Naslov
Fonologija i morfologija istočnogoranskih kajkavskih govora
(Phonology and morphology of the Kajkavian speeches of eastern Gorski kotar)

Autori
Marina Marinković

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
09.03

Godina
2015

Stranica
346

Mentor
Dr. sc. Sanja Zubčić

Ključne riječi
kajkavsko narječje; goranski dijalekt; istočni goranski poddijalekt; skupina govora; fonologija; morfologija
(Kajkavian group of dialects; Kajkavian dialect of Gorski kotar; Eastern subdialect; group of idioms; phonology; morphology; dialectological analysis)

Sažetak
U dosadašnjim se dijalektološkim radovima goranski dijalekt kajkavskoga narječja dijelio na dva dijela poddijalekta – zapadni i istočni. Istočni se poddijalekt vokalizmom i akcentuacijom dalje najčešće uspoređivao s govorima ozaljskoga tipa koji su dijelom prigorskoga dijalekta kajkavskoga narječja. Za potrebe rada Fonologija i morfologija istočnogoranskih kajkavskih govora istraženi su svi punktovi koji su u prijašnjim istraživanjima determinirani pripadnošću istočnogoranskome poddijalektu. To su punktovi: Lukovdol, Gorenci, Dolenci, Podvučnik, Rtić, Draga Lukovdolska, Nadvučnik, Vučnik, Severin na Kupi, Močile, Klanac, Damalj, Plešivica, Rim, Liplje, Mali Jadrč, Veliki Jadrč, Osojnik i Smišljak. Nakon preliminarnoga istraživanja osnovnih fonoloških i morfoloških osobina utvrđeno je da se svi nabrojeni govori mogu podijeliti u tri skupine, a kao njihovi reprezentanti odabrani su govori Osojnika, Smišljaka i Lukovdola. Fonološki opisi ovih triju govora pokazali su da se akcentuacijom najviše izdvaja govor Osojnika u kojem je opserviran visok stupanj pomaka siline: na ultimi ne može stajati ni dugi ni kratki naglasak, a kratki se naglasak pomiče i s medijalnoga sloga. U preostalim dvama govorima ultima može biti naglašena dugim naglaskom, a kratki se naglasak s medijalnoga sloga uglavnom ne pomiče. U svima govorima utrnuta je opreka po intonaciji, a u nenaglašenim slogovima i kvantitativna opreka. Metatonijski je cirkumfleks u svima govorima u dijelu primjera dao dugi naglasak, a u dijelu primjera nije se ni razvio. Kratki naglasak koji stoji na mjestu metatonijskoga cirkumfleksa u medijalnom slogu u mjesnom se govoru Osojnika također pomiče na prethodni slog. U mjesnim govorima Smišljaka i Lukovdola potvrđeno je i progresivno pomicanje primarnih cirkumfleksa na zatvorenu ultimu. U vokalskome pogledu prva su dva govora ujednačena, dok se treći (Lukovdol) razlikuje inventarom nenaglašenih vokala. Osim toga, u mjesnim govorima Osojnika i Smišljaka koristi se upitno-odnosna zamjenica kˈaj, a u mjesnome govoru Lukovdola zamjenica kˈe. Na morfološkoj su razini mjesni govori Osojnika i Smišljaka također ujednačeni, dok se mjesni govor Lukovdola razlikuje očuvanjem opreke po palatalnosti u gramatičkim morfemima u Ijd., Gmn. i Dmn. imenica a-vrste. U tom je idiomu potvrđen i inovativni morfem -ima. Fonološka i morfološka analiza ovih govora pokazala je u konačnici da je istočnogoranski prostor ispresijecan s nekoliko izoglosa i da se time dijeli u tri skupine govora: jugoistočnu (govori oko Osojnika), središnju (govori oko Smišljaka) i sjeverozapadnu (govori oko Lukovdola). Osim toga, osviještena je potreba za revidiranjem uobičajenih poimanja nekih osobina koje su pripajane isključivo jednome narječju, budući da su u svima analiziranim istočnogoranskim govorima, a ponajviše u govoru Osojnika, potvrđene brojne značajke koje se danas pronalaze u govorima svih triju narječja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA