Naslov
Utjecaj medija na odluku o samoubojstvu : učenje po modelu
(Media Influence on Decision to Suicide : Learning by Model)

Autori
Filjak, Suzana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
1. hrvatski kongres o suicidalnom ponašanju : zbornik sažetaka / Folnegović-Šmalc, Vera ; Gogić, Blaženka ; Kocijan Hercigonja, Dubravka - Zagreb : Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2000, 57-58

Skup
Hrvatski kongres o suicidalnom ponašanju (1 ; 2000)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 12.2000

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
mediji ; odluka o samoubojstvu ; ponašanje po modelu
(media ; the decision about suicide ; behavior by model)

Sažetak
Jednako kako se uči prilagodba i iznalaženja rješenja životnih problema, uče se i neprilagođeni oblici ponašanja: bijeg u bolest, ovisnost, agresija i samoagresija. A. Bandura objasnio je zamršeni proces socijalnog učenja po modelu koji se ne temelji na neposrednom oponašanju reakcija i njihovom potkrjepljivanju, nego je nadomješten učenjem posljedica koje je u određenim situacijama izazvalo ponašanje modela. U procesima socijalizacije, promjena ponašanja većinom se temelji upravo na takvom obrascu, a posebice kad se radi o učenju zamršenijih oblika socijalnog ponašanja. Ovaj proces učenja drži se djelotvornim jer se tako stječu novi rijetko izraženi oblici ponašanja. Može li se samoubojstvo i pokušaj samoubojstva promatrati kao oblik ponašanja, odnosno učenja po modelu? Ako samoubojstveno ponašanje promatramo kao "kriznu situaciju" pojedinca u kojoj se on ne snalazi, ne vidi izlaza ni odgovarajuće povoljno rješenje, detaljan opis životnih poteškoća i "recept" za osobu u životnoj krizi. Pri tome pojavljivanje u mediju te skretanje pozornosti javnosti na osobne poteškoće, predstavlja za pojedinca "povoljnu" posljedicu koja je temelj procesa učenja po modelu. Ukoliko je model realniji i po svojim značajkama bliži čitatelju (promatraču) to će njegovo samoubilačko ponašanje imati veći utjecaj na osobu koja je takvo ponašanje zamijetila. U tome je važno imati na umu da i sasvim normalne osobe mogu počiniti samoubojstvo u određenim situacijama kada je ugrožen njihov sustav vrijednosti, kada su u stanju jako izražene neugode, emocionalne napetosti, osjećaja nesigurnosti i sl. Također, samoubojstvo mogu počiniti osobe koje dožive degradaciju svog položaja, sebe kao osobe i svojih vrijednosti. Model "istrošenog ratnika" – samoubojice, neuspješnog, bespomoćnog i neprihvaćenog u društvenoj zajednici, čiji slučaj navode mediji, posljedično ima priznanje za sve svoje dosadašnje zasluge, čuje se za njega, a njegov čin upozorba je "strukturama odgovornim" za njegovo stanje i nemogućnost rješavanja životnih problema. Nerijetko i okolica takav posljedični čin između redaka objašnjava nastavkom njegovih junačkih djela. Opravdanost samoubilačkih tendencija pojačava se "bespomoćnim" izjavama okolice, npr. "nitko te nije tjerao u rat i i zašto si uopće išao". Postojeći osjećaj krivnje "preživjeloga" pojačava se i mogućnošću rješavanja egzistencijalnih problema i konstatacije "bilo bi bolje da sam poginuo na ratištu, bar bi obitelj bila zbrinuta". Vezano uz učestalost i sadržaj napisa o počinjenom samoubojstvu prikazanim u dnevnim tiskovima, moguće je postaviti i neka moralna i etička pitanja te učinka na obitelj suicidanata, pogotovo ukoliko se navode obiteljski problemi i nesuglasice u kojima bi se bar posredno mogao "pročitati" povod samoubojstvu. Također se može i mora postaviti pitanja "glasa" stručnjaka u sprječavanju neadekvatnog, senzacionalističkog načina govorenja o samoubojstvima, isključivo kao sredstva podizanja prodaje tiska.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Psihologija

POVEZANOST RADA