Pregled bibliografske jedinice broj: 782354
Prilozi za umjetnost 17. i 18. stoljeća u Novigradu
Prilozi za umjetnost 17. i 18. stoljeća u Novigradu // Knjižica sažetaka znanstvenog skupa "Novigrad nekad i sad" / Kaštela, Slobodan (ur.).
Zadar: Sveučilište u Zadru, 2015. str. 49-49 (predavanje, nije recenziran, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 782354 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prilozi za umjetnost 17. i 18. stoljeća u Novigradu
(Contributions to the 17th and 18th Century Art at Novigrad (Novegradi))
Autori
Goja, Bojan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Knjižica sažetaka znanstvenog skupa "Novigrad nekad i sad"
/ Kaštela, Slobodan - Zadar : Sveučilište u Zadru, 2015, 49-49
ISBN
978-953-331-088-6
Skup
Novigrad nekad i sad
Mjesto i datum
Novigrad, Hrvatska; Zadar, Hrvatska, 16.10.2015. - 17.10.2015
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Novigrad; 17. stoljeće; 18. stoljeće; oltari; skulptura; slikarstvo; liturgijsko srebro
(Novigrad; 17th century; 18th century; altars; sculpture; painting; liturgical silverware)
Sažetak
Najveći dio umjetničkog inventara iz župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Novigradu izrađen je tijekom 17. i 18. stoljeća a neovisno o kojoj je grani umjetničke proizvodnje riječ (skulptura, zlatarstvo, slikarstvo) kao i u drugim dijelovima Dalmacije prevladava građa iz Venecije. Nadgradnja glavnog oltara župne crkve stilski i tipološki pripada široko raširenoj skupini longhenijanskih oltara a svojom reduciranom strukturom pokazuje sličnosti s brojnim oltarima koje u Veneciji, Dalmaciji i Istri podižu venecijanski arhitekti Alessandro i Paolo Tremignon koji u projektiranju mramornih žrtvenika slijede oltarističku praksu Baldassarea Longhene. Na oltaru je starija slika s prikazom Rođenja Blažene Djevice Marije koja pokazuje izrazitu bliskost s djelima venecijanskog slikara Carla Alvisea Fabrisa (Venecija, 1746. –1803.). Drveni oltar iz crkve sv. Kate, čiji se dijelovi čuvaju u mjesnoj zbirci, natpisom je datiran u 1676. godinu a svojom strukturom, kvalitetom i oblicima rezbarenog ukrasa i pripadajuće skulpture uklapa se u brojnu skupinu baroknih drvenih žrtvenika kakvi se susreću i na drugim područjima pod utjecajem venecijanske umjetnosti. Oltaru pripada slika Uznesenje Blažene Djevice Marije sa sv. Franom Asiškim i sv. Katarinom Aleksandrijskom. Iako restaurirana slika je prethodno bila znatno oštećena te stoga njezino stanje ne dopušta detaljnije prosudbe pa se tek na temelju kompozicije i datacije oltara okvirno može odrediti kao djelo mletačkog slikarstva iz druge polovine 17. stoljeća. Nekoliko primjeraka drvene, rezbarene i polikromirane skulpture sačuvane u zavičajnoj zbirci prema stilskim odlikama također se mogu datirati u vrijeme 17. ili početka 18. stoljeća. U skupinu umjetnina izrađenih od rezbarenog i oslikanog drva treba ubrojiti i nekoliko Raspela koja se čuvaju u župnoj crkvi a ponavljaju ustaljene kanone u prikazivanju trpećeg raspetog Krista. Reprezentativnim formatom ističe se Raspelo ovješeno nad menzom na sjevernom bočnom zidu crkve ispod drvenog polikromiranog baldahina s lambrekenima s kojim čini dojmljivu cjelinu zamišljenu poput oltara. Manjak ekspresivnosti i mirnoća Kristove figure omogućuju datiranje Raspela u prvu polovinu 18. stoljeća. U mjesnoj zbirci sačuvan je fragment slike Gospa od Presvetog Ružarija (Bogorodica s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom). Sada restaurirana, slika je bila radikalno izrezana i oštećena, no pojedini detalji upućuju da se radilo o kvalitetnom djelu iz prve polovine 17. stoljeća jer se u oblikovanju idealiziranih svetačkih likova i konzervativnom kompozicijskom rješenju prepoznaju obrasci venecijanskog kasnomanirističkog slikarstva. Ikonografija i kompozicija slike sa trokutnim rasporedom likova navode na zaključak da je riječ o oltarnoj pali, moguće s oltara Presvetog Ružarija čije je postojanje zabilježeno u staroj župnoj crkvi. Niz srebrnih umjetnički izrađenih predmeta namijenjenih liturgiji i opremi crkve (oltarni svijećnjaci, viseći svijećnjaci, ophodna Raspela, oltarno Raspelo, kaleži, moćnici, ciborij, pokaznica, pax) prema stilskim i tipološkim osobinama i utisnutim puncama uglavnom se mogu odrediti kao djela venecijanskih zlatarskih radionica uobičajene vrsnoće. Vrijedni su stoga, iako skromnih osobina, predmeti koji se mogu odrediti kao djela zadarskih zlatara. Podnožje jednog kaleža na temelju pomalo nespretno modeliranih glavica anđela i punce sastavljene od inicijala “SP“ u ovalnom okviru može se smatrati djelom, neznanog, zadarskog majstora. Poleđina pločice u obliku Srca Isusovog s ugraviranim Kristovim monogramom “IHS“ označena je puncom sastavljenom od slova “NG“ u pravokutniku koja se u literaturi povezuju za zadarskim zlatarom iz druge polovine 18. stoljeća Nikolom Đurovićem ili Jurovićem (Nicolò Giurovich). Srce Marije od Sedam Žalosti aplicirano na zavjetni kip Gospe od Sedam Žalosti smješten na bočnom oltaru župne crkve na poleđini ima ugraviran natpis i godinu: V.N PASTROVICH / 1797. Kraticu imena treba čitati kao Valentin. Valentin Paštrović spominje se kao vlasnik kuće na katastarskoj mapi Novigrada iz 1826. godine. Označeno je puncom sastavljenom od slova “DS“ u pravokutniku koja se na sadašnjoj razini poznavanja arhivske građe može povezati sa zadarskim zlatarom Domenicom Sambugnachom aktivnim u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti