Naslov
Anizički krinoidi Gologlava
(Anisian crinoids from Gologlav)

Autori
Bošnjak, Marija ; Japundžić, Dražen

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
4. Hrvatski geološki kongres - Knjiga sažetaka / Horvat, Marija - Zagreb : Hrvatski geološki institut, 2010, 46-47

ISBN
978-953-6907-23-6

Skup
4. Hrvatski geološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 14.10.2010. - 15.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
anizik ; krinoidi ; Gologlav ; Hrvatska
(Anisian ; crinoids ; Gologlav ; Croatia)

Sažetak
Na ''točku'' (mjesto gdje se toči voda) Busovača, smještenu na Gologlavu (sjeveroistočno od Knina), nađeni su slojevi vapnenca bogati fragmentima krinoida (trohitni vapnenac) srednjotrijaske starosti, a pripadaju anizičkom katu. Ti slojevi leže superpozicijski na crvenom cefalopodnom vapnencu (Buloški vapnenac), koji je pak pokriven tankim slojem (20-30 cm) zelenkastog tufitičnog sedimenta, dok je sama granica prema mlađim taložinama na tom lokalitetu problematična zbog tektonike kao i problema vezanih uz kondenziranu sedimentaciju. U podinskom sloju cefalopodnog vapnenca nađene su među ostalim i vrste amonita: Acrochordiceras carolinae MOJSISOVICS 1882 i Balatonites balatonicus MOJSISOVICS 1873, koje pripadaju kozmopolitskoj carolinae- grupi (BUCHER, 1992), a dokazuju pelsoniansku starost [(Balatonicus zona ; Balatonicus i Cadoricus podzone) (VÖRÖS, 2003)]. Krinoidna fauna pronađena ondje može se među ostalim uspoređivati sa sličnom faunom u okolici Vareša, gdje dolaze tri krinoidne vrste: Dadocrinus gracilis BUCH 1845, Encrinus liliiformis LAMARCK 1801 i Entrochus silesiacus BEYRICH 1858 (MUDRENOVIĆ et al., 1989). U uslojenom trohitnom vapnencu određeni su ponajviše dijelovi stapke krinoida – kolumnaliji i plurikolumnaliji, kao i fragment donjeg dijela čaške, odnosno pločica kojom je čaška prirasla za stapku, te brahiopod Punctospirella sp. DAGYS 1974, koji se nalazi zajedno s dijelovima krinoida. Uzorak sloja debljine 16 cm pohranjen je u depou Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Na Tabli I, sl. 2 vidi se kolumnalij kružnog presjeka i srednje debljine. Prema obliku pripada srednjim (mezistelnim) kolumnalijima. Ne sadrži privjeske, a na bočnoj strani nisu vidljivi ni ožiljci privjesaka, što znači da pripada internodalima (MOORE, 1952). Artikulum sadrži lijepo razvijen uzak krenularij s radijalno raspoređenim krenelama: krenule su uske i kratke, a kulmine su im oblikom vrlo slične. Areola je šira, dok je lumen manji i okrugao. Plurikolumnalij (Tabla I, sl. 3) sadrži tri, odnosno dva kolumnalija izgleda poput prije opisanih. Pojedinačni su kolumnaliji okrugli i relativno viši, što upućuje na zaključak da pripadaju središnjim (mezistelnim) ili udaljenim (distalnim) kolumnalijima. Bočne su im strane ravne ili blago ispupčene. Prema nazubljenom izgledu krenulatnih suturnih linija vidi se da su spojevi u stapci simpletični (FEARNHEAD, 2008). Donji dio čaške zdjeličastog je oblika, s konveksnom bazom iznad koje se nalaze dijelovi pet infrabazalnih pločica, budući da je tip čaške dicikličan (MOORE, 1952). Nije nađena čitava čaška krinoida, te su njezina točna građa i broj krakova nepoznati. Kako je pri određivanju vrste najvažniji kriterij izgled čaške (KOCHANSKY-DEVIDÉ, 1964), bila je moguća samo usporedba sa srednjotrijaskim vrstama krinoida unutar podrazreda Articulata MILLER 1821. Prema stratigrafskom slijedu i navedenom opisu određeno je da nalaz fragmentiranih krinoida pripada anizičkom rodu Encrinus LAMARCK 1801 (GŁUCHOWSKI & SALAMON, 2005). Ostaci krinoida široko su rasprostranjeni u mnogim formacijama stijena starosti od donjeg paleozoika do kenozoika, te je njihovo proučavanje paleontološki i stratigrafski važno zbog mnoštva fosila s kratkim stratigrafskim rasponom pojedine vrste.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA