Naslov
Objektivni upravni spor u hrvatskom i poredbenom pravu
(Objective Administrative Dispute in Croatian and Comparative Law)

Autori
Crnković, Mateja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Pravni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.06

Godina
2015

Stranica
343

Mentor
Šikić, Marko

Ključne riječi
Objektivni upravni spor; Hrvatska; Francuska; Njemačka; Slovenija; Visoki upravni sud; Ustavni sud; opći akt; opći akti lokalne (područne) samouprave; opći akti pravnih osoba s javnim ovlastima; opći akti pravnih osoba koje obavljaju javnu službu
(Objective administrative dispute; Croatia; France; Germany; Slovenia; High Administrative Court; Constitutional Court; general act; general acts of local self-government; general acts of legal persons with public authorities; general acts of legal persons who provide public service)

Sažetak
Zakon o upravnim sporovima iz 2010. u svom šestom dijelu, u člancima 83. – 88. propisuje ocjenu zakonitosti općih akata. Riječ je o važnoj materiji koja do tog trenutka nije bila uređena u hrvatskom zakonodavstvu. Ocjena zakonitosti općih akata podrazumijeva vođenje upravnog spora protiv općeg akta tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i pravnih osoba koje obavljaju javnu službu. Budući da je riječ o sporu kojem je cilj zaštititi objektivnu zakonitost, ova vrsta upravnog spora naziva se objektivni upravni spor. Objektivni upravni spor može se odrediti prema dvama kriterijima, odnosno prema svrsi i cilju spora. Neposredna se svrha očituje u zaštiti objektivne zakonitosti, a posredna u zaštiti subjektivnih prava građana. Prema kriteriju cilja objektivni upravni spor je onaj koji se vodi protiv općeg akta. Hrvatsko upravno sudovanje još od donošenja Zakona o upravnim sporovima 1952. poznaje subjektivnu koncepciju upravnog spora prema kojoj se u upravnom sporu mogao ispitivati samo pojedinačni akt. Zbog takve koncepcije, nije postojalo tijelo koje bi kontroliralo opće akte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima te pravnih osoba koje obavljaju javnu službu. Zbog nedopustive situacije postojanja velikog broja akata koji mogu štetiti ostvarivanju načela objektivne zakonitosti, ali i pravima građana, kontrolu nad njima je preuzeo Ustavni sud ekstenzivno tumačeći pojam „drugog propisa“. Prema današnjem uređenju, za njihovu je kontrolu zadužen Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Unatoč tome što je provođenje objektivnog upravnog spora pozitivan pomak u hrvatskom zakonodavstvu te predstavlja jačanje pozicije upravnog sudovanja, zakonodavno uređenje je manjkavo, određen rok za pokretanje postupka je prestrog, a interpretacija navedenih odredbi od strane Visokog upravnog suda previše restriktivna. Zbog toga je cilj ovog doktorskog rada, nakon usporedbe s relevantnim zakonodavstvima europskih zemalja koje imaju uvedenu instituciju objektivnog upravnog spora, analizirati zakonodavno uređenje i praksu Ustavnog i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te ocijeniti je li zadovoljena svrha koja je trebala biti postignuta uvođenjem objektivnog upravnog spora. Nakon provedene analize, dani su prijedlozi za poboljšanje objektivnog upravnog sudovanja de lege ferenda. Ovaj doktorski rad je prvi sveobuhvatan pregled objektivnog upravnog spora u Hrvatskoj te na taj način doprinosi ostvarivanju objektivne zakonitosti neposredno, a posredno i zaštiti subjektivnih prava građana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA