Naslov
Zašto je trebalo tako dugo?
(Why should it take so long?)

Autori
Todorić Laidlaw, Ivana ; Lucijanić, Dijana ; Sušac, Jelena ; Ćurković, Marko ; Žakić Milas, Danijela ; Kozumplik, Oliver ; Uzun, Suzana ; Mimica, Ninoslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik sažetaka - 12. hrvatski psihijatrijski dani / Jukić, Vlado - Zagreb : Hrvatsko psihijatrijsko društvo, 2015, 48-49

Skup
12. hrvatski psihijatrijski dani

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 08.04.2015. - 11.04.2015

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
psihijatrija ; dijagnoza ; prikaz slučaja
(psychitry ; diagnosis ; case report)

Sažetak
Riječ jeo bolesnici u dobi od 54 godine koja je rođena u cjelovitoj funkcionalnoj obitelji, negativnog psihijatrijskog herediteta, kao najmlađe od troje djece. Porođaj, rani psihomotorni rast i razvoj protekli su uredno. Diplomirala je na Pravnom fakultetu i ostvarila petnaest godina radnog staža. Nezaposlena je unatrag deset godina, samovoljno je dala otkaz, a o razlozima nije bila voljna govoriti. Prema heteropodatcima sestre bolesnica je navodila kako su na radnom mjestu pojedine osobe bile protiv nje i situacija joj je postala nepodnošljiva. Ostvarila je jednu dužu emotivnu vezu. Nakon smrti oca, unatrag deset¬ak godina počele su prve promjene koje su bile primjetne okolini ; počela se povlačiti u sebe, izgubila je sve socijalne kontakte. Mijenjala je prebivališta kad bije okolina suočila s njezinim čudnim ponašanjem. Nakon sličnog konflikta sa sestrom seli se u podrumski prostor sestrine zgrade, uz negodovanje stanara. U prostoru u kojem živi nema sanitarnog čvora niti kupaonice pa bolesnica obavlja osobnu higijenu u sestrinom stanu kada nema ukućana. Nema nikakvih materijalnih prihoda, osim pomoći prijatelja koji joj uplaćuju manje novčane iznose na tekući račun kako bi mogla zadovoljiti osnovne životne potrebe. Vrijeme provodi hodajući po gradu, odbija komunicirati s ljudima, čak i s članovima obitelji. Stoji na jednom mjestu satima i promatra, obilazi crkve i parkove, u svakodnevnom ponašanju iskazuje vjerske halucinacije, razgovora sama sa sobom, izrazito kašlje i na taj način privlači pozornost prolaznika i stanara. Bježi od ljudi i ne želi ni s kim stupiti u bilo kakav kontakt, tijekom cijelog dana nosi tamne naočale, obučena je u urednu odjeću. Posvećena je Crkvi i duhovnom životu. Zbog neadekvatnog ponašanja, kontinuiranog boravka na javnim prostorima bez obzira na meteorološke uvjete i neprimjerenog stanovanja u zajedničkom prostoru, nadležni Centar za socijalnu skrb je zatražio smještaj i vještačenje psihičkog stanja bolesnice koja se nije odazvala pozivu Suda. Na prijam u Kliniku za psihijatriju Vrapče dolazi u pratnji djelatnika MUP-a, a po nalogu nadležnog Općinskog suda. Bolesnica je u početku boravka odbijala participirati u terapijskim postupcima, bila je negativistična, pomalo bizarnih rituala i ponašanja, a zatim se uz poticaj pasivno uključuje. Liječena je kombinacijom psihofarmaka olanzapina i escitaloprama te joj je pružen suport u zaštićenoj sredini. Prema rezultatima psihologijske obrade i kliničkog praćenja bolesnice, s obzirom na kasni početak, tijek bolesti i visoki stupanj obrazovanja, fasada ličnosti kod bolesnice bila je dugotrajno očuvana, u urednom misaonom tijeku ne bilježi se deficit verbalnog izražavanja, ali kod dubljeg egzamena uočava se paranoidni trend u odnosu na članove obitelji i okolinu, socijalna retrahiranost te oštećenje kognitivnih funkcija, osobito apstraktnog mišljenja i siromaštvo asocijacija. Uslijed dugotrajnog neliječenog endogenog procesa prisutna su ireparabilna oštećenja u svim relacijama. Bolesnica je sada smještena u udomiteljskoj obitelji i uzima propisanu terapiju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA