Naslov
Povijesni razvoj lokalnih anestetika
(History of local anesthetics)

Autori
Vučićević Boras, Vanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Lokalna anestezija u dentalnoj medicini

Urednik/ci
Gabrić, Dragana

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2015

Raspon stranica
1-6

ISBN
978-953-176-712-5

Ključne riječi
oralna kirurgija ; lokalna anestezija ; tehnike ; instrumentarij ; komplikacije
(oral surgery ; local anesthesia ; techniques ; armamentarium ; complications)

Sažetak
Najstariji zapisi o lokalnoj anesteziji vjerojatno se nalaze u Homerovoj Ilijadi, gdje je opisano kako je Patroklo uklonio vrh strijele iz bedra ranjenog ratnika te je na ranu stavio gorki korijen koji je doveo do prestanka boli. Zatim je Aristotel pisao o ribi koja dovodi do utrnutosti udova (danas poznata kao torpedo raža), a o tome su pisali i rimski liječnik Skribonije Largus oko 47 g. pr. Krista, kao i Galen. Smatralo se da bolesnik mora stati na ražu koja se nalazi u plićaku i mora čekati dok mu ne utrnu stopala, potkoljenice i koljena. Metoda koja se također upotrebljavala bio je pritisak na živce kako bi došlo do utrnutosti područja. Smatralo se da će, ako se primijeni dovoljno pritiska na osjetni živac, nakon nekoga vremena živac prestati slati informacije o boli u mozak. Arheolozi koji su iskapali egipatske nekropole našli su crteže koji pokazuju kako su Egipćani još 2500 pr. n. e. primjenjivali kompresiju živaca kako bi postigli anesteziju. Engleski kirurg James Moore je 1784. godine upotrijebio kopču koja se mogla zašarafiti na ud kako bi se komprimirali glavni živci pola sata prije zahvata. U srednjem su vijeku pacijenti bili drogirani mandragorom ili opijumom prije kirurških zahvata, ali to također nije bilo efikasno. Naziv lokalna anestezija vjerojatno je prvi upotrijebio James Young Simpson u članku publiciranom 1848., dvije godine prije nego što je Holmes sugerirao riječ anestezija kako bi opisao eterizaciju. U Philadelphiji je stomatolog JB Francis 1856. godine također s pomoću električne energije vadio zube tako da bi žicu pričvrstio na kliješta, a drugi dio na negativni pol baterije. Metalnu ručku koja je bila pričvršćena na pozitivni pol je držao pacijent. Londonski stomatolog Joseph Snape je 1858. godine napisao kako se koristio električnom energijom za anesteziranje živaca te je na taj način izvadio oko 150 zuba. Anestezija smrzavanjem također se primjenjivala, pa je tako Barron Larrey, glavni Napoleonov kirurg, pri povlačenju iz Moskve shvatio da pacijente manje boli amputacija ako su im noge bile smrznute. Engleski liječnik Benjamin Ward Richardson je 1866. godine upotrijebio eter u spreju kako bi anestezirao dijelove tijela te je čak konstruirao specijalni aparat za ekstrakciju zuba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA