Pregled bibliografske jedinice broj: 763167
Nanočestice u terapiji karcinoma
Nanočestice u terapiji karcinoma, 2015., diplomski rad, diplomski, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 763167 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Nanočestice u terapiji karcinoma
(Nanoparticles in cancer therapy)
Autori
Valentić, Vesna
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
26.05
Godina
2015
Stranica
48
Mentor
Jug, Mario
Ključne riječi
nanočestice; karcinom; aktivna i pasivna doprema lijeka
(nanoparticles; cancer; active and passive drug targeting)
Sažetak
Nanoterapeutici (1-100 nm) predstavljaju mogućnost unaprjeđenja terapije karcinoma. Zbog svojih jedinstvenih karakteristika imaju brojne prednosti u odnosu na konvencionalnu kemoterapiju od kojih je najbitnija potencijal ciljane dopreme lijeka do tumorskog tkiva čime se postiže manja sistemska toksičnost koja je najistaknutiji nedostatak konvencionalne kemoterapije. Nanočestice mogu pasivno doprijeti do tumora kroz propusnu vaskulaturu koja okružuje tumor zahvaljujući učinku povećane permeabilnosti i retencije. Kod aktivne ciljane dostave ligandi, koji se vežu za određene receptore koji su prekomjerno eksprimirani u tumorskim stanicama ili tumorskoj vaskulaturi su vezani za površinu nanočestice u kojoj je uklopljen lijek. Nanočestice osjetljive na podražaj reagiraju na fizikalne, kemijske, ili biološke podražaje koji promoviraju otpuštanje lijeka. Multifunkcionalne nanočestice posjeduju više korisnih svojstava, a posebna podskupina su teranostici koji omogućuju istovremenu dijagnozu i liječenje. U kliničkoj primjeni su različiti tipovi nanoterapeutika uključujući virusne vektore, konjugate lijeka, lipidne nanočestice, polimerne nanočestice te anorganske nanočestice. Konjugati lijeka su trenutno najuspješniji nanoterapeutici u kliničkoj primjeni. Većina klinički dostupnih nanoterapeutika su nanolijekovi prve generacije sa svojstvom pasivne ciljane dopreme. Da bi nanočestice došle do ciljanog mjesta, moraju izbjeći razgradnju u mononuklearnom fagocitnom sustavu i renalnu filtraciju te nakon ekstravazacije kroz krvne žile proći kroz tumorsku stromu gdje je prisutan visoki gradijent tlaka intersticijske tekućine te nakon toga stupiti u interakciju s ciljanim stanicama ili otpustiti lijek koji će ostvariti farmakološki efekt. Stoga je za optimalnu dopremu potrebno optimizirati ne samo fizikalno-kemijske karakteristike nanočestica, nego i mikrookolinu tumora.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Farmacija