Naslov
Kardijalna anestezija odraslih
(Cardiac anesthesia in adults)

Autori
Husedžinović, Ino ; Bradić, Nikola

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Klinička anesteziologija

Urednik/ci
Jukić, Marko ; Husedžinović, Ino ; Kvolik, Slavica ; Majerić Kogler, Višnja ; Perić, Mladen ; Žunić, Josip

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
730-747

ISBN
978-953-176-583-1

Ključne riječi
anestesiologija, kardijalni bolesnik
(anesthesiology, cardiac anesthesiology)

Sažetak
Prijeoperacijski testovi krvi, plinske analize, ultrazvučna pretraga funkcionalnog stanja srca, te invazivna dijagnostika koronarnog stanja i funkcije valvularnog aparata srca moraju se napraviti prije anestezije (operacije). Izuzetak od ovog su bolesnici u kojih se mora izvršiti hitna operacija, a to su najčešće komplikacije pri invazivnim dijagnostičkim postupcima (kateterizacija srca) ili hitno zaprimanje bolesnika iz drugih ustanova. Rentgenogram prsnog koša radi se u dvije osnovne projekcije u svih bolesnika. Angiografija koronarnih arterija i ventrikulografija su i dalje zlatni standard u procijeni koronarne bolesti, a udružene su s iznimno malim postotkom komplikacija (<1%). Bolesnici s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću češće imaju plućne komplikacije, produljeni boravak u jedinici intenzivnog liječenja te povećani perioperacijski morbiditet i mortalitet. Preporuka je bolesniku koji puši da prestane pušiti najmanje dva tjedna prije operacije. Akutni plućni ili bronhalni proces (produktivni kašalj) mora se riješiti prije operacije primjenom antibiotika. Značajno je da bolesnici s nestabilnom anginom pektoris imaju povećani rizik od perioperacijskog infarkta miokarda i letalnih poremećaja ritma. Vezano uz preboljeli infarkt miokarda (IM) u literaturi se navode dvojbeni stavovi o stupnju rizika koji nosi. Prema nekim studijama, incidencija komplikacija u bolesnika s preboljelim IM je oko 0, 1-0, 7%, dok su podatci drugih studija pokazale visok stupanj mortaliteta te značajnu incidenciju perioperacijskog IM. Ako se operacija izvodi nakon više od šest mjeseci od preboljelog IM, incidencija nastupa reinfarkta je manja od 5%, oko 16% ako je prošlo 4-6 mjeseci od IM, te više od 30% ako se operacijski zahvat izvodi unutar 3 mjeseca od IM. Bolesnici s bolešću koronarnih krvnih žila često imaju udružene aterosklerotske promjene na perifernim krvnim žilama. Danas se redovito, nakon što je postavljena indikacija za operacijski zahvat na srcu, rutinski rade neinvazivne pretrage (Doppler) velikih arterija vrata (unutarnje i vanjske karotide, vertebralnih arterija) te udova. Prijeoperacijska procjena bolesnika s hipertenzijom mora sadržavati podatke o duljini trajanja hipertenzije, postojanju moguće primarne bolesti kojoj je hipertenzija posljedica, mogućim posljedicama dugotrajne hipertenzije na ostale organe i organske sustave, antihipertenzivnoj terapiji koju bolesnik prima, procjeni moždane cirkulacije te podatci o preboljelom moždanom udaru i/ili tranzitornim ishemičnim atakama SŽS-a. Prijeoperacijska terapija Gotovo svi bolesnici predviđeni za operacije na srcu, prijeoperacijski dobivaju i po nekoliko vrsta lijekova. Najčešće se radi o antihipertenzivima, antiaritmicima, dilatatorima koronarnih krvnih žila, glikozidima digitalisa. Nerijetko, ovi bolesnici dobivaju antitrombocitnu i antiagregacijsku terapiju. Prekidanje terapije β-blokerima neposredno prije operacije može imati nepoželjne učinke pa se ne preporzča. Korisnost opioida u kardijalnoj anesteziji je velika, primarno zbog potrebe izazivanja jake analgezije uz minimalne poremećaje hemodinamike. Direktni negativni učinak opioida na kontraktilnost miokarda je značajno manji u usporedbi s nekim drugim intravenskim ili inhalacijskim anesteticima. Morfin i meperidin mogu izazvati vazodilataciju i smanjenje predopterećenja mehanizmom otpuštanja histamina. Lijekovi novije generacije-fentanil, sufentanil, alfentanil i remifentanil ne dovode do otpuštanja histamina. Lijekovi koji se primjenjuju u premedikaciji treba ordinirati najmanje 30-60 minuta prije početka operacije. Osnovni ciljevi premedikacije je smanjiti anksioznost, izazvati amneziju te smanjiti bol koja nastaje prijeoperacijskom punkcijom krvnih žila. Invazivno praćenje krvnoga tlaka je obvezno zbog uvida u trenutne promjene u razdoblju kada se pojavljuju najčešće. Ovisno o bolesniku, punkcija središnjih vena može se izvesti prije uvoda, ali se najčešće izvodi nakon uvoda. U pravilu, punktira se radijalna arterije nedominantne ruke. Mogu se koristiti ulnarna, femoralna i aksilarna arterija. Tijekom anestezije trajno se prati elektrokardiogram, vrijednosti plućnog tlaka, vrijednost središnjeg venskoga tlaka, diureza, tjelesna temperatura te laboratorijski nalazi krvi. Uvod u anesteziju i intubacija predstavljaju razodblje moguće hemodinamske nestabilnosti. Doze lijekova koje će se uporabiti za uvod u anesteziju su promjenjive i najviše ovise o funkcionalnom stanju miokarda. Pri anesteziji najčešće se koristi kombinacija totalne intravenske anestezije i inhalacijske anestezije. Neke kardiokirurške operacije se mogu izvesti pri minimalnim invazivnim postupcima. Prijeoperacijska priprema bolesnika za minimalne invazivne postupke je istovjetna obradi i pripremi bolesnika za "klasičnu"operaciju. Tijekom operacije, monitoriranje bolesnika se provodi na isti način kao i u bolesnika u kojih se primjenjuje izvantjelesni krvotok. Primjena bilo koje tehnike balansirane anestezije koja omogućuje laganu intubaciju i relativno brzu ekstubaciju je poželjna. Propofol se, prema izvještajima iz literature pokazao kao anestetik izbora za minimalne invazivne postupke. Totalna intravenska anestezija propofolom i remifentanilom uz dodavanje malih koncentracija inhalacijskog anestetika pokazale su se kao kombinacija izbora u ovih bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA