaju vremena. Zastanimo na trenutak i poslušajmo naše stare. Naučimo nešto od njih i bit će nam bolje. Čuvajmo sjećanja na ono što je bilo, živimo u skladu s tim i pretočimo to u neke nove tradicije za buduće generacije, navodi autorica.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA