Naslov
Polimorfizam L162V u genu za peroksisomnim proliferatorom aktivirani receptor alfa i ovisnost o pušenju u bolesnika sa shizofrenijom i shizoafektivnim poremećajem
(L162V polymorphism in gene for peroxisome proliferator-activated receptor alpha and smoking addiction in patients with schizophrenia and schizoaffective disorder)

Autori
Piragić, Nermina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Fakultet zdravstvenih studija

Mjesto
Rijeka

Datum
24.07

Godina
2015

Stranica
47

Mentor
Nadalin, Sergej

Ključne riječi
dob prve hospitalizacije; ovisnost o pušenju; PPARα-L162V polimorfizam; shizoafektivni poremećaj; shizofrenija.
(age at first hospitalization; PPARα-L162V polymorphism; schizoaffective disorder; schizophrenia; smoking addiction.)

Sažetak
Cilj istraživanja: Najnovija istraživanja ukazuju na važnu ulogu gena za peroksisomnim proliferatorom aktivirani receptor alfa (PPARα) u modulaciji dopaminergičke neurotransmisije. Poremećena dopaminergička neurotransmisija implicirana je u razvoju ovisnosti o pušenju i etiologiji shizofrenije. Funkcijska polimorfna varijanta L162V u genu PPARα nedavno je pokazala povezanost s kliničkom ekspresijom shizofrenije u bolesnica. Osnovni cilj ovog završnog rada bio je istražiti povezanost polimorfne varijante L162V u PPARα genu s rizikom za nastanak ovisnosti o pušenju u bolesnika sa shizofrenijom i shizoafektivnim poremećajem te njenim intenzitetom, koji je evaluiran kao broj popušenih cigareta dnevno. S obzirom na neujednačenost rezultata studija koje su istražile povezanost kliničke ekspresije shizofrenije i ovisnosti o pušenju, ispitana je i povezanost prosječne dobi prve hospitalizacije te težine kliničkih simptoma ocjenske ljestvice PANSS-a (engl. Positive and Negative Symptom Scale) s ovisnosti o pušenju. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 195 bolesnika (muškarci/žene: 98/97) prosječne dobi 42, 0  12, 0 godina. Identifikacija PPARα-L162V polimorfizma provedena je pomoću PCR metode. U pušače su svrstani ispitanici koji puše najmanje jednu cigaretu dnevno u periodu dužem od godine dana, a u nepušače ispitanici koji tijekom života nikada nisu pušili cigarete. Rezultati: Muškarci i žene nisu se značajno razlikovali s obzirom na učestalost PPARα genotipova i alela, učestalost ovisnosti o pušenju i broj popušenih cigareta na dan. Analiza na ukupnom uzorku bolesnika, kao i u bolesnih muškaraca, nije pokazala značajnu razliku u frekvenciji genotipova i alela polimorfizma gena PPARα između pušača i nepušača. Ipak, kod bolesnica koje puše, uočen je zanimljiv trend veće učestalosti L162V genotipa i 162V alela u odnosu na bolesnice koje ne pokazuju ovisnost o pušenju. Povezanost između broja popušenih cigareta i PPARα-L162V polimorfizma, međutim, nije utvrđena. Zbroj vrijednosti simptoma ocjenske ljestvice PANSS-a nije se značajno razlikovao u bolesnika pušača u odnosu na nepušače. Iako se na ukupnom uzorku bolesnika, kao i u bolesnica, dob prve hospitalizacije nije značajno razlikovala između pušača i nepušača, uočeno je da muškarci pušači obolijevaju značajno ranije negoli muškarci nepušači (25, 3 ± 7, 3 vs. 29, 2 ± 9, 3, P < 0, 05). Zaključak: PPARα-L162V genotip i PPARα-162V alel bi mogli doprinijeti većem riziku za razvoj ovisnosti o pušenju u bolesnica. PPARα-L162V polimorfna varijanta ne doprinosi intenzitetu ovisnosti o pušenju u bolesnika. Pušenje pridonosi ranijoj pojavi bolesti u muškaraca, ali ne utječe na težinu simptoma ocjenske ljestvice PANSS-a.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA