Pregled bibliografske jedinice broj: 768004
Likovna baština obitelji Pejačević iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku
Likovna baština obitelji Pejačević iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku, 2007., magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 768004 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Likovna baština obitelji Pejačević iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku
(The Art Heritage of the Pejačević Family from the Gallery of Fine Arts in Osijek)
Autori
Najcer Sabljak, Jasminka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
13.12
Godina
2007
Stranica
208
Mentor
Maković Zvonko
Ključne riječi
Ostavština obitelji Pejačević; Obiteljska zbirka; Galerija likovnih umjetnosti; Osijek; Portretno slikarstvo 18.; 19. i 20. st.; Galerija predaka; Sakralno slikarstvo; Mrtve prirode; Krajolici; Alegorije; Grafički listovi
(Legacy of the Pejačević family; Family collection; Gallery of Fine Arts; Osijek; Portraits 18th; 19th; and 20th century; Gallery of ancestors; Religious painting; Still life painting; Landscapes; Allegories; Graphic prints)
Sažetak
Obitelj Pejačević dolazi u Slavoniju u 18. stoljeću. Nakon nekog vremena Pejačevići postaju vlasnici velikih imanja: Rume, Retfale, Virovitice, Našica, Podgorača, te od Marije Terezije dobivaju grofovsku titulu s pridjevkom “Virovitiči”, koju nose sve do danas. Od tri loze koje su se formirale u 18. st., danas je živuća samo virovitička, čiji su se potomci do sredine 20. st. zadržali u tzv. Malom i Velikom dvorcu u Našicama. U vrijeme ratnih događanja dio umjetnina sklonili su na sigurna mjesta, gdje su dočekale kraj Drugog svjetskog rata. Legalnim putem, pod upravom Narodne Republike Hrvatske, Komisija za čuvanje i zaštitu kulturnih spomenika i starina (KOMZA) dolazi nakon rata u Našice, preuzima sačuvani mobilijar i umjetnine te ih pohranjuje u Muzej Slavonije u Osijeku. Osnivanjem GLUO sredinom prošlog stoljeća sav slikarski i grafiči materijal prelazi u tu ustanovu, gdje se čuva, istražuje i prezentira javnosti. Političe i društvene okolnosti do početka ovog stoljeća nisu pogodovale istraživanju ostavština plemikih obitelji. Promjenom društvenih okolnosti i afirmiranjem istraživanja obiteljskog nasljeđa započinje istraživanje ostavštine visoko pozicionirane hrvatske plemiče obitelji. Kvantitativnom analizom djela došlo se do spoznaje da je riječ o stopetnaest slika i grafika, vremenski odrđenih od sredine 18. do sredine 20. st, . koje su bile u vlasništvu Pejačevića, a ukrašavale su palače i dvorce u Hrvatskoj i Ugarskoj. Analizom djela, identifikacijom te stilskim određivanjem uočen je reprezentativan materijal, i to najviše u portretnom slikarstvu, budući da su pojedini članovi obitelji portrete naručivali kod etabliranih bečkih i budimpeštanskih slikara. Radi se većinom o narudžbama ili pasivnom importu, koji je bio dio srednjoeuropskog kulturnog kruga kojem je i sama obitelj svojim potvrđenim statusom pripadala. Pojavom kvalitetnih domaćih slikara u drugoj polovini 19. i početkom 20. st. Pejačevići se narudžbama priklanjaju hrvatskoj sredini, u kojoj su tada povremenim banskim funkcijama najviše rangirana obitelj. Osim umjetnina koje je obitelj kolekcionirala u svojim dvorovima i palačama, a koje pokazuju odnos prema kulturi, članovi obitelji bili su članovi umjetničkih udruženja i društava u Hrvatskoj i Ugarskoj, a pokazivali su sklonost prema svim granama umjetnosti: glazbi, književnosti, slikarstvu i arhitekturi. Donedavno gotovo neistražena, danas objavljena i valorizirana umjetniča ostavština visoko pozicionirane hrvatske grofovske obitelji našla je svoje mjesto na kulturnoj karti Hrvatske i Srednje Europe.
Izvorni jezik
Hrvatski
