Pregled bibliografske jedinice broj: 777756
Nikola Milićević: Elegija za moje mrtve - elegija ili poema, ili...
Nikola Milićević: Elegija za moje mrtve - elegija ili poema, ili... // Komparativna povijest hrvatske književnosti. Poema u hrvatskoj književnost: problem kontinuiteta / Pavlović, Cvijeta ; Glunčić-Bužančić, Vinka ; Meyer-Fraatz, Andrea (ur.).
Split : Zagreb: Književni krug Split ; Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2015. str. 223-233 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 777756 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Nikola Milićević: Elegija za moje mrtve - elegija ili poema, ili...
(Nikola Milićević: An elegy for my dead - an elegy, or a narrative poem, or...)
Autori
Bošković, Ivan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Komparativna povijest hrvatske književnosti. Poema u hrvatskoj književnost: problem kontinuiteta
/ Pavlović, Cvijeta ; Glunčić-Bužančić, Vinka ; Meyer-Fraatz, Andrea - Split : Zagreb : Književni krug Split ; Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2015, 223-233
ISBN
978-953-163-416-8
Skup
Komparativna povijest hrvatske književnosti
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 25.09.2014. - 26.09.2014
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
elegija; poema; izmješteni subjekt; identifikacija i legitimacija; terminološko nesuglasje
(elegy; epic; displaced subject; identification and legitimation; terminological disputes)
Sažetak
Kao pjesnik Nikola Milićević je više i dublje vezan za svijet mediteranskog kraja, zavičaja i tradicije nego za iskustvo jezika. Povezujući na osebujan način 'davne i nedavne', impresije i žive doživljaje on je proširivao i obogaćivao refleksijama o životu te snažnim glasovima domaće baštine i lektire koju je čitao i fermentirao u osebujan pjesnički glas. Za našu temu Elegija za moje mrtve svakako je reprezentativan uzorak. Iako nije najbolja, zacijelo je jedna od spominjanijih pjesama, a uvrštena je u izbore autorova pjesništva, a o neprijepornoj vrijednosti govori i činjenica da je uvrštena u mnoge antologije hrvatskoga pjesništva. Pjesma je sastavljenu od dvanaest dijelova s nejednakim brojem stihova i slogova, a objedinjuje ju elegično i nostalgično duševno raspoloženje samoga pjesnika. Suprotno nadnevku ispod same pjesme, koji sugerira da je pisana u tuđini, početni stih i u njemu naglašena priložna oznaka mjesta ovdje upućuje da se 'izmješteni' pjesnik u trenutcima nastajanja pjesme nalazi upravo na mjestu na kojem su, kako proširuju stihovi koji slijede, zasijani moji mrtvi. Kako je naslovno i sadržajno određenje pjesme elegijom u stanovitoj mjeri u suprotnosti s njezinim (mogućim) žanrovskim određenjem kao poeme, nastoji se pokazati da na mnogim razinama višeglasne teksture pjesma nudi razloge da se posve slobodno može govoriti i o 'poemi u elegiji'. Iako sam skloniji pjesmu determinirati naslovom koji joj je dao sam pjesnik, dakle elegijom - bez nekih elemenata naglašeno narativnog u njoj - dakako u preinakama koje je tijekom vremena poema doživljavala – pjesma ne bi bila toliko rječita, niti bi imala onu snagu pjesničkoga govora koji ju čine jednom od najuvjerljivijih autorovih pjesama. U radu se nastoji upozoriti na nesuglasje vezano uz problem terminološkoga i žanrovskoga statusa Milićevićeve pjesme. Postrance analize teorije, a još više višestoljetne prakse obje gore spomenute žanrovske odrednice koje se vezuju uz pjesmu, nismo međutim sigurni da drukčija interpretacijska metoda ne bi možda ponudila i neke skrivene sadržaje u kojima glasovi starog oblika (poeme) u novim okvirima i kontekstima zrcale i nove mogućnosti pjesničkog govora.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
