Pregled bibliografske jedinice broj: 788438
Lorez (Lovro) Jäger, indistrijalac i dobrotvor
Lorez (Lovro) Jäger, indistrijalac i dobrotvor // Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice ..., 22 (2015), 1; 21-28 (podatak o recenziji nije dostupan, izvorni znanstveni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 788438 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Lorez (Lovro) Jäger, indistrijalac i dobrotvor
(Lorenz (Lovro) Jäger, industrialist and philanthropist)
Autori
Živaković-Kerže, Zlata ; Jurković, Jasna
Izvornik
Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice ... (1331-7172) 22
(2015), 1;
21-28
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni rad, znanstveni
Ključne riječi
Lorez (Lovro) Jäger; Austrijanac; Osijek; veletrgovac; indistrijalac; dobrotvor
(Lorez (Lovro) Jäger; Austrian; Osijek; wholesale merchant; industrialist; philanthropist; 18th century)
Sažetak
Lorenz /Lovro Jäger, sin Franza, rođen je 1829. u Eichstättu, mjestu u Gornjoj Bavarskoj. Doselio je sredinom 19. stoljeća u Moslavinu. Iz rodnog Eichstätta stigao je sa svojim starijim bratom Josefom i tu živio vrlo kratko, jer ga već od kraja 50-ih godina 19. stoljeća pratimo kao Osječanina, tj. stanovnika grada na Dravi. Do početka 70-ih godina 19. stoljeća značajan je osječki i slavonski veletrgovac drvom i drvnom građom. Budući da se drvo iskorištavalo o trošku kupca, koga su predstavljali drvni industrijalci i trgovci drvom, Jäger se od toga vremena – otvorivši prvu pilanu, a potom i ostale – u potonjim godinama javlja i kao veletrgovac i drvni industrijalac. Jägerove pilane, glede teritorijalnog smještaja poduzetništva, nalazile u popisu glavnina šumske eksploatacije i drvne prerade te su uz ostale osigurale slavonsko-srijemskom području prevagu nad užom Hrvatskom u broju pothvata i opsegu zaposlenog radništva. Tijekom svoga rada Jäger je kroz dugogodišnji neizrecivi Božji blagoslovljeni rad stekao određenu imovinu, koja mu je omogućila da čini dobro te je na temelju toga od svog povlačenja u privatni život 1885. veći dio svoga imetka usmjerio prema dobročinstvu. Na temelju odluke Gradskog poglavarstva postao počasni građanin grada Osijeka, a 1887. je na temelju gospodarskih dostignuća ostvarenih u razvoju drvne industrije te zapaženog dobrotvornog rada odlikovan viteškim križem cara i kralja Franje Josipa I. Preminuo je nakon kratke bolesti u 59-oj godini života u Beču 12. studenoga 1888. godine u sanatoriju liječnika Löwy. Pokopan je na osječkom gornjogradskom groblju. Na temelju sve ga toga gradsko zastupstvo je nakon njegove smrti 1888. novoizgrađenoj ulici u Gornjem gradu dalo njegovo ime.
Izvorni jezik
Hrvatski
