Naslov
Stvaranje novog zakonodavnog okvira za umjetnička djela u javnom prostoru
(Creating a New Legislative Framework for the Works of Art in Public Space)

Autori
Dulibić, Frano

Izvornik
Anali Galerije Antuna Augustinčića (0352-1826) XXXV (2015), 32-35; 9-22

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni

Ključne riječi
javni spomenik; javni prostor; spomen obilježja; skulptura; umjetnost u javnom prostoru
(public space; public art; public monument; sculpture;)

Sažetak
Većina stručnjaka koji se bave javnim spomenicima, bez obzira radili oni u konzervatorskim službama, na fakultetima ili Institutu za povijest umjetnosti, bez obzira bili oni povjesničari umjetnosti ili arhitekti, složno je u stavu da sadašnji način odabira i postavljanja spomenika ili spomen obilježja nije održiv. Javni prostor definira i kulturni identitet određenog mjesta i svaka intervencija u javni prostor mijenja njegovu prirodu, načine korištenja i komuniciranja građana. Posljednjih nekoliko godina, javni prostor postao je poligon za realiziranje ideja moćnika iz gradskih uprava, bez provođenja javnih natječaja. Koncept podizanja spomenika u javnom prostoru, isključivo u smislu iskazivanja počasti određenoj ličnosti ili događaju, razvijene nacije su prevladale i već desetljećima sve su rjeđe intervencije u prostoru na taj „klasičan“ način. Ta „stroga“ ozbiljnost javnog prostora zamijenjena je umjetničkim i dizajnerskim intervencijama u javnom prostoru, svime što se može podvesti pod pojam „public art“. Takav pristup donosi daleko više vedrine, lakoće, boja i raznovrsnih oblika u prostor. Prostori u koje se na taj način intervenira stječu nove vizualne kvalitete, stvaraju se nova žarišne točke okupljanja, omogućava se i drugačija komunikacija korisnika tog prostora. Intervencije u javni prostor su izrazito kompleksne, bez obzira radilo se o spomenicima, javnoj rasvjeti ili o klupama u parku. Svaki javni prostor ima svoje karakteristike, svoje posebnosti koje treba poštivati i nije moguće samo tako „naguravati“ kojekakve oblike i misliti da će to biti prihvaćeno, bez stručnog povjerenstva i javnog natječaja, odnosno, bez suvisle zakonske regulative. U posljednja dva desetljeća Hrvatsku su obilježila brojna rušenja, oštećivanja i krađe javnih spomenika, a potom postavljanje različitih spomenika i spomen obilježja uglavnom niske ili upitne kvalitete. Iako izgleda da imamo i više nego dovoljno zakonskih regulativa, dugotrajnost problema vezanih uz spomenike i umjetnička djela u javnom prostoru govore u prilog tome da bez nove zakonske podloge neće biti moguće donositi kvalitetnije i odgovornije odluke temeljene na stručnim procjenama. Sadašnja praksa pokazuje da bez zakonske regulative, „diktat ulice“ i interesnih grupacija bliskih gradonačelnicima i političkim moćnicima, određuju (ne)kvalitetu spomen obilježja i svih ostalih intervencija u prostoru. Odraz nekulture u Hrvatskoj očituje se u nedostatku svijesti o značaju, vrijednostima i osjetljivosti javnih prostora, nedostatku brige o mjestima koja građanima predstavljaju „dnevne boravke“ na otvorenom, jer sve što se postavi u javnom prostoru, čak i najmanja intervencija, određuje identitet ulice, trga ili parka. Sveukupna razina kvalitete uređenja naših javnih prostora govori o uređenosti države i o kulturi naroda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA