ࡱ> +-()*)`bjbj .{{ێ! ^^^r...8./drl]^^0^0^0^0^0919191ZZZZZZZ^h2aZI^9191919191Z^^^0^0&]WWW91^^0^^0ZW91ZWW^^W^0R0 05O W.L WZ$<]0l]WbVbWW4b^ Y9191W9191919191ZZWX919191l]91919191rrr"+rrr+rrr^^^^^^ Marijan Krivak Metoda jednakosti kao emancipacija O politici i poetici Jacquesa Rancirea Uvod Svako ispitivanje mogunosti emancipacije, danas, mora poi od analize moi. Foucaultova genealogija moi, stoga, pokazuje se najprimjerenijim polaziatem za suvremeno/svevremeno, ali i akutno/aktualno razmatranje mogunosti otpora moi. Jer, mo se ne mo~e razmatrati bez da se istovremeno ne razmatra i otpor. Kako e opet proizlaziti iz Foucaulta, svaka briga za istinu  odnosno, volja za znanjem  morati e polo~iti svoje ra une upravo pred kategorijom moi. Nota bene, ta je mo kod francuskog mislioca, zapravo, primarno pozitivna. ... mo koja je viae usmjerena na to da proizvodi snage, da ih uveava, da ih ureuje, negoli ato je zaokupljena time da ih osujeuje, nagoni na popuatanje ili uniatava. `to je, zapravo, mo? Tko je u posjedu moi? ije je mo vlasniatvo? Mo se, rei e Foucault, uvijek oblikuje kao osebujni odnos snaga. Stoga ne mo~emo izravno odgovoriti na pitanje ato je to, zapravo mo?. Jer, nadalje, mo se ne posjeduje nego se provodi; ona nije vlasniatvo nego izvraenje... mo~e biti globalna (a ato naj eae danas i jest), ali su mehanizmi, ciljevi i u inci njezina provoenja uvijek posebni. Mo se, dakle, oblikuje kroz navlastitu mikrofiziku. Mo se proizvodi svakog trenutka... ona je posvuda, odasvud (pro)izlazi. Ovi se odnosi moi rastvaraju u mialjenju Michela Foucaulta, ali i kod najrelevantnijeg mu suvremenika po vokaciji, Gillesa Deleuzea. Obojica autora naglaaavaju, meutim, joa jednu injenicu, a ta je: otpor prethodi moi, otpor je uvijek primaran u odnosu na mo!(?) Isti se, otpor nikada ne mo~e svesti na neku reaktivnost. U prirodi je ljudskog bia da se postavi prema moi snagom svih ~ivotnih snaga, da joj pru~i  otpor. Otpor je upravo ono ato ozna ava tzv. procesualnost politike. Ovdje dolazimo do razmatranja klasi ne problematike suvremene politi ke filozofije. Naime, pitanja ato je politika? i ato je ono politi ko smo?. Veliki je niz suvremenih mislioca, nadasve filozofa, pokuaavao dati odgovore na ove temeljne upite druatvene misli kroz posljednjih etvrt stoljea, ali i na po etku novog milenija. Na tragu klasika promialjanja o filozofskom smislu politike, kao i onome politi kome smom  dakle, promialjanja Carla Schmitta, Waltera Benjamina, te onda Hannah Arendt  meni se najva~nijima u tome nizu ine Alain Badiou, Slavoj }i~ek, Fredric Jameson, Terry Eagleton, Giorgio Agamben... zatim Peter Hallward, Alberto Toscano i dr. Ipak, onaj koji e i biti glavnim fokusom i predmetom ovoga napisa, razmotrio je ontoloaki pojam od presudne va~nosti za razmatranje ove problematike. Naime, Jacques Rancire, francuski filozof i esejist, te spisatelj o umjetnosti i estetici, koji uvodi kao nosive pojmove, redom: demokraciju, jednakost i subjektiv(iz)aciju, razmatra kao temeljni koncept svoje misli  disenzus. Disenzus je, zapravo, njegova rije  za otpor. Cijeli je niz Rancireovih spisa, posebice u 80-im i 90-im godinama proalog stoljea, tematizirao mogue puteve politi kog otpora prema mehanizmima moi. Nastojao je uspostaviti ono politi ko smo kao suprotstavljivo onome eminentno policijskom. Kao mislilac demokracije, pak, nastojao je ovome poprili no proskribiranome pojmu zapadne filozofske i druatvene tradicije ponovno povratiti dignitet. Borio se protiv mr~nje demokracije. Na po etku postavljeno pitanje o mogunosti emancipacije, pak, mogue je odgovoriti i pozicioniranjem suvremenih filozofa otpora danaanjice, ato Rancire nesumnjivo jest. Naravno, pitanje intelektulaca u doba vladavine suvereniteta i biopolitike, te upravlja kih metodologija nad ~ivotom, kod ovog se mislioca pokazuje nadasve aktualnim, na koncu i presudnim. Pojam 'disenzusa' Kada govorimo o navlastitoj politi koj filozofiji Jacquesa Rancirea, onda moramo uzeti u obzir njezino preplitanje s estetskom dimenzijom. Nakon ato je u Noi Proletera, Imenima povijesti i Prijeporu razmatrao (heraklitovski!) mra nu stranu povijesti radni kog pokreta i mogunosti otpora preko njegova filozofskog pozicioniranja, kao i mogunosti onoga politi kog smog, od prijeloma milenija, kod Rancirea sve viae u igru ulazi i estetika kao identifikacijski re~im umjetnosti. Ista se se ujedinjuje s demokratskom revolucijom u mialjenju. Otuda i novo smjeatanje pojma 'disenzus'. `to je disenzus? Rancireova osebujna podjela osjetilnog (partage du sensible) ozna ava izvjesnu konfiguraciju onoga ato je dano. Nadalje, ta konfiguracija danoga obuhvaa odreeni odnos izmeu osjeta (sense) i smisla (sense). Taj odnos, rei e on, mo~e biti konjunktivan ili disjunktivan. Rancire estetskom dimenzijom tematizira drugu vrst odnosa izmeu ovoga osjeta i onoga smisla (oboje su terminoloaki ozna eni rije ju sense!). Suplement je to koji istodobno otkriva i neutralizira podjelu u srcu osjetilnoga. Ovo se naziva disenzus. Dakle, disenzus je naruaavanje normalnog odnosa izmeu osjeta i smisla. Primjerice, pobuna demokratske klase ~elje protiv aristokratske klase inteligencije (govorei shematski), nije primjer disenzusa. Jer, oboje spomenutih su u igri parlamentarne (neo)liberalne demokracije. (Nota bene, takova demokracija uope nije demokracija, ve post-demokracija ili tzv. konsenzualna demokracija). Zna i, nema disenzusa, naruaavanja igre. Disenzus je na djelu kada se neutralizira sama opreka kao takva. Tzv. estetska dimenzija politike kod Rancirea se razlikuje od eti kog pristupa problemu. Disenzus je, dakle, istodobno politi ka i estetska kategorija. Ako uzmemo u obzir da je svako ljudsko pregnue zapravo realizacija prakti ke filozofije, onda se ovdje naruaava tradicionalna hijerarhija disciplinarnog pristupa filozofiji. Ono estetsko ulazi u polje prakti kog, naruaavajui ekskluzivizam etike, politike i ekonomije za ono prakti ko, uspostavljen joa kod Aristotela. Zaato nam je u ovakvome okviru potrebna tzv. poetika znanja? Upravo stoga ato ona svoj diskurs nalazi izvan bilo kakvih verifikacijskih postupaka. Razdvajajui se od striktnog podru ja osjetilnog u smislu aiesthesis, ta estetska dislokacija filozofije izravno nam otvara put u polje onoga politi kog smog! Ono politi ko smo, pak, dosi~e se kod Rancirea preko tematiziranja demokracije. To nije, zasigurno, demokracija koja dolazi, kao kod Derrida, kojega ovaj autor krititizira zbog nedostatka politi kog subjekta, ve je to temeljni pojam preko kojeg mo~emo redefinirati otpor unutar okvira moi. Demokracija nije samo forma dr~ave, nego ono ato politi kome poretku ljudskoga bitka u povijesti podaruje mnogo viae od pukog aritmeti koga privida slobode u jednakosti graana pred Zakonom. injenice demokracije kao po etni skandal filozofije, navode ekskluzivnu, posebi nu gr ku specifi nost  naime, filozofiju!  da se zamisli nad svojim smislom. Politiku, za Rancirea, ine oni koji su istovremeno i niata i sve, veli ina nepodlo~na mjerenju. Politika postoji jednostavno stoga ato nikakav druatveni poredak nije baziran na prirodi, nema bo~anskog zakona koji bi regulirao ljudsko druatvo. Postavljanje politike, takoer, identi no je instituciji klasne borbe. Klasna borba jest politika sma koja pokuaava iznai zajednicu kroz njezin arkh. Rancire posebice insistira na pojmu 'jednakosti'. Pritom valja imati na umu da ta jednakost nije neato emu trebamo te~iti u svom druatvenom, pa onda i politi kom i filozofijskom pregnuu. JEDNAKOST je polaziana to ka. Tako, kada govorimo o Josephu Jacototu, eponimnom junaku U itelja neznalice (1987.), na umu imamo demokratsku emancipaciju od ideologema nejednakosti kao polaziane to ke, a koja bi, kao, trebala na koncu dovesti do jednakosti. Rancire govori o prirodnoj jednakosti svih inteligencija. Njegovo je metodoloako ishodiate upravo u tome. Sve su inteligencije, po naravi, jednake. Razli it je tek na in realiziranja tih, inicijalno jednakih inteligencija. Otuda, iskaz jednakosti predstavlja disharmoniju. Naime, to je in disenzusa od trenuta nog druatvenog poretka. Ergo: demokratska politika se izravno, ontoloaki suprotstavlja policiji/policiranju. Rancire karakterizira politiku kao disenzus. Nadalje, politika je doista stvar demosa. `to zna i, pojam moi demosa? Demos nije populacija. Njega ine oni koji nemaju nikakvu posebnu kvalifikaciju, koji nemaju nikakvu sklonost povezanu sa svojim polo~ajem ili zanimanjem. Demos nema veu sklonost za vladanje od one da im se vlada, za koji nema viae razloga da se njima vlada od toga da vladaju. Demokracija je zasnovana na tom zastraaujuem na elu. Jedini razlog da neka osoba nad nekime vlada jest taj da nema razloga! Radi se, dakle, kod Rancirea o tzv. anarhi kom na elu demokracije koje se ispostavlja kao jedini temelj za postojanje ne eg poput politi ke zajednice i politi ke moi. Naravno, to je i ono ato smo, gore, nazvali primatom otpora prema (realno egzistirajuoj) moi. Kako bi neka zajednica bila politi ka, moramo imati otpor disenzusa prema moi konsenzusa. Tu le~i i osnova svake mogue emancipacijske politike. Kako je disenzus, preko negavititeta, temeljna odrednica demokratske politike, radi se, ustvari, o de-klasifikaciji. `to je, pak, ta de-klasifikacija? Bit jednakosti nije toliko u tome da se (neato) ujedini, ve da se de-klasificira, da se razore pretpostavljenosti prirodnosti poredaka i da se one zamijene kontroverznim figurama podjele. Drugim rije ima, radi se kod Rancirea o jednom obliku nestanka klasnog druatva, ali ipak nije rije  o sasvim jasno definiranom pojmu ((uostalom sli ne probleme imamo i kod Derridaova diffrAnce, Deleuzeova diffrence et rptition, Nancyjeva singularno pluralnog, Badiouova mnoatvenog!). Kako na koncu, u okviru Rancireove filozofije uope uspostaviti otpor naspram moi? Naravno, preko konstituiranja politi kog subjekta. Subjektiv(iz)acija je neato ato proizlazi iz, eminentno politi kog otpora disenzusa i suprotstavlja se policijskoj moi identifikacije. Politika zapo inje i zavraava u disenzusu. Disenzus jest taj koji prekida zakon policijskog poretka. Bit politike jest u ustanovljenju disenzusa, kao prisutnosti dvaju svjetova u jednome. Jedan je svijet istinske demokracije, s kategorijom subjektivacije kao temeljnom, dok je drugi svijet onaj konsenzualne ili post-demokracije, koja je utjelovljenje onoga ato se u suvremenu svijetu uope smatra demokracijom. Meutim, sam disenzus jest opasan. Zbog ega? Upravo stoga ato se suprostavlja suvremenoj ameri koj politici, koja vrai ulogu svjetskog policajca u beskrajnom ratu protiv terorizma. Disenzus ostaje tako filozofijskom kategorijom, uokvirenom promialjanjem svijeta koji nas okru~uje. Zna i li to da je disenzus tek impotentan pojam filozofijsko-teorijske provenijencije? Rekli bismo: (pretpostavljena) jednad~ba ide ovako: neoliberalizam = konsenzus = mir = poslovi, sigurnost i potroaa ka dobra. Njoj suprotna, koja bi se trebala izbjei iz pozicije dominantnog poretka: demokracija = disenzus = konflikt = nestabilnost. Ovo implicira i sljedee: Kad bismo ~eljeli definirati demokratsku politiku kao disenzus, tada pitanje koje se postavlja jest, da li nas demokratska, tj. aktivna jednakost u suvremenoj politici mo~e dovesti do ne ega drugog, bez obzira kako to nazovemo, ato institucionalizira pretpostavku jednakosti? Mo~e li se neato suprotstaviti post-demokraciji? Potonja je, naime, oblik ato ga redom preuzimaju sve one demokracije koje se nazivaju parlamentarnim demokracijama suvremenog svijeta. Mogue je razlikovati pristupe pojmu post-demokracije. Jedno tuma enje pozicionira ovu temu na sljedei na in: U mialjenju Jacquesa Rancirea tim se pojmom odreuje politi ko djelovanje potkopano samim inom depolitiziranja prelaskom u sklop javnoga mnijenja. Vladavina medijski konstruirane javnosti postaje na taj na in vladavina ispitivanja javnoga mnijenja... Umjesto druatvenoga konsenzusa o stvarima liberalne demokracije, koja potiskuje jednakost u pozadinu zagovorom liberalnoga shvaanja slobode osobe u jednakosti aansi na tr~iatu, Ranciere zastupa ideju disensusa politi koga i politike kao meta-politike. Disenzus, prijepor, subjektivacija... sve su ovo postaje na putu prevladavanja onoga temeljnog nedostatka ato ga Kant pronalazi kod ovjeka u svojoj analizi prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo, dakle, stoji na za etku onoga ato obi no smatramo modernitetom u poimanju politi ke filozofije. Od kakva je zna enja pojam prosvjetiteljstva za naau raspravu? Ekskurs o samoskrivljenoj nezrelosti U raspravljanjima o mogunostima otpora, a koji se neizostavno povezuje uz pojam emanacipacije, osvremo se sada ponovno na Foucaulta i na njegovu tzv. ontologiju aktualnosti. Izvedena u dobroj mjeri oslanjajui se na arheologiju znanja, kao i na genealogiju moi, ona svoje uporiate (ipak!) ima u hermeneutici sebstva. Paradigmatska je u tom smislu Foucaultova analiza Kantova teksta Odgovor na pitanje: `to je to prosvjetiteljstvo?. Naime, ato nam je presudno potrebno za otpor postojeem? Koji je to moment ato nam se otvara k emancipacijskim potencijalima i slobodi? Gdje le~i sama mogunost otpora? Odgovor glasi: u naaem raskrinkavanju onoga ato Kant naziva samoskrivljena nezrelost. Ako smo gore ustvrdili  najeksplicitnije s Foucaultom i Deleuzeom  da je otpor vijek primaran u odnosu na mo, ato to zapravo zna i? Niata drugo doli da kategorija otpora nu~no biva ontoloakom kategorijom. Druk ije re eno, otpor u sebi ima sadr~anu osebujnu politi ku ontologiju. Sve gore izneseno zajedno s Rancireom svjedo i jednoj osebujnoj emancipaciji kroz politi ku ontologiju otpora. Albert Camus, svojim Pobunjenim ovjekom, mo~e nam biti dobar primjer te ontologije Njegovo ja se bunim, mi-jesmo, pobuna je koja otvara vrata prema solidarnosti, utemeljuje mogunost samotranscendencije k politi koj zajednici. A da bi to doista mogla, mora se moi rijeaiti onoga ato Kant smatra uzrokom sve naae nevolje koja treba nestati s razdobljem prosvjetiteljstva. Naime, ato? Uzrok gotovo svih naaih nevolja je, prema filozofu njema kog klasi nog idealizma u tomu ato nismo spremni koristiti se vlastitim (raz)umom. Sapere aude. Imaj hrabrosti slu~iti se vlastitim razumom. Eto gesla prosvjetiteljstva. Upravo u ovim Kantovim pokli ima Foucault e vidjeti za etak i svoje ontologije aktualnosti. Zbog ega se ne slu~imo svojim razumom? Nije to ni zbog nekih ograni enja legalne/pravne prirode, niti zbog stanja neke prirodne nemoi. Pojedinci su, prema Kantu, nesposobni izai iz svog stanja maloljetnosti. Zaato? Zato jer su kukavice, jer su lijeni i zbog straha. Foucault radikalizira posljedice iz Kanta: ne mo~emo izai iz tog stanja maloljetnosti upravo zato jer smo kukavice i ljen ine. Upravo je to stanje koje e biti razlog svih neodlu nosti u pogledu otpora, pa onda i politi kog. Novi vijek obilje~en je osloboenom ~eljom i s afektivnom konfiguracijom obilje~enom strahom... ali i nadom. Ne mo~emo objasniti niata, ni u proalosti ni danas, tako ni odnos posluanosti i otpora, bez ove afektivne konfiguracije. No, strah  kao jedan od temelja politi ke filozofije joa od Hobbesa  mogu je i kao konstitutivan moment neke politi ke ontologije otpora. I iz straha se raa otpor, pa onda i nada. Jedan od najva~nijih svjedoka u tom pregnuu biti e Ernst Bloch. Odnos izmeu straha i nade kod njega e se prevoriti u princip. Mogunost slobodnog govora  Foucault ga nalazi u afirmiranju anti kog pojma parrsia  biti e od presudnog zna enja zasnivanja njegove etike/estetike egzistencije. Jer, sloboda ostaje nemono apstraktna bez otpora; Foucault e u njoj nai relevantniji toponim prakti ke filozofije od Marxova pojma 'revolucije'. Sloboda dobiva formu tek preko otpora. Sloboda ne mo~e bez forme, to je njezina ne-dovoljnost, ne-konkretnost. U analizi Kantova teksta Foucault e pronai otpor kao protulijek sveopoj poniznosti, posluanosti i onom ato joa Boetije naziva dobrovoljnim ropstvom. Jer, kod otpora u igri je i ono ato Kant apostrofira kao javnu upotrebu uma. Javna upotreba uma, naime, uvijek korespondira s dimenzijom Univerzalnog. A ato je to drugo doli emancipatorski moment svake politike otpora  i slobode? Politi ka korist javne upotrebe (raz)uma, meutim, kod Kanta slu~i za podru je privatnog pokoravanja. Jer, nota bene, Kantu je jamac prosvjetiteljstva, barem u prvoj verziji, Friedrich Pruski (tek kasnije e to biti Revolucija). A gdje emo onda tra~iti emancipaciju? U Kantovu naglaaavanju pojma samoskrivljene nezrelosti vidimo fatalnu lijenost i neodlu nost pojedinca. No prosvjetiteljstvo, kao temelj moderniteta ualog u filozofiju, prema Foucaultu kao itatelju Kanta, pretpostavka je istinskog poimanja slobode, umnosti, pa onda i onoga ato Rancire naziva disensuzom kao osnovom politike kao jednakosti. Gdje, nakon svega gore re enog, postoji mogunost otpora kao kontrapunkta moi u ovako nazna enom kontekstu? Mo~da emo lakae dati odgovor na ovo pitanje, ako definiramo  disentologiju. `to je to disentologija?* U tekstu Geofilozofija, posljednje knjige Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija, `to je filozofija?, pojavljuje se apologija otpora kao suverene kategorije naspram odreenja moi kao transcendentne kategorije suvremenog kapitalizma. Nota bene, Kapital je danas jedini subjekt-supstancija bez-supstancijalnog svijeta. Kapitalizam je onaj odnos moi koji umnogome predodreuje sve ato nam se dogaa sada i ovdje i... zauvijek. Kapital je u mnogim diskursima politi ke filozofije onaj element na koji se usredoto uje otpor. Ako se filozofija iznova nastanjuje u pojmu, onda uvjet za to ona ne nalazi u sadaanjem obliku demokratske Dr~ave ili pak cogitu komunikacije, joa sumnjivijem od cogita refleksije. Nama ne nedostaje komunikacije, naprotiv, imamo je (i) previae: ono ato nedostaje jest stvaranje. Nedostaje nam otpor spram sadaanjosti. Stvaranje pojmova priziva u sebi neki budui oblik... Europeizacija ne ini neko postojanje, ona samo tvori povijest kapitalizma ato osujeuje pot injene ljude da postanu. Umjetnost i filozofija susreu se u toj to ki... Deleuze i Guattari, u svojoj radikalnoj dekonstrukciji cijelog ideoloakog okvira zapadne filozofije, mogu se smatrati disentolozima. Baa poput gore tematiziranog Rancirea. Tko je to  disentolog? Suvremeni intektualac danas obnaaa dvije posve razli ite uloge. On je ili disentolog koji, manje-viae, nemono tra~i prostore nove utopije protiv globalnog kapitalizma, ili je, pak, strateg i mandarin liberalno-demokratske ideologije. Disentolozi su, na neki na in  u smislu koji nas ovdje interesira  ideolozi kriti kog otpora. Intelektualac preuzima, joa od afere Dreyfus, politi ke ingerencije. To je i samorazumljivo, ako uzmemo u obzir da je politika opa stvar brige za zajednicu. Kriti ka teorija intelektualaca mora se baviti pitanjima politike, ali i moi znanja u nekome druatvu. Njegova je, pak, praksa ona  disentologije. Razlog postojanja intelektualnog kriti kog poziva jest u radikalnom suo avanju s politi kim poretkom. On u sebi sadr~i strategije znanja kao temelja nekog druatva. Stoga je nu~no i tematiziranje tzv. druatva znanja kao ideologijskog konstrukta. Konstrukt je to koji se legitimitrao poznatom Bolonjskom deklaracijom o strategijama razvoja znanja u zapadno-europskim druatvima, a ato je zna ilo i preautnu kapitulaciju pred ameri kim konceptom javnog intelektualca i uvenim ameri kim think tankovima kao osnovom znanstvenog ovjerovljenja ameri ke globalne predominacije nad cijelim preostalim svijetom. Govor je disentologa teorijsko-prakti ki poziv na akciju protiv svega toga. Intelektualci kao disentolozi obnavljaju potencijale kriti kog otpora teorije. I to, onkraj metapoliti ke borbe kultura, kao signuma danaanjeg svijeta. Ovdje se detektira i nova uloga intelektualca kao suvremenog disentologa. On je borac protiv izopa enja demokracije... protiv globalnog kapitalizma koji proizvodi bijedu... protiv realnog, totalitarnog socijalizma (Sj. Koreja, Kuba) koji ideologijski po iva na ideji svejednakosti u bijedi. U pozadini svega toga ipak je uvijek neka etika i moralni treba da... (Sollen)! Tako je suvremeni intelektualac podvojen izmeu navlastite autonomne slobode odane na elima ideja i... moralnog poziva. Ipak, in ultima linea, disentolozi su danas kulturni ideolozi permaanentne re-evolucije svijeta. Neato poput Lava Trockog izmeu dvaju svjetskih ratova! Suvremeni intelektualac/disentolog u tome slijedi Marxa. On je pre esto i nepravedno stavljan u ropotarnicu povijesti ideja, i to iz interesa vladajueg neo-liberalnog diskursa. Meutim, aktualnost njegova koncepta ideologije, transcendentalne strukture robe i kapitala, teorije fetiaizma... modernizacije  pokazuje nezaobilaznost Marxa kod disentologa danaanjice. Kulturni dispozitiv danaanjice umnogome je izmijenio sliku intelektualca koja se uvrije~ila u povijesti moderne, posebice nakon slu aja Dreyfus. Tko su, dakle, ti koji danas preuzimaju tu, zasigurno ne uvijek zahvalnu, ulogu glasnogovornika OTPORA? Jer, doista intelektualac utjelovljuje diskurs otpora. Za razliku od Sartrea, koji je do kraja svog ~ivota vjerovao da je znanje mo i istina, te da zbog toga ideje oblikuju realnost, ovdje esto spominjani Deleuze i Guattari preobru tu funkciju ato ju Jean-Paul Sartre pridaje intelektualcu. Intelektualac, sada primjerenije disentolog, nije viae unajmljen da igra ulogu savjetnika masa i kriti ara ideoloakog sadr~aja, on nam tek mo~e dati instrumente za analizu. Za nas intelektualac teoreti ar... viae nije subjekt, svijest koja reprezentira ili reprezentativna svijest... reperezentacija viae ne postoji, postoji samo djelovanje, djelovanje teorije, prakti no djelovanje u odnosima mre~e, ka~e Deleuze u jednom razgovoru s Foucaultom. Foucault e  kao osebujni disentolog otpora  jednako tako izmijeniti gledanje na ovu solemnu figuru francuske tradicije. Umjesto univerzalnog, on se zala~e za tzv. specifi nog intelektualca. Takav je agens otpora onaj koji viae ne govori kao gospodar Istine i Pravde, njemu e biti dovoljno da (tek!) otkrije istinu o moi i povlasticama. On e biti stru njak za diskurzivne funkcije institucija ato ih analizira, bez ~elje da za sebe time priskrbi neki poseban status. Jer, za Foucaulta, dioniatvo OTPORA, vezano uz teoriju, nije ispisivanje globalne analize ideoloakih kodova, nego analiza specifi nosti mehanizama moi i izgradnja, korak po korak, strateakog znanja. Dakle, ako je mo raspraena u multipliciranim mre~ama, otpor je jedino mogu u nizu lokaliziranih strategija.  lnH J ~ j l B D v   fhprlŹ}ugjhs0JCJUaJh-sCJaJh(5CJaJhsCJaJh :6CJaJhW^ CJaJh :CJaJh :h :CJaJh"vCJaJh"vh"v5CJaJh"v5CJaJhhhh5>*CJ aJ hhhh5>*CJ$aJ$hhCJaJhhhh5>*CJaJ( lnD v   pr&@,$a$gdhVޙllz:<N0lѻѻѳxpgph(6CJaJh(CJaJh(5CJaJhH)CJaJjh)0JCJUaJhv>h)6CJaJh)6CJaJh[CJaJh)CJaJhv>CJaJjhe0JCJUaJheCJaJhe6CJaJhs6CJaJhsCJaJhshs6CJaJ( .:JN^l2068HPXZ$(*,8: !"ййИЁyyypypyhH)6CJaJhH)CJaJh(56CJaJjh0JCJUaJh(5h(56CJaJhv>6CJaJhv>h)6CJaJhv>h(56CJaJhv>h(5CJaJh(5CJaJhaCJaJhv>CJaJh"vCJaJh[CJaJh)CJaJ*""$ %n%%&&&''('*'@'B'''''2(<(X(d(|(~(((())))****+++,,-$-4-B---h.ппЦЦЦЦЦЦЍппЅ|||h\^6CJaJh\^CJaJjh(0JCJUaJhAhACJaJhACJaJ!jh(hA0JCJUaJh6CJaJhaCJaJhCJaJhH)5CJaJh(CJaJhH)CJaJjhv>0JCJUaJ/,"l%n%%%)8*:*\*~.f2h2(688z<j$ ƿ?@H ЏXh,𥴨x<L \ l0!#&|)@,/14P7:F>6@8@@@@@@@@@@@@,A.AFABBBBC4CBCDCCFF\G^GG׻׳׻ץɡטskhCJaJhh6CJaJ!jhhfk0JCJUaJhCJaJhN6CJaJhNjhN0JCJUaJhCJaJhNhN6CJ]aJhNCJOJQJ^JaJhNhNCJaJhNCJaJhNhN6CJaJh6CJaJ(z<@@BHHfHHJHKKMOOPPRPgdj$ ƿ?@H ЏXh,𥴨x<L \ l0!#&|)@,/14P7:^@^J^L^R^l^n^p^v^x^^^^^^^__``````aɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɶɶɫѫɝѶjho0JCJUaJh`h`CJaJhoCJaJhM4!hM4!CJaJh`CJaJh_gCJaJhmCJaJhfkCJaJhM4!CJaJjhM4!0JCJUaJ>aaaaaaHbJbbbbbbbbc$c(c,c^c`cbcdce"egg g"g$g&gjghhhhi$i(ilizi|iݼʕuihd<6hd<66CJaJhd<6h_g6CJaJhd<6CJaJhmh6CJaJjho0JCJUaJhoCJOJQJ^JaJh_gh_gCJaJhDCJOJQJ^JaJhohoCJaJhCJaJhohDCJaJh_gCJaJhoCJaJhCJaJ)|iiiiiixƙșʙڙܙTnHDdĵ~t~~h~`~X~P~hhX cCJaJh CJaJh7JCJaJhh6CJaJhOJQJ^JhhCJaJhmOJQJ^JnHtHhOJQJ^JnHtHhh6CJaJnHtHhhCJaJnHtHhCJaJjh0JCJUaJhhCJaJhCJaJh6CJaJh6CJaJd.02J`ҡԡХ.2^bhjZ~:<^`pv| VX^^l̴ߵ˭˥˥˥˥ˆ}h~F6CJaJh~FCJaJjhk0JCJUaJhk6CJaJhkCJaJhX cCJaJhCJaJjh7J0JCJUaJh7JCJaJhh6CJaJjhX c0JCJUaJh!0$CJaJhhCJaJ1̴дµص TV<BFZLNPv<H𷯧ssh&zh&z6CJaJh!0$6CJaJhb6CJaJjhb0JCJUaJh&zCJaJhbCJaJhCJaJh~Fh~FCJaJjh+R0JCJUaJUh+RCJaJjh~F0JCJUaJh!0$CJaJh~FCJaJh7JCJaJ-Foucault e, kao navlastitu EMANCIPACIJSKU strategiju i diskurs OTPORA prakticirati osebujnu i navlastitu politiku istine. Radi se, dakle, o oslobaanju istine iz onih oblika hegemonije u kojima je ostala zato ena. Ipak, neizostavna je, ovdje i sama POBUNA. Svi oblici slobode, izborene ili zatra~ene, sva prava koja se cijene, pa i ona o najneva~nijim stvarima, u pobuni sigurno vide zadnju to ku u kojoj e se usidriti, koja je vraa i bli~a nego prirodna prava. Ovo se svakako nadovezuje na stav koji emancipaciju i put prema slobodi vidi u aktivnome otporu prema okoatalim, ali istodobno (ipak) i dinami kim strukturama moi koje utjelovljuje sam Kapital. Takoer, treba postojati i stanovita homeopatska strategija otpora. Deleuze e rei da Kapital treba okrenuti protiv njega samoga, da treba ii kapitalom protiv kapitala. I ne treba pritom strahovati da e nas kapital potkrasti, da e prigrabiti ispoljenu kreativnost/otpor, nego se (moramo) svjesno-namjerno ekscesno identificirati s kapitalom, (a to je) ono ato mo nikako ne voli U tome nas podu ava i strategija tzv. prekomjerne identifikacije u estetici, koju su primjerice, u svojim nastupima i ikonografiji, prakticirali lanovi rock-skupine LAIBACH. Njihova je imitacija totalitarne estetike doista imala izvornu snagu otpora inkarnirajui rituale teutonske vizualnosti i auditivnosti, samu transparentnost moi! Foucault je obrnuo Sartreov ideoloaki imperativ utemeljen na apstraktnome shvaanju moi, te se usredoto io na otkrivanje detalja i kontingencije naaega znanja i diskurzivnih praksi kao politi kih tehnologija. Estetika i etika egzistencije, askeza i samodisciplina, to je onaj model prema kojemu se treba oblikovati suvremeni intelektualac. Njegova je obveza razotkrivanja re~ima proizvodnje istine, a ato ini i njegovu 'politiku istine'. Foucault definira meuodnos politike i filozofije u temeljnom zadatku suvremenosti, tj. u zadai filozofije kao pitanju smisla politi koga djelovanja u moderno doba. Preduvjet za sve to jest kriti ko, svjesno, eti ko usmjeravanje i esteti ko stiliziranje vlastite egzistencije. To je ono ato ini lik samosvjesnog, anga~iranog intelektualca vjernog politici istine i istinskom ~ivljenju. Za Foucaulta, misao o otporu i emancipaciji, nova je politika istine. Radi se o osebujnoj kriti koj povijesti sadaanjosti koja funkcionira upravo kao takova. Iako je, naravno, Foucault svjestan da je mialjenje napor koji nie u modi, on nas poziva na uvijek iznovice deaifriranje istine i dislociranje samog procesa mialjenja. Dakle, radi se o otporu svakovrsnim dispozitivima moi kao proizvodeim instancama diskurzivne prakse. Vratimo se, u ovom momentu naae diskurzivne prakse, pitanju o disentologiji. (Opet se oslanjam na svoj prikaz preva~ne Paieve knjige o moi nepokornosti.) Kako je, danas, mogua mo nepokornosti? Nepokornost slobode bezdan je i temelj ~ivota, realnosti i umjetnosti. Razmatrajui kona ne konzekvencije istinske disentologije, sada se tra~i mjesto za intelektualca kao kriti kog disentologa. Intelektualac, kao umre~eni disentolog, nalazi svoju pozicioniranost u pokuaaju artikulacije nove ideje javnosti i komunikacijske zajednice graana. Predvodnik je novog uvida o graanskoj neposluanosti. Ta je neposluanost odlika civilne religije demokracije. Ipak, semanti ki monija rije  za suvremeni diskurs  te koja nadilazi granice politi kog liberalizma  jest nepokornost. Suvremeni muzej nepokornosti slobode vezan je uz metapoliti ke pretpostavke druk ijeg i drugog ~ivota radikalnog individualizma. Pojam 'disentologije', odnosno suvremenog intelektualca kao disentologa ima svoje krajnje posljedice u tzv. metapoliti kom muzeju suvremene demokracije. Takva disentologijska politika i umjetnost utopije ne ~ivi negdje izvan ovoga svijeta, nego u njegovu jedino realnom podzemlju. To je svijet hakera, fanatika, gubitnika i lunatika, cyber-revolucionara i neoavangardnih mistika... ali i filozofijsko-teorijskog otpora. Tomu svakako pripada i cijeli opus mislioca koji je i osnovni predmet ovoga napisa  Jacquesa Rancirea. Njegovo je pregnue u povezivanju filozofije i umjetnosti, a u svrhu iznala~enja politike emancipacije, predragocjeno. Stoga u se u nekovrsnom zaklju ku ovoga teksta referirati na joa jedno podru je koje mi je od presudnog interesa za navlastiti anga~man oko emancipacije i govora otpora. Ono je svakako vezano uz tzv. politiku i metodu JEDNAKOSTI. Da spomenem joa neato. Vrlo va~nim dr~im i Rancireovo razmatranje o umjetnosti pokretnih slika u njegovoj Filmskoj fabuli.  Knjiga mi se ini jednako va~nom kao i Deleuzeove analize slike pokreta i slike vremena. Ipak, uva~avajui sve njegove analize filmskog medija kao estetskog i identifikacijskog re~ima umjetnosti  zadr~at u se na poetici znanja. Ova, pak, dislocira filozofiju na podru je koje predstavlja pomireno mialjenje razumskoga i osjetilnoga. To je i nova estetska praksa otpora i pregnue k emancipacijskom diskursu. K emancipaciji... kroz metodu jednakosti Mo~e li jednakost biti metoda? Ima li u Rancireovu pregnuu poimanja onoga politi koga neato kontradiktorno? Kako bi uope, neato ato bi trebalo razmatrati kao in ili ideal  poput jednakosti  moglo biti metodom? Upravo se ovim pitanjem Jacques Rancire bavi u dvama svojim predavanjima. Kako bismo mogli kontekstualizirati njegova poimanja, trebamo postaviti jasnim njegovu jednad~bu: SLOBODA + JEDNAKOST + DEMOKRACIJA + POLITIKA (ono politi ko) = EMANCIPACIJA. Naizgled, ini se plauzibilnim da se metoda ne bi trebala baviti pitanjima jednakosti. To podrazumijeva da je jednakost, npr. lijep cilj, a da se do njega mo~e stii tek mukotrpnim napredovanjem u smislu samoosloboenja. To je neato poput Kantove teorije o prosvjetiteljstvu. Meutim, aktualne socijalne okolnosti ine se neizbje~nim okvirom stanja nejednakosti koja proizlazi iz itavog niza mehanizama druatvenih odnosa. Potla eni se u takovrsnom razmatranju nalaze u svojevrsnom circulus vitiosus. Njihova te~nja da se u konsenzualnim okvirima pokuaaju izboriti za pravo glasa, pa onda i eventualno jednakost i emancipaciju, u bitnome je ograni ena strogo zadanim pravilima socijalnog aparata. To je, primjerice, ono ato Fouucault naziva dispozitivom. Aparat, tj. dispozitiv, dakle, sastoji se od potpuno heterogenog skupa ato ga ine: diskursi, institucije, sve arhitektonske forme; pravne odluke, zakoni, administrativne mjere; znanstveni iskazi, filozofski, moralni i filantropski stavovi  ukratko, ono re eno i, joa viae, ono preaueno. Kako se izvan, ali i u okviru tako postavljenog dispozitiva uope mo~e stei pravo glasa? Krug dominacije i neznanja (a koji nema u vidu eventualne pozitivne mogunosti i opcije ato ih u dispozitivu ipak pronalazi Foucault!), za Rancirea razbija se raspodjelom osjetilnog. Ona je stvar konsenzusa ili disenzusa. Konsenzus, pak, funkcionira jedino u slu~bi odr~avanja poretka dominacije. On se temelji na raspodjeli druatvenih uloga u socijalnom polju. Samom podjelom polo~aja mo~e se zasnovati jedino  nejednakost. U tim se okvirima esto svaka proizvoljna pripovijest preobrazuje u znanstvenu demonstraciju. Nejednakost se znanstveno verificira snagom neumitnog, ~eljeznog zakona. Za etnik tog na ina promialjanja, prema Rancireu, jest Platon. Naspram mita o ~eljezu ulivenom u duau radnika, te zlata u duae onih koji su predodreeni da upravljaju Politeiom  dakle, naspram ~eljezne logike socijalne stratifikacije!  Rancire nam nudi preoblikovanje polja politi kog. Zanimljiv primjer u toj metodi biti e Joseph Jacotot, junak emancipacije iz njegove knjige U itelj neznalica. On se zala~e za jednakost inteligencija. Naspram Jacotota, navodni progresivni put od nejednakosti do jednakosti, pretpostavlja da u itelj-pedagog zauzima polo~aj onoga koji zna, i to prije svega zbog neukosti onoga koga treba prou iti. Ovo je verifikacija logike nejednakosti. EMANCIPACIJA je, prema Rancireu, odluka o provjeri injenice da ne postoje takovrsne dvije vrste duaa ili dvije vrste inteligencija. Sve su inteligencije jednake, rekao je ve Jacotot. `to je onda u tome tzv. metoda jednakosti? Metoda jednakosti dr~i se prepostavke da mo~emo krenuti od bilo koje to ke i da postoje mnogostruki putovi koji se mogu izgraditi da bismo doali do neke druge to ke ili opet neke druge koju ne mo~emo predvidjeti U emancipaciji se, dakle, radi o odluci. Odluka je to o ostvarenju vlastitih sposobnosti. Da bismo to postigli ne treba te~iti k jednakosti, ve jednakost treba uzeti kao pretpostavku! Nije nu~no studirati mehanizme izrabljivanja u suvremenosti koju nastanjujemo, ve moramo krenuti od svakodnevne preinake oblika svakodnevnog iskustva. To je ono ato nazivamo DISENZUS. Ono politi ko  a do kojeg je Rancireu primarno stalo  treba se odvojiti od socijalnog. U biti na taj na in pokrenute emancipacije jest mogunost negacije one vrste stvarnosti koju propisuje konsenzus, mogunost raskida veze izmeu druatvenog polo~aja i mentalne spreme. (Rancire je ovdje, za razliku od, primjerice, Badioua u tom smislu, izraziti anti-platonist!) U nizu lucidnih naznaka iz njegove knjige No proletera francuski nam autor rastvara neznanu povijest radni kog pokreta na primjeru stolara koji radi u kui nekog bogataaa. Umjesti da tek radi svoj posao i apstrahira od okoliaa, ovaj se radnik usredoto uje na pogled koji mu otvara sasvim novu perspektivu. Koristi pogled kroz prozor da promialja i da odvoji o i od ruku. Na taj na in, pogledom otvara nove svjetove i izravno se usmjerava k onome  politi kome. Dakle, vje~ba jednakosti sastoji se u razdvajanju tijela, prostora i vremena rada. To je emancipacija. Jer, viaak fizi ke snage radnika, koji ga je bio nakratko predao moima dominacije, biva nadmaaen viakom osvojene slobode od te logike dominacije i to mnogo dugoro nije. Ovdje je sadr~an i sam smisao disenzusa. Radi se o razdvajanju vjeatine posla (stolarije) od svijesti o uvjetima (rad u kui bogataaa). Razdvajanjem aktivnosti ruku i aktivnosti o iju, ozna ava se raa lanjenje radnikova tijela koje je naviknuto na dominaciju, (to zna i) revoluciju u samoj ravnote~i boli i zadovoljstva. No, to nije sve... Radnik nakon gledanja, po~eli i (o)pisati ato je pritom do~ivio. Ulaskom, pak, u svijet pisanja dolazimo do to ke u kojoj estetika i politika ozna avaju istu stvar. Referirajui se na Aristotela iz njegove Politike, Rancire nam kazuje da je ovjek politi ka ~ivotinja upravo stoga ato ima mo govora kojom artikulira pitanja pravde i nepravde, dok drugi stvorovi tek ograni enim glasom iskazuju osjeaje zadovoljstva i boli. ovjek je, pak, politi ka ~ivotinja zato ato je literarna ~ivotinja. Da li je vrijeme emancipacije proalo? Ovo, naizgled, retori ko pitanje ve apriori pretpostavlja da su emancipacijski pokreti danas stvar proalosti. Naravno, radi se tek o ideoloakoj obmani suvremenog korpokapitalisti kog svjetskog poretka. Rancire ovo pitanje razmatra, nasluujemo, na osnovi svoje poetike znanja i disenzusa. Njome se jedino mo~e suprotstaviti intelektualnoj kontrarevoluciji na djelu. Stoga na suvremenost mo~emo gledati tek na na in da promijenimo naae shvaanje vremena. Emancipacija se, prema njemu, deaava zato ato postoji nekoliko vremena u jednom. Naspram dominatne temporalnosti entropije umre~enih druatava kontrole (Deleuze) postoji i druk ije shvaanje vremenitosti. Ta je vremenitost ozna ena intervalima i prekidima. Iz ponovnog prisvajanja tih intervala i prekida u vremenu  a ime je ozna ena i suvremena fragmentiranost rada  radnik (i ovjek!) mo~e sebi priskrbiti subjektiv(iz)aciju. Trenutak nije samo to ka u vremenu koja nestaje. To je isto tako i zamah, ono ato e se protegnuti i proizvesti novu konfiguraciju 'opeg', novi pejza~ vidljivog, zamislivog i mogueg. Dakle, treba prionuti (ne samo filozofski) naporu pojma ve i preuzeti na sebe, politi ki formalizaciju svih moguih uvjeta promjene opstojeeg kao takovog. * * * Na koncu, kakva je kod Rancirea uope mogunost emancipacije? Mogu li se kod njega nai autenti ni na ini, navlastite metode otpora svekolikoj genealogiji moi? Rancire zamialja emancipaciju kao svojevrsnu tradiciju koja se stvara oko niza trenutaka, poznatih i nepoznatih, kada se obi ni radnici i obi ni muakarci i ~ene dokazuju kao oni koji se bore za svoja, ali i za bilo ija prava. Kada raskrinkavaju nepravdu, bilo gdje da je zateknu i progovoraju o tomu. Ovo je otpor koji doista ontoloaki prethodi svakoj moi. Politika emancipacije daje trajnu formaciju trenucima u kojima se stvara oblik kolektivne misli i postupak onih posveenih zadatku uveanju moi jednakosti inteligencije, koja se pokazuje aktualnom upravo u tim trenucima. Jer, nota bene, emancipacija zahtijeva od nas da ~ivimo u nekoliko vremena odjednom. Intelektualna emancipacija, dakle, nema ni eg zajedni kog s onime ato nam se totalitaristi ki namee danas kao Bolonjska konvencija i tzv. Druatvo znanja! (Fenomen europske Bolonjske deklaracije zapravo parazitira na ameri kom konstruktu knowledge society. Porast kognitivnog neznanja o pravoj moi javnog znanja daljnja je posljedica njegove korporativizacije.) Emancipacija je na in da ~ivimo, rei e Rancire, jednaki u nejednakom svijetu. Pru~at emo OTPOR svakoj moi ako stvorimo oblike i trenutke jednakosti u okviru svijeta nejednakosti. Neemo niata postii ako budemo ekali da jednakost doe kao rezultat globalnog procesa kojime upravljaju oni koji znaju kako on funkcionira. Preuzeti sposobnost navlastitog upravljanja svojim razumom (Kant), uzdii se do uspravnog hoda (Bloch), preuzeti na sebe kritiku svega opstojeeg (Marx)  na koncu preko politike prijepora (msentente) uzdii se na razinu jednakosti i politike  sve su to predragocjene postaje na putu emancipacije i slobode. Dixi et salvavi animam meam.  Vidi Michel Foucault, Pravo na smrt i mo nad ~ivotom, u: Poredak diskursa. Znanje i mo, izbor priredili Hotimir Burger i Rade Kalanj; prijevod Rade Kalanj. Globus, Zagreb 1994., str. 94.  Vidi Rade Kalanj, Humanisti ke znanosti i problem moi. Foucaultov pristup, pogovor gore navedenoj knjizi, str. 174.  O ovome posebice piae Alpar Loaonc u svojoj eponimnoj knjizi Otpor i mo, Adresa, Novi Sad 2012. I joa neato, kako je govorila Urlike Meinhof, Protest je kada ka~em da me neato ne zadovoljava, otpor je kada se pobrinem da se uzrok nezadovoljstva ne ponovi.  K pitanju disenzusa eksplicitno je naslovljena eponimna Rancireova knjiga. J. Rancire, Dissensus. On Politics and Aesthetics, Continuum, London 2010.  Vidi njegovu eponimnu knjigu: J. Rancire, Mr~nja demokracije (preveo Leonardo Kova evi), Naklada Ljevak, Zagreb 2008.  Redom: La Nuit des proltaires, Fayard, Paris 1981., Les Noms de l'histoire, Seuil, Paris 1992.,La Msentente: Politique et philosophie, Galile, Paris 1995.  Jacques Rancire, Le Partage du sensible, La Fabrique, Paris 2000.  Vidi J. Rancire, Estetska dimenzija: estetika, politika, znanje, u: Tvra, 1-2 (2014), str. 98-107. Rancire se ovdje osvre na Derridaove Politike prijateljstva. Dakle: Jacques Derrida,The Politics of Friendship, Verso, London  New York 2006.  Vidi Marijan Krivak, Jacques Rancire  Prijepor kao osnova politike, u mojoj knjizi Biopolitika. Nova politi ka filozofija, AntiBarbarus, Biblioteka Electa, str. 83-100.  Jacques Rancire, U itelj neznalica. Pet lekcija iz intelektualne emancipacije,preveo Leonardo Kova evi, Multimedijalni institut, Zagreb 2010.  Vidi, posebice: Todd May, The Political Thought of Jacques Rancire. Creating Equality, Edinburgh University Press, Edinburgh 2008.  J. Rancire, On the Shores of Politics, prevela Liz Heron, Verso, London 1995. (izv. objavljeno 1992.), str.. 32-33.  J. Rancire, Ten Theses on Politics, u: Theory and Event, Vol. 5, No. 3, 2001.  Danaanje karikaturalno iskazivanje ideologema izvoza demokracije tek je jedan pol temeljnog nesporazuma. Drugi, i Rancireu mnogo va~niji u podastrijetoj analizi, vezan je uz recepciju demokracije kao oligarhijske strukture vladavine. Monopol ato ga globalna oligarhija, primjerice ona SAD, ima na termin demokracije, izvre temeljne zna ajke ovog pojma. Demokracija je Rancireu istozna na s politikom. Politika je, pak, neato ato se definitivno mora odvajati od policije. Upravo u subjektivaciji, sadr~anoj u sferi politi kog, vidi se i autorovo zauzimanje za demokraciju. Ono je usmjereno protiv izvitoperenja i ia aaenja izvornog impulsa demokracije. Isti je, pak, utemeljen u pravu onih koji nemaju udjela u postojeoj podjeli druatva i u dr~avi. Prava je demokracija, dakle, za Rancirea sadr~ana upravo u borbi. Nemogunost osporavanja neke vladavine  a upravo je to bit demokracije  bila bi u~asna.  Ovako pitanje formulira Todd May u: The Political Thought of Jacques Rancire, str. 164.  }arko Pai: Politika bez ideologije. Sablasti postdemokracije danas, u: isti, Sloboda bez moi. Politika u mre~i entropije, Bijeli val, Zagreb 2013., str. 45-46.  Ova se analiza vrai u nekoliko navrata. Najrefrentnijom nam se ipak ini pristup izveden u knjizi Michel Foucault, Vladanje sobom i drugima. Predavanja na Collge du France, preveo Zlatko Wurzberg, AntiBarbarus, Zagreb 2010. Izvornik je M. Foucault, Le Gouvernment de soi et des autres. Cours au Collge du France (1982-1983), Seuil/Gallimard, Paris 2008.  Albert Camus, Pobunjeni ovjek, Biblioteka Parnas, Matica hrvatska, Zagreb 22011. 19 Vidi M. Foucault, Vladanje sobom i drugima, str. 37.  O tomu A. Loaonc, Otpor i mo, str. 17.  Vidi Ernst. Bloch, Princip nada, Naprijed, Zagreb 1981. * U ovome se dijelu teksta oslanjam na prikaz knjige }arka Paia, Mo nepokornosti. Intelektualac i biopolitika, AntiBarbarus, biblioteka Electa, Zagreb 2006. Ovaj tekst o intelektulacu u bespuima biopoliti ke zbiljnosti uklju en je i u moju knjigu: M. Krivak, Biopolitika. Nova politi ka filozofija, Anti Barbarus, Zagreb 2008.  Vidi Gilles Deleuze i Felix Guattari, Geofilozofija, u: isti, `to je filozofija?, objavljeno u asopisu Trei program Hrvatskog radija, Zagreb 1993., s francuskoga preveo Borislav Mikuli.  O ovome piaem u tekstu M. Krivak, 'Druatvo znanja' i Europa, u: MISLITI ve  = Pensare di pi = Misliti viae : zbornik mednarodnega filozofskega simpozija o krizi = atti del simposio internazionale di filosofia sulla crisi = zbornik meunarodnog filozofskog simpozija o krizi : Narodni dom, Aula Magna SSLMIT, Aula Magna SSLMIT, Trst, Trieste, Trst, 11. 4. 2014 / [uredniaki odbor Veronika Brecelj ... et al.]. - Trst : Slovenski klub : Druatvo slovenskih izobra~encev, Trieste/Trst 2014, str. 109-118.  Vidi M. Krivak, Protiv!Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi...i filozofiji, biblioteka Filozofska istra~ivanja, HFD, Zagreb 2007.  Vidi samo jedan primjer takovog tematiziranja Karla Marxa kod Toma Rockmorea: T. Rockmore, Marx nakon marksizma, u: Tvra. asopis za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti (1/2, 2014), str. 128-142.  Gilles Deleuze, Intellectuals and Power, u: Donald F. Bouchard (ur.), Language, Counter-Memory, Practice: Selected Essays and Interviews by Michel Foucault, Cornell UP, Ithaca 1977., str. 206-207.  Vidi: Lawrence Kritzmann, Foucault i politika iskustva, Tvra (1/2, 2014), str. 16-24.  Michel Foucault, Inutile de se soulever?, Le Monde, 11.-12 svibnja 1979., str. 1-2.  Nju navodi Alpar Loaonc, vidi: Otpor i mo, str. 35-36.  Isto, str. 35.  Vidi o tomu moj joa neobjavljeni tekst: Filozofija i politika.O istozna nosti filozofirajueg s vladajuim subjektom!?, izlaganje na simpoziju Michel Foucault: Mo ideja, u organizaciji alumni-udruge studenta Filozofskog fakulteta u Osijeku, 3. lipnja 2014.  Vidi }. Pai, Mo nepokornosti., str. 288.  Vidi isto, str. 289-290. Takoer, usporedi i McKenzie Wark, Hakerski manifest, Multimedijalni institut, Zagreb 2006.  Vidi }ak Ransijer, Filmska fabula, s francuskoga prevela Jasna Vidi, Clio, Beograd 2010. O ovoj njegovoj, meni posebno va~noj temi ispisao sam joa neobjavljeni tekst JEAN-LUC GODARD I JACQUES RANCIRE: (Pri)povijesti filma kao subverzivna filmska umjetnost u doba spektakla. Rancirove referencije na Godardove Histoires du cinema predragocjene su.  Radi se o predavanjima odr~anima u o~ujku i travnju 2010. godine u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu, u okviru turneje pod naslovom Metoda jednakosti, ideja jednakosti. Gostovanje je uprili eno u organizaciji Edicije Jugoslavija, Delavsko-punkerske univerze i Multimedijalnog instituta. Transkript izlaganja objavljen je u Ediciji Jugoslavija, biblioteci SVESKE, u o~ujku 2014.  Michel Foucault, Power/Knowledge: Selected Interviews and Other Writings, 1972-1977, C. Gordon (ur.), Pantheon Books, New York 1980., str. 194-196.  J. Rancire, Le Partage du sensible.  J. Rancire, U itelj neznalica..  J. Rancire, Metoda jednakosti: Politika i poetika, Edicija Jugoslavija, Beograd/Zagreb 2010., str. 9.  Vidi najreprezentatativniju knjigu Badiouva platonizma mnoatvenosti: Alain Badiou, Manifeste pour la philosophie, Seuil, Paris 1989., hrvatski prijevod (Gordana V- Popovi): Manifest za filozofiju, Jesenski i Turk, Zagreb 2001.  Na sli an na in pitanje pisanja i literarnosti uvodi u svoj filozofijski tekst i Jean-Luc Nancy. Vidi: J.-L. Nancy, 2 ogleda: Razdjelovljena zajednica & O singularnom i pluralnom bitku, s francuskoga preveo Tomislav Medak, Multimedijalni institut & Arkzin d.o.o., Zagreb 2004. U tekstu o Razdjelovljenoj zajednici on, pak dolazi do neke vrsti tzv. knji~evnog komunizma. - Komunitarna izlo~enost vezana je uz razdjelovljenje i knji~evnosti. Jednako tako, i ono politi ko se upisuje u dioniatvo zajednice. Pisanje implicira to dioniatvo. Kona no, za Nancyja, politi ko se u zajednici iskazuje osebujnim knji~evnim komunizmom. To je i mjesto s kojega se mo~e poi samo dalje, kako zaklju uje i zadnja re enica ovoga eseja.  Naziv je to drugoga predavanja u spomenutoj knjizi, Da li je vreme emancipacije proalo?, Metoda jednakosti: Politika i poetika, Edicija Jugoslavija, Beograd/Zagreb 2010., str. 30-53.  Isto, str. 51.  Vidi M. Krivak, Totalitarizmi danas. Od Izvanrednog stanja do 'Drauatva znanja', u: Marijan Krivak i }eljko Senkovi (priredili),Zapisi o totalitarizmu. Zbornik radova znanstvenog skupa Totalitarizam danas, Filozofski fakultet Sveu iliata J. J. Strossmayer, Osijek 2014., str. 263-281.     x,~ ^ ` 6 |   @gdqgd~ 7$8$H$gdM4! 7$8$H$gd$(,<Pf  >@Z ¹®®†zoooooh h CJaJh hq6CJaJh hqCJaJ!jhqhq0JCJUaJhqhq6CJaJhqhqCJaJhq6CJaJhqCJaJjh~0JCJUaJh&zCJaJh!0$CJaJh+"CJaJh~CJaJhbCJaJ'Z \ ^ ` 6     @ V f h    ( 8 J N ^ |          j û˻˰ˤË}ujuu˻h%h%CJaJh%CJaJjhWr0JCJUaJhWrhWr0JCJaJh(h 6CJaJh(h(6CJaJh h(CJaJh&zCJaJhWrCJaJh(CJaJh h CJaJh CJaJh hqCJaJjh 0JCJUaJ).D>@BFtv(2|FHNR\^v 424JP:<Ը𰨰𰑰h]V6CJaJhY!6CJaJhXU6CJaJjh0JCJUaJhY!CJaJhXUCJaJhCJaJhhCJaJh5CJaJhqCJaJhq6CJaJhqhqCJaJh%CJaJh CJaJ0@FRJ:< 8%l&J(**++.11<55`7b79 7$8$H$gd]V 7$8$H$gdXU 7$8$H$gdM4!gd~<>JVj4Hd~LVXjl   & \"$$>$P$$$%2%6%8%%&&ֵh.h.6CJaJh.6CJaJhY!CJaJh.CJaJh8fCJaJjhY!0JCJUaJh]Vh%CJaJh%CJaJh]Vh]VCJaJjh]V0JCJUaJh]V6CJaJh]VCJaJ0&&&&&&'''+++++++,,H-J-//16181F1H1J1111222l6~6`7b777788X;;᧙ᑉÑÉxhbCJaJhC6CJaJhCCJaJhS5CJaJjhY!0JCJUaJhY!CJaJhY!h'C6CJaJhWVCJaJh8fCJaJjh'C0JCJUaJhhCJaJh'CCJaJh.CJaJjh.0JCJUaJ,99:j===ACFEHEFFHH"H$HHlIKBLNNQQS$T&T 7$8$H$gd $7$8$H$a$gd 7$8$H$gd]V;;Z<\<===H>J>???@AACCCCDFFFFFGGfGxGH H"HHH I,I.I|IIIIK汣›†±{rjjhhCJaJh6CJaJhWVhCJaJhS56CJaJhS5hS56CJaJh8fCJaJjh0JCJUaJhCJaJhWV6CJaJhS5CJaJjhWV0JCJUaJjhb0JCJUaJhWVCJaJhbCJaJhb6CJaJ)K>LLLM"M NNN@OFOrOtOOOOOOOOPPQQQQ0RS S SSSS$T&TLUZUUUUUUVVVҼұҝґ҉ҝҀҀuhhhbCJaJhxN?6CJaJh"vCJaJh8fhxN?6CJaJh8fCJaJhxN?hxN?6CJaJhxN?hxN?CJaJjhS50JCJUaJhS5CJaJhxN?CJaJh6CJaJhhCJaJhCJaJhh6CJaJ,&TVVVXJYZV[\]^N_BabcdelfmLnofrsssgdd<6$a$gdbgdJSgdgdfkgd 7$8$H$gdM4! 7$8$H$gd]VVVWWBWDWNWnWrWWW&X(XVXXXY$YJYLYNYYYZNZjZnZpZZZR[T[V[X[ \Z\\\\ ]D]F]~]]]]οՂ~~tphAjhA0JUha hv>6jhv>0JU h6hjh0JUh"vh"v56 hv>hv>h"vh"v0J5 h"vh"vh"vhB6 h"vhBhv>h[ h[6hshB6 hshBhBjhB0JU,]]]]^F^^^^^^^__N_P_R_^_`____``n`````a@aBaDaFaRa^alaaaa@blb}u}n}} hhBhCJaJhh6CJaJhhCJaJhhv>CJaJhhB6CJaJhhaCJaJhhBCJaJhBjhB0JU h(h( h(6jh(0JUh( h(6]hA hA] hA6])lbpbbbbbbbDcxccccccccdd d d dRdTdzdddddddddddd(e,e4e:eNePevexe~eeeeeȾϬϱؑؑؑؑؑhJSh_ghh6hjh0JUhhB6 h6 h(6 hB6hhBjhB0JU hhfk hfk6h(hfkjhfk0JU hhBhhCJaJh(CJaJ0eeeeeeffff>flfnfpfXgjgiij&j\kkkVlllllmmmmmm4nJnLnNnn̹xtojotcxt hoho h_g6 ho6hojho0JUh_g0JCJOJQJ^JaJ'hM4!hM4!0J6CJOJQJ^JaJ$hM4!hM4!0JCJOJQJ^JaJ$hbhM4!0JCJOJQJ^JaJhbhM4!CJaJhM4!jhM4!0JUhfkhJS6hfkhJSjhJS0JU&nHoooooooDpFp`ppppp^q`qqqq(rdrfrhrrrrrrrssssss>snssssssssssƼ||u hhh^fjh^f0JU hphp hp6hp hd<60J h]hd<6 hd<6H* hd<6hd<6 hd<66hd<6jhd<60JU hbhbh6OJQJ^J h6hbjhb0JU hohohho ho6.ssssssttPtRttt0uNuxu(v.v2vfvvvvvv@wBw\w^wtwwwwwwxvxxxzxxx瞖yihmhX cCJOJQJ\aJhmhX cCJOJQJaJhX cjhX c0JUhd<6h~F6hd<6h6 h6 hhhjh0JU hhhm hm6 h6h h0Jh^fh^f6hd<6jh^f0JUh^f hh^f'ssPtvvxj|}6Ȁ0Ƃք0ދ\xLvܙgdWVgdWrgdX cgd^fxxxxxxxxzJ|h|j|l|||(}@}B}x}}}}}~0~<~~Ͻߩsie]XT]eTeJFTFTFhX cjhX c0JUh!0$ h!0$6h7Jh7J6h7Jjh7J0JU%hmhX cB*CJOJQJaJphh!0$0JCJOJQJ^JaJ$hmhX c0JCJOJQJ^JaJ'hmhX c0J6CJOJQJ^JaJ"hmhX c5CJOJQJ\aJhmh!0$CJOJQJ\aJhmhX cCJOJQJ\aJhmh~FCJOJQJ\aJ~~686tƀȀʀ@JL|~܁.02rƂȂFHƒƃ Єք᳽}uqiqh~h~6h&zh~CJaJ h~h~h~jh~0JU hbhb hb6hbjhb0JU h+Rh+Rjh+R0JUh+R h+R6jh~F0JU h~Fhk h~F6 hk6h~Fhkjhk0JUhX chX chX c6(ք؄.02d΅҅ HdhֆNf‰.0ʋދ  ùʵʩۖʖ}x}xph]Vh]V6 h]V6h]Vjh]V0JUhXU hhh h%hWrh%h%6 h%h% hWr6hWrjhWr0JU h&zh h% h&z6h&zh jh0JU hqhq hq6hqjhq0JU),HZ\^vz xz&b܏HLNP8zĒº񶲶ykycZchb6CJaJhbCJaJhbhb6CJ]aJhbhbCJaJhbjhb0JUhS56B*ph"""h8fB*ph"""hS5B*ph""" hS50Jh8fhS5h'Ch'C6h'Cjh'C0JU hY!6 h8f6h.jh.0JUh% h%6hY!jhY!0JU# 24<HV 4vxڙܙޙö~zrzrzrzrzghhhbCJaJjh'#zUh'#z h8f6h8fhS5jhS50JUhjh0JU hWV6hWVjhWV0JUhWVhbOJQJ^JhbhbOJQJ^Jhbhb6CJ]aJhbhb5CJ\aJhbCJaJhbhbCJaJ$ܙޙ 7$8$H$gdM4! ,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDAD Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List >@> s Footnote TextCJaJ@&@@ sFootnote ReferenceH*HOH M4! Font Style13CJOJQJ^JaJo(.X@!. ]Emphasis6]:: X cPa0d7$8$H$OJQJ:O: X cPa3d7$8$H$OJQJ:OQ: X cA4CJOJQJ^JaJo(phHbH ( Balloon TextCJOJQJ^JaJ@q@ ( Char CharCJOJQJ^JaJ*W@* "vStrong5\BB Y!apple-converted-space4U4 S5 Hyperlink >*ph3Id H m%n$'(h,/2599;K<BFLLtQ+UXIZZ[\3aufhkjem3rLs|vTy|kІdo  !"#$%&'()*+,-<BX>8|zb c !Yf2W/EhR c !!o67_`ef;89~]^i  f K .?34MN=pqN  3 S k!!!"##($)$$$ &&''''((**R+S+k,l,--//00113_333c45P666728Z8@999::;;O<<==>>3??k@@BBBBDDDFFGI0KLnOPvQwQ RRETFT.U/U8WXrXLYwYxYQZRZ]^^_6a7aabb9cccxf!h"hhiiijYkkllBlClmmnqq5r6rvsvvw~xxXyYyz@|A|~c~"#ef'nocf҆ӆtuÇ(ZrȊ:;ێ{3ԒĔWޕU=>4_A ֣2Ĥդݥ a Cq->`acdfgijlmp0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000!@0ȑ00@0ȑ00@0ȑ00@0ȑ00ȑ00i  "hhiiijێ3Ԓa q->`pʑ00ʑ00ʑ00be0/ʑ00ȑ008ɦȑ00ȑ0000 0 0$0v!000000@vu0000\0000@L@00 0 H@0 00 0@00 |0@0 00! l"h.:GTRYa|i8r(}(Γd̴Z <&;KV]lbensx~ք]`abdegijklnoprst,z<RPnL @9&Tsܙ^cfhmq_8@0(  B S  ?"$47^`dfklDFgipr39NOef~=?ae]^diwxIKuw* , B D      $ % - / c f Z [ H K Y[hi-.XYmo>?no]_34RSJO$'*+01lmxz9=#%mrz{RTabtv^_  !!""""""Y#Z#####$$$ $ $ $$$%$*$=$>${$}$$$*%+%:%=%%%%%%%%%%%%%%% & &a&b&&&''''(((((((((()))):*;*H*I*m*o*}**************++++)+*+6+8+;+<+E+F+Q+T+W+X+++++f,l,,,B-C-Z-[-j-k-v-w-----....////T0V0\0]00000000011;2=2C2D2^2`22233%3&3U3V3m3n33333444444555555556676O6P6m6n688.8289999%:'::: ;;;;&<'<K<O<<<==w>x>>>>>>>????j@k@@@&A'AAAAAAAAATBVBBBBBBBCCCC%C(CCCCCCCDD FFFFFFHHHHHHHH7J9JJJLLLLLLMMNNOOOOtQwQQQR RSSETGT+U/U\U]UVVW WXXwYyYIZRZ:[;[X[\[V\W\\\I]K]]]]]^^``3a7abbcc9c:cccdd=e?eeeufxfffffffffggh"hthwhhhhhhi iiiiii0j1j2j3jijmjjjjjjjjjjjjjWkYkbkckkkll,l-l>lClmmWmXmemgmmmmmpnqnnnnnnn5o6ooo ppppqqqq'q)qrrrr1r6rCrErSrTrrrrrrrrrssss's(sLsNsusvsssssuuvuuuuu vv{v~vvvvvvv2w4wlwnwww~xxTyYygyhyqysyyyn{o{|| ||||@|A|||}}"#JLefPRkpacbccf}~Іӆنچ߆./t‡Ç 01abƊȊ,-@AKLdg̋΋8;"DEڎێݎ),8: 15SUhjҒ֒ݒޒ!#giyzƓȓ!"(+FGÔƔ͔Δ.1VY]_gi֕וܕ-0SWde{~'(?A<>șə<?=@!"ŜǜҜӜٜܜ)+36SUXZ\akm  #>@tvџҟàƠɡʡAC VWգأ04hjäƤԤפɥ˥ڥߥ $%Y[ǦɦަߦOPcdefac"-/AEwy#$78vxRT st ls +/9:=@PQٯۯ_aaccddfgijlmp57^`df:;79}\^hi   e f J K -.>?24LN<=orMN  2 3 R S j!k!!!!!""##'$)$$$ & &&&''''((((**Q+S+j,l,--//001133^3_333b4c455O6P66666771828Y8Z8?9@999::;;N<O<<<====>>>>2?3???j@k@@@BBBBDDDDFFGGII/K0KLLmOnOPPuQwQR RRRDTFT-U/U7W8WXXqXrXKYLYvYxYPZRZ]]^^__5a7aaabb8c9cccccwfxf h"hhhiiiikjmjjjXkYkkkllAlClmmmmnnqq4r6rusvs vvvvww}xxWyYyzz?|A|~~b~c~!#df&'mobcefцӆsu‡Ç'(YZqrNJȊ9;ڎێݎz{25Ӓ֒ÔƔVYݕTW<?=@36^a@C գأ14äƤԤפܥߥ `c"BEps,/=@_aaccddfgijlmp| |"#ۀۀ:;FGHHڎێݎ`pێaaccddfgijlmp'; ^rc4l\  cJ$%'rD~.lje3%N96J4W0W~Lo`Ld{:=zF<{ed'C[W^ TC-sSMbIM4!Y!!0$L&H)k)d<6 :xN?CC~FCHJJSWLXUWV]VZ X$]U]\^X c8f_gkdnWrLt&z'#z"vbheAQsB.o`N+Rq_fk|\s^[(])iC*|Db+"oWv>(JS%p?7Jma^f~(5%+S5 ڎێp@D  !$%&(*+-1459:;?@CDFGHIJKPQRUXrXo@@ @@@@@@&@(@*@.@0@2@6@:@>@@@H@J@P@R@T@X@\@^@b@j@p@r@z@|@~@@@@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialmAdobe Garamond ProTimes New Roman9. ")Segoe UI"12'l*3_2g{R{R!4d##2QHP ? :2LSvako ispitivanje mogunosti emancipacije, danas, mora poi od analize moiUserUserOh+'0 ,@ P\ |   PSvako ispitivanje mogunosti emancipacije, danas, mora poi od analize moiUser Normal.dotUser23Microsoft Office Word@n@gvK@I@s W{՜.+,04 hp|  R#' MSvako ispitivanje mogunosti emancipacije, danas, mora poi od analize moi Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&',Root Entry F] W.1TablebWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q