Pregled bibliografske jedinice broj: 774272
Jesu li hiperaktivnija djeca i agresivnija
Jesu li hiperaktivnija djeca i agresivnija, 2015., diplomski rad, diplomski, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek
CROSBI ID: 774272 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Jesu li hiperaktivnija djeca i agresivnija
(Are children who are more hyperactive more aggressive)
Autori
Dudaš, Manuela
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
Mjesto
Osijek
Datum
01.09
Godina
2015
Stranica
40
Mentor
Velki, Tena
Ključne riječi
ADHD; agresivnost; vršnjačko nasilje; vršnjačka viktimizacija; osnovnoškolska djeca
(ADHD; aggression; peer violence; peer victimization; elementary school children)
Sažetak
Osnovni je cilj ovoga rada bio provjeriti razlikuju li se djeca koja prema samoprocjeni zadovoljavaju kriterije za dijagnozu jednog od tri tipa deficita pažnje/hiperaktivnog poremećaja (engl. skraćeno ADHD ; predominantno hiperaktivno-impulzivni tip, predominantno nepažljivi tip, kombinirani tip) i koja su prema samoprocjeni suspektna na ADHD (imaju 4 ili 5 simptoma ADHD-a) s obzirom na razinu i vrstu vršnjačkog nasilja (verbalno, tjelesno, elektroničko), agresivnosti (proaktivna, reaktivna) i vršnjačke viktimizacije (verbalna, tjelesna, elektronička) u odnosu na djecu koja samoprocjenjuju da nemaju simptome ADHD-a. U istraživanju je sudjelovalo 501 učenika (50, 7% dječaka i 49, 3% djevojčica) četvrtih, šestih i osmih razreda iz šest osnovnih škola. Raspon dobi bio je od 10-16 godina, a prosječna dob 12, 72 godine (sd=1, 62). Učenici su popunili Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ ; Raine i sur., 2006), Upitnik o nasilju među školskom djecom (UNŠD ; Velki, 2012) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (HIP ; Vulić-Prtorić, 2006). Utvrđeno je da djeca koja prema samoprocjeni zadovoljavaju kriterije za dijagnozu ADHD-a i djeca koja su prema samoprocjeni suspektna za razvoj ADHD-a izražavaju veću razinu agresivnosti i nasilja u odnosu na djecu koja prema samoprocjeni nemaju ADHD, ali takva su djeca i žrtve vršnjačkog nasilja. Više razine nasilja i agresivnosti pronađene su kod djece s kombiniranim tipom i predominantno hiperaktivno-impulzivnim tipom ADHD-a. Možemo zaključiti kako simptomi hiperaktivnosti i impulzivnosti djetetu predstavljaju veći problem od simptoma nepažnje, osobito kad je u pitanju agresivnost i vršnjačko nasilje.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija
Napomena
Rezultati ovog rada dio su šireg projekta „Konstrukcija interakcijskog modela ADHD-a: identifikacija čimbenika prilagodbe na školsko okruženje učenika osnovnoškolske dobi suspektnih na ADHD“ odobrenog od strane Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku 2015.godine
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek
Profili:
Tena Velki
(mentor)