Naslov
Materijalne prilike Srijemske biskupije krajem 17. stoljeća i u 18. stoljeću
(Financial Situation in the Diocese of Syrmia at the Seventeenth and During the Eighteenth Century)

Autori
Božić Bogović, Dubravka

Izvornik
Croatica Christiana periodica : časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilista u Zagrebu (0350-7823) 38 (2014), 74; 67-89

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Srijemska biskupija; kraj 17. i početak 18. stoljeća; biskupski prihodi; svećenički prihodi; crkvene građevine
(Diocese of Syrmia; end of 17th beginning of 18th century; bishops’ income; priestly revenues; church buildings)

Sažetak
Kako bi se povijest institucija Katoličke crkve te crkvena i vjerska povijest uopće istražili kao kompleksan fenomen, potrebno je istražiti i materijalne uvjete u kojima je živio i djelovao kler te one u kojima se odvijao kult. Stoga je potrebno istražiti beneficije, biskupijske posjede i prihode biskupa i nižega klera i drugih vjerskih službenika, imovinu i prihode mjesnih crkava, sakralne objekte, njihov broj, vrstu, stanje, opremljenost i drugo. Tridentski je koncil donio niz odredbi s ciljem osiguravanja dostojanstva i autoriteta svećeničke službe pa je, među ostalim, naglasio i potrebu da se svećenicima osiguraju primjereni materijalni uvjeti i prihodi. Prilike u Srijemskoj biskupiji bile su osobito teške u prvim desetljećima nakon oslobođenja od osmanske vlasti krajem 17. stoljeća, a zbog posljedica ratnih razaranja. Rijetka naseljenost, mali broj župa i katolika, značajan udio pravoslavnog stanovništva te opće siromaštvo i u narednim su desetljećima negativno utjecali i na materijalne prilike Srijemske biskupije. Srijemski biskupi u Srijemu nisu imali svojih posjeda, nisu imali katedralu ni kaptol, a nisu uspjeli ostvariti ni pravo na ubiranje desetine pa su im se prihodi uglavnom svodili na skromne prihode prepoziture Kaptol i godišnji novčani prihod od cara u ime desetine. U osobito su se teškom položaju u Srijemu neposredno nakon oslobođenja od osmanske vlasti nalazili svjetovni svećenici kojima nisu bile osigurane župe s obzirom da su ih uglavnom zauzeli franjevci. U narednom razdoblju prilike su se donekle popravile, osobito nakon što se Požarevačkim mirom 1718. godine cijela Srijemska biskupija našla u sastavu Habsburške Monarhije, a srijemski biskupi napokon počeli dolaziti u svoju biskupiju i u njoj boraviti. Ipak, materijalni uvjeti u kojima su živjeli i djelovali župnici i dalje su bili skromni budući da uglavnom nisu imali zemljišta, nisu dobijali pripadajuću im šesnaestinu te su pretežno ovisili o davanjima vjernika. I prihodi mjesnih crkava bili su više nego skromni budući da ni one nisu imale svojih posjeda pa su se uglavnom financirale iz milostinje i iz razmjerno rijetkih vjerničkih darova. Ovakve su se prilike odražavale i u gradnji crkvenih objekata koji su pretežno bili manjih dimenzija, ponekad izgrađeni od jeftinijega materijala te su bili vrlo skromno ili nikako opremljene. Ipak, svi su župnici od sredine 18. stoljeća imali svoje župne domove, gotovo su sva naselja u kojima su živjela katolici imala svoju crkvu ili kapelicu i groblja, a u skladu sa svojim skromnim mogućnostima, vjernici su podizali i križeve, kipove ili zavjetne stupove. Nezadovoljavajuće materijalne prilike bile su jedan od razloga zbog kojih je došlo do kanonskog ujedinjenja Srijemske i Bosanske ili Đakovačke biskupije 1773. godine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA