Naslov
Praćenje psihomotoričkog razvoja djeteta u prve dvije godine života
(Monitoring of psychomotoric development in the first two years of child's life)

Autori
Petrnel, Mirna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Zdravstveno veleučilište

Mjesto
Zagreb

Datum
16.06

Godina
2015

Stranica
41

Mentor
Kostović-Srzentić, Mirna

Ključne riječi
Psihomotorički razvoj
(Psychomotoric development)

Sažetak
Prvih dvanaest mjeseci djetetova života karakterizira intenzivan rast i razvoj. Razvoj djeteta slijedi određenu pravilnost u kronološkom pogledu, ali su razlike prisutne među djecom, i to više u drugoj polovici prve godine. Razvoj ima više međusobno povezanih dimenzija. To uključuje tjelesni, spoznajni, emocionalni i socijalni razvoj koji utječu jedan na drugi i razvijaju se usporedno. Važan je stalan napredak u cjelokupnom razvoju djeteta. Poznavanje tijeka normalnog razvoja u djeteta omogućava pravovremeno uočavanje mogućih odstupanja, kao i pravovremeno traženje i pružanje pomoći, što je bitno za sreću i zdravlje djeteta. Razvoj motorike prati se kroz njegove faze koje su vidljive u usavršavanju držanja tijela (posturalne kontrole), kretanja (lokomocije) i baratanja predmetima (manipulacije). Glavni procesi koji su u osnovi spoznajnog razvoja jesu postupno razvijanje unutarnjih zamjena za osobe i predmete i postupno razvijanje misaonih operacija. Prema Piagetu dijete do dvije godine života svrstavamo u senzomotorno razdoblje koje se odnosi na niz mogućnosti jednostavnog spoznavanja okoline koje je temeljeno na izravnom djelovanju djeteta na okolinu. Najintenzivniji razvoj govora i jezika obuhvaća prve tri godine života i odvija se po predvidivim fazama. Dijete prolazi faze od prvog krika, glasanja, do voljnog sudjelovanja u razgovoru u kojem izražava svoje misli, osjećaje, stavove i potrebe. Osim što se razvija tjelesno, motorički, spoznajno, dijete postupno razvija i odnose prema sebi i ljudima iz svoje okoline. Igra je temeljna aktivnost djetinjstva kroz koju dijete raste i razvija se. Ona je arena u kojoj se iskušavaju različiti aspekti socijalnog, emocionalnog, tjelesnog i spoznajnog razvoja djeteta. Zbog nepredvidivosti psihomotoričkog razvoja djeteta s neurorazvojnim rizikom, važna je rana dijagnostika neurorazvojnih odstupanja, interdisciplinarno praćenje i rana habilitacija. Neurofiziološki temelj rane habilitacije čini plasticitet dječjeg mozga. Plastičnost nezrelog novorođenačkog mozga omogućuje da ranim uključivanjem ugrožene novorođenčadi u neurorazvojne i habilitacijske programe preveniramo trajna psihomotorička oštećenja. Neurorizični čimbenici djelovanjem na nezreli mozak u prenatalnom i/ili perinatalnom periodu mogu izazvati rano cerebralno oštećenje. Kako bismo što ranije uočili neurorazvojna odstupanja postoje upitnici i skale za procjenu ranog psihomotornog razvoja (RPM), grubih psihomotoričkih funkcija (GMFM-88), motoričkog funkcioniranja donjih ekstremiteta (GMFCS) i finih motoričkih funkcija (BFMF ili MACS). U timu stručnjaka razvojne rehabilitacije gdje je fizioterapeut važan član tima i ima veliku ulogu u terapijskim postupcima, djetetu se omogućava kvalitetno, individualno i učinkovito liječenje te edukacija roditelja od strane stručnjaka za pojedine specijalnosti područja razvojne rehabilitacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA