Naslov
Prevencija invalidnosti
(Prevention of invalidity)

Autori
Mimica, Milorad

Izvornik
Solidarnost (0351-4986) 4 (1977), 10-11; 21-23

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
invalidnost prevencija
(invalidity; prevention)

Sažetak
O velikom problemu invalidnosti i važnosti suzbijanja te pojave za čitavu našu zajednicu već je bilo govora u dosadašnjim izlaganjima. Ja ću vam sada kao član Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu i član ovog odbora Zajednice iznijeti neka naša iskustva i shvaćanja o prevenciji invalidnosti u današnjim našim prilikama. O toj su temi već 1976. godine izlagali: dr Radoslav Čapeta, dr Petar Draganov, dr Nevenko Reif, Mihovil Rismondo i drugi stručnjaci stručne službe Direkcije, pa bi bilo dobro da se češće koriste opći i brojčani podaci iz tih radova koje ja ovdje neću ponavljati. Invalidnost je, kako znate, trajna, potpuna, ili djelomiča nesposobnost za obavljanje svoga posla, a ne može se ukloniti liječenjem ili rehabilitacijom. Osnovni uzroci nastanka invalidnosti danas u nas jesu: 1. kronične bolesti bez direktne veze s profesijom, • 2. profesionalne bolesti, 3. oštećenja organizma zbog nesreće na poslu, 4. oštećenja organizma zbog nesreće izvan posla. U nastavku izlaganja nastojat ću na pojednostavljen način obrazložiti ove najvažnije uzroke invalidnosti i mogućnosti prevencije invalidnosti Razne kronične nespecifične odnosno degenerativne bolesti danas su u nas najčešće uzrok invalidnosti. To je razumljivo jer je općim društvenim napretkom, a posebno i napretkom medicine u liječenju mnogih akutnih bolesti, u prosjeku znatno produžen ljudski vijek. Relativno je rijetka pojava da je samo jedna bolest uzrok potpune invalidnosti. Gotovo svaki čovjek već oko 45. godine života ima jednu ili više kroničnih bolesti odnosno oštećenja blažeg ili težeg stupnja koje utječu na radnu sposobnost. Prema našim istraživanjima ljudi u toj dobi imaju u prosjeku 3, 5% bolesti, ali jasno da postoji znatna razlika među pojedincima, a i znatna razlika U težini i značenju pojedine bolesti za pojavu invalidnosti. Neke se bolesti u nas posebno ističu i na njih bih htio posebno upozoriti s obzirom na mogućnost prevencije. Prema postojećim statistikama stručne službe ove Zajednice, a i prema našim terenskim istraživanjima, sada su na prvom mjestu po važnosti: degenerativne bolesti srca i krvnih žila. Sistem srca i krvnih žila neobično je važan za funkciju cijelog organizma, za obavljanje fizičkih i psihičkih poslova. Arterioskleroza krvnih žila bolest je nepoznatog uzroka, a ako zahvati koronarne žile srca, onda to može dovesti do nagle smrti, ali još češće do kroničnih oštećenja srca. Arterioskleroza često zahvaća i krvne žile mozga, što onda dovodi do oštećenja moždanih stanica i moždane funkcije koja je važna za intelektualni i za fizički rad. Što se može danas učiniti na sprečavanju te bolesti ne možemo sasvim ukratko ovdje iznijeti, ali mi se čini da je važno da se svi upoznamo s onim bitnim što je danas znanstveno dokazano ; Nastanak skleroze krvnih žila znatno češće nastaje u osoba s povišenim krvnim tlakom »hipertonijom«. Iako je hipertonija najčešće relativno blaga bolest i od nje boluje oko 45. godine života, više od 15% osoba, treba pomoći sve akcije koje idu za tim da se rano otkriju osobe s povišenm tlakom i da se liječe odgovarajućim lijekovima. Liječenjem hipertonije sprečavaju se mnoge teže bolesti srca i krvnih žila. Bolest srca i krvnih žila češća je u gojaznifo, previše debelih osoba. Pretjerana tjelesna debljina vrlo je česta pojava u našoj zemlji. Prema našim istraživanjima u populaciji oko 45. godine života 38% žena i oko 23% muškaraca imaju tjelesnu težinu višu od 20% od normalne. Treba zato pomagati akciju koja ide za tim da se radno stanovništvo pravilno hrani i da održava normal-nu tjelesnu težinu. Pravilna prehrana zahtijeva da se 3—4 puta na dan umjereno jede, zato je važna i društvena prehrana u radnim organizacijama. Suzbijanje pretjerane debljine pomoći će u suzbijanju bolesti krvnih žila i srca. Treba ipak napomenuti i suprotno da u nas još uvjek ima oko 5% pretjerano mršavih muškaraca i oko 2% pretjerano mršavih žena s manje od 90% normalne tjelesne težine. Druga grupa bolesti koje su važne za suzbijanje i prevenciju invalidnosti jesu degenerativne bolesti zglobova i kosti nogu, raku i kralježnice koje se obično nazivaju degenerativne reumatske bolesti. Poznato je da starenjem više ili manje propadaju sva tkiva, pa tako i ti dijelovi organizma osobito ako su izloženi većim ili neujednačenim opterećenjima ili infekcijama. U današnjem načinu života i rada osobitom je opterećenju izložena kralježnica. Pojedini njezini dijelovi mogu biti tako oštećeni da pritiskuju leđne živce, što izaziva još veće smetnje. Degenerativne bolesti Kralježnice i udova nisu smrtne bolesti, ali su dugotrajne i veoma važne za pojavu invalidnosti. Prevenciju invalidnosti tih bolesti treba početi već u mladim danima ravnomjernim jačanjem čitavog koštanog i zglobnog sustava ljudskog organizma. U kasnijim godinama života treba među intelektualnim radnicima propagirati dozirani i umjereni fizički rad i rekreaciju, a fizičkim radnicima treba omogućiti pravilan odmor i higijenski način života. Treća grupa bolesti koja je važna za pojavu invalidnosti jesu bolesti dišnih organa, naročito  bronhitis, emfizem i astma, te kronična tuberkuloza pluća. Kronična tuberkuloza pluća, kako znate, postaje svakim danom sve manji problem zahvaljujući napretku medicine, ali će još proći više godina da posljedice te bolesti potpuno nestanu, pa će tuberkuloza još uvijek utjecati na pojavu invalidnosti u naš. Bronhitis, emfizem i astma bolesti su, koje već sada predstavljaju značajan problem, a ubuduće će vjerojatno biti još veći problem. Uzroci su tih bolesti kompleksni. Ipak se zna da dugotrajno pušenje doprinosi razvoju tih bolesti i treba se boriti protiv navike pušenja. I neizlječene infekcije dišnih organa od prehlade, gripe ili drugih infekcija, kao i zagađenje okoline pridonose razvoju ove kronične bolesti. Zato treba nastojati da se što bolje izliječe akutne infekcije dišnih putova. Trebalo bi barem još spomenuti neke druge bolesti koje su važne za pojavu invalidnosti u nas. To su npr. kronične bolesti jetre koje također imaju kompleksni uzrok, ali se može prilič¬no smanjiti njihov broj suzbijanjem alkoholizma. I bolesti bubrega važne su kao neprofesionalni uzrok pojave invalidnosti, a mnoge bi se od njih mogle spriječiti pravodobnim liječenjem bubrežnih infekcija. Profesionalne bolesti kao što su otrovanje olovom, silikoza i druga oštećenja pluća te druge bolesti danas su znatno manje značajne za pojavu invalidnosti jer se mogu spriječiti mjerama zaštite u radu. Ipak ne treba nikad zanemariti preventivne mjere specijalne profesionalne zaštite i zdravstveni nadzor radnika koji su izloženi posebnim uvjetima rada. Traume organa koje nastaju zbog nesreća na poslu ili nesreća izvan posla predstavljaju danas još uvijek značajan uzrok djelomične ili potpune invalidnosti za rad, a kako se zna iz podataka, nesreće na poslu često uzrokuju i smrt radnika. Prometne nesreće u današnjim uvjetima života dovode često do invalidnosti. Čini se ipak da je tendencija porasta tih uzroka invalidnosti posljednjih godina zaustavljena, pa se možemo nadati da će se preventivnim mjerama na radnom mjestu i izvan radnog mjesta, boljim reguliranjem prometa, te prometnim odgojem stanovništva, moći još više smanjivati broj invalida zbog trauma. Sada bih htio posebno istaći važnost bolesti mozga, živaca i psihičkih poremećaja. Psihičke bolesti, tzv. psihoze, pojavljuju se danas u oko 0, 5% odraslih osoba. Te se bolesti danas mogu prilično dobro liječiti pa i izliječiti te mnogi od tih bolesnika ne moraju biti ocijenjeni kao invalidi. U starijim dobnim skupinama važna je pojava psihičkih oštećenja zbog skleroze krvnih žila. Značajna je pojava i oštećenja mozga nakon nekih povreda glave, a važne su i neke nasljedne živčane bolesti. Međutim, ipak u posljednje vrijeme od najveće važnosti za nastanak invalidnosti jest kronični alkoholizam. Ta je pojava bila i prije spomenuta, ali mislim da je treba naglasiti. Prema našim terenskim istraživanjima oko 8% muškaraca i oko 0, 5%> žena radne populacije mogu se smatrati kroničnim alkoholičarima. Zato bi trebalo da ubuduće čitavo naše društvo posveti više pažnje prevenciji te bolesti. To neće biti lako jer je uzrok alkoholizma vrlo kompleksan. Čest duševni poremećaj današnjeg vremena jest tzv. živčana napetost ili neuroza. Može se računati da oko. 10—20% odrasle populacije ima manje ili više izražene simptome neuroze. Ipak samo u rijetkim slučajevima to stanje treba biti razlog za invalidnost. Zato bih htio posebno svratiti vašu pozornost na važnost dnevnih psihosocijalnih faktora u prevenciji invalidnosti. Naime, kako sam prije napomenuo, gotovo svaki čovjek oko 45. godine života ima više ili manje izražene organske bolesti odnosno oštećenja svoga tijela. Međutim, mnogi ljudi, i uz te kronične smetnje, liječenjem nastavljaju svoj rad i bore se da ostanu u rad-nom odnosu na poslovima svog ili drugog radnog mjesta. Druga skupina radnika ističe, međutim, u prvom redu svoju bolest, često se koristi bolovanjem i konačno podnosi zahtjev za ocjenu invalidnosti. Treba, naime, podsjetiti da u našem društvenom sistemu zahtjev za ocjenu i priznanje invalidnosti najčešće podnosi sam radnik odnosno radnica. Koji su to faktori koji utječu na to da su neki radnici motivirani da rade u radnoj organizaciji, a drugi su motivirani da steknu invalidsku mirovinu? Ima nekih iskustava i znanstvenih istraživanja u inozemstvu i u nas koji jasno pokazuju da veliki broj podnosioca zahtjeva za invalidsku mirovinu jesu ljudi koji su »frustrirani« u toj sredini, nisu se dovoljno prilagodili životu radne organizacije, nisu našli načina da se potvrde i napreduju u toj sredini. Zato oni »bježe u bolest«, traže da im se prizna da su bolesni jer im to daje duševnu stabilnost i opravdanje. Jasno je da su mnogi od tih psiholoških mehanizama svjesni, ali su još češće nesvjesni. Materijalni uvjeti života važan su faktor u motivaciji radnika za rad u radnoj organizaciji. Ako radnica ili radnik nema drugih mogućnosti zarade, a ima volju da na primjer školuje djecu, oni će biti više motivirani da ostanu u radnoj organizaciji nego ako imaju druge mogućnosti stvaranja dohotka. Veći dio psihičkih teškoća tih radnika mi nazivamo »neurozom«. Neuroze su duševni poremećaji, obično blaže težine, a vrlo često prestaju kad se radnik ukloni iz sredine koja mu uzrokuje smetnje. Ipak, deformacije ličnosti mogu biti i teže naravi. Neki od tih radnika počinju uživati u alkoholu, postaju ovisni o alkoholu, što kasnije može dovesti do oštećenja nozga i drugih organa te do potpunog propadanja ličnosti i potpune invalidnosti. U prevenciji psihičkih poremećaja, osobito onih relativno blagih koji konačno dovode do »bijega u invalidnost«, ne mogu raditi samo zdravstveni radnici. Svi odgovorni radnici u poduzeću, u prvom redu poslovođe i neposredni rukovodioci, pa i šefovi kadrovskih služba trebali bi više poznavati psihičke mehanizme u ljud¬skom ponašanju i ljudske reakcije. Trebali bi više razgovarati s ljudima i sudjelovati U rješavanju problema u pojedinim skupinama radnika i pojedinaca koji ne mogu sami da nađu rješenja svojih problema. Razvoj samoupravljanja u radnim organizacijama, izbor pravog čovjeka na pravo radno mjesto i briga o ljudima, davanje mogućnosti da se svaki čovjek afirmira prema svojim mogućnostima, trebali bi znatno spriječiti »bijeg radnika u bolest« i konačno traženje izlaza u invalidskoj mirovini. Ipak se mora promatrati stvar i s druge strane. Ako se invalidske mirovine relativno lako mogu ostvariti, to stvara klimu da se taj način rješavanja problema koristi previše od pojedinaca i kolektiva. Zato će biti nužno da se i dalje jasno definiraju kriteriji za stjecanje invalidskih mirovina, zapravo da se strogo držimo propisa o stjecanju invalidske mirovine i da se ujednačavaju kriteriji za sve osiguranike naše republike. To će vjerojatno još više opomenuti radne organizacije i pojedince da traže rješenje o prevenciji invalidnosti. To znači da će radne organizacije i zdravstvena služba trebati načiniti više napora za uvođenje zaštitnih mjera na radu, za rano otkrivanje kroničnih bolesti, rano liječenje, ranu rehabilitaciju i eventualnu prekvalifikaciju. To se obično provodi mjerama primarne, sekundarne i tercijarne prevencije bolesti i invalidnosti. Čitava naša zdravstvena služba trebat će se idućih godina više orijentirati prema primarnoj zdravstvenoj zaštiti i preventivi. Naši liječnici i drugi zdravstveni radnici nisu u tom smislu dovoljno školovani i obrazovani jer su većinom orjentirani na liječenje bolesti, operativne zahvate i islične aktivnosti.! Neće biti iako odvajati sredstva za preventivu i primarnu zdravstvenu zaštitu jer troškovi specijalnih liječenja u bolnici sve više rastu. Ali baš zato što su svugdje u svijetu, pa i u nas, sredstva za zdravstvenu zaštitu ograničena, treba ih najracionalnije kanalizirati. To u sadašnjim prilikama znači da se treba svjesno odupirati pritisku za povećanje troškova kurativne medicine, osobito bolničke medicine i ulagati više u preventivne akcije. Jasno je da svi samoupravni organi i službe Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske treba da aktivno, prema svojim mogućnostima, siudjeluju u preventivnim zdravstvenim akcijama i da sami daju inicijativu za zajedničke akcije koje će djelovati u pravcu prevencije invalidnosti. U ovom kratkom izlaganju htio sam upozoriti na osnovne pravce i mogućnosti te akcije, ali na samom radu na terenu zajedno s radnim organizacijama i zdravstvenom službom treba pronalaziti što se najbolje može u danom momentu napraviti u prevenciji invalidnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA