Naslov
Kristocentričnost Koncila
(Christocentrity of the Council)

Autori
Karlić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.) / Matulić, Tonči i drugi - Zagreb : Kršćanska sadašnjost, Glas Koncila, Katolički bogoslovni fakultet, 2015, 85-103

ISBN
978-953-11-0955-0

Skup
„50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.)“

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.11.2012. - 17.11.2012

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Kristocentričnost/kristocentrizam; Drugi vatikanski sabor; teologija; kristologija; antropologija; Crkva; čovjek; svijet
(Christocentrity/Christocentrism; Second Vatican Council; theology; Christology; anthropology; Church; human being; world)

Sažetak
Glavna svrha teologije bila bi promišljanje i razumijevanje Božje objave i sadržaja vjere: otajstvo trojedinoga Boga, utjelovljenje Sina Božjega, njegov pashalni misterij, poslanje Duha Svetoga. Drugim riječima, predmet je teologije Bog koji se svojim spasenjskim djelovanjem u korist čovjeka otvara i dariva u Isusu Kristu. Konkretna osoba Isusa Krista, budući da je središnja os kršćanske vjere, daje njoj samoj i ključ za iščitavanje svega drugoga: za razumijevanje i spoznavanje Boga, čovjeka i svijeta, objave, milosti i otkupljenja, crkvene zajednice, budućnosti, morala i konkretne kršćanske prakse. Središnje mjesto Isusa Krista u teologiji proistječe ne samo iz činjenice da on objavljuje Boga, nego i zato što je ključ razumijevanja tajne zvane čovjek. Drugi vatikanski sabor predstavlja jedan od temeljnih zaokreta u povijesti Katoličke crkve, posebice u njezinu odnosu prema svijetu, prema suvremenom čovjeku i društvu, ali i u shvaćanju same sebe, svoga unutrašnjeg uređenja i poslanja. Tijekom proteklih pet desetljeća o Saboru se uglavnom govori(lo) i pisalo kao o iznimno važnom događaju za život Crkve našeg vremena, što on doista i jest jer je označio početak velikog procesa obnove koji zahvaća razne vidove života Crkve i sve njezine članove. Iako Sabor nije posebno proučavao niti posvetio ijedno poglavlje sustavnom izlaganju kristologije ili cjelovitijem kristološkom nauku, kao što se to može reći npr. za ekleziologiju, ipak nalazimo dosta kristoloških elemenata u gotovo svim saborskim tekstovima. U njima se često ističe i govori o Isusu Kristu kao središtu i temelju svakoga govora o Bogu, o čovjeku i o svijetu. Pitanje odnosa Isus Krist-čovjek-svijet nije tek nekakvo teološko ili koncilsko pomodarstvo, nego je to esencijalno i egzistencijalno pitanje kršćanstva kao takvoga, jer obuhvaća samu njegovu bit. Drugi vatikanski sabor je na neki način „izazvao“ ili pozvao postsaborsku teologiju (sve do danas!) da nastavi produbljivati misterij Isusa Krista i njegovo središnje mjesto (tj. kristocentričnost) u svekolikoj teologiji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA