Naslov
Od kapitulara Gargana de Arscindisa do Percevalova statuta
(From the Capitularium of Gargano de Arscindis until Perceval's statute)

Autori
Matijević Sokol, Mirjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo. Povodom 700. obljetnice. Zbornik radova sa međunarodnoga znanstvenog skupa održanog od 24. do 25. rujna 2012. godine u Splitu

Urednik/ci
Radić, Željko ; Trogrlić, Marko ; Meccarelli, Massimo ; Steindorff, Ludwig

Izdavač
Književni krug Split ; Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu ; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2015

Raspon stranica
99-111

ISBN
978-953-7395-74-2

Ključne riječi
Toma Arhiđakon, kapitular (capitularium, capitulare), Gargano de Arscindis, potestat, bone consuetudines, statuta, Percevalov statut
(Thomas the Archdeacon, capitularium, capitulare, Gargano de Arscindis, potentate, bone consuetudines, statuta, Perceval's statute)

Sažetak
Statut jednog grada vrhunac je postignuća komune jer je njime dokazala svoju zrelost da uredi svoj život po onodobnim pravilima. Iako smo mi ovdje u prigodi obilježavanja sedamstote obljetnice Percevalova statuta ipak mnogima koji poznaju povijest Splita u stoljećima koja prethode njegovu nastanku misao pobjegne na ulogu koju je u razvoju komunalnog sustava Splita u teškim vremenima prve polovine XIII. st. odigrao potestat Gargano de Arscindis i njegov regimen Latinorum kao i Splićanin Toma Arhiđakon. Ne možemo ne sjetiti se Tome Arhiđakona koji vrlo biranim i preciznim riječima piše o prvom zapisu statutarnog prava grada Splita odnosno o Garganovom kapitularu iz 1239. godine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest

Napomena
Svima koji se bave splitskom komunom te njezinim pozicioniranjem u povijesno-geografske okvire polazište je dakako Tomina Salonitanska povijest i ona poglavlja koja govore o dovođenju potestata Gargana u Split 1239. godine i njegovu načinu upravljanja gradom. Toma piše vrlo detaljno o Garganu kao o osobi, o obliku njegove uprave, o teškim vremenima tatarske provale i Garganovu ponašanju u toj situaciji te o odnosu potestata i kralja Bele IV. Toma Arhiđakon kao čovjek svoga vremena svjestan situacije u rodnom gradu opterećenom borbom i odmjeravanjem snaga hrvatskih velikaških obitelji za mjesto gradskog kneza zalaže se za novu političku doktrinu tzv. regimen Latinorum. Ona se očituje dovođenjem nepristrane plaćene osobe sa strane na mjesto gradskog upravitelja, poznate pod nazivom potestat. Kada je u Split za potestata doveden 1239. godine Gargano de Arscindis među njegovim prvim i najvažnijim zadaćama bilo je sastavljanje kapitulara s pravilima na kojima se temelji komunalna pravna uređenost. To je splitski prastatut. Njegov sadržaj nije nam danas poznat. No prema traktatu De regimine civitatum Ivana iz Viterba, Tomina suvremenika i firentinskog potestata, pa zatim iz Tomina opisa Garganova upravljanja te zapisa u splitskim diplomatičkim dokumentima kao i na temelju samih članaka Percevalova statuta pokušat ću s jedne strane utvrditi preciznije sadržaj Garganova kapitulara odnosno evidentirati i pratiti njegov „život“ u splitskoj komuni do Percevala, a s druge strane istražiti elemente njegove integriranosti u stari Percevalov statut. Polazište mojih razmišljanja je Tomin tekst. Prije svega treba naglasiti da je preokret do kojega je došlo u upravi Splitom bio potaknut strujanjima novog doba, a njegov protagonist splitski arhiđakon Toma školovan je u Bologni na onodobnom prestižnom sveučilištu koje je prednjačilo na području pravnih znanosti. Izgradnja komunalne uprave u talijanskim gradovima dala je polet pravnoj struci da pronađe načine uređenja sveukupnih relevantnih aspekata komunalnog života. O kapitularu koji je Gargano sastavio Toma piše: Želio je Gargano da grad Split ima doličnu upravu ne samo u njegovo doba nego i poslije. Sastavio je zbornik propisa koji je nazvao kapitularijem, zapovjedio je da se u njemu popišu svi dobri običaji koje je grad sačuvao od starine i dodao mnoga druga prava koja su mu se činila neophodnima u javnom i privatnom djelovanju, odnosno u donošenju parničnih presuda i u kažnjavanju prijestupa te u primjeni jednakog mjerila za svakoga u provođenju pravde. Tu je knjižicu sud uvijek imao pri ruci i bez nje ni suci ni branitelji nisu pristupali raspravi o parničnim predmetima. Taj su kapitularij prepisali Trogirani i drugi, jer ih je suparništvo s našom upravom poticalo da teže k dobrome. (HS, 201.) Istaknuti pravni povjesničar Antun Cvitanić više je puta naglasio da nije poznat sadržaj Garganova kapitulara, a A. Selem je pak pretpostavio da je on ugrađen u Percevalov tekst. Moj interes u ovom slučaju primarno je bio usmjeren prema istraživanju koliko je ovaj kapitularij zaživio u komunalnom životu Splita i je li kao takav dočekao Percevalov statut. Tu su mi oslonac sačuvani diplomatički dokumenti odnosno notarski instrumenti u kojima je zabilježena pravna praksa. S druge strane treba imati na umu da je Perceval bio također splitski potestat kao i Gargano, da je dakle zastupao istu političku doktrinu i da je upravo nju i zabilježio u svoj statut. Dakako pri svemu treba imati u vidu i pokušati uspostaviti veze između onoga što su zabilježili potestat Gargano, Toma Arhiđakon, Ivan iz Viterba i Perceval. Kada se na prvi pogled usporede Tomin opis Garganove uprave, traktat Ivana iz Viterba o upravljanju gradom i dijelovi Percevalova statuta zamjećuje se sadržajna i tekstualna povezanost među njima. Toma je – kako smo rekli – vrlo detaljno opisao Garganovo upravljanje Splitom počevši s procedurom izbora potestata te u okviru toga donio i bilješku o sastavljanju kapitularija. Iako će procedura izbora potestata biti sastavni dio statutarnih odredbi koju će komune morati poštivati Toma nije izričito naveo da je i nju Gargano u kapitulariju zabilježio. Toma je zapisao da je Gargano u kapitulariju popisao dobre običaje od starine sačuvane (omnes bone consuetudines) te druga prava koja su s područja parničnog procesnog prava. S obzirom da zaista nije sačuvan libellus u kojemu su bile popisane odredbe najprije sam krenula pregledavanjem notarskih instrumenata izdanih u Splitu u razdoblju od Gargana do Percevala. U vremenu neposredno nakon Garganove uprave koja je trajala tri godine nisam u instrumentima naišla na pozivanje na kapitularij odnosno statut. Ali ipak već od pedesetih godina XIII. st. u notarskim se ispravama nalaze u nekoliko formula izričaji koji se mogu dovesti u vezu s ovim splitskim prastatutom. Na dobre običaje koje Split ima od starine, a spominje ih i Toma, pozivaju se notarski instrumenti kojima su dogovoreni raznoliki imovinskopravni poslovi i to najčešće u tzv. finalnim klauzulama: renuncijativnoj i obligativnoj. Tako se dokument izdan 5. lipnja 1258. godine (CD V, 97) koji bilježi pravni čin međusobne prodaje svih pokretnih i nepokretnih dobara brata bratu za sumu novca koju prodavatelj dijeli svojim kćerima poziva na consuetudines civitatis upravo u renuncijativnoj formuli. Ovaj bi se instrument mogao povezati s pravom prvokupa koju imaju članovi obitelji iz Percevalova statuta (III, 103). Notarski instrument od 29. siječnja 1262. godine (CD V, 212) bilježi da jedan splitski građanin poklanja sestri polovicu kuće i opet se u obligativnoj formuli poziva na consuetudines civitatis. Sličan pravni čin odnosno darovanje zemlje majci zabilježen je u ispravi od 3. veljače 1266. (CD V, 367-368). Navedeno je da se konačno izvršenje darovanja obavlja secundum consuetudines civitatis. Notarska isprava od 14. travnja 1266. (CD V, 379) kojom se ugovara uzimanje u najam zemlja na obrađivanje navodi da se to radi secundum bonam consuetudinem Spalatensis civitatis. Pogodba o posuđivanju novca od 22. lipnja iste godine (CD V, 384) opet se u renuncijativnoj klauzuli poziva na običaje i statutarne odluke grada Splita. Osobito je zanimljiva notarska isprava od 10. siječnja 1271. godine (CD V, 582). Njome se reguliraju imovinskopravni odnosi splitskog građanina i splitskog kaptola uz pozivanje na kanonsko ali i civilno gradsko pravo prema kapitularu. U renuncijativnoj se klauzuli iz 22. kolovoza 1272. (CD VI, 2) pak odriče pozivanje na običaje i statut grada Splita (consuetudinum et statutorum civitatis Spalati). Riječ je o pravnom činu darovanja polovice kuće majke kćeri uz obvezu brige za majku do smrti. Na postupanje po dobrim običajima grada Splita u slučaju obrađivanja iznajmljene zemlje poziva se i isprava od 31. kolovoza 1272. (CD VI, 4) kao i ona od 18. rujna 1272. (CD VI, 5). I u ugovoru o prodaji i zamjeni zemalja iz 1275. (CD VI, 104) posao se također obavlja prema dobrim splitskim običajima kao i prodaja i zamjena zemalja ugovorena 24. V. 1290. (CD VI, 701). Sačuvana je i skupina notarskih instrumenata s područja građanskog procesnog prava. U njima nalazimo pozivanje na statutum civitatis Spaleti. Tako presuda splitskih sudaca od 24. ožujka 1256. (CD V, 6-7) odlučuje da tužitelj ima pravo na priziv (appellatio) secundum statutum civitatis Spaleti unutar za to propisanog roka. Statut se spominje i u parnici Splićanina Prvoslava sa Stanom, opaticom splitskih benediktinki. Dokument (23. kolovoza 1286.) je zanimljiv jer opširnije donosi cijeli tijek jedne parnice u kojemu se tužiteljica poziva na gradski statut (CD VI, 563). Svakako bi bilo zanimljivo usporediti prvi članak treće knjige Percevalova statuta O postupku u građanskim parnicama, (ali i neke druge) i tijek navedene parnice prema dokumentu te istražiti je li se išta bitno promijenilo od Garganova do Percevalova vremena jer nema sumnje da je sudski proces tekao prema Garganovu kapitulariju. O tome ću opširnije u pisanom članku. Još dva dokumenta iz 1291. godine pozivaju se na splitski statut. U onom od 12. kolovoza vodi se parnica o rješenju imovinskopravnih odnosa te se stranka poziva na oporuku i statutarnu odredbu o posjedovnim odnosima. (CD VII, 46) Također se u presudi o putu uz more uz sv. Izidora od 21. svibnja 1267. godine spominje čak i kapitular. (CD V, 431). U slučaju kada samostan sv. Petra daje neke zemlje na obradu na trećinu sporazum i njegovi međusobni uvjeti su regulirani notarskom ispravom od 20. siječnja 1271. godine (CD V, 584), a za nepoštivanje dogovora predviđena je kazna que in capitulari comunis continetur. Poziv na kaznu iz kapitulara sadrži i isprava od 11. prosinca 1278. (CD VI, 270) Prema navedenim dokumentima može se zaključiti da je splitska komuna Garganov statut koristila te po njemu - kako je to uostalom zapisao i Toma - vodila parnične postupke koji se tiču osobito imovinskopravnih odnosa. Pravni bi povjesničari možda analizom notarskih instrumenata koji su navedeni i u kojima se izričito spominju bone consuetudines i statuta civitatis Spalati mogli prepoznati ono što je preuzeo Perceval u svoj statut ili ono što se razlikuje odnosno što je u međuvremenu evoluiralo u pravnom životu splitske komune. Svakako je zanimljivo primijetiti da se dobri običaji (bone consuetudines) spominju u kontekstu imovinskopravnih odnosa. To bi bio onaj dio Garganova kapitulara koji su mu sugerirali Splićani da ih zapiše jer su se po njima ponašali od starine, kako je uostalom zapisao Toma Arhiđakon. S druge strane kada se spominju statutum ili statuta moglo bi se raditi o onom dijelu kapitulara koji sadrži nove odredbe koje je u duhu renesanse rimskog prava i komunalnih potreba Gargano donio sa sobom jer su bile sastavni dio pravnog života uređenih komuna koje su primijenile regimen Latinorum. Sljedeće što me potaknulo na slično promišljanje jest članak u Percevalovu statutu koji govori o izboru potestata. Najčešće se u pravnohistoriografskoj literaturi odredba iz Percevalova statuta da potestat ne smije biti iz Dalmacije povezivala s Garganom iz njegovim dovođenjem na mjesto potestata. No, kao što prethodno praćenje života nekih statutarnih odredbi u notarskim ispravama upućuje da u Percevalovu statutu treba tražiti odredbe koje su komplementarne s praksom tako je intrigantan i način izbora potestata kako ga opisuje Toma kada se radi o Garganu, a koji se može usporediti s procedurom koju je vrlo detaljno zabilježio Perceval. Inače da je postojala veza Tomina teksta i Percevalova statuta evidentno je iz uvodnog dijela statuta odnosno proemija koji se sasvim oslanja na Salonitansku povijest. Tim je čudnije da nigdje nema spomena Garganova kapitulara. Kakva je to poruka ex silentio? Nije li Perceval zatajio da je inkorporirao Garganove odredbe u svoj statut kada je on bio u upotrebi u splitskoj komuni. Možda je čak čitavi stari statut upravo onaj Garganov kapitular proširen odredbama koje je zahtijevao komunalni život tijekom sedamdesetak godina XIII. i početka XIV. st. U proemiju odnosno preambuli splitskog statuta Perceval govori o slavnoj povijesti Splita koji svoje podrijetlo vuče od slavnog i plemenitog grada Salone. Etimologizira nastanak imena Splita slično kao i Toma. Podrijetlo splitskih plemića - uostalom kao i Padovanaca i Venecijanaca - vuče od Trojanaca oslanjajući se neposredno na Salonitansku povijest. Da je veza proemija Percevalova statuta i Tome nesporna potvrđuju identični citati iz Lukanovih Farsalija koje prije donosi i Toma Arhiđakon. Napominjem da će upravo ovi navodi postati i ostati opća mjesta komunalne kronicistike još dugo poslije. Naime istu ćemo priču pronaći i kod Mihe Madijeva, ali i u kronikama otoka Brača. S obzirom na utvrđene veze Salonitanske povijesti i proemija Percevalova statuta moramo pomišljati da i postupak izbora potestata – kako smo iznijeli - propisan traktatima kao što je onaj potestata Ivana iz Viterba koji je služio kao vademecum, a koje je bolonjski student Toma dobro znao i na određeni način sažeo u svom tekstu kada piše o uvođenja latinskog načina upravljanja sadrži barem jezgru onoga što donosi statut u knjizi II. De electione potestatis. Pomnjiva analiza upućuje na mnoga zajednička mjesta. Tako npr. Toma kaže da je Gargano kao novi potestat sa sobom doveo jednog vojnika, notara i brojnu oružanu pratnju, a statutarna odredba o izboru potestata kaže da potestat ili rektor u svojoj pratnji mora imati jednog viteza pomoćnika ili suca vještog pravu, jednog notara i deset naoružanih pratilaca. Općenito prve odredbe starog tzv. Percevalova statuta normiraju proceduru koju je Toma mutatis mutandis opisao pri dolasku Gargana na mjesto splitskog potestata. Ostaje otvoreno pitanje je li Gargano tijek i način izbora potestata ugradio u svoj kapitularij, ali isto tako što je Perceval preuzeo u svoj statut. No s pravom možemo pretpostaviti na temelju navedenih, ali i niza drugih situacija i sličnih sintagmi da Perceval ipak prve glave piše na temelju Garganovih odredbi, ali ih i prilagođava svojoj novoj situaciji. Na kraju bih zaključila da vrlo sigurno prve tri knjige tzv. staroga Percevalova statuta počivaju na Garganovu kapitularu, a očigledna je i nedvosmislena povezanost Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona i Percevalova statuta odnosno njegova proemija, pa pomalo čudi da se Perceval nije nigdje osvrnuo i na ono što mu je prvi prethodnik na mjestu splitskog potestata ostavio kao baštinu koja je živjela i u njegovo vrijeme. Pitanje je otvoreno je li to napravio namjerno.

POVEZANOST RADA