Naslov
Velike mezopotamske božice
(Great Goddesses of Mesopotamia)

Autori
Osterman, Jasmina

Izvornik
Radovi (Zavod za hrvatsku povijest) (0353-295X) 46 (2014), 1; 25-50

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, ostalo

Ključne riječi
Mezopotamija; Sumer; Velika Božica; Inana; Ištar
(Mesopotamia; Sumer; Great Goddess; Inanna; Ishtar)

Sažetak
Pisani i predmetni izvori svjedoče o popularnosti i snazi kultova mezopotamskih božica. Smatrali su ih zaštitnicama nekih od najvećih gradova, vjerovali su da prate kraljeve u bitke i da osiguravaju njihovu vlast, da prelaze granice svjetova, osiguravaju plodnost zemlje i ljudi te da ozdravljuju bolesne. Razvoj njihovih kultova može se pratiti od prapovijesti: Veliku Božicu prepoznajemo već u paleolitiku, u poznatim figuricama s naglašenim ženskim atributima. Za njih, naravno, ne možemo tvrditi da predstavljaju božanstva u pravom smislu, ali su sigurno bile simbolima plodnosti i života, što je još i naglašenije tijekom neolitika kad se zbog pojave zemljoradnje moli za plodnost zemlje. Uslijed razvitka društva i složenijih odnosa unutar njega razvija se i kult Velike Božice. Do sumerskog razdoblja formiralo se mnoštvo ženskih božanstava. Najsjajniji primjer božanske ženske moći bez ikakve je dvojbe Inana u sumerskoj, odnosno, Ištar u akadskoj mitologiji – najštovanija i najpopularnija božica drevne Mezopotamije. Ona je istovremeno bila božica rata, ljubavi i plodnosti, te je dodjeljivala vrhovnu vlast i učvršćivala kraljevu moć. Inana/Ištar je jedino božanstvo čije se štovanje može pratiti od samih početaka sumersko-babilonske civilizacije. Kroz tisućljeća njezin se identitet podvrgavao raznim reinterpretacijama i sinkretizmima. Iz tih se razloga autorica u ovom radu usredotočuje na ovu božicu i na temelju pisanih i predmetnih izvora prikazuje različite njezine aspekte.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA