Naslov
Nepsihijatri kao forenzično-psihijatrijski vještaci (ili nestručnjaci kao forenzično psihijatrijski vještaci)
(Nonpsychiatrists as forensic psychiatric experts(or nonexperts as forensic psychiatric experts)

Autori
Jukić, Vlado

Izvornik
Socijalna psihijatrija (0303-7908) 37 (2009), 2; 91-99

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
forenzična psihijatrija; nestručnjaci kao frenzični psihijatri; nepsihijatri kao forenzično psihijatrijski vještaci; psihijatrijsko vještačenje
(forensic psychiatry; nonprofessionals as forensic psychiatrists; non-psychiatrists as forensic psychiatry experts; forensic psychiatry expertise)

Sažetak
Prikazana su dva slučaja u kojima se nepsihijatri upuštaju u forenzično psihijatrijsko vještačenje. U prvom slučaju sudac „greškom“ psihijatrijsko vještačenje povjerava diplomiranom socijalnom radniku (stalni sudski vještak za društvene znanosti: problemi obitelji, djece, mladeži i odraslih) te od njega traži da odgovori na pitanja koja su isključivo u domeni liječnika psihijatra, odnosno forenzičnog psihijatra. Traži, naime, da kaže je li počinitelj kaznenog djela ovisan o alkoholu (dijagnozu bolesti može i smije postaviti jedino liječnik), je li kazneno djelo počnio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola (područje isključivo u ingerenciji psihijatra forenzičara), je li mu potrebno odrediti liječenje i ako jest je li otvorenog ili zatvorenog tipa (indikaciju za liječenje opet postavlja liječnik, ovdje psihijatar), te postoji li opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo (isključivo područje psihijatra forenzičara)! Socijalni radnik ne samo da bez zadrške prihvaća povjereno mu vještačenje koje, po svom zvanju i znanju, nije kadar obaviti, nego pokazuje nezadovoljstvo te drsko odgovara kada ga se na to upozorava. U drugom se slučaju radi o sveučilišnom profesoru pedagogije i psihologije koji se „neobvezno i dobrovoljno“ upušta u vještačenje poslovne sposobnosti duševnog bolesnika. Ne samo da na osnovi nedostatnih, nevažnih i pogrešnih pretpostavki, informacija i viđenja („opservirajući gospodina A. T. u društvenom, psihološkom, socijalnom i humanom pogledu“), donosi zaključak o potrebi vraćanja poslovne sposobnosti motreniku, nego ni ne prepoznaje da je gospodin A.T. duševni bolesnik. Prikazi tih dvaju slučajeva nisu motivirani cehovskim (mada ni njih ne treba isključiti), nego stručnim razlozima. Nakana nam je, naime, bila da, uz senzibiliziranje stručne psihijatrijske i sudske javnosti, preveniramo ponavljanje takvih slučajeva. Time pokazujemo da ćemo biti spremni na nestručnjake koji zadiru u tuđe područje, u ovom slučaju u području forenzične psihijatrije, upozoriti, s punim imenom, stručnu javnost i javnost općenito.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA