Naslov
RACIONALNOST TRŽIŠTA I OSTALIH DRUŠTVENIH INSTITUCIJA U PERSPEKTIVI KVALITATIVNE EKONOMSKE ZNANOSTI
(RATIONALITY OF THE MARKET AND OTHER SOCIAL INSTITUTIONS IN THE PERSPECTIVE OF QUALITATIVE ECONOMICS)

Autori
Rafajac, Ozren

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Fakultet ekonomije i turizma "dr. Mijo Mirković"

Mjesto
Pula

Datum
14.02

Godina
2013

Stranica
357

Mentor
Škare, Marinko

Ključne riječi
nedostaci tržišta; x-učinkovitost; inertnost; održivost; kvalitativna ekonomija
(market imperfections; x-efficiency; inertia; sustainability; qualitative economics)

Sažetak
Na temelju teorijskog i empirijskog pristupa provedenim istraživanjem nastoji se izložiti i analizirati prirodu tržišno usmjerenih društava i društveno-ekonomske probleme koji su posljedica tržišno usmjerenog modela društveno-ekonomske organizacije. Ovim istraživanjem nastoji se ukazati i na kvalitativne praktične smjernice koje bi trebale omogućiti društveno-ekonomski razvoj na ekološki održivoj osnovi. Iako tržište predstavlja instituciju koju nije moguće zamijeniti nekom drugom institucijom, način na koji su pojedinci organizirani i kultura koju međusobno promoviraju bitno utječu na konačne ishode do kojih tržišni odnosi dovode. Na temelju teorijskog koncepta X-učinkovitosti, a na uzorku tržišnih organizacija u Republici Hrvatskoj, provedeno istraživanje nastoji utvrditi „Što se događa s društvom u kojem su pojedinačni interesi pretpostavljen općim interesima?“ i „Koliko učinkovito tržišne organizacije raspolažu s resursima koji im stoje na raspolaganju?“. Kultura samointeresa izravno je odgovorna za brojne društvene i ekološke probleme s kojima je naše društvo suočeno, a pri tome se posebno ističu: problem ciklične potrošnje, problem umjetne oskudnosti, problem profitnog prioriteta, problem iskrivljenih vrijednosti, problem fiskalne i monetarne manipulacije. Tome je moguće pridodati i problem planiranog zastarijevanja proizvoda, problem nekompatibilnog dizajniranja proizvoda, problem automatizacije, koji vodi do gubitka radnih mjesta i sužavanja tržišta, problem snažne društveno-ekonomske segregacije, pojavu različitih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja (poput oružanih i financijskih pljački, ubojstava i korupcije), te brojne ostale probleme koji su povezani sa sve većim ekološkim zagađenjem i degradacijom našeg bio-okruženja. Budući da omogućuje raspravu o tome zašto mnogi resursi s kojima raspolažemo nisu uvijek optimalno iskorišteni, teorija X-učinkovitosti ima izuzetno važnu ulogu u razumijevanju društveno-ekonomske stvarnosti koju susrećemo među pojedincima i unutar njihovih organizacija. Provedeno empirijsko istraživanje upućuje na to kako je X-neučinkovitost prisutna kod čak 91% tržišnih organizacija koje su obuhvaćene istraživačkim uzorkom, te da prosječna iskorištenost njihovih proizvodnih i/ili uslužnih kapaciteta iznosi samo 64%, a što znači da je na tržištu Republike Hrvatske X-neučinkovitost prisutna u izuzetno velikom obujmu i opsegu. Među najvažnije razloge suboptimalne iskorištenosti vlastitih resursa menadžeri ubrajaju pritisak konkurencije, odluku da rade “manje za više”, te osobnu inertnost i nedostatak motivacije. Ciljevi sustavnog upravljanja raspoloživim resursima svode se na optimizaciju njihove upotrebe radi podizanja ukupne kvalitete života, minimiziranja transakcijskih troškova i očuvanja prirodnog okoliša. Budući da je učinkovita organizacija ključ minimiziranja troškova, u središtu naših interesa bi trebali biti oni organizacijski aranžmani koji nam omogućuju unapređenje produktivnosti i prilagodljivosti. Učinkovita organizacija predstavlja nužan, ali ne i dovoljan uvjet ostvarenja ekonomskog razvoja i ekološke održivosti. Kultura koju promoviramo, izravno i neizravno oblikuje okruženje u kojem se nalazimo. Da bi postojeća potrošačka kultura, utemeljena na samointeresu i natjecanju, bila zamijenjena kulturom održivog razvoja, potrebno je provesti i teorijsku evoluciju objašnjenja ekonomskih odnosa, koji se u svojoj osnovi ne temelje na konkurenciji i na natjecanju, već na samoorganizaciji specifičnih interesnih grupa, koje unutar sebe promoviraju slobodnu razmjenu znanja i pravednu razmjenu resursa, radi stvaranja viška vrijednosti i općeg boljitka svih članova grupe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA