Naslov
O hrvatskim hodočašćima ad loca sacra u srednjem vijeku
(Croatian Pilgrimages ad loca sacra in the Middle Ages)

Autori
Ladić, Zoran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Sveta mjesta starih Zagrepčana. Hodočasnička odredišta Zagrepčana u 17. i 18. stoljeću. Hodočašća - europske poveznice / Mašić, Boris - Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2015, 1-26

ISBN
978-953-6942-64-0

Skup
Sveta mjesta starih Zagrepčana. Hodočasnička odredišta Zagrepčana u 17. i 18. stoljeću. Hodočašća - europske poveznice

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.12.2015

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
hodočašća; Hrvatska; srednji vijek
(Pilgrimages; Croatia; the MIddle Ages)

Sažetak
Hodočasnici iz Hrvatske koji su posjećivali Rim, Jeruzalem, Santiago u Composteli, marijanska svetišta na Apeninskom poluotoku i u Svetoj Zemlji te niz drugih hodočasničkih odredišta diljem Europe, potjecali su - kao i njihovi zapadnoeuropski suvremenici - iz svih društvenih slojeva. Brojčano podjednako na hodočašća su kretali i žene i muškarci. Njihova najčešća motivacija bila je vjerovanje u moguće izlječenje ili oprost grijeha. No, bilo je i onih čiji je motiv bila želja za avanturom ili ostvarenjem (više ili manje) unosnog posla. I vanjski izgled naših hodočasnika, ponajprije odjeća - o čemu svjedoči tek jedna freska - bio je istovjetan onom hodočasnika iz drugih europskih krajeva. Ovisio je ponajprije o financijskim mogućnostima svakog pojedinog hodočasnika. Najbogatiji hodočasnici - kao što je to bio slučaj s knezovima Trpimirom ili Branimirom, ili plemićima u pratnji kralja Žigmunda - putovali su okruženi naoružanom pratnjom, u skupocjenoj odjeći i urešeni skupocjenim nakitom. Oni siromašniji bili su skromno obučeni, pokriveni pelerinom od jeftine tkanine, sa štapom u ruci i hodočasničkom torbicom na ramenu. U njoj su nosili odjeću i hranu, a na kapi privjeske kao svjedočanstvo posjeta nekom od hodočasničkih odredišta. Nosili su i crkvene potvrde o dozvoli da hodočaste. One su služile kao propusnice za prolazak raznim krajevima Europe i Bliskoga Istoka. No, treba istaknuti da su i bogati hodočasnici u Svetoj zemlji, a znog opasnosti od Arapa i Njemaca, oblačili jednostavnu hodočasničku odjeću kako bi se uklopili u masu ostalih kršćanskih hodočasnika. Obzirom na zemljopisni položaj Hrvatske - a posebice Dalmacije – kroz koju prolaze frekventni putovi u dva najveća hodočasnička središta Rim i Jeruzalem, naši su ljudi (posebice stanovnici jadranskih komuna) upoznavali i ugošćivali hodočasnike raznih europskih narodnosti. Pored određene ekonomske koristi, takvi su dodiri obogaćivali i širili spoznaje o drugim europskim narodima: njihovim jezicima, tradiciji, običajima... Nema sumnje da su hodočašća, uz trgovinu, bila jedan od najefikasnijih vidova miroljubive komunikacije i razmjene ideja i znanja između Hrvata i drugih europskih naroda zapadnog kršćanstva te da su znatno doprinjela inkorporiranju hrvatskih prostora u srednjovjekovnu, a kasnije i u novovjeku europsku civilizaciju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA