Naslov
Intencionalnost, introspekcija i psihologija u Brentana i Zimmermanna
(Intentionality, Introspection and Psychology in Brentano and Zimmermann)

Autori
Hanžek, Ljudevit

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Poslijediplomski doktorski studij “Humanističke znanosti“

Mjesto
Zadar

Datum
07.07

Godina
2015

Stranica
144

Mentor
Škarica, Dario

Ključne riječi
Brentano; Zimmermann; intencionalnost; unutrašnja percepcija; unutrašnje promatranje; prezentacije; doživljaji; empirijska psihologija; filozofska psihologija.
(Brentano; Zimmermann; intentionality; inner perception; inner observation; presentations; experiences; empirical psychology; philosophical psychology)

Sažetak
U ovoj su disertaciji analizirani i uspoređeni pristupi psihologiji Franza Brentana i Stjepana Zimmermanna. Teme na kojima su ta analiza i usporedba izvršene su intencionalnost, introspekcija i metoda u psihologiji. Brentano intencionalnost shvaća kao oznaku mentalnoga, tj. kao nužno i dovoljno obilježje mentalnih stanja ; um, ili mentalno, shvaća kao prirodnu vrstu čija je skrivena bit intencionalnost, a dostupnost unutarnjoj percepciji sredstvo je fiksiranja referencije termina. U skladu s tim, Brentano intencionalnost smatra i kriterijem za otkrivanje dubinske strukture uma, jer omogućuje podjelu mentalnih stanja u različite skupine. Temeljne vrste intencionalnih stanja dobivene primjenom tog kriterija su: prezentacije, sudovi i fenomeni ljubavi i mržnje. Intencionalnost je na taj način središnji i ujedinjujući element njegove psihologije. U sklopu te rasprave, Brentano donosi svoju idiosinkratičnu teoriju sudova kao prihvaćanja ili odbijanja predmeta. Detaljnim pregledom argumenata u prilog Brentanovim tezama jasno je da nisu svi jednako kvalitetni, niti su sve podjele koje iznosi utemeljene ; međutim, njegove teze odlikuje međusobna konzistentnost i uzajamna potpora. Zimmermann barata nejasnim pojmom intencionalnosti – prije svega nejasna je njegova ekstenzija. Podjela mentalnih stanja na različite skupine nije u konačnici izvršene prema tome kakvu vrstu intencionalnosti stanja posjeduju (što je bila Zimmermannova najava), već prema tome kakva im je fenomenologija ; kriterij za razlikovanje ''viših'' od ''nižih'' mentalnih stanja jest osjetna ili neosjetna narav. Razlog tome je Zimmermannovo povezivanje fenomenologije mentalnih stanja s njihovom metafizičkom prirodom, tj. preslikavanje razlike osjetno/neosjetno na razliku materijalno/duhovno. Brentano razlikuje dvije vrste introspekcije: ''unutrašnju svijest'' ili ''unutrašnju percepciju'' s jedne strane, i unutrašnje promatranje s druge strane. Njihova je razlika i metafizička i epistemološka – unutrašnja percepcija refleksivna je svijest mentalnoga stanja o samome sebi, dok je unutrašnje promatranje svijest mentalnoga stanja o drugome mentalnom stanju. Zbog toga je unutrašnja percepcija nepogrešiva, dok se epistemološke kvalitete unutrašnjeg promatranja ne mogu smatrati adekvatnima – naime, ako stanje reprezentira samo sebe jednostavnim prihvaćanjem, nema mogućnosti raskoraka između reprezentacije i onoga što je reprezentirano. Zimmermann donosi skoro identičnu razliku između neposrednog samoopažanja i pažljivog samoopažanja, točnije samopromatranja ; neposredno je samoopažanje simultano sa mentalnim stanjem i realno identično s njime. Međutim, Zimmermann iz toga ne izvlači iste epistemološke posljedice kao Brentano, već upravo suprotno, smatra da je pažljivo samoopažanje u prednosti pred neposrednim. Brentano se oštro protivi postojanju nesvjesnih mentalnih stanja te detaljno kritizira argumente kojima se njihovo postojanje pokušava utvrditi, a Zimmermann priznaje postojanje nesvjesnih mentalnih stanja, i to upravo temeljem argumenata koje Brentano odbacuje. Oba autora empirijsku psihologiju smatraju širom od eksperimentalne psihologije, jer empirijska psihologija uključuje uporabu introspekcije kao metode prikupljanja informacija o umu. I Brentano i Zimmermann protive se redukcionizmu u psihologiji, međutim ne shvaćaju ga posve jednako. Dok Brentano pravi razliku između inter-teoretskog redukcionizma i materijalističkog poistovjećenja mentalnih stanja sa stanjima mozga, Zimmermann debatu odmah skreće na metafizički teren. Brentanove su teze o intencionalnosti, introspekciji i psihologiji finije nijansirane od Zimmermannovih, te je očito da su one u fokusu njegova filozofskog interesa. Zimmermanna u prvom redu zanimaju skolastička metafizička pitanja, tj. argumenti u prilog tezi o postojanju nematerijalnih mentalnih stanja ; mnoge tvrdnje iznesene u sklopu analize intencionalnosti ili introspekcije imaju funkciju podupiranja argumenata za tezu o duhovnoj naravi ljudskog uma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA