ࡱ>    Y4bjbj[[ 49 \9 \ -t t  #<***+++8F+ 7D+rV:V:l:l:l:[;[;[;$T *E[;[;EE**l:l:aE.*l:*l:E|rl:;ևsV8vw0# #$r,#*)[;=?|IAl[;[;[;[;[;[;EEEE#[;[;[;[;[;[;[;[;[;t > : SVEU ILI`TE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI SLAANA JOSIPOVI ODNOS KOMUNISTI KOG RE}IMA PREMA KATOLI KOJ CRKVI U AKOVA KOJ ILI BOSANSKOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI U VRIJEME BISKUPA ANTUNA AK`AMOVIA (1945.-1959.) DOKTORSKI RAD Zagreb, 2010.  UNIVERSITY OF ZAGREB CROATIAN STUDIES SLAANA JOSIPOVI THE ATTITUDE OF COMMUNIST REGIME TOWARDS THE CATHOLIC CHURCH IN THE AKOVO OR BOSNIAN AND SRIJEM BISHOPRIC IN TIME OF BISHOP ANTUN AK`AMOVI (1945-1959) DOCTORAL THESIS Zagreb, 2010.  SVEU ILI`TE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI SLAANA JOSIPOVI ODNOS KOMUNISTI KOG RE}IMA PREMA KATOLI KOJ CRKVI U AKOVA KOJ ILI BOSANSKOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI U VRIJEME BISKUPA ANTUNA AK`AMOVIA (1945.-1959.) DOKTORSKI RAD MENTOR: prof. dr. sc. Miroslav Akmad~a Zagreb, 2010. SA}ETAK Druatveno-politi ke promjene, kao i promjene u vjerskom i crkvenom ~ivotu, koje su uslijedile nakon uspostave komunisti kog re~ima u Jugoslaviji 1945. godine, u ovom e radu radu biti prikazane na primjeru akova ke ili Bosanske i Srijemske biskupije. Koriatenjem objavljenog i neobjavljenog arhivskog gradiva te dosadaanjih historiografskih spoznaja u analizi va~nijih obilje~ja crkveno-dr~avnih odnosa toga razdoblja, glavna je zadaa rada omoguiti bolje razumijevanje polo~aja Katoli ke crkve i okolnosti odvijanja vjerskog ~ivota katolika u razdoblju komunisti kog re~ima. Poseban naglasak u ovom istra~ivanju stavljen je na odnos akova kog i srijemskog biskupa Antuna Akaamovia te dijelom i njegova nasljednika biskupa Stjepana Buerleina i predstavnika komunisti kih vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji, koji su kao nositelji dvaju suprotstavljenih ideoloako-politi kih svjetonazora bili glavni kreatori crkveno-dr~avnih odnosa na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Uspostavom komunisti kog re~ima u Jugoslaviji do izra~aja su doala duboka ideoloako-politi ka razmimoila~nja izmeu Katoli ke crkve i novoga politi kog sustava, koji se o itovao u nastojanjima komunisti kih vlasti za ostvarenjem potpunog politi kog, ideoloakog, kulturnog i moralnog autoriteta u zemlji i druatvu. U tom smislu, dr~avna je politika tijekom dugog niza godina bila usmjerena na suzbijanje utjecaja Katoli ke crkve, koja je, kao jedina institucija izvan izravnog utjecaja dr~ave, vrlo brzo postala srediatem okupljanja oporbenih politi kih struja. Sukob na crkveno-dr~avnoj razini, koji je svoj vrhunac do~ivio po etkom 1950.-ih godina, a do ijeg smirivanja dolazi sredinom 1960.-ih godina, o itovao se u razli itim oblicima ograni avanja slobodnog djelovanja Katoli ke crkve, kako u materijalnom, tako i u duhovnom pogledu. Potiskivanje Katoli ke crkve iz sfere javnog druatveno-politi kog ~ivota ponajprije se odrazilo u odvajanju crkve od dr~ave i akole od crkve, kojim u Jugoslaviji zapo inje ostvarenje jedne od glavnih ideoloakih postavki komunizma  proces sekularizacije. Nepovoljan polo~aj Katoli ke crkve na dr~avnoj razini takoer se u velikoj mjeri odrazio i na vjerski ~ivot na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, ato je u radu prikazano kroz analizu glavnih sastavnica crkveno-dr~avnih odnosa, kao ato su sudska i zakonodavna represija protiv pripadnika Katoli ke crkve, razli iti oblici oduzimanja imovine Katoli koj crkvi, degradacija akolskog vjeronauka, osnivanje staleakih udru~enja katoli kih sveenika i sl. Va~no je pri tome naglasiti i injenicu kako je akova ki i srijemski biskup Antun Akaamovi bio meu rijetkim hrvatskim biskupima, koji je uspostavio, njegovao i podr~avao suradnju s predstavnicima komunisti kog re~ima, ato je biskup nerijetko nastojao iskoristiti na dobrobit svoje biskupije. U tom kontekstu, zahvaljujui biskupu Akaamoviu, akova ka i Srijemska biskupija, za razliku od veine ostalih hrvatskih biskupija i nadbiskupija, naala se u neato povoljnijem polo~aju u odnosu prema komunisti kim vlastima, posebice prilikom provedbe agrarne reforme na crkvenim posjedima. Meutim, u pogledu vjerske praksi tj. svakodnevnog ~ivota i rada sveenika i vjernika na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, takve okolnosti najveim dijelom nisu imale za posljedicu poveanje stupnja vjerskih i crkvenih sloboda, na ato je ponajviae utjecala samovolja lokalnih tijela vlasti, a kasnije i imenovanje pomonog biskupa Stjepana Buerleina 1951. godine, koji je za razliku od biskupa Akaamovia odbijao svaku suradnju s komunisti kim vlastima. KLJU NE RIJE I: akova ka ili Bosanska i Srijemska biskupija, Antun Akaamovi, Stjepan Buerlein, komunisti ki re~im, zakonodavstvo, materijalne prilike, vjeronauk, sveeni ka udru~enja, vjerska praksa. SUMMARY Social - political changes as well as changes in religious and Church life, which came after setting up of the communist regime in Yugoslavia in 1945, shall be presented in this work in the example of akovo or Bosnian and Srijem Bishopric. By using of published and unpublished archive materials and previous historiographic notions in the analysis of more significant characteristics of Church - state relationship of that time, the main task of this paper is to enable better understanding of the position of the Catholic Church and circumstances of religious life of Catholics during the time of the communist regime. Special accent in this research was placed on the relationship of akovo and Srijem Bishop Antun Akaamovi, and partly his successor Bishop Stjepan Buerlein and representatives of communist authorities in Croatia and Yugoslavia, who as representatives of two opposed ideological - political standpoints were the main creators of Church - state relations in the area of akovo and Srijem Bishopric. By setting up of the communist regime in Yugoslavia, there happened deep ideological - political discrepancy between the Catholic Church and new political system, which presented itself in efforts of communist authorities to accomplish full political, ideological, cultural and moral authority in the country and society. In that sense, state policy over the long period of years was directed to decreasing the influence of the Catholic Church, which, as the only institution outside of the direct influence of the state, very soon became the center of grouping of opposing political ideas. The conflict in the Church - state level, which culminated in the beginning of 1950s and calming of which happened in the middle of 1960s, was expressed in different forms of limiting of public activities of the Catholic Church, in both material and spiritual way. Suppressing of the Catholic Church from the sphere of public social - political life primarily reflected itself in separating of Church from the State and school from the Church, which started in Yugoslavia one of the main ideological presumptions of communism - process of secularization. Unfavorable position of the Catholic Church in the State level also greatly reflected to the religious life in the area of akovo and Srijem Bishopric, which is presented in this paper through the analysis of main constituents of Church - State relationships, such as judicial and legislative suppressing of members of the Catholic Church, different forms of requisition of assets from the Catholic Church, degrading of school religious education, founding of class associations of Catholic priests, etc. It is also important to point out that akovo and Srijem Bishop Antun Akaamovi was among seldom Croatian Bishops who started, cherished and supported cooperation with the representatives of the communist regime, which he often tried to use for the benefit of his Bishopric. In that context, thanks to Bishop Akaamovi, akovo and Srijem Bishopric, unlike most of other Croatian Bishoprics and Archbishoprics was in a slightly more favorable position in relationship towards the communist authorities, especially while implementing of agricultural reform in the Church assets. However, regarding the religious practice and everyday life and work of priests and believers in the area of akovo and Srijem Bishopric, such circumstances usually did not have the consequence of increasing of degree of religious and Church freedom, which was mostly influenced by the decisions of local authorities and later appointing of Vice Bishop Stjepan Buerlein in 1951 who, unlike Bishop Akaamovi, refused any cooperation with the communist authorities. KEY WORDS: akovo or Bosnian and Srijem Bishopric, Antun Akaamovi, Stjepan Buerlein, communist regime, legislature, material conditions, religious education, priest associations, religious practice SADR}AJ PREDGOVOR1 UVOD 5 IDEOLO`KO-POLITI KI UZROCI SUKOBA 5 ZAKONSKA REGULATIVA CRKVENO-DR}AVNIH ODNOSA  11OPI PRIKAZ CRKVENO-DR}AVNIH ODNOSA NEPOSREDNO NAKON RATA 21 ULOGA AKOVA KOG BISKUPA AK`AMOVIA U OBLIKOVANJU CRKVENO-DR}AVNIH ODNOSA  29 POLITI KA I SUDSKA REPRESIJA KOMUNISTI KIH VLASTI PREMA KATOLI KOJ CRKVI U AKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI  52 KRIVI NO ZAKONODAVSTVO POSLIJERATNE JUGOSLAVIJE 54 SUDSKI PROCESI PRIPADNICIMA KATOLI KE CRKVE S PODRU JA AKOVA KE I SRIJEMSKE BISKUPIJE  57 SUDSKI PROCES PROTIV SVEENIKA I BOGOSLOVA BOGOSLOVNOG SJEMENI`TA U AKOVU 1959. - 1960. GODINE  72 MATERIJALNE PRILIKE KATOLI KE CRKVE U AKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI  86 ODUZIMANJE CRKVENE IMOVINE PREMA ZAKONU O AGRARNOJ REFORMI I KOLONIZACIJI  87 Donoaenje Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji i njegov utjecaj na crkveno-dr~avne odnose  87 Provedba agrarne reforme u akova koj i Srijemskoj Biskupiji 93 OSTALI OBLICI ODUZIMANJA IMOVINE KATOLI KOJ CRKVI  107 Konfiskacija (pljenidba)107 Eksproprijacija (izvlaatenje) 110 Nacionalizacija (podr~avljenje) 112 OGRANI AVANJE PRIKUPLJANJA VJERSKIH PRILOGA 116 POLO}AJ VJERSKE NASTAVE  128 PROSVJETNA POLITIKA KOMUNISTI KE JUGOSLAVIJE PREMA RELIGIJI  129Ukidanje katoli kih vjerskih akola141 ADMINISTRATIVNA OGRANI ENJA I ZABRANA VJERONAUKA NA PODRU JU AKOVA KE I SRIJEMSKE BISKUPIJE 147 STALE`KA UDRU}ENJA KATOLI KIH SVEENIKA I NJIHOVO DJELOVANJE NA PODRU JU AKOVA KE I SRIJEMSKE BISKUPIJE 161 ODNOS KOMUNISTI KE VLASTI PREMA VJERSKOJ PRAKSI 203 VJERSKE PROCESIJE I HODO A`A 204 OSTALI OBLICI VJERSKE PRAKSE 217 PROBLEM RELIGIOZNOSTI LANOVA PARTIJE  225 ZAKLJU AK 231 POPIS IZVORA I LITERATURE 237 IZVORI 237 Arhivsko gradivo  237 Tisak  238 Objavljeni izvori  238 LITERATURA 239 }IVOTOPIS I BIBLIOGRAFIJA 243 PREDGOVOR Povijest akova ke ili Bosanske i Srijemske biskupije (akova ka i Srijemska biskupija) u 20. stoljeu, a osobito u razdoblju komunisti kog re~ima, do sada je rijetko bila predmetom opse~nijeg historiografskog istra~ivanja, a u va~nijim djelima koja se bave problematikom Katoli ke crkve u komunisti kom re~imu, akova ka i Srijemska biskupija spominje se tek u manjim segmentima. Stoga se motivi, razlozi i opravdanost ovog istra~ivanja o ituju, prije svega, u potrebi rasvjetljavanja do sada neistra~enih lokalnih aspekata crkveno-dr~avnih odnosa, koji bi zatim omoguili usporednu analizu sa sli nim pojavama i procesima u drugim biskupijama. Istra~iva ki je cilj ovoga rada kriti kom analizom dostupnog arhivskog gradiva, ali i ve objavljenih izvora, novina, asopisa i dosadaanjih historiografskih dostignua na initi analizu polo~aja Katoli ke crkve u akova koj i Srijemskoj biskupiji nakon uspostave komunisti kog re~ima, ideoloakih i politi kih razila~enja na crkveno-dr~avnoj razini te njihovog odraza na svakodnevni ~ivot vjernika. Nadalje, posebna e pozornost biti posveena biskupu Antunu Akaamoviu, kao glavnom predstavniku Katoli ke crkve u akova koj i Srijemskoj biskupiji, njegovom odnosu prema novoj vlasti i suradnji s njenim predstavnicima. Takoer, istra~ivanje e dijelom obuhvatiti i Akaamovia nasljednika, biskupa Stjepana Buerleina, pri emu e naglasak ponajviae biti na razlikama u odnosu dvojice biskupa prema komunisti kom re~imu, kao i rjeaavanju pojedinih crkveno-dr~avnih sporova i pitanja. Vremensko razdoblje obuhvaeno ovim istra~ivanjem prote~e se od zavraetka Drugog svjetskog rata 1945. do smrti biskupa Akaamovia 1959. godine, a razdijeljeno je u tematske cjeline u kojima se obrauju neka od va~nijih crkveno-dr~avnih pitanja. Iako je 1951. godine biskup Akaamovi djelomi no umirovljen, njegov utjecaj na crkveno-dr~avne odnose tijekom iduih godina odnose nije zanemariv, te je za razumijevanje polo~aja Katoli ke crkve i njenih vjernika na tom podru ju, a osobito odnosa komunisti kog re~ima prema akova koj i Srijemskoj biskupiji, neophodno bilo proairiti istra~ivanje i na intenzitetom neato slabije razdoblje Akaamovieva djelovanja. Unato  tome ato je stav komunisti kih vlasti prema Katoli koj crkvi prije svega bio predodreen i uvjetovan ideoloako-politi kim razila~enjima dvaju opre nih svjetonazora, na daljnji razvoj odnosa velikog je utjecaja imala i spremnost pojedinih biskupa na suradnju i ostvarivanje dobrih odnosa s predstavnicima vlasti. Budui je Akaamovi, za razliku od veine katoli kih biskupa, zbog iskazane spremnosti za suradnjom s dr~avnim vlastima, bio simpatiziran od strane te vlasti, u radu e se pokuaati odgovoriti na pitanje je li, na koji na in i u kojoj mjeri njegova suradnja imala za posljedicu povoljniji polo~aj Katoli ke crkve i vee vjerske slobode unutar granica akova ke i Srijemske biskupije. Takoer e se nastojati definirati i ostali imbenici, koji su mogli utjecati na neato povoljniji odnos prema biskupu Akaamoviu i akova koj i Srijemskoj biskupiji, kao ato su injenica da je rije  o biskupiji koja je predstavljala naslijee biskupa Josipa Jurja Strossmayera te Akaamovievo prijateljstvo s predsjednikom Komisije za vjerska pitanja i ministrom u hrvatskoj komunisti koj vladi msgr. Svetozarom Ritigom. Osim toga, u jednom e se dijelu staviti i naglasak na svakodnevni ~ivot vjernika i to kroz analizu odnosa vlasti prema razli itim oblicima vjerske prakse, na osnovu ega e se moi donijeti konkretniji zaklju ci o stupnju vjerskih sloboda i vitalnosti religijskog ~ivota na podru ju akova ke i Srijemske biskupije u vrijeme komunisti kog re~ima. U istra~ivanju svih navedenih aspekata ponajviae e se koristiti komparativnohistorijska i deskriptivna metoda, kao i tekstoloaka analiza izvornog gradiva, uz interdisciplinarni pristup pojedinim poglavljima kroz koriatenje teorijskih postavki filozofije i sociologije, posebice sociologije religije i sociologije obrazovanja. Glavnina arhivskog gradiva relevantnog za ovo istra~ivanje mo~e se pronai u razli itim fondovima Biskupskog arhiva u akovu. Prije svega, iznimno su zna ajni i brojem opse~ni spisi Biskupske kancelarije, iz kojih je mogue pratiti svakodnevni rad biskupa, Stolnog kaptola, ostalih crkvenih ustanova na podru ju biskupije, uz veliki broj razli itih upita ~upnika, izvjeaa o ~upnim prilikama i zapisnika crkvenih opina, koji nam omoguavaju detaljniji uvid u okolnosti u kojima se odvijao svakodnevni vjerski i crkveni ~ivot. Nadalje, nezaobilazni izvor predstavljaju i spisi iz vremena biskupa Akaamovia, tzv. Prezidijalni spisi, voeni u razdoblju od 1920. do 1959. godine, pri emu su za potrebe ovog istra~ivanja koriateni dokumenti vezani za promatrano razdoblje (1945.-1959.). Zna ajan broj spisa nalazi se i u Osobnom fondu i Ostavatini biskupa Stjepana Buerleina razvrstanoj u 289 tematskih fascikala, meutim mnogi od njih, sadr~ajno izuzetno zanimljivi za istra~ivanje crkveno-dr~avnih odnosa (kao ato su fascikli o nadbiskupu Stepincu i sudskim presudama) nisu bili dostupni. U Dr~avnom arhivu u Osijeku takoer se nalazi iznimno obimno arhivsko gradivo, koje se ponajviae odnosi na provedbu agrarne reforme na crkvenim posjedima te sudsku i prosvjetnu problematiku, uz zna ajan broj politi kih partijskih izvjeaa  s terena u kojima su nezaobilazni bili osvrti na djelovanje i utjecaj Katoli ke crkve i sveenstva. Iz Hrvatskog dr~avnog arhiva u Zagrebu koriateno je neato manje grae, budui se veina gradiva vezanog za crkveno-dr~avne odnose u akova koj i Srijemskoj biskupiju nalazi u Biskupskom arhivu u akovu, pa je za potrebe ovoga rada djelomi no koriateno gradivo iz fonda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama i fonda Republi kog sekretarijata unutraanjih poslova. Za razumijevanje Akaamovieva odnosa s predstavnicima komunisti kih vlasti od iznimnog su zna aja i spisi sadr~ani u Ostavatini Svetozara Ritiga, koja se uva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Koriateno gradivo odnosi se na dva sveska, koji sadr~avaju Ritigovu korespodenciju s biskupom Akaamoviem u razdoblju od 1945. do 1956. godine, na temelju koje se mo~e pratiti njihova uloga u crkveno-dr~avnim odnosima, kao i njihovi osobni stavovi u pogledu konkretnih crkveno-dr~avnih sporova. Manji dio arhivskog gradiva, sadr~ajno i vremenski zna ajnog za ovaj rad, mo~e se pronai i u zbirkama objavljenih dokumeneta, meu kojima je prije svega potrebno istaknuti prvi i drugi svezak djela Crkva i dr~ava, autora Miroslava Akmad~e, u kojima se nalaze dokumenti koji svjedo e o meusobnom odnosu Katoli ke crkve u Hrvatskoj i drugim jugoslavenskim republikama te komunisti ke vlasti u razdoblju od 1945. do 1952. te od 1953. do 1960. godine. Prvi dijelovi zbirki odnose se na opu korespodenciju izmeu predstavnika Katoli ke crkve i komunisti kih vlasti, dok se u drugom dijelu nalaze tematski usustavljena korespodencija  napadi na biskupe i sveenike, vjeronauk, vjerske akole, zauzea crkvenih zgrada, oduzimanje crkvene imovine, porezi, vjerski tisak i sl. U zbirci dokumenata Partizanska i komunisti ka represija i zlo ini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja takoer se mo~e pronai nekoliko dokumenata o odnosu novouspostavljenih komunisti kih vlasti prema predstavnicima Katoli ke crkve na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, osobito u pogledu sudske represije protiv katoli kog sveenstva, a opa politika republi kih tijela vlasti prema Katoli koj crkvi mo~e se pratiti i u objavljenim Zapisnicima Politbiroa Centralnog komiteta KPH 1945.-1952. Va~no je spomenuti i zbirku objavljenih dokumenata U ime naroda!, urednika Stjepana Sraana, koja sadr~i cjelokupni sudski dosje o procesu protiv akova kih bogoslova i profesora 1959./1960. godine te predstavlja nezaobilazan izvor za prou avanje konkretnog slu aja, ali i osnovnih karakteristika krivi no-sudske problematike toga razdoblja. U pogledu do sada objavljene literature o povijesti akova ke i Srijemske biskupije nakon Drugog svjetskog rata, mo~e se rei kako je rije  o izuzetno slabo zastupljenoj tematici meu istra~iva ima, ato i ne za uuje ako se uzme u obzir injenica da je istra~ivanje crkveno-dr~avnih odnosa u vrijeme komunisti ke Jugoslavije intenzivirano tek u posljednih deset godina, ponajprije zahvaljujui autoru Miroslavu Akmad~i. Meu malobrojnim autorima i djelima koja se doti u povijesti akova ke i Srijemske biskupije u tom razdoblju, potrebno je istaknuti sadaanjeg akova ko-osje kog nadbiskupa Marina Srakia i njegovu knjigu Zabrana akolskog vjeronauka u doba komunizma u kojoj je poseban naglasak stavljen upravo na podru je akova ke dijeceze. Osim toga, nadbiskup Sraki u radu U ime naroda! pozabavio se i temom suenja bogoslovima i profesorima Bogoslovnog sjemeniata u akovu 1959./1960. godine. Drugi va~an autor zasigurno je i Antun Jarm, koji se u knjizi Pribrojeni zboru mu enika i brojnim radovima, ve dugi niz godina bavi problematikom stradavanja katoli kih sveenika akova ke i Srijemske biskupije u vrijeme i neposredno nakon zavraetka Drugog svjetskog rata. Za potrebe ovog istra~ivanja od iznimne su pomoi bila i djela ranije spomenutog autora Miroslava Akmad~e. Iako se u svojim knjigama, na akova ku i Srijemsku biskupiju ovaj autor tek djelomi no osvre, njegova analiza crkveno-dr~avnih odnosa u knjigama Katoli ka crkva i komunisti ki re~im u Hrvatskoj 1945.-1966., Oduzimanje imovine Katoli koj crkvi i crkveno-dr~avni odnosi od 1945. do 1966. godine. Primjer Zagreba ke nadbiskupije i Franjo `eper. Mudroau protiv jednoumlja te mnogobrojnim radovima, koji obrauju sli nu problematiku, omoguuje znatno bolje razumijevanje sli nih procesa i primjenu ve utvrenih spoznaja na podru je akova ke i Srijemske biskupije. UVOD IDEOLO`KO-POLITI KI UZROCI SUKOBA Zavraetak Drugog svjetskog rata i dolazak Komunisti ke partije Jugoslavije (KPJ) na vlast 1945. godine, ozna ili su po etak novog, dugogodianjeg sukoba izmeu vladajueg re~ima i vjerskih zajednica na ovim prostorima, posebice Katoli ke crkve. Obra unavai se s ostacima graanskih stranaka iz prijeratnog razdoblja, prije svega Hrvatskom selja kom strankom, na putu uspostave jednostrana kog, autoritarnog sustava komunisti kom se re~imu naala Katoli ka crkva, kao potencijalno uporiate oporbenih struja. Dolaskom na vlast KPJ zapo inje s ostvarivanjem svog meuratnog programa, koji je predviao odvajanje crkve od dr~ave i akole od crkve, oduzimanje crkvene imovine te marginalizaciju njenog utjecaja u druatvu, ato je u redovima Katoli ke crkve izazvalo veliki strah i nepovjerenje prema novom re~imu. Osim toga, Katoli ka se crkva nije mogla pomiriti i s injenicom da je na vlasti politi ki sustav koji po iva na programatskim na elima komunisti ke, samim time i ateisti ke ideologije i koji je svog velikog uzora imao u komunisti kom re~imu u SSSR-u, gdje je obra un s vjerskim zajednicama od prvog dana bio nemilosrdan. Stav Katoli ke crkve prema komunizmu kao druatveno-politi kom ureenju prvi je puta javno iznesen u poslanicama pape Pia XI. Quadragesimo anno (1931.) i Divini Redemptoris (1937.). U prvoj poslanici papa Pio XI. zaklju uje kako  nitko ne mo~e biti estiti katolik i pravi socijalista dok u potonjoj isti e da je komunizam zlo i da mu nikakvu pomo ne smije pru~iti onaj koji je pozvan da brani kraanstvo i graanski poredak. Vodei se ovom poslanicom, stav veine katoli kih biskupa u Hrvatskoj prema partizanskom pokretu, zapo etom i organiziranom od strane KPJ, bio je izrazito negativan. Marksisti ki odnos prema vlasti, religiji i utjecaju crkve kao institucije na druatveno-politi ke i ekonomske procese osnova su ideoloakog sukoba izmeu Katoli ke crkve u Hrvatskoj i komunisti kog re~ima. Tuma enjem religije kao glavnog ideoloakog orua eksploatatora u borbi protiv potla enih masa i protiv osloboenja ovjeka, komunisti su nastojali religiju u initi privatnom stvari svakog pojedinca. Za KPJ religija i vjerske zajednice predstavljale su ostatke starog druatvenog poretka, koji nastoje onemoguiti airenje komunizma, a vjerske razlike, kao i one nacionalne, prema njihovu tuma enju, mogli su dovesti jedino do novih nacionalno-vjerskih sukoba. Shodno tome, meu glavne zadatake KPJ nametnula se potreba integracije i homogenizacije jugoslavenskog druatva, ato je bilo uvelike ote~ano injenicom da je rije  o nacionalno mijeaanom prostoru, na kojem je religijsko i nacionalno tradicionalno meusobno bilo usko povezano. Naime, u procesu izgradnje nacionalnih identiteta ju~noslavenskih nacija, religijske su razlike odigrale onu ulogu koju su drugdje imale razlike u podrijetlu ili jeziku, ato je dovelo do svojevrsne identifikacije izmeu pojedine konfesije i nacije. Krajnja posljedica toga bila je realna opasnost da svaki poremeaj u meunacionalnim odnosima mo~e imati i odreene religijske implikacije i obratno, ato bi dovelo do destabilizacije druatva i mogueg raspada dr~ave. Jedino mogue rjeaenje, koje su komunisti ke vlasti kontinuirano nastojale provoditi, bilo je potiranje svega onoga ato je upuivalo na razlike u povijesnom, kulturnom, nacionalnom i vjerskom naslijeu naroda na podru ju Jugoslavije i to kroz pokuaaje ubla~avanja nacionalnih razlika, posebice izmeu Hrvata i Srba te nametanja ateizma kao nove  graanske religije , koji je trebao biti poveznica i zajedni ki nazivnik svim graanima budue dr~ave. Osim toga, religija je za komunisti ku ideologiju predstavljala  la~, magi nu pseudonauku, transcedentnu metafiziku, koja sobom nosi kompletno pogreanu moralnost . Umjesto tog la~nog, neznanstvenog pogleda na svijet, komunisti su nastojali promovirati novi sustav vrijednosti koji se temeljio na kreativnosti, humanosti, proleterskom internacionalizmu, socijalisti kom patriotizmu i ljubavi prema radu. U procesu raskida sa starim, tradicionalnim sustavom vjerovanja i stvaranja novog, socijalisti kog ovjeka, komunisti ki se re~im uvelike oslanjao na sna~nu promid~bu koja je obuhvatila svaki oblik kulturno-umjetni kog izra~avanja (kazalianu i filmsku umjetnost, knji~evnost, novinstvo), vojsku te posebice akolski sustav. Upravo je taj druatveni preobra~aj, prema Marxu i Engelsu, bio klju an za potpuno uklanjanje religije iz druatva, budui su vjerovali da su nasilne metode protiv religije besmislene, odnosno da su progoni  najbolje sredstvo da se pomogne airenju ne~eljenog verovanja te da se s religijom  ne mo~e obra unati proglasivai je besmislicom koju su stvorili prevaranti . Nasuprot tome, jedinu pravilnu metodu u iskorjenjivanju religije vide u slobodi religije, a ne njenoj zabrani, i to iz sljedeih razloga:  a) metodom zabrane mogu se iskorijeniti javni kultovi, ali ne idejni i psihi ki religiozni elementi u mislima ljudi, b) metoda administrativne zabrane ne stvara atmosferu socijalne ravnopravnosti, koja je neophodna baa za uspjeano djelovanje u smjeru ateizma i c) ona zna i degradaciju ljudskog digniteta i ima za posljedicu ja i otpor prema ateizmu.  Meutim, razlike u povijesnom, kulturnom i politi kom naslijeu svake dr~ave, doveli su i do razli ite implementacije ateizma u druatveno-politi kom sustavu. Tako su, svjesni da je potpuno uklanjanje vjerskih zajednica iz druatva, a posebice Katoli ke crkve nemogue, vlasti u Jugoslaviji nastojale Crkvu i njene predstavnike prisiliti da se promijene i poistovjete s novom Jugoslavijom. Meutim, razgrani enje izmeu potpunog uniatenja Crkve i njenog mijenjanja tj. prilagodbe novim uvjetima, nije uvijek u potpunosti bilo jasno definirano, osobito meu srednjom i ni~om dr~avno-partijskom birokracijom. Tako su, isti ui da  treba udarati po popovima, a ne po vjeri , republi ke vlasti u Zagrebu esto kritizirale lokalne partijske du~nosnike da  glupo i nepotrebno napadaju vjeru i na taj na in okupljaju oko popova one koji vjeruju . Nadalje, kako bi se umanjila tradicionalna privr~enosti naroda Katoli koj crkvi, osobito u ruralnim podru jima, vlasti su nastojale pridobiti pojedine sveenike, koji bi svojom suradnjom s re~imom utjecali i na stvaranje neato pozitivnijeg stava meu vjernicima prema novom dr~avno-politi kom ureenju. S tim u vezi, izuzetno ambiciozna namjera vlasti bila je da utvrde  za svakog pojedinog popa na koji na in voditi borbu protiv njega ili na koji na in ga pribli~iti Fronti . U borbi  protiv neprijateljskog rada popova iznimno va~na uloga bila je namijenjena i razli itim omladinskim organizacijama i Antifaaisti kom frontu ~ena (AF}), koje su svojim anga~manom, osobito na kulturno-prosvjetnom polju, trebale okupiti ato vei broj pripadnika onih druatvenih skupina ija je povezanost s Crkvom, a samim time i podlo~nost utjecaju katoli kog sveenstva, predstavljala veliku zapreku u ostvarenju ideoloakih ciljeva komunisti kog re~ima. Osim nastojanja da se u vrsti kao jedini ideoloaki autoritet, KPJ imala je zadatak da i na politi kom polju osigura apsolutnu koncentraciju vlasti u svojim rukama, opravdavajui to zaatitom tekovina oslobodila kog rata, revolucije i izgradnje socijalizma. Kao i komunisti ke partije u svim zemljama Isto ne Europe, tako je i KPJ po dolasku na vlast u svojim rukama dr~ala osnovne izvore politi ke moi  zakonodavstvo, dr~avnu upravu, gospodarstvo, akolstvo, medije, policiju i vojsku. Dr~ava je predstavljala instrument preko kojeg je KPJ provodila svoju politiku, a budui je sovjetski model, koji je bio uzor svima europskim komunisti kim partijama, dr~ao da su komunizam i religija nespojivi, njeno uklanjanje bio je jedan od glavnih zadataka dr~ave. Postojanje bilo kakve oporbe bilo je u potpunosti onemogueno strogim partijskim nadzorom i brojnim zakonskim zabranama. Meutim, vrlo se brzo ispostavilo da je Katoli ka crkva, kao jedina ustanova koja je nezavisno djelovala odvojena od dr~ave, vrlo pogodno mjesto za okupljanje alternativnih politi kih struja, a s vremenom je, kao simbol otpora komunisti kom re~imu, postala uto iate i onima koji je do tada nisu religiozno do~ivljavali. U strogo centraliziranom, jednopartijskom sustavu, Katoli ka je crkva bila jedina vjerska zajednica koja je javno i u estalo iznosila svoja neslaganja s politikom i naravi novog re~ima, ato je ote~avalo odr~avanje potpune komunisti ke dominacije u druatvu. Suo ene s mogunoau stvaranja opozicije u okrilju Katoli ke crkve, komunisti ke su vlasti raznim metodama nastojale Crkvu staviti na margine druatvenih zbivanja i umanjiti njen utjecaj u druatvu. Pri tome su morali voditi ra una o injenici da se Crkvu nee moi podvrgnuti kontroli uobi ajenim politi kim i policijskim sredstvima zbog njenog velikog utjecaju i ugleda koji je u~ivala u narodu, kao vjerska i javna ustanova u podru ju obrazovanja i karitativnog rada. Sukobe na crkveno-dr~avnoj razini vlasti su objaanjavale ~eljom za vlasti, pohlepom i nespremnoau Katoli ke crkve da prihvati suvremena, demokratska shvaanja odnosa izmeu crkve i dr~ave te gubitkom povlaatenog polo~aja u druatvu, ato je dovelo do ispoljavanja  ratobornog katolicizma . Takoer je esto isticana podlo~nost katoli kih biskupa Vatikanu, koji su tradicionalno antikomunisti ki raspolo~eni i zbog toga neskloni stvaranju i odr~avanju dr~avne zajednice Jugoslavena, a ujedno podr~avaju i talijansku imperijalisti ku politiku. No, naj eai oblik pokuaaja diskreditacije Katoli ke crkve u meunarodnoj i domaoj javnosti bio je povezivanje s ustaakim re~imom u razdoblju Nezavisne Dr~ave Hrvatske (NDH) od 1941.- 1945. godine. Prema stavu vlasti, cijela se Katoli ka crkva u razdoblju rata kompromitirala stavivai se izravno ili neizravno u slu~bu okupatora, ime se dokazala kao protunarodna i protudr~avna organizacija, a njezinom podrakom vlastima NDH, re~im je dobio legitimitet u narodu kakav, uz pomo nacizma i faaizma, nikada ne bi osvojio. Cilj tih optu~bi bio je potpuna kompromitacija ne samo pojedinih sveenika, nego cijele Katoli ke crkve kao ustanove i suzbijanje  hrvatskog nacionalizma , koji je prema komunisti kom tuma enju, najvee poticaje dobivao upravo iz vrha katoli ke crkve. Najodgovornijom osobom iz redova katoli kog klera vlasti su smatrale zagreba kog nadbiskupa i predsjednika Biskupske konferencije Alojzija Stepinca, ato potvruju i rije i kasnijeg glavnog tu~itelja Hrvatske Jakova Bla~evia da je NDH tvorevina Vladka Ma eka i Alojzija Stepinca. Njegove slu~bene posjete ustaakim du~nosnicima, koje su prije svega bile odraz tisuljetne politike Katoli ke crkve uva~avanja i su~ivota s dr~avnim vlastima pod parolom  Bogu Bo~je, a caru carevo , za komunisti ki je re~im bio o iti dokaz podrake okupatorskom re~imu i protunarodno djelovanje. Njegova nespremnost, kao i veine biskupa u Hrvatskoj, da se podvrgnu komunisti kom diktatu, bila je izravan povod za nemilosrdan obra un s Crkvom, koji je bio obilje~en optu~bama za suradnju s okupatorom, neprijateljsku promid~bu, sabota~u, podupiranje kri~arskog pokreta, pa ak i sudjelovanje u istom. Jedan od iznimno va~nih povoda za diskreditaciju nadbiskupa Stepinca bio je i njegov nepopustljiv stav prema prijedlogu vlasti da se Katoli ka crkva u Hrvatskoj odvoji od Vatikana i stvori jedna  nacionalna crkva, kako bi se na taj na in ostvarila potpuna kontrola dr~ave nad Crkvom. Kao objaanjenje iznimno nepovoljnog polo~aja Katoli ke crkve u Hrvatskoj, komunisti ka literatura isti e njenu vlastitu moralnu kompromitaciju, uslijed podrake NDH:  Zbog takvog anacionalnog dr~anja ugled katoli ke crkve je na kraju rata bio toliko naruaen da se o nekom njenom zna ajnijem, pogotovu odlu ujuem, duhovnom i politi kom uticaju na katoli ki deo stanovniatva nije moglo uopate ni govoriti. Ako se tome doda da je sistem nove vlasti (...) bio ve u vraen i od naroda prihvaen postaje jasno koliko je neosnovano ceo taj kompleks posmatrati kroz prizmu neke bojazni narodne vlasti od duhovne moi crkve nad 'masama' svojih vernika.  Kada je ve bilo o ito da e partizanske snage preuzeti vlast u zemlji, 24. o~ujka 1945. godine u Zagrebu je odr~ana  krnja Biskupska konferencija, na kojoj su sudjelovali zagreba ki nadbiskup Stepinac, kao predsjednik, nadbiskup vrhbosanski Ivan `ari, banjalu ki biskup Jozo Gari, akova ki biskup Antun Akaamovi i kri~eva ki biskup Josip `imrak. U Poslanici potpisanoj od strane navedenih biskupa prosvjeduje se protiv ubijanja katoli kih sveenika i vjernika i naglaaava da je hrvatski narod prihvatio svoju dr~avu kao posljedicu trinaestostoljetne te~nje za svojom samostalnom dr~avom. Nadalje se isti e:  Hrvatski katoli ki biskupi voljni su, da svaki pojedini slu aj dadu prosuditi i ispitati to no ne samo od strane crkvenih predstavnika nego i meunarodnih svjetovnih povjerenstava, pa se i na taj na in mo~e ustanoviti, da je optu~ba radi 'ratnih zlo instava' samo izlika i sredstvo za istrebljenje onih ljudi, koji su po ra unu komunizma zapreka ostvarivanju njegovoga strana kog programa.  Ovakav ton Poslanice komunisti ke e vlasti kasnije takoer tuma iti kao podraku biskupa ustaakom re~imu i dokaz  da su budunost katolicizma i crkve u Hrvatskoj htjeli vezati za opstanak t.zv. NDH, a isto tako da su se slu~ili vjerom i Bogom kako bi dokazali da je NDH dao Bog hrvatskom narodu kao ostvarenje njegove vjekovne te~nje za samostalnom dr~avom , te su tako  postali i suodgovorni za nebrojene zlo ine koje su po inili ustaae i okupatori nad srpskim i hrvatskim narodom...  Navedeni politi ki momenti u odnosima izmeu Katoli ke crkve i komunisti kog re~ima u Jugoslaviji jasno ukazuju na injenicu da priroda njihova sukoba ne proizlazi isklju ivo iz neizbje~nog suprotstavljanja dvaju ideoloaki razli itih shvaanja svijeta: ateisti kog i religijskog. Unato  nepobitnim ideoloakim razila~enjima, koja su bez sumnje bila va~an imbenik u crkveno-dr~avnim odnosima, politi ke pretpostavke sukoba imale su daleko vei utjecaj u odreivanju dr~avne politike prema Katoli koj crkvi. Komunisti ka kritika religije u Jugoslaviji svodila se prije svega na rjeaenje problema lojalnosti crkve postojeem re~imu, odnosno nije bila toliko zainteresirana za pitanje vjerskog ~ivota koliko za pitanje politi kog djelovanja crkve. U prilog tome govori i injenica da su se odnosi izmeu komunisti kih vlasti i drugih vjerskih zajednica (npr. Srpska pravoslavna crkva, islamska zajednica, protestantske crkve...), koje nisu predstavljale smetnju u ostvarivanju dominacije KPJ nad cjelokupnim druatvom, vrlo brzo normalizirali. Iako su vlasti esto isticale naprednost i demokratski karakter svog odnosa prema vjerskim zajednicama, pa tako i Katoli koj crkvi, proces sekularizacije u komunisti koj Jugoslaviji uvelike se razlikovao od onog u razvijenim zemljama Zapada, upravo iz razloga ato se odvijao pod prete~nim utjecajem politike. Pokuaaj sekularizacije  odozgo doveo je do njene implementacije ponajprije i u najveoj mjeri u dijelovima populacije koji su bili najbli~i strukturama vlasti, dok je glavnina aire druatvene zajednice ostala izvan dosega. Tako je zamisao da se organizira potpuno sekularizirano druatvo u kojem e religija postojati samo kao manjinska pojava na razini folklora o kojoj ne treba voditi ra una, ostala neostvarena. Nasuprot tome, realnost jugoslavenskog druatva bila je ta da je religija, i to u prvom redu Katoli ka crkva, ostala prisutna kao masovni i nezaobilazni imbenik druatvenog ~ivota, koja u  odreenim prilikama i okolnostima mo~e aktivirati i mobilizirati velike mase ljudi . ZAKONSKA REGULATIVA CRKVENO-DR}AVNIH ODNOSA U prethodno opisanom ozra ju dubokih ideoloako-politi kih razila~enja, su~ivot Katoli ke crkve i komunisti kog re~ima te ureenje zakonsko-pravnog okvira za njeno vjersko djelovanje u dr~avi bilo je jedno od klju nih pitanja za obje zainteresirane strane. Stoga je pravno reguliranje polo~aja vjerskih zajednica u Jugoslaviji zapo elo joa u razdoblju rata od 1941. do 1945. godine. Pri izradi prvih normativnih dokumenata o pravima graana, KPJ je morala voditi ra una o tome da njima pridobije ato aire slojeve druatva u partizanski pokret, ato je dovelo i do ubla~avanja retorike protiv crkve. Sudjelovanje pripadnika raznih vjeroispovijesti i nacionalnosti u partizanskom pokretu, predstavljalo je moguu opasnost od meusobne diskriminacije, te je KPJ u svojim ratnim proglasima i dokumentima u estalo isticala ravnopravnost svih graana Jugoslavije bez obzira na vjersku, nacionalnu ili politi ku pripadnost, ~elei ujedno time poja ati i jedinstvo partizanskog pokreta protiv faaisti kog okupatora. Tako je, ne odstupajui od svojih ateisti kih na ela, KPJ procijenila da trenutno stanje nala~e promjenu strategije u smjeru neato obzirnijeg odnosa prema religiji i crkvama. U tom duhu, krajem 1936. godine Josip Broz Tito piae o nepomirljivim razlikama izmeu komunista, kao nosioca dijalekti kog materijalizma, i katolika koji vjeruju u Boga i crkvene dogme. Meutim, u nastavku isti e, da unato  razlikama,  mi moramo gledati i tra~iti ono ato nas pribli~ava njima, a pribli~ava nas prije svega zajedni ka borba za kruh svagdaanji. Zajedni ka borba za mir i slobodu, protiv rata i faaizma.  Da je rije  o samo privremenoj prilagodbi KPJ trenutnim druatvenim prilikama postat e o ito nakon njenog u vraenja na vlasti i meunarodnog priznanja, kada e na vidjelo izai netolerancija re~ima prema opoziciji i svemu onome ato se nije uklapalo u okvire novog druatveno-politi kog poretka. Jedan od prvih dokumenata koji je predstavljao osnovu budueg ustavno-pravnog okvira s obzirom na polo~aj vjerskih zajednica donesen je u velja i 1942. godine u Fo i od strane Vrhovnog ataba Narodnooslobodila ke vojske (NOV). Uputstvom o ustrojenju i zadacima narodnooslobodila kih odbora, tj. Fo anskim dokumentima, izjedna avaju se svi graani u svojim pravima i du~nostima bez obzira na politi ku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Nadalje, u dokumentu su sadr~ane i neke pravne pretpostavke za kasnije ureenje odnosa izmeu crkve i dr~ave s krajnjim ciljem odvajanja dr~ave od crkve, odnosno, prijelaz vjere iz javne u privatnu domenu ovjeka. Iste godine na prvom zasjedanju Antifaaisti kog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ) u Bihau osnovan je Vjerski odsjek, koji se nalazio u sastavu novoizabranog Izvranog odbora. U nadle~nosti Vjerskog odsjeka bila je briga o pravilnoj primjeni vjerskih sloboda u jedincama NOV-a i partizanskim odredima, te meu stanovniatvom na podru jima pod partizanskim nadzorom. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu u studenom 1943. godine, propisi o polo~aju vjerskih zajednica dodatno su precizirani i proaireni, jam ei svim graanima jednakost bez obzira na njihovu nacionalnost, slobodu savjesti i vjeroispovijesti, slobodu govora, tiska i udru~ivanja, osim onima koji su se stavili u slu~bu neprijatelja. Upravo e ova posljednja napomena esto biti argument za uskraivanje tih prava Katoli koj crkvi i njenim pripadnicima, zbog njene navodne podrake ustaakom re~imu. Navedena prava uklju ena su u deklaracije svih federalnih jedinica budue dr~ave, pa tako i u Deklaraciju o osnovnim pravima naroda i graana Demokratske Hrvatske, donesenoj na treem zasjedanju Zemaljskog antifaaisti kog vijea narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) u Topuskom u svibnju 1944. godine. Idui korak u stvaranju zakonskog okvira za budue crkveno-dr~avne odnose bio je osnutak komisija za vjerska pitanja tijekom 1944. godine. Njihov je zadatak trebao biti praenje i prou avanje odnosa izmeu dr~avnih vlasti i vjerskih zajednica te pomo tijelima vlasti u rjeaavanju konkretnih pitanja na terenu, no njihovo je djelovanje u kona nici bilo uglavnom savjetodavno. Na elu Komisije za vjerska pitanja Hrvatske nalazio se msgr. Svetozar Ritig. Meu posljednje pravne akte donesene u vrijeme rata ubraja se i deklaracija novoosnovane Vlade Demokratske Federativne Jugoslavije od 9. o~ujka 1945. godine, a u kojoj se potvruje na elo slobode savjesti i vjeroispovijesti kao pravo svih graana nove Jugoslavije. Sve navedene akte i odredbe donesene od strane vlasti tijekom rata komunisti ka literatura tuma i kao nedvojben pokazatelj demokratskih na ela partizanskog pokreta, koji je pridonio njegovom airenju i prerastanju u sveopi narodni ustanak. Najavljivano odvajanje crkve od dr~ave i akole od crkve, kao jednu od glavnih tekovina antifaaisti ke borbe, takoer se tuma ilo kao nu~nost proizaalu iz novih odnosa u druatvu, koju su ve odavno proveli mnogi demokratski pokreti i druatva u svijetu, a ne kao animozitet prema religijama. Meutim, u razdoblju koje je uslijedilo, obeavana demokratska na ela i poativanje graanskih prava zamijenila je borba protiv unutarnjih neprijatelja, koji su za novu vlast predstavljali veu prijetnju od samog okupatora, sve s ciljem kona nog u vraenja komunisti kog re~ima u zemlji. Kako sli na sudbina, eka i Katoli ku crkvu moglo se naslutiti iz pisma Josipa Broza-Tita Edvardu Kocbeku u kolovozu 1944. godine, u kojem, tvrdei da se Katoli ka crkva tijekom rata ogrijeaila o narod, isti e:  U ovakvom stanju stvari, mi ne mo~emo ni im garantovati njen pravni polo~aj, a ne mo~emo pristati ni da se odreknemo prava da izmenimo njen sadaanji polo~aj bez pristanka Sv. Stolice. Zato smatramo da danas joa nije vreme da se naai odnosi sa Katoli kom crkvom kona no urede. Oni bi prema danaanjem stanju i raspolo~enju naroda  morali biti nepovoljni po samu Crkvu  bez obzira na pozitivno versko raspolo~enje narodnih masa.  Na glavnim postavkama zakonskog polo~aja vjerskih zajednica u Jugoslaviji postavljenim tijekom rata temeljila se i veina zakonskih akata donesenih nakon kona ne uspostave vlasti. Tako su prava vjerskih zajednica i propisi o njihovom polo~aju u novoj dr~avi, koji su sadr~ani u odlukama AVNOJ-a uklopljeni, uz dodatnu razradu, i u prvi Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) donesen u sije nju 1946. godine. Nacrt ustava objavljen je 3. prosinca 1945. godine u beogradskoj Borbi s ciljem poticanja javne rasprave u kojoj je trebao sudjelovati  ne samo intelektualac, radnik i graanin po varoaima, nego muakarac i ~ena u najudaljenijim seocima naae dr~ave kako bi kona ni tekst Ustava  potpuno odgovorio ~eljama, mialjenju i raspolo~enju airokih slojeva naaih naroda . Sve primjedbe, sugestije i prijedlozi mogli su se uputiti neposredno Ministarstvu za Konstituantu u Beogradu ili posredno preko odjeljenja za ustavna pitanja pri Predsjedniatvu svake republike. Srpska pravoslavna crkva i islamska vjerska zajednica uputile su svoje zahtjeve i primjedbe na pojedine odredbe Nacrta, no slu~bene reakcije Katoli ke crkve, koja je posebno bila ogor ena odredbama o odvajanju crkve od dr~ave i akole od crkve, nije bilo. Jedina predstavka upuena Ministarstvu za Konstituantu od strane predstavnika Katoli ke crkve doala je od Biskupske konzistorije u akovu na elu s biskupom Antunom Akaamoviem po etkom sije nja 1946. godine. U predstavci je izra~eno neslaganje s namjerom odvajanja crkve i dr~ave, te se isti e bojazan da e nakon stupanja Ustava na snagu Katoli ka crkva zajedno sa svojim sveenstvom, zavodima, pokretnom i nepokretnom imovinom biti stavljena van zakona. Takoer je upuena primjedba ato prilikom izrade Nacrta vlasti nisu zatra~ili mialjenje predstavnika Katoli ke crkve, budui da su oni jedini kompetentni govoriti u ime vjernika. Unato  tome, predstavka akova ke Biskupske konzistorije nije donijela neke pozitivnije pomake u smjeru osiguranja povoljnijeg polo~aja Katoli ke crkve u Jugoslaviji. Njen ton i sadr~aj kasnija je komunisti ka literatura opisivala kao jasan dokaz nespremnosti, nepomirljivosti i neprihvaanja novog stanja od strane Katoli ke crkve, uz opasku kako su se njeni zahtjevi istaknuti u predstavci  tako duboko razilazili sa shvatanjem narodne vlasti da ni jedan od njih nije mogao biti prihvaen . Nakon gotovo dvomjese ne javne rasprave o Nacrtu, Ustavotvorna je skupatina 30. sije nja 1946. godine izglasala i kona an tekst Ustava FNRJ. Veih promjena u dijelovima koji su odreivali prava i obveze vjerskih zajednica u Jugoslaviji nije bilo, a njihov je polo~aj reguliran u nekoliko najva~nijih odredbi i to na sljedei na in: l. 21. Svi graani jednaki su pred zakonom bez obzira na nacionalnost, rasnu pripadnosti i vjeroispovijest. l. 25. a) Svim graanima zajam ena je sloboda savjesti i vjeroispovijesti. b) Crkva je odvojena od dr~ave. c) Vjerske zajednice ije se u enje ne protivi Ustavu, slobodne su u svojim poslovima i u vraenju vjerskih obreda. Vjerske akole za spremanje sveenika slobodne su, a stoje pod opim nadzorom dr~ave. d) Zabranjena je zlouporaba Crkve i vjere u politi ke svrhe i postojanje politi kih organizacija na vjerskoj osnovi. e) Dr~ava mo~e materijalno pomagati vjerske zajednice. l. 26. Brak i obitelj pod zaatitom su dr~ave i regulirane zakonom. Zakonski valjan brak mo~e se sklopiti samo pred nadle~nim dr~avnim organima. Graani mogu sklopiti pored graanskog braka i crkveni brak po propisima svoje vjere. Svi bra ni sporovi spadaju u nadle~nost dr~ave. Evidencija roenih, vjen anih i umrlih u nadle~nosti je dr~ave. l. 38. `kola je odvojena od crkve. Izglasavanjem saveznog, a nakon njega tijekom iduih godinu dana i republi kih ustava, potvreni su oni zakoni koji su doneseni u prethodnom razdoblju, dok su neki uslijedili kao posljedica pojedinih ustavnih odredbi. U razdoblju koje predstavlja kronoloaku odrednicu ovog istra~ivanja izglasan je niz saveznih i republi kih zakona koji su imali zna ajan utjecaj na crkveno-dr~avne odnose i uglavnom su za posljedicu imali njihovo dodatno zaoatravanje. Meu njima, potrebno je spomenuti Osnovni zakon o braku, donesen u travnju 1946. godine, koji je potvrdio ustavnu odredbu o graanskom braku, kao jedinom zakonski valjanom, a nadle~nost u bra nim sporovima pripala je narodnim, a ne crkvenim sudovima. Istoga dana na snagu je stupio i Zakon o mati nim knjigama, prema kojem su ~upni uredi sve upise u crkvene mati ne knjige morali zaklju iti s 9. svibnja 1946. godine i knjige predati dr~avnim mati arima. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o dr~avnim mati nim knjigama, s novim napomenama o mati nim knjigama voenim prije 9. svibnja 1946., izglasan je 12. sije nja 1949. godine i u njemu je stajalo:  Tko izvrai kratenja ili odgovarajui obred prije nego ato je podnesena prijava roenog imena za upis u mati nu knjigu, kaznit e se nov ano do 2000 dinara ili popravnim radom do dva mjeseca. Istom kaznom kaznit e se i tko izvrai pogreb ili obred pogreba prije prijave smrti mati aru odnosno bez dozvole nadle~nog narodnog odbora. (...) Vjerski predstavnik koji izvrai nove ili naknadne upise u mati ne knjige (...) kaznit e se nov ano do 10.000 dinara ili popravnim radom do tri mjeseca.  Kako su na temelju posljednje odredbe iz 1949. godine uslijedili pregledi mati nih knjiga po ~upnim uredima od strane lokalnih tijela vlasti, koji su pri tome oduzimali sve matice, pa ak i one starije od 1850. godine, Biskupski ordinarijat u akovu zapo eo je s temeljitim prou avanjem i razmatranjem svih do tada objavljenih zakona i pravilnika o voenju mati nih knjiga. Uvidom je utvreno kako je Ordinarijatu promaklo objavljivanje Pravilnika o voenju mati nih knjiga tijekom 1946. godine, kao i njegove izmjene donesene 1948. godine u kojima je jasno bilo nazna eno da se naknadni upisi u mati ne knjige ne smiju unositi bez prethodnog odobrenja nadle~nog tijela dr~avne vlasti. Ne znajui za te odredbe, Biskupski je ordinarijat tijekom proteklih godina ~upnicima slao naputke da nakon zaklju enja matica s danom 9. svibnja 1946. godine, ispod jasno ozna ene crte ili na iduoj stranici mogu nastaviti s novi upisima, ali da oni imaju va~nost samo za crkveno podru je. S tim u vezi, 18. sije nja 1949. godine Biskupski ordinarijat uputio je dvije predstavke Ministarstvu unutraanjih poslova u Zagrebu u kojima priznaju propust zbog nedovoljne upuenosti u zakonske odredbe, na temelju ega je doalo do neovlaatenog oduzimanja mati nih knjiga iz brojnih ~upnih ureda. Preuzimajui dio odgovornosti, zbog nastale situacije na sebe, Ordinarijat upuuje sljedee zahtjeve: 1. da se oduzete mati ne knjige vrate vjerskim predstavnicima s opomenom i uputom da se u budue to no dr~e propisa u Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o mati nim knjigama iz sije nja 1949. godine; 2. da se u svakom slu aju odmah vrate: a) mati ne knjige starije od 1850. godine, koje imaju povijesnu vrijednost i pripadaju ~upnim arhivima; b) sve mati ne knjige voene poslije 9. svibnja 1949. godine u novim knjigama; c) sve knjige o stanju duaa, koje predstavljaju duaobri~ni ke, a ne mati ne knjige i d) sav ostali oduzeti arhivski materijal, koji nema nikakve veze s mati nim knjigama. Predstavke sli nog sadr~aja uputili su i Biskupski ordinarijati iz `ibenika, Hvara i Splita, kao i Nadbiskupski duhovni stol iz Zagreba, te Nadbiskupski ordinarijat iz Beograda na elu s nadbiskupom Josipom Uj iem. Zajedni ko pismo u kojem je ponajviae rije i bilo upravo o mati nim knjiga, ministru unutraanjih poslova Ivanu Kraja iu uputili su krajem velja e 1949. godine i akova ki biskup Antun Akaamovi i senjski biskup Viktor Buri. U uvodnom dijelu pisma biskupi napominju, da su tijekom njihova ju eraanjeg razgovora o crkveno-dr~avnim odnosa, obostrano zaklju ili kako su u pogledu crkvenih matica u injene pogreake i s jedne i s druge strane i to prije svega zbog nedovoljnog poznavanja zakona. Nakon elaboracije o povijesti voenja crkvenih mati nih knjiga od 15. stoljea i nu~nosti voenja poslovnih knjiga od strane predstavnika Katoli ke crkve, biskupi apeliraju da se s ciljem rjeaavanja nastalih nesporazuma i umirenja nezadovoljstva u redovima Crkve, ~upnim uredima vrate sve knjige, koje nemaju svojstvo izvornih mati nih knjiga ili matica parica (kopija). Meutim, problemi oko mati nih knjiga nastavili su se i tijekom iduih godina, o emu svjedo i nova Akaamovieva predstavka upuena krajem 1952. godine Ministarstvu unutraanjih poslova NRH o neovlaatenim pregledima crkvenih matica voenih nakon 9. svibnja 1946. godine, kao i brojne pritu~be ~upnika pristigle tijekom 1957. godine o zabranama uvida u matice uvane kod dr~avnih mati ara. Osim prethodno navedenih, potrebno je spomenuti i joa nekolicinu iznimno zna ajnih zakona donesenih u tom razdoblju, koji su imali znatnog utjecaja na crkveno-dr~avne odnose, kao ato su Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (1945.), Odluka o zaatiti nacionalne asti Hrvata i Srba (1945.), Zakon o krivi nim djelima protiv naroda i dr~ave (1945.), Zakon o nacionalizaciji (1946./1948., 1958.), Osnovni zakon o eksproprijaciji (1947.), kao i brojni porezni zakoni i zakoni koji su se ticali vjerskog odgoja djece i mlade~i. Njihovo donoaenje i provedba na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, detaljnije e biti opisani u iduim poglavljima rada. Govorei o zakonskoj regulativi crkveno-dr~avnih odnosa nesumnjivo najzna ajniji zakonski akt, nakon Ustava FNRJ, predstavlja i Zakon o pravnom polo~aju vjerskih zajednica, donesen 22. svibnja 1953. godine, kojim su u posebnom zakonu kona no detaljnije razraena ustavna na ela o polo~aju vjerskih zajednica u Jugoslaviji. Pripreme za njegovo donoaenje zapo ete su po etkom 1953. godine, neposredno nakon prekida diplomatskih odnosa izmeu Jugoslavije i Svete Stolice, te su u tu svrhu dr~avne vlasti formirale privremenu komisiju, koja je s predstavnicima Katoli ke crkve u zemlji trebala raspraviti i usuglasiti glavne to ke zakona. Na elu komisije bio je lan Saveznog izvranog vijea Boris Krajger, a ostali lanovi bili su Duaan Dimini, Milorad Milatovi, Miloa }anko, Petar Ivi evi i Mate Radulovi. Predstavnike Katoli ke crkve predvodio je beogradski nadbiskup Josip Uj i, a osim njega u raspravi o zakonu trebali su sudjelovati i skopski biskup Smiljan ekada, zagreba ki biskup Josip Lach, ljubljanski biskup Anton Vovk, mariborski biskup Maksimilijan Dr~e nik, sarajevski biskup Marko Alaupovi i kri~eva ki biskup Gabrijel Bukatko. U pripremi razgovora va~nu posredni ku ulogu imala je Komisija za vjerske poslove NRH, odnosno njen predsjednik Svetozar Ritig, koji je u pismu nadbiskupu Uj iu apelirao da se u mjeaovitu komisiju iz redova Katoli ke crkve izaberu biskupi skloniji pomirenju te da o svemu bude obavijeatena Sveta Stolica i to putem ovlaatenog apostolskog delagata, izra~avajui nadu da to bude upravo Uj i. Odmah na po etku pripremnih razgovora nadbiskup Uj i u pismu generalnom sekretaru Vlade FNRJ Veljku Zekoviu, nakon izraza osobne spremnosti i ~elje za sreivanjem crkveno-dr~avnih odnosa, napomenuo je da prema propisima Katoli ke crkve pravo ureenja tih pitanja spada u nadle~nosti Svete Stolice te da on, kao i drugi biskupi, u razgovorima mogu sudjelovati isklju ivo u informativne svrhe. Sli an stav Uj i je iznio i u pismu Ritigu, u kojem je pozdravio njegovo nastojanje za izborom apostolskog delegata, ali i naglasio da je pitanje ureenja crkveno-dr~avnih odnosa  veleva~no pitanje , koje prelazi nadle~nosti katoli kih biskupa u Jugoslaviji. Kao najvei problem u odnosima izmeu Katoli ke crkve i komunisti kog re~ima Uj i isti e nepoativanje ustavnih na ela o slobodi vjeroispovijesti od strane lokalnih tijela vlasti, a kao pozitivne primjere sekularnih dr~ava, u kojima unato  odvojenosti crkve i dr~avnih vlasti, vjernici u~ivaju potpunu vjersku slobodu, navodi Francusku i Sjedinjene Ameri ke Dr~ave. Na kraju pisma, isti e potrebu stvaranja pozitivnog, prijateljskog i pomirljivog ozra ja, koje je naruaeno svakodnevnim novinskim napadima na Katoli ku crkvu, Svetu Stolicu i religiju uope, upozoravajui:  Dok traju ti napadi, bojimo se, da e domaa i vanjska katoli ka javnost gledati vrlo skepti no na rad mjeaovite Komisije (...) a nama bi trebalo, u interesu Crkve i Dr~ave, da Komisija u~iva ugled i povjerenje.  Na ovakav stav predsjednika Biskupskih konferencija Jugoslavije, Ritig je izrazio razumijevanje zbog zabrinutosti katoli kih biskupa oko problema nadle~nosti, ali isti e kako nije rije  o donoaenju dvostranog akta, za ato bi nadle~na bila jedino Sveta Stolica, nego se radi o tome da dr~avna vlast ~eli biti pravilno informirana o potrebama Katoli ke crkve uo i donoaenja zakona. Upozorivai na opasnost propuatanja prilike da predstavnici Crkve preko mjeaovite komisije iznesu svoja glediata o pojedinim crkveno-dr~avnim pitanjima, Ritig isti e:  O biskupima ovisi, da li e dr~ava statuirati s punim i raspravljenim obavijeatenjima i u prijaznu duhu, ili e to u initi bez informacija, a i neprijazno. Ja ne ~elim biti prorok, ali propis, koji sada bude donesen, mo~e vrijediti dugo, i u tom roku mo~e Crkva pretrpjeti nepopravljive atete. Odgovornost je za propuatenu priliku to vea. Ne u ovdje zatajiti svoje uvjerenje, da je najvea odgovornost na Vama, Preuzviaeni, jer ste uslijed prekida odnosa sa Svetom Stolicom i sede impedita u zagreba koj nadbiskupiji baa Vi ona li nost, koja danas prakti no treba da daje pobude katoli koj hijerarhiji u naaoj zemlji. Osvrui se u nastavku pisma na inicijativu imenovanja apostolskog delegata, kojim bi se, prema njegovu stavu, uvelike olakaao polo~aj Katoli ke crkve u Jugoslaviji i poveali izgledi za rjeaavanjem diplomatskog spora, Ritig napominje kako bi ovaj prijedlog od strane dr~avnih vlasti mogao biti usvojen jedino ako bi za delegata bio imenovan jedan od jugoslavenskih biskupa. Nacrt Zakona o pravnom polo~aju vjerskih zajednica objavljen je u tisku u velja i 1953. godine, a svoje primjedbe, na zahtjev nadbiskupa Uj ia, iznio je i Biskupski ordinarijat iz akova. U tekstu je izra~ena podraka inicijativi za donoaenjem zakona o pravnom polo~aju vjerskih zajednica u FNRJ, ali uz uvjet da zakon bude donesen u skladu s osnovnim ustrojstvom Katoli ke crkve, pri emu se treba voditi ra una i o njenoj strukturi, organizaciji i oblicima djelovanja. U nastavku su istaknute primjedbe na pojedine odredbe navedene u nacrtu Zakona, koje su se uglavnom odnosile na osiguranje nesmetanog izra~avanja vjerskih uvjerenja i obavljanja vjerskih du~nosti i obreda, priznavanje pravne posebitosti pojedinim crkvenim ustanovama, sprje avanje daljnjeg oduzimanja crkvene imovine, pravo primanja materijalne pomoi od strane dr~ave i dobrovoljnih priloga vjernika, pravo obavljanja obreda kratenja, vjen anja ili pogreba bez prethodne prijave dr~avnim vlastima i sl. Svoje vienje nacrta Zakona dao je i sam nadbiskup Uj i u pismu Ritigu, u kojem je, ne osvrui se na pojedine odredbe, istaknuo kako katoli ki biskupi ne mogu podr~ati zakon, koji potvruje na elo odvojenosti akole od crkve i propagira antereligiozni i materijalisti ki odgoj u akolama te ponovio kako pravo sklapanja takvih sporazuma, koji imaju sva obilje~ja konkordata, ima jedino Sveta Stolica. Time su katoli ki biskupi u Jugoslaviji ostali pri svome ranijem stanovniatu, ato je u dr~avnim krugovima izazvalo veliko nezadovoljstvo. Mediji su nakon objavljivanja nacrta Zakona stvarali ozra je podrake od strane svih vjerskih zajednica, osim Katoli ke crkve, a nastavljeni su i napadi na Svetu Stolicu, koja je optu~ivana za mijeaanje u unutarnjo-politi ke prilike u Jugoslaviji. Prilikom izglasavanja Zakona o pravnom polo~aju vjerskih zajednica u jugoslavenskoj Skupatini 22. svibnja 1953. godine, napadima se pridru~io i potpredsjednik savezne vlade i ministar unutraanjih poslova Aleksandar Rankovi, koji je ustvrdio  da je Sveta Stolica na svojoj politi koj liniji, protivnoj novoj Jugoslaviji, htjela podjarmljenima dr~ati i biskupe, guaei im zakonsku samostalnost .  Kona ni tekst Zakona imao je 24 lanka, prema kojima je svim vjerskim zajednicama, bila zajam ena sloboda savjesti i vjeroispovijesti, s tim da je njihova djelatnost morala biti u skladu s Ustavom i zakonima. Vjerskim zajadnicama jam ila se sloboda u vraenju vjerskih poslova i obreda, kao i u izdavanju vjerskog tiska ( l. 3.), dok je lankom 4., odreeno da se vjerska nastava mo~e vraiti samo u crkvenim objektima i omogueno slobodno osnivanje i upravljanje vjerskim akolama za spremanje sveenika. Zakon je zabranjivao zlouporabu vjere u politi ke svrhe, izazivanje ili raspirivanje vjerske netrepeljivosti, mr~nje ili razdora, kao i sprje avanje vjerskih skupova, nastave, obreda ili drugih o itovanja vjerskih osjeaja ( l. 5.). Takoer je odreeno da zbog svojih vjerskih uvjerenja ili pripadnosti nekoj vjerskoj zajednici graani ne mogu biti ograni eni u pravima koja im po zakonu pripadaju ( l. 7). Nadalje, lankom 12. omogueno je slobodno skupljanje priloga u vjerske svrhe u crkvama, hramovima i drugim vjerskim objektima, dok se izvan tih mjesta prikupljanje priloga mo~e vraiti samo uz odobrenje Narodnog odbora (NO-a) kotara ili grada. Odr~avanje litija, procesija i vjerskih obreda izvan vjerskih prostorija, takoer je bilo mogue uz prethodno odobrenje NO-a kotara ili grada ( l. 13.). in kratenja maloljetne osobe mogao se vraiti samo nakon upisa u dr~avnu maticu roenih i to na zahtjev jednog od roditelja ili staratelja, a u slu aju da je dijete starije od deset godina, tra~io se i njegov pristanak ( l. 14.), dok se in crkvenog vjen anja mogao izvraiti tek nakon zaklju enja braka pred nadle~nim dr~avnim tijelom ( l. 15.). Odr~avanje vjerske obuke bilo je zabranjeno u vrijeme akolske nastave, a za njeno pohaanje bio je potreban pristanak oba roditelja ili staratelja, ali i samog polaznika ( l. 19.). Za kraenje pojedinih odredbi, ukoliko nije rije  o krivi nom djelu, zavranim odredbama Zakona predviala se nov ana kazna do 10 000 dinara ili kazna zatvora u trajanju do 15 dana ( l. 21.), no ukoliko je zlouporabom vjerske nastave u injeno krivi no djelo, osim kazni predvienih Krivi nim zakonikom, sud je mogao izrei i zatvaranje vjerske akole u trajanju od jedne do deset godina l. (22.). Iako je Zakon o pravnom polo~aju vjerskih zajednica, kako je vidljivo iz dijela navedenih odredbi, jam io vjerske slobode, stanje na terenu bilo je daleko od o ekivanog, osobito za Katoli ku crkvu, koja je u okolnostima zaoatrenih diplomatskih odnosa izmeu Jugoslavije i Svete Stolice, bila u iznimno teakom polo~aju. Doneseni Zakon komunisti kim je vlastima esto bio protuargument na optu~be Katoli ke crkve o nepostojanju ili guaenju vjerskih sloboda u zemlji, a primjeri njegova kraenja ili neprovoenja, naj eae od strane lokalnih tijela vlasti, tuma ili su se kao sporadi ni izgredi pojedinaca. S druge strane, Katoli ka crkva nije mogla podr~ati zakon, koji je protivno crkvenim propisima, omoguavao dr~avi da zakonodavnim i upravnim putem ureuje pitanja, koja se ti u vjere, udorea, vjerske discipline vjernika, sveenstva i organizacije Crkve, ato je spadalo u isklju ivu nadle~nost Crkve. Time se, prema njihovu stavu, onemoguavala samostalnost Katoli ke crkve u obavljanju vjerskih poslova i obreda, a njen pravni polo~aj u novim okolnostima okarakteriziran je kao  podjarmljenje Crkve po Dr~avi . Meutim, unato  brojnim nesuglasicama i injenici da je sukob na crkveno-dr~avnoj razini bio daleko od rjeaenja, pozitivna strana Zakona o pravnom polo~aju vjerskih zajednica bila je u tome ato su njime Katoli ka crkva, ali i ostale vjerske zajednice, dobile zakonsku osnovu za pritu~be u slu aju ugro~avanja ili kraenja njihovih ustavnih i zakonskih prava, iako e proi joa nekoliko godina prije nego e zajam ena prava i slobode za~ivjeti i na terenu. OPI PRIKAZ CRKVENO-DR}AVNIH ODNOSA NEPOSREDNO NAKON RATA Nakon zavraetka ratnih zbivanja i ulaska partizanskih snaga u Zagreb u svibnju 1945. godine, o ekivali su se prvi potezi predstavnika nove vlasti koji su trebali ozna iti po etak procesa ureenja odnosa s Katoli kom crkvom. Kako je protuvjerska promid~ba u posljednjim mjesecima rata bila osjetno poja ana, ponajviae u smislu iznoaenja novih optu~bi o zlo inima i suradnji pojedinih predstavnika Katoli ke crkve s ustaakim re~imom, bilo je o ito da vlasti ~ele stvoriti takvo ozra je koje e planirane protucrkvene mjere i akte u initi druatveno prihvatljivijima. Dodatno zaoatravanje crkveno-dr~avnih odnosa izazvalo je pritvaranje nadbiskupa Stepinca u razdoblju od 17. svibnja do 3. lipnja 1945. godine. Mjesto i razlozi pritvora razli ito su interpretirani u literaturi, pa tako autori Stella Alexander, Branko Petranovi i Radmila Radi smatraju da se Stepinac u tom razdoblju zapravo nalazio u nekoj vrsti kunog pritvora, u jednoj vili u Zagrebu, kako bi ga zaatitili od mogue osvete srpskih, ~idovskih i romski pripadnika partizanskih jedinica koji su se tada nalazili u gradu. S druge strane, Miroslav Akmad~a iznosi podatak da je Stepinac bio pritvoren u UDB-inoj zgradi u Zagrebu u Jurjevskoj ulici, a kao mogue razloge uhienja isti e:  Moglo bi se zaklju iti da je Tito zatvaranjem nadbiskupa Stepinca htio vidjeti koliko je njegov utjecaj u narodu i Crkvi, te da li e ga uspjeti smekaati i tako privoliti na suradnju s ciljem stvaranja samostalne Katoli ke crkve u Hrvatskoj.  Dok se nadbiskup Stepinac nalazio u pritvoru, 2. lipnja 1945. godine uslijedio je prvi susret predstavnika Katoli ke crkve, odnosno Zagreba ke nadbiskupije s predsjednikom vlade Federalne Hrvatske Vladimirom Bakariem i Josipom Brozom Titom. Zagreba ku nadbiskupiju predstavljao je generalni vikar Franjo Salis-Seewis koji je, u odsustvu nadbiskupa Stepinca, preuzeo sve nadbiskupske ovlasti, a u njegovoj pratnji bili su biskup Josip Lach, kanonici Nikola Bori, Stjepan Bakai i Nikola Kolarek, prof. dr. Andrija }ivkovi, isusovac Karlo Grimm, ~upnik Mijo Selec te provincijali dominikanaca i franjevaca. Razgovoru je prisustvovao i predsjednik Komisije za vjerske poslove msgr. Svetozar Ritig. U svom obraanju Titu biskup Salis-Seewis izrazio je ~elju Katoli ke crkve za suradnjom s vladom u skladu s bo~jim i crkvenim zakonima, te nadu da e vlada poativati na ela slobode savjesti i vjeroispovijesti istaknuta u Deklaraciji Vlade DFJ donesenoj u o~ujku iste godine. U svom odgovoru Tito se takoer osvrnuo na spomenutu Deklaraciju te istaknuo da e jugoslavenska vlada raditi u duhu Deklaracije ato potvruje i injenica da je po dolasku u Zagreb odmah izrazio ~elju da se vidi i razgovara s predstavnicima Katoli ke crkve u Hrvatskoj. U nastavku razgovora, Tito je uputio kritiku na dr~anje Katoli ke crkve u vrijeme rata:  Moram vam rei da ja, kao Hrvat, nijesam bio zadovoljan s dr~anjem jednog dijela katoli kog sveenstva u ovim teakim historiskim momentima, koji su stajali velikih ~rtava. Oprostite mi moju iskrenost, ali ja govorim otvoreno, onako kako mislim: nijesam bio zadovoljan. Navedeni ulomak, ovdje citiran iz beogradske Politike, zanimljiv je po tome ato je prema kasnijim svjedo anstvima Vladimira Bakaria i Milovana ilasa, Titova izjava zapravo glasila  ja kao Hrvat i katolik , no ona je izbrisana i tako izmijenjena objavljena u medijima. Jedinu iznimku predstavljao je Slu~beni vjesnik Zagreba ke nadbiskupije, koji je objavio neizmjenjenu verziju Titova govora, a prema razmialjanju Radmile Radi teako bi bilo povjerovati da bi Zagreba ka nadbiskupija la~nim izvjeatavanjem riskirala izazivanje problema. Tito je svoje izlaganje nastavio osvrnuvai se na utjecaj Svete Stolice isti ui da je  ta instanca uvijek naginjala viae Italiji nego naaem narodu , napomenuvai da bi ~elio da  katoli ka crkva u Hrvatskoj sada, kada postoje svi uslovi za to, ima viae samostalnosti . Nadu u sporazumno ureenje crkveno-dr~avnih odnosa prisutnim predstavnicima Katoli ke crkve pobudio je Titov stav da se pitanja religije i odnosa Crkve i dr~ave ne mogu rjeaavati jednostranim dekretima, jer su oni osueni na propast i mogu samo naatetiti zajednici. Na kraju razgovora predstavnici Nadbiskupije izrazili su ~elju za ato skorijim puatanjem nadbiskupa Stepinca iz pritvora te upozorili na ponaaanje novih vlasti prema sveenicima i vjernicima, isti ui da se zbog grijeha pojedinaca ne mo~e osuivati cijela Katoli ka crkva. Sutradan, 3. lipnja 1945. godine, Stepinac je puaten na slobodu, a ve idueg dana uslijedio je njegov sastanak, najprije s Bakariem, a zatim i Titom. U razgovoru su uglavnom ponovljena na elna stanoviata izre ena dva dana ranije na sastanku s predstavnicima Zagreba ke nadbiskupije, uz Stepin evo naglaaavanje da su razgovori vlasti s biskupima korisni, ali da jedino Sveta Stolica mo~e donositi odluke u ime Katoli ke crkve u Jugoslaviji. Ovakav nepopustljiv stav nadbiskupa Stepinca, kao i veine biskupa u Hrvatskoj, te inzistiranje na izravnim pregovorima Jugoslavije i Vatikana, izazvali su veliko nezadovoljstvo u redovima vlasti. Dr~ali su da su na taj na in katoli ki biskupi prihvatili ulogu pasivnih izvraitelja naloga Svete Stolice ime su joa jednom pokazali svoju  nacionalnu amorfnost , ali i odreeni neposluh prema vlastitoj dr~avi. Posredni ku ulogu u pregovorima izmeu novih vlasti i Katoli ke crkve na sebe je preuzela republi ka Komisija za vjerske poslove, odnosno njen predsjednik msgr. Svetozar Ritig. Kao pobornik ideje jugoslavenskog ujedinjenja, vjerujui kako je partizanski pokret jedina snaga koja je sposobna o~ivotvoriti njegovu ideju, Ritig se 1943. godine priklju io partizanskom pokretu, a nakon zavraetka rata njegov se politi ki anga~man dodatno intenzivirao. Naime, osim ato je bio na elu Komisije za vjerske poslove, Ritig je obnaaao du~nost ministra bez portfelja u hrvatskoj vladi te je bio poslanik u Hrvatskom saboru i Skupatini FNRJ. Zbog svoje politi ke aktivnosti i sudjelovanja u radu komunisti kih dr~avnih tijela, Ritig nije bio osobito omiljen kod veine katoli kih biskupa i sveenstva, a njihov meusobni odnos dodatno e pogoraati i Ritigova izjava:  Znaa, dru~e Tito, sveenstvo je krivo, ono mora initi pokoru , izre ena prilikom ve spomenutog sastanka 2. lipnja 1945. godine. Njegova djelatnost oko sreivanja crkveno-dr~avnih odnosa bila je izuzetno aktivna budui je bio uvjerenja da se mir i meunacionalno jedinstvo u dr~avi nee postii sve dok se ne rijeai pitanje odnosa Katoli ke crkve i komunisti kih vlasti. Unato  Ritigovu zalaganju, rad Komisije za vjerske poslove nije donio zna ajnije pozitivne rezultate i njen je utjecaj s godinama slabio. Razlog tomu le~i u injenici da Katoli ka crkva nikada nije priznavala pravo Komisiji za vjerska pitanja da ju predstavlja u pitanjima crkveno-dr~avnih odnosa, a s druge strane predstavnici vlasti na veinu prosvjeda od strane Komisije nisu davali nikakav odgovor, ili je odgovor bio negativan. No, iako je bio svjestan pogreaaka komunisti kih vlasti u odnosu prema Katoli koj crkvi, Ritig ne samo da se nikada nije oatrije usprotivio takvoj politici, niti je pokazivao naznake mogueg povla enja iz politi kog ~ivota nego je i dalje svesrdno branio postojei komunisti ki sustav, ato, prema Akmad~i, navodi na zaklju ak da je u svom politi kom djelovanju bio sklon oportunizmu. Potaknut Titovom izjavom o sporazumnom rjeaavanju svih pitanja koji se ti u crkveno-dr~avnih odnosa, generalni vikar Salis Seewis uputio je 5. lipnja 1945. godine dopis Predsjedniatvu vlade Federalne Hrvatske. U dopisu je upozorio na neke oblike naruaavanja vjerskih sloboda od strane vlasti: provedba ateisti ke promid~be meu mlade~i, skidanje kri~eva u akolama, uhienja sveenika, zapljena crkvene imovine i sl. Budui da na Salis-Seewisovu predstavku nije bilo odgovora, nadbiskup Stepinac uputio je Bakariu 25. lipnja 1945. novu predstavku, u kojoj je podsjetio na Titovo obeanje i ponovio navode iz prve predstavke o naruaavanju vjerskih sloboda. U mjesecima koji su uslijedili nadbiskup Stepinac u estalo je pisao predstavnicima vlasti, ponajviae predsjedniku Vlade Vladimiru Bakariu. Najvei broj tih predstavki odnosio sa na pitanje najavljivane provedbe agrarne reforme. U jednoj od prvih takvih predstavki, upuenoj 10. srpnja 1945. godine, Stepinac upozorava nadle~ne dr~avne organe vlasti na pogibelj, koja bi Crkvi mogla zaprijetiti provedbom radikalne agrarne reforme, te tra~i da se kod njene provedbe ne dira u crkvenu imovinu. Nakon ato je prijedlog zakona o agrarnoj reformi upuen na izglasavanje Privremenoj Narodnoj Skupatini bez uva~avanja zahtjeva od strane Katoli ke crkve, Stepinac 17. kolovoza 1945. aalje novu predstavku Bakariu i Titu. U njoj, meu ostalim, isti e da Zakon o agrarnoj reformi ima oatru neprijateljsku konvenciju protiv Katoli ke crkve te da predstavlja nepobitni dokaz da je Crkva u Jugoslavijii  postala bezpravna, izlo~ena stalnim udarcima promialjenog sistematskog progona, a sve pod vidom slobode vjeroispovijedanja, slobode savjesti i poativanja privatnog vlasniatva . Dva dana kasnije, 20. kolovoza 1945. godine Stepinac se ponovno osvre na agrarnu reformu, ovaj puta u predstavkama upuenim Privremenoj Narodnoj skupatini i Titu, nakon ega je uslijedio Titov odgovor da je agrarna reforma rezultat raspolo~enja airokih selja kih masa, a ne volja samih poslanika, te da se ne sla~e sa Stepin evim prigovorom da je on neato obeao ato sada nije ispunjeno. Jedan od najoatrijih Stepin evih prosvjeda iz ovog razdoblja upuen predstavnicima vlasti, zasigurno je njegovo pismo Bakariu od 21. srpnja 1945. godine. U tom, prili no dugom pismu, Stepinac iznosi uzroke nezadovoljstva Katoli ke crkve prema politi koj praksi nove vlasti u Hrvatskoj. U prvom dijelu pisma opairno obrazla~e problem velikog broja uhienih sveenika te kritizira nepravednost vojnih sudova u Hrvatskoj, koji svoje presude donose bez presluaavanja svjedoka, tra~ei njihovo ukidanje i osnivanje redovnih graanskih sudova. U nastavku se Stepinac osvre na opstrukciju katoli kog tiska, ukidanje vjerske nastave u akolama, ponaaanje zatvorskih vlasti prema uhienicima, isti ui da se Katoli ka crkva u Hrvatskoj progoni, ali ne javno, nego pod izlikom sreivanja unutarnjo-politi kih problema dr~ave. Na kraju pisma Stepinac je prilo~io podatke Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu u kojima se navode imena 10 sveenika poginulih od NOV-e do 8. svibnja 1945., 12 sveenika osuenih na smrt nakon 8. svibnja 1945. i 40 trenutno zatvorenih sveenika. Stepinac se tijekom kolovoza 1945. u joa nekoliko navrata pismeno obraao Bakariu i to: 2. kolovoza povodom Bakarieva izvjeataja o politi kim prilikama podnesenog Narodnom saboru Hrvatske, 11. kolovoza prosvjedujui protiv reforme nastave i ukidanja vjerske obuke, te 18. kolovoza prosvjedujui protiv nepoativanja katoli kih groblja. Budui da na veinu pisama upuenih predstavnicima vlastima nije bilo odgovora ili su se odgovori svodili na odbacivanje optu~bi o progonu Katoli ke crkve u Hrvatskoj, Stepinac odlu uje da se u razdoblju od 17. do 22. rujna 1945. godine odr~i prvo zasjedanje Biskupske konferencije u novoj dr~avi s ciljem usuglaaavanja stavova i zajedni kog o itovanja katoli kih biskupa u Jugoslaviji o novonastalim crkveno-dr~avnim odnosima. Dr~avne vlasti zahtijevale su neato skorije odr~avanje Biskupske konferencije, o ekujui izraze lojalnosti katoli kih biskupa i pozitivne impulse za daljnje djelovanje. Meutim, postupci predstavnika Katoli ke crkve, posebice nadbiskupa Stepinca bili su u potpunoj opreci Titovim o ekivanjima  uslijedile su brojne predstavke i ~albe protiv najavljivanih zakona, a odr~avanje Biskupske konferencije odgoeno je za sredinu rujna. O igledno je da je u to poslijeratno vrijeme dr~avnim vlastima rjeaavanje crkveno-dr~avnih odnosa bio daleko vei prioritet nego Katoli koj crkvi. Naime, Katoli ka crkve dijelila je mialjenje velikog dijela stanovniatva kako se komunisti ki re~im nee dugo odr~ati, da e vrlo brzo nastupiti preokret i da stoga pritisak prema vlastima treba biti ato ja i. S druge strane, nova je komunisti ka vlast dodatno poja ala nastojanja za ato br~om unutarnjom konsolidacijom re~ima i zbog odreenog meunarodnog pritiska, ponajprije u pogledu pograni nih sporova s Italijom i Austrijom. Biskupska konferencija zapo ela je s radom 17. rujna 1945. godine i na njenom samom po etku biskupi su poslali pismo predsjedniku Titu u kojem iznose prigovore vlastima, ve spomenute u prijaanjim predstavkama. Kako za trajanja konferencije nije stiglo slu~beno o itovanje na upueno pismo, biskupi su 20. rujna sastavili Pastirsko pismo s uputom da se pro ita u svim crkvama diljem zemlje na dan 30. rujna. Kako bi onemoguio vlasti u sprje avanju itanja pisma, Stepinac je tekst pisma dostavio Komisiji za vjerske poslove tek pola sata prije nego ga je sam pro itao u zagreba koj katedrali. U pismu biskupi ponaprije podsjeaju na veliki broj ubijenih, zatvorenih i nestalih sveenika (njih 501). Apelirajui na nepravedna suenja pripadnicima Katoli ke crkve, biskupi isti u:  Time ato uzimamo u zaatitu toliko nevino osudjene sveenike, nikako ne mislimo braniti krivce. Dopuatamo da je bilo i takovih sveenika, koji su se zavedeni nacionalnom strana kom straau ogrijeaili o sveti zakon kraanske pravde i ljubavi, i koji su radi toga zaslu~ili, da odgovaraju pred sudom zemaljske pravde. Moramo medjutim istai, da je broj takovih sveenika viae nego neznatan... U nastavku se biskupi osvru na probleme spomenute i u ranijim Stepin evim predstavkama  obustavu katoli kog tiska, oduzimanje crkvene imovine, zabranu vjeronauka, uvoenje graanskog braka i devastaciju katoli kih groblja. Na kraju pisma biskupi isti u zahtjeve uz napomenu da bez njihova ispunjenja nee doi do sreivanja prilika u dr~avi i ostvarivanja trajnog unutarnjeg mira:  ...tra~imo punu slobodu katoli ke atampe, punu slobodu katoli kih akola, punu slobodu vjeronauka u svim razredima ni~ih i srednjih akola, potpunu slobodu katoli kog udru~ivanja, slobodu karitativne djelatnosti, potpunu slobodu ljudske li nosti i njezinih neotuivih prava, puno poativanje kraanskog braka, vraanje svih oduzetih zavoda i institucija . Pastirsko je pismo doalo u politi ki iznimno osjetljivom trenutku za komunisti ki re~im. Naime, stabilnost Privremene narodne skupatine, sastavljene od lanova KPJ i pripadnika prijeratnih politi kih stranaka, naruaena je ostavkama demokratskog prvaka Milana Grola u kolovozu te ministara Ivana `ubaaia i Juraja `uteja u listopadu 1945. godine. Osim toga, pripremali su se i prvi poslijeratni izbori za Ustavotvornu skupatinu, te je promid~ba za jedinstvo i podraku novim vlastima bila na svom vrhuncu. U tim okolnostima reakcija vlasti na Pastirsko pismo, koje je nesumnjivo pokazivalo da se biskupi nee tako lako pomiriti sa stanjem u zemlji, bila je vrlo oatra i odlu na. Prema njihovom uvjerenju, Pastirsko je pismo imalo za cilj pokretanje protujugoslavenske kampanje u inozemstvu i bilo je u uskoj vezi s poja anom aktivnosti kri~ara, koji su biskupsku poslanicu shvatili kao slu~beni poziv na ustanak protiv narodne vlasti. Kampanja o povezanosti Katoli ke crkve s  kri~arima iala je do te mjere da se sveenstvo optu~ivalo i za aktivno sudjelovanje u organizaciji i opskrbi kri~arskih grupa, a kao centar proustaakih aktivnosti isticali su Nadbiskupski dvor. O Pastirskom pismu o itovao se i sam Tito, koji je biskupima prigovorio:  Zaato gospoda biskupi nisu, recimo, izdali takvu poslanicu i itali je u svim crkvama za vrijeme Pavelia i Nijemaca protiv onih straanih klanja Srba u Hrvatskoj, gdje je izginulo stotine i stotine hiljada ~ena, djece i ljudi? U nastavku isti e da o progonu crkve u Jugoslaviji nema govora, a kao dokaz tomu navodi injenicu da se svi potpisnici pisma i dalje nalaze na slobodi. No, kako bi se u dogledno vrijeme to ipak moglo promijeniti pokazuje kraj Titove izjave:  Ne bih ~elio da se to shvati kao prijetnja, ali du~an sam upozoriti da postoje zakoni koji zabranjuju sijanje aovinizma i razdora i ugro~avanje tekovina ove velike oslobodila ke borbe. Te zakone mora poatovati svako ko ~eli dobra svojoj zemlji.  Objava Pastirskog pisma ozna ila je prijelomni trenutak u daljnjem razvoju crkveno-dr~avnih odnosa. Nakon njega, komunisti kim je vlastima postalo jasno da Katoli ka crkva nee prihvatiti ulogu pasivnog promatra a druatveno-politi ke situacije, ato im je u uvjetima koji su zahtijevali unutarnju stabilnost re~ima bio iznimno veliki udarac. Najodogovorniju osobu za nastanak Pastirskog pisma i dodatno pogoraanje crkveno-dr~avnih odnosa vlasti su vidjele u nadbiskupu Stepincu, koji je, prema njihovom tuma enju, svojim autoritetom predsjednika Biskupske konferencije, utjecao na pojedine, vlastima naklonjene biskupe, da svoj potpis stave na kona an tekst pisma. Upozoravajui na ka~njavanje onih koji ne poatuju zakone, Tito je u svom o itovanju o Pastirskom pismu, izravno najavio mogunost Stepin eva uhienja. Budui da u mjesecima koji su uslijedili nije doalo do opoziva Pastirskog pisma od strane Stepinca, odnosno Biskupske konferencije, a Sveta Stolica takoer je odbila zahtjev jugoslavenskih vlasti za promjenom zagreba kog nadbiskupa, krajem rujna 1946. godine Stepinac je uhien, stavljen pred sud i u politi ki montiranom procesu osuen na 16 godina zatvora s prisilnim radom i gubitkom politi kih i graanskih prava u trajanju od 5 godina. Svjesni nepopustljivosti zagreba kog nadbiskupa u pogledu crkveno-dr~avnih odnosa i injenice da e veina katoli kih biskupa u zemlji, poatujui crkvenu hijerahiju, stati iza svake njegove odluke, vlasti su vjerovale da e Stepin evo uhienje i ka~njavanje biti presudni trenutak u svladavanju opozicije nastale u redovima Katoli ke crkve. No, osim privremenog zatiaja, do ostvarivanja namjera vlasti i poboljaanja crkveno-dr~avnih odnosa nije doalo. A da je objava Pastirskog pisma bila od presudnog zna enja za daljnji tijek dogaaja svjedo i i kasnija izjava samoga Stepinca:  Sve bi oni meni oprostili, samo da nije bilo onoga za njih 'nesretnog' pisma. Pa i to bi mi oprostili da sam ga kasnije opozvao. Ali, oslobodi me Bo~e, takve pameti.  ULOGA AKOVA KOG BISKUPA AK`AMOVIA U CRKVENO-DR}AVNIM ODNOSIMA Nakon ato je ujedinjenjem dviju biskupija, Bosanske i Srijemske, 1773. godine, uspostavljena jedinstvena akova ka ili Bosanska i Srijemska biskupija, zapo eo je proces teritorijalne reorganizacije, koji je imao zna ajne faze tijekom 20. stoljea, a zavraen je tek nedavno. Dekanati sjeverne Slavonije i ju~ne Baranje, koji su do tada bila u sastavu Pe uake biskupije, nakon Prvog svjetskog rata, odnosno 1923. godine, dani su na upravu akova kom biskupu, kao apostolskom administratoru. Kada je uspostavom NDH 1941. godine podru je ju~ne Baranje pripojeno Maarskoj, baranjske su ~upe ponovno doale pod crkveno-administrativnu upravu generalnog vikara Pe uake biskupije, ato je potrajalo sve do 1953. godine kada je dekretom Svete Stolice uprava nad 17 baranjskih ~upa vraena apostolskom administratoru akova ke i Srijemske biskupije. Do kona nog pripojenja dekanata sjeverne Slavonije i ju~ne Baranje doalo je 1971. godine, kada je nadle~nost akova ke i Srijemske biskupije uspostavljena na ukupno pet arhiakonata  Katedralni, Brodski, Podravsko-baranjski, Gornjo-srijemski i Donjo-srijemski. Osim toga, 1963. godine dolazi i do promjene slu~benog naziva biskupije kada je na molbu Biskupskog ordinarijata naziv Bosansko-srijemska biskupija sa sjediatem u akovu, promijenjen u akova ka ili Bosanska i Srijemska biskupija. Uz spomenute teritorijalne promjene, akova ka se biskupija sredinom 20. stoljea naala u srediatu intenzivnih druatveno-politi kih gibanja, kao ato su promjene politi kih sustava, velike demografske promjene i ratna zbivanja, budui se glavnina zavranih ratnih operacija s kraja 1944. i prve polovice 1945. godine odvijala upravo na njenom podru ju. S ciljem utvrivanja stanja u ratom pogoenim ~upama akova ke i Srijemske biskupije, tijekom prvih poslijeratnih mjeseci, na tra~enje Biskupskog ordinarijata u akovu, ~upnici aalju izvjeaa o prilikama u svojoj ~upi, osvrui se na broj ~upljana, stanje ~upne crkve, ~upnog doma i gospodarstva. Navedena izvjeaa svjedo e o iznimno teakom materijalnom stanju veine ~upa, koje zbog ratnih zbivanja tijekom jeseni 1944. godine nisu bile u mogunosti zasijati potrebne poljoprivredne kulture. U takvim okolnostima ~upnici su ostali bez stalnog izvora prihoda, a njihovo je daljnje uzdr~avanje ovisilo o dobrovoljnim prilozima ratom osiromaaenih ~upljana. O tome govori i izvjeae rumskog ~upnika Ivana Kunera upueno Biskupskom ordinarijatu 5. svibnja 1945. godine:  Iaao sam medju svoje vjernike skojima sam pro~ivio najte~e dane svoga ~ivota i rekao im ako hoe imati sveenika da ga moraju uzdr~avati. Oni su nato pristali i skupili su za Bo~i kao i za Uskrs, neato u ~ive~nim namirnicama i u novcu ato smo podijelili: ja, orguljaa i zvonar. Sada daju vjernici 2 dinara mjese no i to onda podijelimo, a neato uzimamo iz crkvene kase.  Normalizaciju vjerskog ~ivota dodatno su ote~avale i poteakoe u prometu, osobito ~eljezni kom, zbog ega pojedini ~upnici nisu bili u mogunosti posjeivati svoje filijalne crkve i odr~avati bogoslu~ja. Osim toga, akova ka i Srijemska je biskupija bila suo ena i s velikim broj upra~njenih ~upa, kojih je prema podacima iz 1945. godine bilo 34, ato je inilo gotovo treinu ukupnog broja ~upa. Razlog tomu dijelom je u prethodno navedenim ~upnim neprilikama, a dijelom u injenici da je odreeni broj sveenika, uslijed ratnih zbivanja, izbjegao iz svojih ~upa, dok je znatan dio njih stradao tijekom posljednjih mjeseci rata ili su, naaavai se u nemilosti novih vlasti, nasilno odvedeni iz svojih ~upnih domova. Jedna od posebitosti akova ke i Srijemske biskupije svakako je bila i njena teritorijalna nadle~nost, koja je obuhvaala grani no podru je sa Srbijom kao i dio podru ja u Srbiji, odnosno Autonomnoj pokrajini Vojvodini. Zbog izuzetne vjerske i nacionalne heterogenosti tih pograni nih dijelova, uspostava komunisti ke vlasti na tom je podru ju bila neato druga ija od uobi ajene prakse. Naime, u listopadu 1944. godine, prema Titovoj naredbi uspostavljena je Vojna uprava za Banat, Ba ku i Baranju, s ciljem ato hitnije normalizacije prilika u tim krajevima i stvaranja uvjeta za  redovno funkcionisanje narodne demokratske dr~avne vlasti . U obrazlo~enju, objavljenom mjesec dana kasnije, isti e se kako u tim krajevima ~ivi veliki broj Nijemaca i Maara te da  usled velikog broja tih neprijateljskih elemenata, koji ~ive u naaoj sredini, naaa narodna vlast nije mogla odmah da ima onaj autoritet koji bi trebala i morala da ima. (...) Sve te zadatke teako bi mogla da izvrai narodna vlast i zbog svega toga uvedena je u ovim naaim krajevima Vojna uprava.  U takvim uvjetima dvostruke organizacije vlasti, vojne i civilne, zadaa Katoli ke crkve u o uvanju nacionalnog i vjerskog identiteta naala se na dodatnom iskuaenju. O tijeku uspostave komunisti ke vlasti i raspolo~enju lokalnog stanovniatva najviae saznajemo iz politi kih izvjeaa ni~ih tijela vojnih ili civilnih vlasti na terenu, upuenim nadle~nim instancama, u kojima je u nekoliko navrata istaknuto kako hrvatsko stanovniatvo u Slavoniji pokazuje odreeno nepovjerenje prema novim vlastima, te da nisu uvjereni  da se sada u ovim danima zapravo prvi puta u svojoj historiji raa zaista sretna i slobodna domovina Hrvatska . Takoer se spominju i u estale plja ke kua i trgovina od strane vojnih jedinica, koje su zbog takvog postupanja ostavile loa dojam kod lokalnog stanovniatva i upozorava se da takvi  slu ajevi bacaju loau sliku na naau vojsku, ote~avaju politi ki rad u narodu i odbijaju mase od nas . Nepovjerenje prema predstavnicima novih civilnih i vojnih vlasti s lokalnim je stanovniatvom dijelila i Katoli ka crkva, budui je zaokret u druatvenom, kulturnom i politi kom ~ivotu, kao posljedica uspostave komunisti kog re~ima 1945. godine, doveo i do znatnih promjena u crkvenom i vjerskom ~ivotu, koje su odredile daljnji tijek dogaaja na crkveno-dr~avnoj razini. S ciljem njihova rasvjetljavanja, kao i razumijevanja crkveno-dr~avnih odnosa u novim okolnostima na podru ju jedne biskupije, prije svega, od neophodne je va~nosti protuma iti osnovne zna ajke odnosa glavnih protagonista, biskupa i predstavnika dr~avne vlasti. Budui je u razdoblju koje je predmetom ovoga istra~ivanja, sredianja osoba iz redova viaeg katoli kog sveenstva na podru ju akova ke i Srijemske biskupije bio, u prvom redu, biskup Antun Akaamovi, a kasnije i njegov pomoni biskup i nasljednik biskup Stjepan Buerlein, u nastavku teksta viae e rije i biti upravo o njihovom sudjelovanju i ulozi kao akova kih biskupa u oblikovanju crkveno-dr~avnih odnosa. Antun Akaamovi roen je u Gar inu pokraj Slavonskog Broda 1875. godine. Pu ku akolu zavraio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Vinkovcima, gdje je i maturirao. Studij bogoslovije zavraio je u akovu, gdje je i zareen 1899. godine. Prvu slu~bu, onu kapelansku, obnaaao je u Drenju, a zatim u akovu. U razdoblju od 1901. do 1920. godine obnaaao je razne slu~be  prefekta Dje a kog sjemeniata u Osijeku, profesora Visoke bogoslovne akole za moral i pastoral, ekonoma sjemeniata, lana Biskupske konzistorije te rektora Biskupskog bogoslovnog sjemeniata. akova kim biskupom imenovan je 11. lipnja 1920. godine, a posveen po zagreba kom nadbiskupu Antunu Baueru 29. lipnja 1920. godine. Tri godine kasnije, Akaamovi je na upravu, kao apostolski administrator, dobio i dva dekanata sjeverne Slavonije, koji su do tada bili sastavni dijelovi Pe uake biskupije. Slu~bu akova kog biskupa i apostolskog administratora sjeverne Slavonije, Akaamovi je obnaaao sve do 1942. godine. Naime, te je godine, iz nepoznatih razloga, Akaamovi Svetoj Stolici podnio ostavku na navedene slu~be. Rjeaenje Svete Stolice uslijedilo je nakon aest tjedana, a Akaamovieva je ostavka djelomi no prihvaena te je razrijeaen du~nosti rezidencijalnog biskupa i imenovan apostolskim administatorom akova ke i Srijemske biskupije s naslovom titularnog biskupa  Episcopus Augustopolitanus in Phrygia . Tom odlukom akova ka i Srijemska je biskupija ostala bez rezidencijalnog biskupa, a upravljanje biskupijom preko apostolskog administatora zadr~alo se iduih 17 godina, odnosno do 1959. godine kada je za novog akova kog biskupa imenovan Stjepan Buerlein. U jednom od prvih pisama upuenih po zavraetku rata Svetozaru Ritigu, Akaamovi se osvre i na navedene promjene u upravi biskupije. U njemu Akaamovi odgovara Ritigu na njegovu tvrdnju da je  u injena nepravda i moli ga da niata ne poduzima. Nadalje isti e:  Meni nije od Sv. Stolice u injena nikakva nepravda. Volenti non fit injuria. Povod i uzrok moje demisije na biskupiji objasnit u ti ustmeno, to se pismeno ne mo~e to no opisati. Ja jedva ekam zgodan as, kada u Sv. Ocu javiti da viae ne mogu. Star sam 70 god. te obtereen boleau zglobnog reumatizma.  Iz navedenog pisma mo~e se naslutiti da su osim zdravstvenog stanja i poodmakle ~ivotne dobi postojali i neki drugi, ozbiljniji razlozi njegove ostavke o kojima Akaamovi nije ~elio pisati. Mogue pojaanjenje mo~e se pronai u jednom od kasnijih pisama Ritigu, upuenom u rujnu 1952. godine, u kojem Akaamovi kao razloge svoje ostavke, uz zdravstvene probleme, navodi i  oatre oprijeke sa tadanjim re~imom . Je li bila rije  o na elnom neslaganju s politikom ustaakog re~ima ili nekom konkretnom slu aju, nije nam poznato, ali je o ito da su razlozi Akaamovieve ostavke bili dijelom i politi ke prirode. Za razliku od veine katoli kih biskupa u Hrvatskoj, Akaamovi je po zavraetku rata zauzeo pozitivan stav prema novouspostavljenoj Federativnoj Jugoslaviji na elu s KPJ. U razgovoru sa ~upnikom iz srijemskog sela Golubinci, Petrom Masniem, koji je kasnije objavljen i u listu Slobodna Vojvodina, Akaamovi ulazak partizana u grad akovo opisuje kao  historijski dan kada su se svi uvjerili  kako su izmialjenje svakovrsne strahovite la~i koje je o naaoj herojskoj vojsci i njenom rukovodstvu airio okupator putem radija i atampe . Osvrui se na susret Tita i Bakaria s predstavnicima Katoli ke crkve iz Zagreba ke nadbiskupije po etkom lipnja 1945. godine, Akaamovi isti e  da mo~emo imati puno povjerenje u naae dr~avno rukovodstvo na elu s maraalom Titom . Na kraju dodaje:  Kako je naa narodni heroj narode Jugoslavije vodio u borbi za slobodu tako nam je ~iva ~elja da naae narode mudro vodi u izgradnji i obnovi naae opustoaene zemlje u duhu bratstva i jedinstva naaih naroda. U tome visokom dr~avni kom poslu naae sveenstvo i vjernici naae biskupije e ga savjesno pomagati i na tom putu slijediti.  U skladu s navedenom izjavom Akaamoviev stav prema komunisti kim vlastima i u iduim je godinama bio u znaku spremnosti za rad na sreivanju crkveno-dr~avnih odnosa. Da je bio jedan od rijetkih biskupa, koji je bio u dobrim odnosima i spreman na suradnju s komunisti kim re~imom, svjedo i i izvjeae hrvatske vjerske komisije Saveznoj komisiji za vjerska pitanja u kojem stoji da su s  Komisijom suraivali rijetki biskupi kao ato su biskup aibenski Jerolim Mileta, biskup senjski Viktor Buri i biskup akova ki Antun Akaamovi.  S druge strane i same su vlasti simpatizirale Akaamovia zbog njegovog pozitivnog dr~anja prema novom druatveno-politi kom poretku, ato je vidljivo i iz podatka da su predstavnici Komisije za vjerska pitanja ak tri puta posjetili Akaamovia, ato nije bila uobi ajena praksa, jer su predstavnici Katoli ke crkve uglavnom bili pozivani u Komisiju. Naklonost vlasti prema akova kom biskupu mogla bi se dijelom objasniti i injenicom da je Akaamovi bio na elu biskupije koja je predstavljala Strossmayerovo naslijee, na ije su se jugoslavenstvo komunisti ke vlasti esto pozivale, nastojei uvjeriti javnost kako je upravo komunisti ki re~im ostvario Strossmayerovu ideju jugoslavenstva. Upravo je zbog toga i sam Akaamovi esto u svojim predstavkama, upuenim nositeljima vlasti, spominjao biskupa Strossmayera, nastojei na taj na in udobrovoljiti vlasti i osigurati pozitivan odgovor. Kada je povodom svog 84. roendana odlikovan jednim od najveih dr~avnih odli ja, Ordenom bratstva i jedinstva, Akaamovi se u zahvalnom govoru takoer osvrnuo na velikog akova kog biskupa, istaknuvai:  Ja sam nasljednik velikoga biskupa Strossmayera.(...) Ja sam imao baatiniti i uvati ideologiju Strossmayerovu. Ja sam ju doista uvao i njegovao. (...) `to je Strossmayer zamislio to je Maraal Tito ostvario i u inio svojinom jugoslavenskih naroda. Bratstvo i jedinstvo je danas snaga i slava nekada pocijepanih Jugoslavena. Drugi razlog je u tome ato je Maraal Tito nacionalnu politiku Jugoslavije postavio na temelje podpune ravnopravnosti.  Akaamoviev afirmativan odnos prema komunisti kim vlastima mo~e se ia itati i iz njegovih novogodianjih estitki upuenih Titu i ostalim visokim partijskim du~nosnicima kao ato su Vladimir Bakari i Ivan Ribar. U njima se Titu obraa kao  narodnom heroju ,  ujedinitelju naroda ,  voljenom vodji ,  dr~avniku sna~ne energije , a Bakariu i Ribaru kao  visokom predstavniku naae narodne vlasti ,  prvoborcu u krvavoj borbi i slavnoj pobjedi . `aljui pozdrave iz  `trosmajerovoga grada , Akaamovi izra~ava ~elje za ato uspjeanijim rodoljubnim dr~avni kim radom u predstojeoj godini. Vrlo va~an imbenik u odnosima izmeu Akaamovia i komunisti kih vlasti bilo je i njegovo prijateljstvo s predsjednikom republi ke Komisije za vjerska pitanja msgr. Svetozarom Ritigom, koji je, kao i Akaamovi, bio rodom iz Slavonskog Broda. Njihovo poznanstvo i prijateljstvo trajalo je dugi niz godina, a ponajbolje se mo~e pratiti iz opse~ne korespodencije nastale nakon 1945. godine. Prou avajui njihovu meusobnu prepisku mo~e se zaklju iti kako su Akaamovievi dobri odnosi s vlastima velikim dijelom i rezultat njegova prijateljstva s Ritigom, koji je zahvaljujui svom politi kom polo~aju posredovao i zalagao se u svim va~nijim pitanjima za akova ku i Srijemsku biskupiju i biskupa Akaamovia. Budui da su se u svojim pismima Akaamovi i Ritig osvrtali na gotovo sva aktualna zbivanja i probleme vezane za crkveno-dr~avne odnose, iz njih se mo~e ia itati i kakav je bio odnos akova kog biskupa prema zagreba kom nadbiskupu Stepincu. Tako u jednom pismu poslanom Ritigu krajem 1945. godine Akaamovi vrlo kriti ki govori o Stepincu njegovom obnaaanju nadbiskupske du~nosti:  Dr Bauer je oko sebe imao stalno umne mu~eve sveenike i civilite. Dr. Stepinac imade neuke mladie i opatice. Nije dakle udo da je upao u takav o ajan polo~aj da ga braniti ne mo~emo. To je jedan diplomatski zapletaj, ipak je jedini izlaz da to rieai sv. Stolica, pa makar i detronizacijom Dr. Stepinca. Joa je bolje, da sam abdicira, ako se osjea krivim ili da se dr~avnicima ispri a ako nije njegova subjektivna krivnja.  Iako je iz ovoga navoda vidljivo da Akaamoviev osobni stav o zagreba kom nadbiskupu nije bio najpovoljniji, njihov je slu~beni odnos bio na zadovoljavajuoj razini i Akaamovi je, poatujui crkvenu hijerarhiju, podr~avao odluke vrhovnog poglavara Katoli ke crkve u Hrvatskoj. To je ponajbolje izra~eno u Akaamovievim pismima Ritigu neposredno nakon odr~avanja Biskupske konferencije u rujnu 1945. godine i objave Pastirskog pisma. U pismu od 23. rujna 1945. godine, dakle samo tri dana nakon objavljivanja Pastirskog pisma, Akaamovi, koji je bio meu njegovim potpisnicima, osvre se na odr~anu konferenciju i donesene zaklju ke:  Iz svega smo razabrali, da niti Savezna Vlada Beograda niti Federal. Vlada Hrvatske nema dobre volje za sporazumno sredjenje dobrih odnoaaja izmedju Crkve i Dr~ave. Kao razloge tomu navodi izuzetno nepovoljan materijalni polo~aj sveenika i biskupa, ija je sudbina zbog toga neizvjesna te upozorava na injenicu da Savezna komisija za vjerske poslove u Beogradu joa uvijek nije zapo ela s radom, nazivajui to  varkom Beogradskih krugova . Nadalje kao klju ne probleme u crkveno-dr~avnim odnosima spominje degradaciju vjerske nastave u akolama, odvraanje mladih od Crkve, uvoenje civilnog braka, agrarnu reformu i postojanje logora u kojima je zatvoren veliki broj Hrvata-civila, ali i sveenika. Na kraju pisma Akaamovi komentira i Ritigov odnos sa Stepincem:  Razo arao sam se kada sam opazio toliku udaljenost i zategnutost izmedju Nadbiskupa i Tvoje Presvijetlosti. Ovo se mora popraviti. Ti se po svojem polo~aju moraa kadgod i navinuti da mu dadea sugestije za crkveno politi ke poslove, jer on takvih sveenika kraj sebe ne imade.  Iako se Akaamovi u pojedinim trenucima nije libio uputiti kritiku predstavnicima komunisti kog re~ima u pogledu rjeaavanja crkveno-dr~avnih odnosa, ton njegovih okru~nica i pisama uglavnom je odra~avao pomirljivost i nadu da se odnosi izmeu Katoli ke crkve i dr~ave mogu urediti na obostranu korist, uz isticanje osobne spremnosti da u tome pomogne. Moglo bi se zaklju iti da je Akaamovi kao sveenik i biskup osjeao i uviao svu te~inu polo~aja Katoli ke crkve u Jugoslaviji, ali da je u svojoj kritici postojeeg re~ima bio vrlo oprezan i nikada nije prelazio granicu koja bi mogla dovesti do naruaavanja njegovih odnosa s vlastima. Potvrdu ovoga zaklju ka mo~emo pronai i u ranije spomenutom pismu Ritigu u kojem Akaamovi, na tragu Pastirskog pisma, iznosi primjedbe na ra un dr~avnih vlasti i njihove politike prema Katoli koj crkvi, ali na kraju izra~ava svoju zabrinutost zbog mogue negativne reakcije:  Ja se bojim, da e naa memorandum Maraalu biti shvaen kao obtu~nica Re~ima i da e nas prikazati kao da smo na liniji opozicije, ali je sigurno da drugo ne ~elimo nego mir i sklad izmedju Crkve i Dr~ave.  Unato  dobrim odnosima s novom vlaau, bilo je i onih koji nisu bili naklonjeni Akaamoviu smatrajui ga suradnikom ustaakog re~ima. Posebno je zanimljiva injenica da se u djelu Viktora Novaka Magnum crimen, objavljenom 1948. godine, u kojem autor na viae od tisuu stranica progovara o Katoli koj crkvi, Vatikanu i njihovom  protunarodnom djelovanju kroz cijelo 20. stoljee, uz zagreba kog nadbiskupa Stepinca najviae spominje upravo biskup Akaamovi. To se ponajprije odnosi na Akaamovievo dr~anje tijekom Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg, prema njegovom tuma enju, kao i zagreba ki nadbiskup  dao primjer svome kleru kako treba da se slu~i NDH . Novak takoer spominje i pojedine Akaamovieve okru~nice u kojima otvoreno govori protiv NOP-a i zagovara prijelaze pravoslavnog stanovniatva na katoli ku vjeru. Opisujui njegovo ponaaanje nakon uspostave komunisti kog re~ima 1945. godine, Novak Akaamovia naziva  politi kim kameleonom , koji svoje stavove prilagoava trenutnoj politi koj situaciji. S tim u vezi isti e kako je u vrijeme bivae Jugoslavije govorio o  monoj i nesalomljivoj Jugoslaviji , da bi se zatim stavio u slu~bu ustaakog re~ima, a kona nu  transformaciju do~ivljava po zavraetku rata. U prilog Akaamoviu nije iala ni injenica da je bio potpisnik biskupske poslanice od 24. o~ujka 1945. godine, koju su komunisti ke vlasti tuma ile kao otvoreno podr~avanje ustaakog re~ima. U pismu Ritigu od lipnja 1945. godine, Akaamovi isti e da nije bio pozvan ni na kakvu istragu u vezi poslanice, koja je prema njegovim rije ima,  radi strahovitog zbivanja u zemlji bila potrebna . Napominje kako poslanica nije u opreci s NOP-om, jer ne govori o NDH, nego o  vlastitoj dr~avi , koja je osigurana i u Fedrativnoj Jugoslaviji. Do nesporazuma je doalo jer je list Hrvatski narod objavio neto nu verziju teksta, te da se jedini izvorni tekst nalazi u Katoli kom listu, iz kojega je jasno vidljivo da poslanica nije usmjerena protiv partizanskog pokreta, nego protiv svih neodgovornih elemenata meu partizanima, etnicima i ustaaama. Unato  navedenim Akaamovievim tvrdnjama i navodima u poslanici u kojima se govori o zlo incima  s bilo koje strane i potrebi njihova ka~njavanja, neosporna je injenica kako se o~ujska poslanica prije svega odnosila na partizane i komuniste, koje se u poslanici naziva neprijateljima Katoli ke crkve i pristaaama  materijalisti kog komunizma . Iako Akaamovi u pismu tvrdi da nije upoznat s istragom u vezi spomenute poslanice, o ito je postojala odreena bojazan od mogueg uhienja, ato je zasigurno poja alo i pritvaranje nadbiskupa Stepinca u svibnju 1945. godine. O tome izvjeatavaju i partijske organizacije iz akova u kojima stoji kako biskup Akaamovi  neprestano oblijee njihove ustanove zbog straha od uhienja:  Sam biskup kad je do uo preko naaih novina da ga napadamo ato je potpisao prosvjed katoli kih sveenika protiv NOB-a, doaao je u Komandu mjesta Djakovo sa nekim podacima kako se on za vrijeme Jugoslavije izjaanjavao za federaciju i poslije u razgovoru je rekao da se nadao da e biti uhapaen svakog asa od naae strane.  U jesen 1945. godine kod Dr~avnog tu~itelja u Slavonskom Brodu podignuta je tu~ba protiv Akaamovia i to od strane ~upnika iz Gundinaca Mirka Gazivode i joa nekolicine potpisnika, u kojoj su u 12 to aka navedena navodna biskupova djela protiv NOP-a. U pismu Ritigu od 15. studenog 1945. godine Akaamovi isti e da je rije  o ~upniku koji se za vrijeme rata propio, a prilikom premjeataja u drugu ~upu poveo je ne iju ~enu, zbog ega ga je cijela obitelj tu~ila. Zbog takvog ponaaanja, nakon brojnih opomena, Akaamovi je suspendirao Gazivodu na 6 mjeseci, koji je tom prilikom dobio namjeatenje kod Dr~avnog tu~itelja u Slavonskom Brodu. Tra~ei od Ritiga da istra~i slu aj i o svemu ga obavijesti, napominje da protiv NOP-a nije u inio niata nepravilno i da e, ako je potrebno, osobno doi u Zagreb i dati svoje objaanjenje. Da je biskup Akaamovi neposredno nakon zavraetka Drugog svjetskog rata bio pod odreenom prismotrom dr~avnih vlasti dokazuju i spisi Slu~be dr~avne sigurnosti, u kojima su sadr~ani dokumenti i izjave o njegovu dr~anju tijekom ustaakog re~ima. Meu njima nalazi se slu~beni Akaamoviev dopis upuen u lipnju 1942. godine Dr~avnoj komisiji Hrvatskog dr~avnog muzeja s popisom dvadeset pravoslavnih crkava, koje su na podru ju akova ke i Srijemske biskupije pretvorene u katoli ke, kao i obrazac prijedloga za njegovo odlikovanje veleredom sa zvijezdom uz obrazlo~enje:  Za predanu suradnju s dr~avnom vladom i dr~avnim oblastima u svim narodnim i vjerskim pitanjima svoje biskupije.  Osobito je zanimljivo pismo biskupa Akaamovia upueno ~upniku iz Cerne }ivku Kalajd~iu, u kojem se, o ito na ~upnikov upit, osvre na problem koriatenja crkve i ostalih bogoatovnih objekata od strane ustaake i njema ke vojske. Akaamovi napominje da je okru~nicom Biskupskog ordinarijata odreeno da se vjerskim objektima vojska ne mo~e koristiti  kao bunkerom niti se u nju smije unositi oru~je u svrhu obrane mjesta, no da osim toga postoje i odredbe Poglavnika NDH, koje dopuataju  da vojni ka vlast i svaka redarstvena vlast u zemlji mogu za ratne svrhe rekvirirati svaki objekt, koji se tima vlastima poka~e potreban za ratne svrhe, to jest za obranu mjesta ili za nastanbu ili za prevoz vojske . U nastavku Akaamovi navodi primjere pojedinih ~upa na podru ju biskupije, koje su morale dio svojih prostorija ustupiti vojnim vlastima, koje su im nakon njihova odlaska vraene. Takoer navodi i kako je sam Ordinarijat, prilikom partizanskog napada na akovo, vojsci ustupio gotovo cijelu zgradu sjemeniata, kao i vei dio biskupskog dvora, napominjui kako  ratno vrieme i obrana Nezavisne Dr~ave Hrvatske iziskuju od svakoga nas najvee ~rtve . U skladu s tim odredbama, Akaamovi pojaanjava ~upniku Kalajd~iu da se ne mo~e  bezrazlo~no opirati tome, da vojnici, koji brane Cernu za nastambu izaberu i jednu ~upnu gospodarsku zgradu, jer e ju u protivnom vojska silom zauzeti te da je za njega, a i ~upu najbolje, da se problem smjeataja vojnika rijeai dogovorom. Na kraju pisma Akaamovi apelira na ~upnika da postupa u skladu s njegovim naputkom, jer se njime osigurava zaatita crkvenih objekata, ali i ostalih svetih mjesta od ratnih zbivanja i prolijevanja krvi, a da pri tome  predstavnik ~upe ne pokazuje indispoziciju prema svojoj rodoljubnoj vojsci . Nepunih godinu dana kasnije, isti ~upnik, }ivko Kalajd~i, na sasluaanju pred povjerenstvom Odjeljenja za zaatitu naroda (OZN), potpisao je izjavu u kojoj je naveo da je u svibnju 1941. godine polo~io ustaaku zakletvu isklju ivo po nareenju biskupa Akaamovia, kao ato su to morali u initi i svi ostali sveenici na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Takoer je istaknuo da  nikada nije bio oduaevljen za ustaaki pokret te da je viae puta doaao u sukob s Nijemcima, zbog ega je dobio ukor od biskupa Akaamovia, uz upozorenje da mora  sve poduzeti ato se ti e interesa Nijemaca i ustaake vojske . Ovdje je svakako potrebno upozoriti na mogunost prisilnog iznuivanja priznanja, ato je bila jedna od uobi ajenih metoda jugoslavenskih sigurnosno-obavjeatajnih slu~bi, osobito u zavranim etapama rata, i ato svakako dovodi u pitanje istinitost ove, ali i brojnih sli nih izjava. No, unato  dvojbenoj vjerodostojnosti, navedeni dokumenti izuzetno su zna ajni za prou avanje ove problematike jer se na temelju njih bez sumnje mo~e zaklju iti kako je komunisti kom re~imu bilo izuzetno stalo do toga da doznaju i prikupe kompromitirajue detalje i izjave o Akaamovievu dr~anju tijekom rata, te da je njihovo daljnje postupanje prema akova kom biskupu, kao i mogunost pokretanja istrage, ponajprije ovisilo o njegovom stavu prema novouspostavljenom druatveno-politi kom poretku. Na isti na in trebaju se tuma iti i izjave sveenika akova ke i Srijemske biskupije ure (uke) Maria, koje su takoer sadr~ane u dokumentima SDS-a, a nastale su neposredno nakon zavraetka rata. Prije svega, va~no je napomenuti da je Mari u zajedni kom procesu s nadbiskupom Stepincem osuen na kaznu liaenja slobode s prisilnim radom u trajanju od pet godina, no na slobodu je puaten ve tijekom 1947. godine i to na intervenciju biskupa Akaamovia. U referatu pod nazivom  Rad i protunarodna djelatnost biskupa akova kog dra Antuna Akaamovia , Mari u najveem dijelu govori o Akaamovievu biskupovanju u razdoblju rata, odnosno njegovim politi kim stavovima u vrijeme ustaakog i kasnije komunisti kog re~ima, ali se takoer osvre i na okolnosti njegova imenovanja akova kim biskupom 1920. godine, kao i na odnos prema vlastima Kraljevine Jugoslavije. Na samom po etku, Mari opisuje Akaamovia kao osobu s najaarenijom politi kom proaloau, od svih njemu poznatih ljudi, obrazla~ui to sljedeim rije ima:  Koliko je bilo vlada u bivaoj Jugoslaviji, toliko se puta i on politi ki mijenjao i jednako oduaevljeno uz sve pristajao. Prema njegovim tvrdnjama, Akaamovi je prije, kao i za vrijeme Prvog svjetskog rata, bio  oduaevljeni pristalica Stranke prava, no po osnivanju Kraljevine Jugoslavije,  promijenio je svoje politi ko dr~anje i zaplivao u oportunisti ke vode , podr~avajui onu stranku, koja ga je zagovarala kao kandidata za akova kog biskupa. U nastavku navodi najzna ajnija obilje~ja njegove biskupske slu~be u meuratnom razdoblju, este posjete beogradskim politi kim krugovima, brojne prijeme politi kih i vojnih du~nosnika u akovu te nastojanje da u svemu bude nalik svom prethodniku, biskupu Strossmayeru, osobito u pitanju jugoslavenstva. Njegovo ponaaanje kao biskupa, osobito neposredno nakon imenovanja, Mari je okarakterizirao kao  magnatsko , opisujui Akaamovieve posjete selima diljem biskupije, pri emu je prisutnima  dijelio aakom i kapom . Zbog svoje dare~ljivosti i izuzetnih socijalnih i govorni kih sposobnosti, nastavlja Mari, Akaamovi je vrlo brzo stekao simpatije vjernika. No, nakon izbijanja afere o pronevjeri novca Biskupskog vlastelinstva od strane njegova upravitelja Milana Hr~ia, Akaamovieva je popularnost u narodu, osobito u akovu, splasnula, zbog ega je, prema Marievom iskazu, izbjegavao izlaske iz biskupskog dvora, osim u slu aju slu~benih priredbi, a zapo ela su i govorkanja o njegovim navodnim kartaakim dugovima u Beogradu. Osim toga, Mari isti e kako je i dijecezansko sveenstvo bilo protiv njegova ponaaanja, navodei izjavu jednog od sveenika:  ...on je kao grani arski gazda  puzav pred vlastima i pretpostavljenima, a tiranin prema sebi podle~nima . Nezadovoljstvo katoli kih vjernika ponajviae je raslo i zbog Akaamovieve principijelne podrake prosrpskim vladinim strankama, pri emu Mari navodi primjer izbora iz 1938. godine kada je suprotno od veine hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, Akaamovi glasao za Milana Stojadinovia. Budui se Mari u razdoblju od 1939. do 1942. godine nalazio na studiju u Rimu, okolnosti uspostave NDH, kako navodi dalje u tekstu, poznati su mu iz pri anja njegovih kolega i poznanika. Tako navodi da je po povratku u biskupiju uo kako je nakon dolaska ustaaa na vlast upravo Akaamovi bio prvi biskup, koji je pozvao sveenstvo da polo~i zakletvu novoj vlasti i Poglavniku NDH, nakon ega je u Zagreb poslao jednog kanonika da u ime cjelokupnog sveenstva, kao i njegovo osobno,  izrazi punu odanost novom dr~avnom poglavaru i novoj vlasti . Nadalje, Mari isti e kako je u navedenom razdoblju Akaamovi koristio svaku priliku da se pred ustaakim vlastima poka~e kao odan i revan graanim, osobito u pogledu pokatoli enja pravoslavnog stanovniatva, zbog ega je jednom prilikom doaao i u osobni sukob s biskupom. U vezi ovog slu aja napisana je i posebna izjava, u kojoj je Mari optu~io biskupa Akaamovia zbog prisiljavanja na sudjelovanje u prevoenju pravoslavnog stanovniatva iz mjesta Pau je i enkovo na katoli ku vjeru. Kada je iznio svoje protivljenje praksi vjerskih prijelaza, Mari tvrdi da mu je Akaamovi zaprijetio da e ga, u slu aju neizvraavanja njegovih naloga, kazniti radi neposluanosti. Unato  svim iznesenim prigovorima protiv biskupa Akaamovia, Mari ipak priznaje kako je svoje veze s njema kim asnicima tijekom rata biskup uvelike koristio, zauzimajui se za ljude osumnji ene za suradnju s partizanima:  Kadgod bi akov ani bili zatvoreni, dolazili su biskupu, da bi intervenirao za njih. I on je to uvijek najspremnije inio, uz vlastite neugodnosti i predbacivanja, da je i on partizanofil. (...) Mislim, da mu mnogi akov ani mogu zahvaliti  uz ostale koji su se zauzimali  svoju slobodu, pa mnogi i svoj ~ivot. Po etkom 1945. godine, kada je kapitulacija Njema ke, a s njom i NDH, bila sve izvjesnija, prema Marievim tvrdnja, biskup Akaamovi zapo eo je s uspostavljanjem veza s partizanima, zbog ega je pred kraj rata od strane ustaakih vlasti optu~ivan za suradnju s partizanskim pokretom, a osvrtom na njegove trenutne politi ke stavove i odnos prema novim vlastima, Mari zaklju uje svoj referat rije ima:  Kakovo je njegovo raspolo~enje i dr~anje sada, toga ne bih znao rei. To bi ovjek morao biti ondje, na zgodan na in s njime stupiti u slobodniji razgovor i onda doznati za pravo raspolo~enje prema narodnoj vlasti. Meutim iz svega prijaanjeg vjerujem, da e on svim silama nastojati, da doka~e svoju potpunu odanost prema narodnoj vlasti i da e pru~iti punu suradnju toj vlasti.  Osim posebnog referata o biskupu Akaamoviu, na njegovo dr~anje tijekom Drugog svjetskog rata, Mari se osvrnuo i u izvjeau o odnosima i vezama visokog sveenstva Katoli ke crkve prema ustaako-kri~arskom pokretu. U njemu je ponovio tvrdnju kako je Akaamovi, prema zaklju ivanju ljudi, bio najodaniji biskup ustaakim vlastima, zbog ega je i primio vrlo visoko dr~avno odlikovanje. `to se ti e njegovog odnosa prema kri~arskom pokretu, Mari isti e kako vjeruje da Akaamovi ne odr~ava nikakve veze s ostacima ustaake vojske,  nego da mu je sve nastojanje, da uspostavi ato bolje veze s narodnim pokretom i sadaanjim vlastima . Zanimljivo je da je u ovom izvjeau Mari mnogo manje kriti an bio prema zagreba kom nadbiskupu Stepincu, za kojeg ka~e da nije bio u dobrim odnosima s ustaakim vlastima, koje je esto napadao u svojim govorima i propovijedima te napominje da su ponajprije ustaake vlasti inzistirale na tome da se njihovi odnosi s nadbiskupom Stepincem poboljaaju, jer im je smetalo ato se  glavni pretstavnik Crkve dr~i prerezervirano prema ustaatvu . Osim Akaamovia i Stepinca, Mari u kratkim osvrtima na ratno razdoblje spominje i beogradskog nadbiskupa Josipa Uj ia, skopskog biskupa Smiljana ekadu, sarajevskog nadbiskupa Ivana `aria, banjalu kog biskupa Josipa Garia, mostarskog biskupa Petra ulu, splitskog biskupa Kvirina Bonefa ia, kotorskog i dubrova kog biskupa Pavla Butorca, hvarskog biskupa Mihu Puaia, aibenskog biskupa Jerolima Miletu, senjskog biskupa Viktora Buria, kr kog biskupa Josipa Srebrnia i grkokatoli kog kri~eva kog biskupa Janka `imraka. Nakon svega, Mari zaklju uje, kako je iz njegovog referata vidljivo da je meu visokim klerom Katoli ke crkve bilo vrlo malo pristalica ustaakog pokreta te da je veina odr~avala isklju ivo slu~bene veze s vlastima  jer su morali i koliko su morali . Prema njegovu mialjenju glavni uzrok crkveno-dr~avnih sukoba le~i u strahu i nepovjerenju crkvenih krugova prema komunisti kom svjetonazoru, koji je tradicionalno usmjeren protiv Crkve i religije, ato je dodatno produbljeno pritvaranjem nadbiskupa Stepinca, te biskupa `imraka i Srebrnia neposredno nakon rata. Obrambeni stav, koji je katoli ki kler zauzeo prema komunisti kim vlastima i koji se ponajviae o itovao u Pastirskom pismu jugoslavenskog katoli kih biskupa, omoguio je stvaranje zaklju ka o povezanosti Katoli ke crkve s kri~arskim pokretom, no Mari upozorava da je pitanje  ima li to smisla i kuda to vodi i kakav e efekat imati . Uz sve naprijed navedene okolnosti koje nisu iale u prilog biskupu Akaamoviu i optu~be s kojima je bio suo en, njegov odnos s komunisti kim vlastima ipak nije bio naruaen. Razlog tomu zasigurno le~i u injenici kako komunisti kim vlastima nije bilo u interesu da se obra unavaju s jednim od rijetkih biskupa, koji je pokazao spremnost za suradnjom i pozitivno se izjasnio o postojeem politi kom sustavu. Umjesto toga, vlasti su Akaamovievu spremnost za dijalogom nastojali iskoristiti za razbijanje jedinstva Katoli ke crkve na elu s nadbiskupom Stepincem i kao argument da za loae crkveno-dr~avne odnose nije kriva dr~avna vlast nego pojedini biskupi koji odbijaju svaki kontakt s vlastima. Politika pribli~avanja umjerenim pripadnicima visokog klera, koju su vlasti provodile s ciljem naruaavanja jedinstva meu biskupima o itovala se i po etkom 1950-ih kada je Akaamovi izabran u izvrani odbor Nacionalnog komiteta Jugoslavije za obranu mira. Na Kongresu, koji je odr~an 17. srpnja 1950. godine u Beogradu, Akaamovi je odr~ao govor u kojem je pohvalio gestu Komiteta da se u rad Kongresa uklju i i netko iz redova Katoli ke crkve. Svetozar Ritig vrlo je pozitivno ocijenio Akaamovievo sudjelovanje i govor na Kongresu, no bilo je i onih, najvjerojatnije iz redova katoli kih biskupa, koji nisu podr~avali sudjelovanje jednog katoli kog biskupa u radu dr~avnih organizacija. Na to se osvrnuo i sam Akaamovi u pismu Ritigu u kojem napominje da ima saznanja o kritikama na njegov govor na Kongresu, ali ne zbog sadr~aja,  nego radi kolaboracije sa krugovima, koji Crkvi nisu prijatelji . Obrazla~ui motive sudjelovanja na Kongresu iznosi uvjerenje kako je svojim inom  zatvorio usta onima koji govore  kako se Biskupi ne mogu nigdje u javnosti pokazati bez predhodne dozvole Rimskoga Pape . Rad u izvranom odboru Nacionalnog komiteta Jugoslavije za obranu mira Akaamovi je opravdavao i injenicom da je i sam Sveti Otac u travnju 1951. godine primio delegate Kongresa za obranu mira u svijetu i tom prilikom pohvalio njihove napore i nastojanja u ostvarenju mira. Akaamovi je o tome obavijestio jugoslavenske biskupe i nadbiskupe u izvjeataju o radu i karakteru Nacionalnog komiteta, tra~ei da se Katoli ka crkva zainteresira i uklju i u rad Kongresa u Zagrebu, koji je bio predvien za rujan 1951. godine. Na poleini dopisa Akaamovi je svojeru no napisao da je isti izvjeataj uputio i Apostolskoj Nuncijaturi u Beogradu te da su sva pitanja suviana jer je njegova suradnja  posve ispravna . Nakon ato je tijekom rata podnio ostavku na slu~bu akova kog biskupa, koju je Sveta Stolica djelomi no uva~ila, pitanje Akaamovieva umirovljenja ponovno se aktualiziralo tijekom 1947. godine. Na temelju informacija dobivenih iz Beograda o popunjavanju upra~njenih biskupija, Akaamovi je po etkom 1947. godine izvijestio Ritiga da Apostolska nuncijatura namjerava za akova kog biskupa postaviti Rudolfa Schtza, nadstojnika nauka Bogoslovnog sjemeniata u akovu. Isti ui kako je papinski nuncij Joseph Hurley tijekom ljeta 1946. godine u dva navrata boravio u akovu, zaklju uje kako je Shtz zasigurno ostavio pozitivan dojam, izmeu ostalog i zbog svog poznavanja francuskog i talijanskog jezika. Uvjeren kako je pitanje postavljanja Schtza za akova kog biskupa rijeaena stvar koja e se realizirati do Uskrsa, Akaamovi moli Ritiga da kao predsjednik Komisije za vjerske poslove osigura u dr~avnom prora unu nov ana sredstva za njegovo uzdr~avanje i nakon umirovljenja. Mogunost Akaamovieva umirovljenja bila je i na dnevnom redu sjednice Politbiroa Centralnog komiteta KPH od 21. velja e 1947. godine, na kojoj je namjera papinskog nuncija da smijeni Akaamovia i splitsko-makarskog biskupa Kvirina Bonefa ia protuma ena kao izravno mijeaanje u unutarnje dr~avne poslove. Nedoumice oko postavljanja novog akova kog biskupa rijeaene su ve u o~ujku iste godine, kada je Apostolska nuncijatura obavijestila Akaamovia da su vijesti o popunjenju akova ke biskupije  izmialjena fabula . U pismu Ritigu Akaamovi isti e da su neto ne informacije stigle od zemunskog dekana Adama }abarovia, koji se u Beogradu naaao u krugovima,  koji se bave fabriciranjem diplomatskih kombinacija , uz napomenu:  Ja doduae jedva ekam, da ovo biskupsko breme odbacim i da dobijem za ovo vrijeme dorasloga nasljednika.  Ukoliko uzmemo u obzir da je Akaamovi tada imao 72 godine, a mu ile su ga i odreene zdravstvene tegobe, kao ato su hipertrofija prostate i arterioskleroza, njegova posljednja izjava ne iznenauje. Akaamovieva visoka ~ivotna dob i zdravstveno stanje, koji su uvelike ote~avali normalno obavljanje biskupskih du~nosti, na koncu e ipak dovesti do odreenih promjena u upravi akova ke i Srijemske biskupije. Naime, u lipnju 1951. godine Sveta je Stolica za naslovnog biskupa Herakleje Pontske i pomonog biskupa akova kog s ovlastima rezidencijalnog biskupa imenovala Stjepana Buerleina, profesora i duhovnika Biskupskog bogoslovnog sjemeniata u akovu. Do ovog imenovanja doalo je na Akaamovi zahtjev kada je od strane Apostolske nuncijature u Beogradu izvjeaten o namjeri Svete Stolice da se akova koj i Srijemskoj biskupiji pripoji 17 baranjskih ~upa, koje su do tada bile u sastavu Pe uake biskupije. Zbog  starosti i stara kih defekata i nepoznavanja maarskog jezika Akaamovi se tome usprotivio i predlo~io da se Baranja pripoji Ba koj Subotici ili da mu se odredi pomoni biskup ili nasljednik. Papinski nuncij Hurley proslijedio je Akaamoviev zahtjev Svetoj Stolici, no kako ni nakon nekoliko mjeseci nije stigao nikakav odgovor, Akaamovi je svoj zahtjev obnovio u rujnu 1950. godine. Dekret pape Pia XII. uslijedio je 15. lipnja 1951. godine i prema njemu je biskup Akaamovi i dalje ostao apostolski administrator te zadr~ao nadle~nost u crkveno-dr~avnim poslovima, dok je biskup Buerlein preuzeo poslove duaobri~ni ke slu~be i vjerske inspekcije ~upa. Iako ga Sveta Stolica nije posavjetovala glede izbora kandidata za novog biskupa, navedenom podjelom poslova u biskupiji i ograni enom jurisdikcijom Akaamovi je, prema svemu sudei bio zadovoljan, ato je u nekoliko navrata istaknuo u pismima Ritigu. Nakon primanja papinog dekreta o imenovanju biskupom, Buerlein je na sjednici Stolnog Kaptola u obraanju prisutnim kanonicima i biskupu Akaamoviu istaknuo da prihvaa  teaki teret biskupske asti, ali i odgovornost rezidencijalnog biskupa , uz molbu da mu Akaamovi svojim savjetima i iskustvom bude na pomoi te da i dalje pred dr~avnim vlastima zastupa interese biskupije. Biskupsko ustoli enje pomonog biskupa akova kog Stejapana Buerleina odr~alo se na blagdan Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1951. godine u Stolnoj crkvi u akovu, a crkveni obred posvete odr~ao je beogradski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Josip Uj i. Budui da biskup Buerlein, za razliku od biskupa Akaamovia, nije bio sklon suradnji i kontaktima s dr~avnim vlastima, komunisti ki je re~im u njegovom imenovanju vidio novu akciju Vatikana protiv Jugoslavije. Po njihovu tuma enju protujugoslavenska inicijativa Vatikana odra~avala se upravo u biskupskim ustoli enjima onih crkvenih poglavara koji su bili neprijateljski raspolo~eni prema vlastima. U tom smislu glavni povod postavljanja Buerleina za pomonog biskupa za komunisti ki je re~im bio umanjivanje utjecaja, vlastima lojalnog, Akaamovia. Na nepovoljan stav vlasti prema njemu upozorio je i osje ki ~upnik Pavao Matijevi, koji je u pismu Buerleinu napomenuo kako vlasti vode opairnu evidenciju o njemu i njegovu radu, te da se i sam aef milicije u Osijeku raspitivao zaato je on pored ~ivog biskupa Akaamovia takoer imenovan biskupom. Iduih mjeseci u razli itim novinskim publikacijama uslijedila je medijska kampanja protiv biskupa Buerleina, a samim time i protiv vatikanske politike postavljanja biskupa. Tako u lanku Tko se kome mijeaa u unutraanje stvari ili kakvi se ljudi postavljaju za visoke crkvene funkcionere u Jugoslaviji, objavljenom u Vjesniku 24. studenog 1951. godine, autor odgovara na pisanje talijanskog lista L'Osservatore Romana o jugoslavenskom mijeaanju u unutarnje stvari Vatikana. Obrazla~ui kako zapravo Vatikan svojom kadrovskom politikom nastoji utjecati na prilike u zemlji, isti e kako  na rukovodea mjesta u crkvenoj hijerarhiji dolaze ljudi provjereni u borbi protiv komunizma , iji je glavni zadatak ometanje nastojanja vlasti prema daljnjem dr~avnom napretku. Kao prvi primjer vatikanske kadrovske politike navodi se upravo imenovanje biskupa Buerleina, uz napomenu da su i sami sveenici i graani akova komentirali da je postavljen za biskupa isklju ivo  zbog svog ustaakog uvjerenja i djelovanja i zato ato je nesumnjivo neprijateljski raspolo~en prema narodnim vlastima . U nastavku teksta nalazi se preslika prijedloga za Buerleinovo odlikovanje  u znak priznanja za revnostan rad oko odgoja mlade~i u ustaakom duhu , potpisanog od strane ministra pravosua i bogoatovlja NDH Pavla Cankija. Ovdje je va~no napomenuti kako je biskup Akaamovi u vrijeme NDH odlikovan Veleredom sa zvijezdom, veim odlikovanjem od Buerleinovog Reda za zasluge III. stupnja, ato jasno dokazuje kako optu~be komunisti kih vlasti na ra un biskupa Buerleina nisu toliko bile motivirane njegovom proaloau nego, prije svega, trenutnim politi kim potrebama. O biskupu Buerleinu u sli nom kontekstu progovorio je i Pero Car, sekretar Oblasnog komiteta KPH za Osje ku oblast u izvjeataju o politi kom djelovanju oblasne partijske organizacije. Govorei o sveenstvu kao  najcrnjem neprijatelju napretka , Buerleina naziva bivaim ustaakim du~nosnikom, koji je nakon imenovanja biskupom proveo reorganizaciju sveenstva na na in da su  ispremjeatani nedovoljno aktivni popovi, a na njihova mjesta postavljeni su reakcionarniji i aktivniji . Zanimljivo je da je na isti dan kada je ovaj lanak objavljen u Brodskom listu o Buerleinu pisao i politi ko-satiri ni tjedanik Kerempuh, koji je nerijetko na vrlo uvredljiv na in pisao o Katoli koj crkvi, sveenstvu i religiji uope. U lanku se ponovno isti e kako je Buerlein bio poznati organizator Ustaake mlade~i, uz podrugljivu napomenu kako je rije  o isklju ivo vjerskoj organizaciji  za kienje crkvi, organizaciju svete pri esti i sli ne nabo~ne razonode . Takoer se, kao i u prethodnom lanku, napominje kako je Buerlein maknuo one sveenike koji nisu bili dovoljno borbeni prema komunisti kom re~imu. Budui je krajem 1952. godine doalo do prekida diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i Jugoslavije, protuvjerska i protuvatikanska promid~ba u novinskim medijima dodatno je poja ana, kao i broj lanaka na temu crkveno-dr~avnih odnosa u novim okolnostima. U jednom od takvih lanaka objavljenom u Borbi u velja i 1953. godine, isti e se dobronamjernost i susretljivost vlasti prema Katoli koj crkvi, ali i nepomirljivost izvjesnih vatikanskih krugova s postojanjem Jugoslavije kao dr~avne zajednice. Kao o iti primjer neprijateljske politike Vatikana navodi se kako se u Jugoslaviji progone i ekskomuniciraju oni sveenici, koji se zala~u za lojalnu suradnju s vlastima, a na najviae polo~aje u crkvenoj hijerarhiji biraju  neprikriveni neprijatelji dr~avnog poretka, kao ato je biskup Buerlein,  nosilac ustaakog ordena i aktivni organizator ustaake omladine . Na novinske natpise i glasine o razlozima postavljanja biskupa Buerleina osvrnuo se i sam biskup Akaamovi u jednom od pisama Ritigu u kojem kategori ki odbija insinuacije da je poni~en od strane Vatikana zbog svog nacionalno-politi kog rada. Takoer naglaaava da je bio potpuno slobodan u svojoj biskupskoj djelatnosti i da nikada zbog svog rada nije dobio primjedbu od strane apostolskog nuncija. Za razloge postavljanja Buerleina za pomonog biskupa isti e trenutne prilike u biskupiji, koja se prote~e podru jem dviju republika i koje zahtijevaju  sposobna i zdrava biskupa . Na prigovore Buerleinu da je bio ustaaa, Akaamovi odgovara da je rije  o najobi nijoj podvali te da on nikada nije  zalazio u ustaake kancelarije niti na njihova vijeanja . Nadalje, pojaanjava kako je u vrijeme NDH vladala  neka manija da se daju odlikovanja , te da je Buerlein predlo~en kao nastavnik, ali odlikovanje nije nikada primio. O ito su postojale i odreene zamjerke prema pomonom biskupu akova kom i zbog njegovog njema kog prezimena, budui pri kraju pisma Akaamovi isti e kako su njema ko prezime imali akova ki biskup Strossmayer i zagreba ki nadbiskup Bauer, te da su stoga prigovori na Buerleinovo prezime u potpunosti neopravdani. Kako manipuliranje javnoau putem medija nije zaobialo ni biskupa Akaamovia dokazuje i njegovo pismo Ritigu iz 1943. godine, upueno nekoliko mjeseci nakon prekida diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i Jugoslavije. U njemu se Akaamovi ~ali kako je nakon audijencije kod Tita novinarima dao dvije  posve nevine izjave , koje su u medijima prikazane kao da je on otvoreni protivnik pape Pia XII., ato je izazvalo oatru kritiku veine biskupa. O evidno razo aran postupcima medija, koji su u skladu s dr~avnom politikom, njegovu lojalnost vlastima zlorabili u trenucima izuzetno zaoatrenih crkveno-dr~avnih odnosa, Akaamovi piae kako u pitanjima odnosa izmeu Crkve i dr~ave viae ne mo~e niata pozitivno u initi te da je spreman za mirovinu i ~ivot u skromnosti. Tijekom iduih godina Akaamovievo sudjelovanje u radu biskupije, pa ak i u pogledu rjeaavanja konkretnih crkveno-dr~avnih problema, postupno se smanjivalo i bilo je viae sporadi ne naravi. Budui je biskup Buerlein prvotno preuzeo vjersku inspekciju ~upa, pri emu je u estalo dolazio u kontakt sa sveenicima na terenu, veina njih se i u odreenim pitanjima crkveno-dr~avne nadle~nosti sve viae za pomo obraala upravo biskupu Buerleinu. Kako je s vremenom Buerlein preuzimao nadle~nost u gotovo svim poslovima akova ke i Srijemske biskupije, osjetne su bile i promjene u odnosu prema lokalnim i dr~avnim tijelima vlastima od onoga u razdoblju aktivnog djelovanja biskupa Akaamovia. Po etna podjela poslova u biskupiji izmeu Akaamovia i Buerleina u potpunosti je odgovarala  mladom biskupu (kako ga je sveenstvo esto oslovljavalo u pismima, op.a.), jer je on zazirao od kontakata s predstavnicima vlasti, osobito od mogunosti tra~enja odreenih ustupaka za biskupiju. No, kako je u tim poslovima Akaamovi postajao sve pasivniji, naravno i zbog svojih godina i zdravstvenog stanja, predstavnici vlasti su sve viae na Buerleina gledali kao na jedinu odgovornu i ovlaatenu osobu za rjeaavanje odreenih crkveno-dr~avnih sporova na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Na nepravilnosti u njegovom stavu prema predstavnicima vlasti, Buerleina je prijateljski upozorio i Josip Angelo Ritig, neak Svetozara Ritiga. U pismu poslanom po etkom 1958. godine, A. Ritig, na Akaamovievu zamolbu, iznosi stavove nadle~nih vlasti o odnosima izmeu Katoli ke crkve i dr~avnih vlasti na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. U po etnom dijelu pisma A. Ritig pojaanjava zakonski okvir crkveno-dr~avnih odnosa, napominjui da on kao predstavnik akova ke dijeceze ima pravo koristiti sva dopuatena zakonska sredstva, kao ato su molbe i ~albe, u rjeaavanju konkretnih slu ajeva. Nadalje se osvre na va~nost vjerskih komisija u posredovanju izmeu Crkve i dr~ave te njihovu ovlast da interveniraju u slu ajevima gdje to nije dopuateno crkvenim tijelima i ustanovama. Glavna pretpostavka za pravilno djelovanje vjerskih komisija, iznosi u nastavku, jesu kontakti i suradnja izmeu crkvenih ustanova i vjerskih komisija, u ovom slu aju Komisije za vjerske poslove pri Izvranom vijeu Sabora NRH. Ukoliko ovlaateni predstavnici Crkve ne ~ele osobne niti pismene kontakte, ni Vjerska komisija ne mo~e na svoju odgovornost poduzimati odreene korake u rjeaavanju pojedinih pitanja. S tim u vezi, A Ritig nastavlja da mu nisu poznati razlozi zbog kojih se Buerlein ne ~eli koristiti tim zakonskim mogunostima i odbija svaki kontakt s vlastima, za razliku od biskupa Akaamovia, ija je spremnost za suradnjom omoguila da  djakova ka dijeceza nikako ne bude posljednjom po razvijenosti katoli kog ~ivota u njoj . Osim toga, A. Ritig isti e da su dr~avne vlasti iz rijetkih Buerleinovih dopisa stekli takav dojam, da njemu kao predstavniku akova ke i Srijemske biskupije i nije toliko stalo do usvajanja pojedinih zahtjeva, jer niti u jednom slu aju nije zatra~io posredovanje Vjerske komisije u Zagrebu. Pozivajui se na dugogodianje prijateljstvo njegove obitelji s biskupom Akaamoviem, A. Ritig izra~ava spremnost da i sam pomogne u ponovnoj uspostavi normalnih crkveno-dr~avnih odnosa u biskupiji, kako bi se izbjegla mogua ateta za cjelokupni vjerski i crkveni ~ivot. Na kraju predla~e da Buerlein osobno zatra~i susret s predsjednikom Vjerske komisije u Zagrebu, a da se o pojedinostima toga koraka prethodno obvezno posavjetuje s biskupom Akaamoviem. Da Buerlein nije imao namjeru popustiti u svom otporu prema komunisti kim vlastima dokazuje i njegov prili no sa~et odgovor na pismo A. Ritiga, ispisan na njegovoj poleini:  Poatovani gosp. doktore, nedavno sam bio po aaen primivai Vaa list. Srda no Vam hvala. Posebno zahvaljujem za brigu oko duhovnog napretka moje biskupije. Kada budem ustrebao bit u slobodan zamoliti za ponuenu mi susretljivost.  Do prvog Buerleinovog susreta s predstavnicima lokalnih vlasti doi e tek u o~ujku 1960. godine, kada e nakon dugog nagovaranja Buerlein primiti predstavnike NOK-a Osijek u vezi suenja profesorima i bogoslovima Bogoslovnog sjemeniata u akovu. O meusobnom odnosu Akaamovia i Buerleina nemamo puno podataka. Iako karakterno o ito razli iti, pa tako i u odnosu prema komunisti kim vlastima, konkretnijih dokaza o njihovom moguem neslaganju nemamo, osim jedne Akaamovieve napomene izre ene prilikom primanja Ordena bratstva i jedinstva na njegov 84. roendan, kako s njim postupaju  kao s obanom . Margareta Matijevi, koja donosi ovaj podatak, napominje da je Akaamovi ovdje aludirao upravo na biskupa Buerleina. Dakle, unato  injenici da je Akaamovi, neposredno nakon imenovanja Buerleina pomonim biskupom, stao u njegovu obranu i poricao glasine, koje su se objavljivale u tisku, prema navedenoj opasci mogli bi zaklju iti kako je odnos meu njima tijekom godina postajao sve zategnutiji i slu~beniji. Razloge za to mo~emo, prije svega, tra~iti u njihovim dijametralno suprotnim stavovima u pitanjima crkveno-dr~avnih odnosa i suradnje s predstavnicima re~ima, pri emu mo~emo sa sigurnoau ustvrditi kako Buerleinova nepopustljivost i tvrdoglavost u odnosu prema nositeljima vlasti zasigurno nije imala blagoslov uvijek lojalnog Akaamovia, niti je, s druge strane, Buerlein blagonaklono gledao na suradnju i izraze odanosti svoga prethodnika prema vlastima. Meutim, va~no je istaknuti da su, uz sve osobne nesuglasice, koje su bez sumnje postojale, Akaamovi i Buerlein ipak poativali zna aj i status jedan drugoga u biskupiji, pa stoga ne za uuje da konkretnijih arhivskih dokaza o njihovim moguim sukobima nemamo. etiri mjeseca nakon ato je proslavio svoj dijamantni jubilej, 60. godianjicu misniatva i nakon gotovo 40 godina biskupske slu~be, 7. listopada 1959. godine u 84. godini ~ivota umire biskup Akaamovi. Pokop i Sveta Misa zaduanica, koju je predvodio Franjo `eper, nadbiskup-koadjutor zagreba ki, odr~ani su 10. listopada 1959. godine uz prisustvo velikog broja crkvenih dostojanstvenika, ali i predstavnika civilne vlasti. Meu njima su bili Zlatko Frid, tajnik Komisije za vjerska pitanja NRH, Matija Bunjevac, predsjednik Narodnog odbora kotara Osijek, Eugen Predrijevac, predsjednik Narodnog odbora opine akovo, Ivica Novak, predsjednik trgovinske komore Osijek i Angelo Ritig. Meu brojnim vijencima polo~enim na odar biskupa Akaamovia nalazili su se i vijenci Vladimira Bakaria, predsjednika Sabora NRH, Ivana Kraja ia, potpredsjednika Izvranog vijea Sabora NRH, Komisije za vjerske poslove NRH te politi kih i radnih organizacija s podru ja Osijek i akova. Brzojave suuti povodom smrti biskupa Akaamovia, osim predstavnika katoli kog sveenstva, uputili su i Dobrivoje Radosavljevi, lan Saveznog Izvranog vijea i predsjednik Savezne vjerske komisije u Beogradu, Ivan Ribar, savezni narodni poslanik iz Zagreba i Slavko Komar, narodni poslanik za kotar Osijek. Zanimljivo je za napomenuti kako biskup Buerlein ni ovom prilikom nije htio na razgovor primiti prisutne lanove vjerske komisije iz Zagreba i Beograda, koji su doali na Akaamoviev pokop. O smrti i pokopu biskupa Akaamovia izvijestile su i pojedine republi ke i regionalne tiskovine: Vjesnik, Borba, Glas Slavonije, akova ki list. Uz kratke biografske podatke i informacije vezane za pokop, u lancima se isti e i kako je Akaamovi, slijedei geslo velikog biskupa Strossmayera, svojim primjerom pokazivao kakvi trebaju biti odnosi izmeu Crkve i Dr~ave te da je cjelokupno svoje djelovanje usmjeravao  u pravcu sreivanja tih odnosa , zbog ega je i odlikovan Ordenom bratstva i jedinstva I. reda. Nakon smrti Antuna Akaamovia, biskupa i apostolskog administratora akova kog 12. listopada 1959. Godine, bulom pape Ivan XXIII., novim rezidencijalnim akova kim biskupom imenovan je pomoni biskup Buerlein. Tim je inom nakon 17 godina upravljanja biskupijom preko slu~be apostolske administrature, akova ka i Srijemska biskupija ponovno dobila svoga rezidencijalnog biskupa. Sve ano postavljanje rezidencijalnog biskupa odr~alo se u stolnoj crkvi u akovu, 13. prosinca 1959. godine. U kojoj se mjeri Akaamovieva suradnja s komunisti kim re~imom odrazila na polo~aj Katoli ke crkve u akova koj i Srijemskoj biskupiji, pokazat e detaljnije idua poglavlja u kojima e se analizirati najva~niji aspekti crkveno-dr~avnih odnosa toga razdoblja. Svakako je potrebno istaknuti da su esti bili slu ajevi u kojima je Akaamovi za pojedine ustupke u injene sa svoje strane tra~io odreene protuusluge za svoju biskupiju, ato dokazuje kako njegova podraka vlastima ipak nije bila u potpunosti bezrezervna te da je svoj povlaateni polo~aj nastojao iskoristiti i za dobrobit biskupije. Jedan od zornijih primjera njegova je okru~nica sveenstvu i vjernicima iz srpnja 1945. povodom navodnog ukazanje Majke Bo~je u Boanjacima. U okru~nici je Akaamovi istaknuo da unato  tome ato su se vijesti o dogaajima u Boanjacima raairile po cijeloj Slavoniji i Srijemu, provedenom istragom nije potvreno da je uistinu rije  o natprirodnim pojavama, te da se stoga Boanjacima ne mo~e priznati status proateniata ili svetiata. U skladu s time zabranjuje daljnje okupljanje vjernika, obavljanje javnih molitava, vraenje crkvenih obreda i slu~enje Sv. Mise, uz naputak sveenicima da imaju du~nost vjernike pou iti  neka ondje ne tra~e novih udesa i novih proro anstava . Kada je u prosincu iste godine Akaamovi intervenirao kod pro elnika Okru~nog NO-a u Slavonskom Brodu za puatanje trojice dijecezanskih sveenika iz pritvora, nije zaboravio podsjetiti na iskazanu lojalnost:  Vi znate, da sam i u Boanja kom slu aju postupao lojalno prema Vaaim ~eljama, pak se nadam da ete i Vi imati razumijevanja za moje crkvene brige i poslove.  Osim ove i brojnih sli nih intrevencija, meu najvee Akaamovieve zasluge, kojima je neupitno zadu~io akova ku i Srijemsku biskupije, bili su osiguranje povlaatenog polo~aja biskupiji i Stolnoj crkvi u akovu prilikom provedbe agrarne reforme, o uvanje Biskupskog bogoslovnog sjemeniata i kontinuitet Vjesnika biskupije akova ke, kao jednog od rijetkih vjerskih listova, koji su nakon rata objavljivani bez veih ometanja i zabrana. Meutim, govorei o utjecaju crkveno-dr~avnih odnosa na vjerske prilike u pojedinim biskupijama, va~no je istaknuti da je na njih osim zakonskih odredbi donesenih na republi koj i saveznoj razini, uvelike utjecala i samovolja lokalnih tijela vlasti, koji su vrlo esto kraili zakon pozivajui se na izuzetne lokalne prilike, ato je stvaralo poteakoe i samoj dr~avnoj vlasti. Tako je u akova koj i Srijemskoj biskupiji jedinstvena dr~avna politika prema Katoli koj crkvi bila dodatno potencirana upravo stavom lokalnih partijskih slu~benika kako je rije  o biskupiji s  najja om popovatinom u Slavoniji . U skladu s tim, djelovanje katoli kog sveenstva i njegov utjecaj u narodu bili su pod stalnim povealom lokalnih tijela vlasti, koji su zatim o svemu potanko izvjeatavali svoje nadreene. Takve pojave tzv.  pogreane revnosti  u tuma enju zakona dodatno su ote~avali polo~aj i slobodno djelovanje katoli kog sveenstva, crkvenih ustanova, ali i samih vjernika u njihovom svakodnevnom prakticiranju vjere na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Na takve pojave, koje su bile u suprotnosti s deklaracijom o slobodi savjesti, vjeroispovijesti i privatnog vlasniatva, Akaamovi je upozorio Bakaria ve u srpnju 1945. godine. U predstavci se osvre na oduzimanje imovine asnim sestrama Kongregacije sv. Kri~a u Slavonskom Brodu i Vukovaru, ometanje vjerske nastave te spominje podatak od 15 dijecezanskih sveenika u zatvorima i logorima. Zahtijevajui od Bakaria da se takvim nepravilnostima stane na kraj, isti e da je rije  o zloupotrebama podreenih dr~avnih tijela i predstavnika dr~avne vlasti u Slavoniji, te napominje:  Tvrdo sam uvjeren, da mnoge od ovih nepravilnosti vrae ni~i organi na svoju ruku i baa zato je potrebno, da se odmah u po etku stane na put svim ovim nepravilnostima i da se im prije pred narodom auktoritet dr~avne vlasti ato bolje u vrsti i afirmira.  Uzimajui u obzir takve okolnosti, nerealno je za o ekivati da bi biskup Akaamovi zbog svog povoljnog polo~aja i prijateljstva s pojedinim predstavnicima dr~avne vlasti bio u mogunosti u potpunosti zaatiti sveenstvo i vjernike akova ke i Srijemske biskupije, koji su se gotovo svakodnevno susretali s razli itim oblicima guaenja vjerskih sloboda. Tako da su primjeri opstrukcije vjerskog i crkvenog djelovanja na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, od strane lokalnih i dr~avnih tijela vlasti, bili jednako brojni kao i u drugim biskupijama na podru ju NR Hrvatske. No, ono ato se zasigurno promijenilo nakon Akaamovieve smrti bio je status akova ke i Srijemske biskupije i novog biskupa u o ima predstavnika dr~avnih vlasti. Biskup Buerlein, koji je bio izrazito nepovjerljiv prema vlastima i pri tome izrazito ustrajan i principijelan, nije nastavio politiku suradnje i lojalnosti svoga prethodnika, a kao izravna posljedica takvog stava bio je i zaokret u odnosu vlasti prema biskupiji. Da su za akova ku i Srijemsku biskupiju nastupila druga ija vremena pokazalo se ve nekoliko dana prije Akaamovieve smrti, kada su zbog navodne neprijateljske djelatnosti uhieni profesori i bogoslovi Bogoslovnog sjemeniata u akovu. Takav rasplet dogaaja, koji je predvidio i sam kardinal Stepinac, doveo je u pitanje daljnji opstanak Bogoslovije i Vjesnika biskupije akova ke te je predstavljao nesumnjiv pokuaaj vraenja pritiska na novog akova kog biskupa u smjeru ubla~avanja njegovih stavova prema komunisti kim vlastima. POLITI KA I SUDSKA REPRESIJA KOMUNISTI KIH VLASTI PREMA KATOLI KOJ CRKVI U AKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI Posljednje godine Drugog svjetskog rata i razdoblje koje je uslijedio neposredno nakon njegova zavraetka obilje~eno je velikim brojem sudskih procesa protiv politi kih neistomialjenika nove vlasti. S ciljem unutarnje konsolidacije, u prvim godinama komunisti kog re~ima politi ka je represija dosegla svoj vrhunac, ali je kao jedno od glavnih obilje~ja sustava ostala prisutna i tijekom stabilnijeg razdoblja. Radikalizam komunisti kih vlasti prema politi kim protivnicima, kako onim stvarnim tako i potencijalnim, o itovao se i u beskompromisnom obra unu s pripadnicima Katoli ke crkve. Rezultat toga je i veliki broj sudskih procesa protiv katoli kih sveenika u Hrvatskoj u poslijeratnom razdoblju, ali i openito gledano stradanje katoli kog sveenstva pod komunisti kim re~imom bilo je najintenzivnije upravo u prvim godinama nakon rata. Iako e u nastavku teksta uglavnom biti rije i o sudskim procesima protiv katoli kog sveenstva, va~no je napomenuti da je veliki broj njih u tim godinama stradao na masovnim stratiatima na podru ju Hrvatske i Slovenije tijekom rata ili su nakon zavraetka ratnih zbivanja, bez sudske presude, jednostavno odvedeni iz svojih ~upnih domova i ubijeni. Problematika stradavanja pripadnika Katoli ke crkve, ali i ostalog civilnog stanovniatva, pred kraj i nakon zavraetka Drugog svjetskog rata, tek je u posljednih nekoliko godina dobila vee istra~iva ke zamahe. Pri tome je svakako potrebno uzeti u obzir injenicu da tijekom etrdesetpetogodianjeg postojanja Jugoslavije druatveno-politi ki uvjeti nisu dopuatali istra~ivanje ovakvih osjetljivih i re~imski neprihvatljivih tema, uz iznimku nekolicine autora u emigraciji. U tom je razdoblju, uglavnom u emigraciji, objavljeno nekoliko popisa ratnih i poratnih ~rtava pripadnika Katoli ke crkve u Hrvatskoj. Meu prve takve popise ubraja se i onaj Ive Omr anina objavljen na njema kom jeziku 1959. godine u kojem autor navodi brojku od 327 ubijenih sveenika i redovnika od strane komunista. Sli ne podatke, to nije 320 odnosno 330 ubijenih sveenika i redovnika, donose fra Lucijan Kordi i Ante Beljo, dok se prema popisu Vinka Nikolia, objavljenom u knjizi Bleiburg: Uzroci i posljedice, taj broj penje na 384. Meu radovima objavljenim nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, potrebno je prije svega istaknuti djela Stjepana Ko~ula - Spomenica ~rtvama ljubavi Zagreba ke nadbiskupije u kojoj autor donosi podatke o stradalima i zatvorenim sveenicima Zagreba ke nadbiskupije u razdoblju od 1935. do 1949. godine, zatim njegovo drugo i dopunjeno izdanje Martirologij Crkve zagreba ke, objavljeno 1998. godine te posljednje u nizu Deset godina nakon Martirologija Crkve zagreba ke (1998.-2008.), objavljeno takoer u Zagrebu 2008. godine. Na zabrinjavajue veliki broj uhienih i ubijenih pripadnika Katoli ke crkve od strane komunisti kih vlasti, neposredno nakon zavraetka rata upozorili su i katoli ki biskupi Jugoslavije u Pastirskom pismu, objavljenom u rujnu 1945. godine, u kojem je navedeno kako je do tada ubijen, zatvoren i nestao 501 pripadnik Katoli ke crkve. Za istra~ivanje stradavanja katoli kog sveenstva na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, od posebnog je zna aja knjiga Antuna Jarma Pribrojeni zboru mu enika, u kojoj autor donosi podatke o 38 dijecezanskih sveenika, ato je inilo 20% ukupnog broja sveenika, koji su na razli ite na ine bili proganjani, zlostavljani i ubijeni pri kraju i neposredno nakon rata (1945.-1947.). Podaci o smrtno stradalim sveenicima i bogoslovima akova ke i Srijemske biskupije mogu se pronai i u knjizi Hrvatski martirologij XX. stoljea. Sveenici-mu enici Crkve u Hrvata, don Ante Bakovia, u kojem se navode imena njih 30. Ne ulazei u to nost svih do sada navedenih broj anih podataka, neosporna ostaje injenica da je novi re~im od trenutka stupanja na vlast zapo eo nemilosrdan obra un s Katoli kom crkvom, koji je u njenim redovima, ali i meu samim vjernicima izazvao veliki strah i nepovjerenje prema novom politi kog poretku. Unato  injenici da se kona an broj ~rtava Drugog svjetskog rata i poraa meu katoli kim sveenstvom u Hrvatskoj vjerojatno nikada nee moi to no utvrditi, pribli~nu spoznaju o razmjerima stradavanja Crkve u ovom razdoblju mogu nam dati detaljniji prikazi pojedinih nadbiskupija, biskupija i redovni kih zajednica. Kao prilog tome, ali i kao poticaj za daljnja opse~nija istra~ivanja u tom smjeru, u nastavku su prikazani i opisani neki od najzna ajnijih sudskih procesa na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, kojima su komunisti ke vlasti nastojale Katoli ku crkvu diskreditirati i onemoguiti u njenom pastoralnom djelovanju. KRIVI NO ZAKONODAVSTVO POSLIJERATNE JUGOSLAVIJE U borbi protiv politi ke oporbe tijekom razdoblja komunisti ke Jugoslavije glavnu su ulogu imale obavjeatajno-sigurnosne slu~be, meu kojima je prva osnovana u svibnju 1944. godine, pod nazivom Odjeljenje za zaatitu naroda, iji je cilj bio sprje avanje oporbenih djelatnosti protiv komunisti kih vlasti. Tijekom 1946. godine dolazi do reorganizacije OZN-e, te od njenog drugog odsjeka nastaje Uprava dr~avne bezbjednosti (UDB), a od treeg se odsjeka formira Kontraobavjeatajna slu~ba (KOS), koja je djelovala unutar Jugoslavenske armije. Upravo je OZN-a, a kasnije UDB-a bila nadle~na za praenje, uhienje i sasluaavanje osoba sumnjivih komunisti kom re~imu, a njen se dokazni materijal uglavnom zasnivao na priznanjima okrivljenika. Meutim, tijekom istra~nog postupka este su bile pojave kraenja zakonitosti i to upravo od strane slu~benika OZN-e/UDB-e, osobito tijekom sasluaanja okrivljenika i svjedoka, pretresu stana, trajanju pritvora i sl., ato je najviae bilo izra~eno u razdoblju neposredno nakon rata. Osim sigurnosno-obavjeatajnih slu~bi u procesu krivi nog gonjenja va~no je mjesto zauzimalo i Javno tu~iteljstvo, osnovano u velja i 1945. godine. Kona ni polo~aj Javnog tu~iteljstva utvren je tijekom 1946. godine i ono je koncipirano kao  opa narodna vlast i organ u funkciji kontrole zakonitosti , koja je imala pravo krivi nog gonjenja, podizanja tu~be i ~albe, zakonske intervencije u toku sudskog procesa i pravo na podizanje zahtjeva za zaatitu zakonitosti protiv pravomonih odluka sudova i upravnih tijela. Monopol u krivi nom gonjenju, Javno je tu~iteljstvo zadr~alo i nakon donoaenja Zakona o krivi nom postupku u listopadu 1948., godine osim za politi ka kaznena djela kada je postupak preuzimala UDB-a. Istoga dana kada je osnovano i Javno tu~iteljstvo, Predsjedniatvo AVNOJ-a donijelo je i odluku o poniatenju svih zakonskih propisa donesenih u vrijeme okupacije, kao i onih prihvaenih prije 6. travnja 1941. godine ukoliko su bili u suprotnosti s tekovinama NOB-a. Ovaj je propis djelomi no popunjen u listopadu 1946. godine u obliku Zakona o ukidanju pravnih propisa donesenih u vrijeme okupacije i prije, ime su postavljeni temelji za stvaranje potpuno novog krivi nog prava. Jedan od prvih zakona donesenih u Hrvatskoj tijekom 1945. godine, na ijoj je osnovi zapo eo krivi ni progon politi kih neistomialjenika bila je Odluka o zaatiti nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, donesena na sjednici ZAVNOH-a 24. travnja 1945. godine. Prema toj odluci krivi nim djelima smatrala su se  sva djela kojima se vrijeala i vrijea ast naroda, ili su uperena protiv osnovnih interesa naroda i tekovina, na kojima se izgrauje Demokratska Federativna Jugoslavija . Na osnovu te odluke, u sjediatima okruga, uspostavljeni se specijalni Sudovi za zaatitu nacionalne asti, koji nisu bili nadle~ni za djela ratnog zlo ina i izdaje, ali su njihove presude bile kona ne i pravomone. U nadle~nosti ovih sudova bila su, u prvom redu, krivi na djela politi ke, promid~bene, kulturne, umjetni ke, privredne, administrativne i druge suradnje s okupatorom i domaim izdajicama. Mogue kazne za navedena djela bile su gubitak nacionalne asti (isklju enje iz javnog ~ivota, gubitak prava na javne funkcije i gubitak svih graanskih prava), prisilni rad, djelomi na ili potpuna konfiskacija imovine i izgon. U svibnju 1945. godine Ministarstvo pravosua izdalo je Uputstvo za provedbu Odluke o zaatiti nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, u kojem se detaljnije opisuje koja krivi na djela potpadaju pod nadle~nost Sudova za zaatitu nacionalne asti. Pa tako u Uputstvu stoji da krivi na djela navedena u Odluci nisu kona na,  pak se ne isklju uje postojanje i drugih djela tu nenabrojenih, a koja bi u pojedinim slu ajevima imala obilje~ja krivi nih djela . Nadalje se isti e da kazna gubitka nacionalne asti predstavlja glavnu kaznu i mo~e se izrei samostalno, pri emu se treba odrediti trajanje te kazne. Konfiskacija imovine izri e se onima koji su imovinu stekli tijekom rata na ne astan na in (ratni bogataai, apekulanti, dobavlja i okupatorske vojske i sl.), te onima kojima su imovinske prilike omoguile njihov ne astan rad, dok se kazna izgona izri e ukoliko sud utvrdi da bi osuenikov ostanak u mjestu boravka bio atetan po javne interese. Podatke o djelovanju ovih specijalnih sudova mo~emo pronai u izvjeau Ministarstva pravosua o radu Sudova za zaatitu nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 18. rujna 1945. godine. Iako izneseni broj ani podaci nisu kona ni, odnosno, kako se navodi u izvjeau nedostaje oko 20% ukupne sudske dokumentacije za podru je Federalne Hrvatske, izvjeae je zanimljivo jer daje detaljniju analizu izre enih presuda. Tako je upravo na sudovima u Slavoniji, to nije u Osijeku i Slavonskom Brodu podignut najvei broj optu~nica za krivi na djela po Odluci o zaatiti nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, ukupno 391. Prema nacionalnoj pripadnosti njih 379 bili su Hrvati, dok je samo 12 osuenika bilo srpske nacionalnosti. Isto tako, sudovi u ovim gradovima prednja ili su i u broju osuujuih presuda, Osijek sa 194, a Slavonski Brod sa 163 presude, ato je inilo 20,95% , odnosno 17,69% svih presuda na teritoriju Federalne Hrvatske. Odluka o zaatiti nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj prestala je vrijediti 25. kolovoza 1945. godine, kada je donesen Zakon o krivi nim djelima protiv naroda i dr~ave, ija je kona na kodifikacija uslijedila tek u velja i 1951. godine. U skladu s tim, nadle~nost Sudova za zaatitu nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj preba ena je na okru~ne narodne sudove. Donoaenjem novog krivi nog zakonika doalo je i do prijelaza s vojnog na redovno sudstvo, nakon ega se vojni sudovi ograni avaju na vojne osobe i ratne zarobljenike. Naime, do tada su na temelju Uredbe o vojnim sudovima, donesenoj 24. svibnja 1944. godine, za sva va~nija krivi na djela bili nadle~ni vojni sudovi bez obzira na to je li po initelj bio vojna osoba ili ne, koji prilikom utvrivanja krivnje nisu bili vezani nikakvim dokaznim sredstvima, nego su odluku temeljili po svojoj slobodnoj procjeni. Glavno obilje~je svih spomenutih sudova i zakona, odnosno cjelokupne zakonodavne djelatnosti u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, bila je njihova ovisnost o dr~avnoj politici koja je na taj na in nastojala sprije iti i kazniti sva djela, iji je cilj bio ugro~avanje ili ruaenje postojeeg politi kog sustava. Naglaaen politi ki karakter jugoslavenskog zakonodavstva rezultirao je uspostavom pravnog sustava u kojem je provoenje dr~avne politike bilo daleko ispred pravne sigurnosti graana. U skladu s tim nerijetke su bile pojave kraenja osnovnih graanskih i ljudskih prava te nepoativanja ljudskog dostojanstva u obliku primjene nedopuatenih metoda psihi kog i fizi kog zlostavljanja s ciljem iznuivanja priznanja. U krivi nom postupku prednost je dana ato br~em izricanju presude, ato je uglavnom ialo na atetu okrivljenika i njegove obrane. U inkovitiji obra un s politi kim protivnicima omoguila je i nedovoljna preciznost i nepotpunost zakonskih odredbi o krivi nim djelima, ato je omoguavalo dodatnu airinu u njihovom tuma enju i prakti noj primjeni. Osim toga, veina poslijeratnih zakona poslu~ili su i kao osnova za preuzimanje velikog dijela bankovnog i industrijskog kapitala od strane dr~ave. Tako su u prvim godinama komunisti kog re~ima pokrenuti brojni krivi ni postupci protiv nov anih zavoda, poduzea, kinematografa, tiskara i sl., iji je kona ni rezultat bila konfiskacija njihove cjelokupne imovine. Jedan od najo itijih pokazatelja ove sudske prakse je podatak o 117 industrijskih postrojenja i 189 posjeda i drugih nekretnina konfisciranih u Federalnoj Hrvatskoj presudama Sudova za zaatitu nacionalne asti Hrvata i Srba u samo etiri mjeseca njihova postojanja. Krajnja intencija komunisti kih vlasti o ito je bila da se konfiskacijom gospodarski oslabe ili u potpunosti uniate one druatvene skupine koje su predstavljale prijetnju novom politi kom poretku. U skladu s opisanom zakonodavnom praksom odr~avala su se i suenja pripadnicima Katoli ke crkve s podru ja akova ke i Srijemske biskupije. U prvim godinama nakon rata, kada je sudski progon katoli kog sveenstva bio najintenzivniji, optu~ivani su za razli ite oblike suradnje s ustaakim re~imom i okupatorskom vojskom, neprijateljsku promid~bu, apijuna~u i sl., za ato su bile predviene najstro~e kazne  smrtna kazna ili dugogodianji zatvor. Suenja pripadnicima Katoli ke crkve bila su izuzetno dobro praena od strane tadaanjih medija, ime se ~elio postii dugotrajan promid~beni u inak, budui su koriatenjem medijskog prostora za isticanje zlo inaatva crkvenih krugova i svrstavanjem sveenika u red narodnih neprijatelja i ratnih zlo inaca, komunisti ke vlasti nastojale, pred domaom i meunarodnom javnosti, opravdati okrutne postupke protiv Katoli ke crkve, ali i potvrditi legitimitet novog dr~avnog poretka. SUDSKI PROCESI PRIPADNICIMA KATOLI KE CRKVE S PODRU JA AKOVA KE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Prema podacima iz dostupnog arhivskog gradiva i literature u prvih pet godina komunisti ke vlastina na sudovima u Osijeku, Slavonskom Brodu, Po~egi, Zagrebu i Novom Sadu osueno je viae od dvadeset pripadnika Katoli ke crkve s podru ja akova ke i Srijemske biskupije. Naj eae su osuivani na dugogodianje zatvorske kazne s prisilnim radom, no tijekom 1945. i 1946. godine izre eno je i sedam smrtnih kazni, od kojih su dvije izvraene. Prvi se slu aj odnosi na ~upnika iz Donjih Andrijevaca Franju Hlobika, koji je na Vojnom sudu u Slavonskom Brodu za sudjelovanje u teroristi koj organizaciji  Ustaaa i organiziranje  Ustaake mlade~i , veli anje Pavelia i ustaakog pokreta, protunarodnu promid~bu i klevetanje SSSR-a, osuen na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak asti i konfiskaciju cjelokupne imovine. Kazna je izvraena 10. srpnja 1945. godine, najvjerojatnije u Slavonskom Brodu. Drugi i daleko poznatiji slu aj predstavlja suenje ~upniku iz osje kog Donjeg grada Josipu Astaloau u srpnju 1945. godine. Kako je suenje Astaloau bilo meu prvim suenjima jednom katoli kom sveeniku na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, komunisti kim je vlastima bilo iznimno va~no da se njime ostavi ato ja i dojam i upozore svi oni, koji su se protivili novom politi kom poretku. Tako se u izvjeau Okru~nog komiteta KPH Osijek o politi kom stanju u osje kom okrugu upuenom 29. svibnja 1945. godine Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju isti e:  Pripremamo nekoliko javnih sudjenja, gdje emo nekoliko gadova i javno likvidirati. Medju tima u Dalju, mislimo javno osuditi popa Astaloaa poznatog krvnika, koji se nalazi kod nas u zatvoru.  Dana 1. srpnja 1945. godine Vojni sud u Osijeku osudio je Astaloaa na smrt vjeaanjem s obrazlo~enjem:  Bio je lan ustaakog pokreta joa za vrijeme bivae Jugoslavije, ilegalno djelovao, rasturao ilegalnu ustaaku atampu i odgajao omladinu u ustaakom duhu. Pri kapitulaciji bivae Jugoslavije sudjelovao je u razoru~avanju jugoslavenske vojske i organizirao u Dalju ustaaku vlast. Kao ustaaki povjerenik i na elnik opine u Dalju progonio je Srbe i vraio prisilna prekratavanja, davao nareenja za hapaenje, batinjanje i ubijanje srpskog stanovniatva. Osim toga Srbe je masovno iseljavao u Srbiju. Aktivno je radio na okupljanju i mobilizaciji hrvatskog stanovniatva u ustaaki pokret i ustaaku svojsku.  U optu~nom postupku protiv Astaloaa sud je uzeo u obzir i izjavu stanovnika sela Erduta i Dalja o prisilnom pokatoli enju srpskog stanovniatva u kojem je sudjelovao i sveenik Astaloa te izjavu etvorice slu~benika opinske uprave u Dalju, koje je Astaloa otpustio zbog toga ato su bili Srbi. S druge strane, u obranu Astaloaa stala je skupina mjeatana iz Punitovaca, njegove bivae ~upe i pripadajuih filijala, koji su 6. srpnja 1945. godine uputili sudu u Osijeku peticiju za obnovu procesa i ubla~enje smrtne kazne. U peticiji se navodi i niz konkretnih slu ajeva u kojima je Astaloa u vrijeme rata od ustaaa i Nijemaca zaatitio i spasio mnoge ljude, od kojih su neki bili i pripadnici partizanskog pokreta. No, za razliku od svjedo enja i izjava koji su optu~ivali Astaloaa, ovu molbu sud u Osijeku nije uva~io. Nakon izricanja presude od strane Vojnog suda u Osijeku, Astaloa je preba en u svoju bivau ~upu Dalj, gdje se trebalo odr~ati javno, narodno suenje. Suenje je organizirano na mjesnom nogometnom igraliatu i prisustvovao mu je veliki broj stanovnika Dalja, ali i susjednih sela Erduta, Aljmaaa, Bijelog Brda i Sarvaaa, uglavnom srpske nacionalnosti. Astaloa je izvrgnut javnom ruglu i zlostavljanju, a tzv. narodni tu~itelj Mirko Boakovi izjavio je:  Smatram da se (Astaloaa, op.a.) mora kazniti najstro~e, tim viae ato je sveenik, a bio je svjestan da to ne smije initi. On je nastojao zavaditi hrvatski i srpski narod. Mi znamo jedno, da je srpski i hrvatski narod u Dalju ~ivio u bratstvu i jedinstvu, ali znamo joa jedno, da je krivnjom Astaloaa ovo bratstvo i jedinstvo uniateno.  Sve optu~be izre ene od strane narodnog tu~itelja i prisutnih na suenju, Astaloa je odbacivao, isti ui da mu je savjest ista. Nakon odr~anog javnog suenja u Dalju, Okru~ni komitet KPH Osijek u svom novom izvjeau o politi kom stanju na terenu upuenom 5. srpnja 1945. godine Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju osvre se na suenje rije ima:  Da bi popravili politi ko stanje u planu smo imali: prirediti javno sudjenje popa Astaloaa u Dalju. Sudjenje je obavljeno i imalo je prili no efekta.  Suenje Astaloau spominje se i pet dana kasnije u izvjeau javnog tu~itelja Okruga Osijek upuenom javnom tu~itelju Federalne Hrvatske u kojem stoji:  U vezi sa zahtevima naroda za ka~njavanje ratnih zlo inaca Vojni sud je u Dalju odr~ao javno sudjenje petorici okrivljenika medju kojima je bio i zloglasni katoli ki sveenik Astaloa. Sam proces je bio sasvim dobro pripremljen i organiziran tako da je ostavio najbolji utisak. Pop Astaloa i jedan ustaaki tabornik osudjeni su na smrt.  Smrtna kazna vjeaanjem izvraena je javno u Dalju, 5. kolovoza 1945. godine. Dekan Osje kog dekanata izvijestio je Biskupski ordinarijat u akovu da se Astaloa od dana uhienja, pa do izricanja i izvraenja kazne  vladao mirno i sabrano i sa predanjem u Bo~ju volju stupio je na stratiate. Tijelo je, prema pisanju Antuna Jarma, ba eno u kanal pokraj groblja, odakle je ubrzo nestalo te se pretpostavlja da ga je njegova rodbina potajice prenijela i pokopala u Osijeku. O Astaloau i njegovoj sudbini postoje i svjedo anstva nekolicine sveenika, koji su bili svjedoci dogaanja u Drugom svjetskom ratu i kasnije na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Tako Stjepan Lovri, kasniji daljski ~upnik opovrgava optu~be o Astaloau kao inicijatoru ruaenja pravoslavne crkve u Dalju:  Crkva i danas stoji. On je, naprotiv, crkvu spasio od ruaenja. Poznavao sam dosta Srba koji su ga cijenili, znajui za sva njegova zauzimanja za Dalj i Dalj ane (pravoslavce), a osobito ato im je sa uvao crkvu. Crkvu su kanili sruaiti Nijemci, njema ka faaisti ka vojska. U nastavku Lovri isti e da je Astaloa osuen na temelju la~nih svjedo anstava te dodaje:  On je za vrijeme ustaatva spaaavao Srbe. Kao sveenik i ovjek bio je vrlo dobar, ali nagao! Pazite: dobar, a nagao! Njegova glavna 'krivica' je bila ato je u vrijeme NDH bio i ~upnik i (tabornik) na elnik opine Dalj. Dakle, u ustaakoj vlasti.  Tijekom srpnja i kolovoza 1945. godine joa su etvorica dijecezanskih sveenika osueni na smrtnu kaznu, koja je zatim preina ena na kaznu zatvora s prisilnim radom. Rije  je o profesoru bogoslovije Iliji }ivkoviu, koji je iz zatvora puaten u jesen 1946. godine i ravnatelju Muake realne gimnazije u Osijeku Jakovu `ebu, uvjetno osloboenom po etkom 1951. godine. Meu njima je bio i umirovljeni sveenik Ivan Becker, koji je nakon uhienja po etkom lipnja 1945. godine, na Vojnom sudu u Slavonskom Brodu, zajedno s joa 16 civila osuen na smrt, nakon ega je, odlukom Viaeg Vojnog suda JA od 3. kolovoza 1945. godine pomilovan na 20 godina robije. Meutim, zbog izuzetno loaih ~ivotnih uvjeta i teakog rada na pustari Orlovnjak kraj Osijeka, Becker vrlo brzo obolijeva od upale plua i tifusa te nedugo nakon presude i umire. Dana 20. srpnja 1945. godine Vojni sud II. JA u Zagrebu na smrtnu je kaznu osudio i Franju Tetkia. Po etkom kolovoza 1945. godine biskup Akaamovi Predsjedniatvu AVNOJ-a upuuje molbu za njegovim pomilovanjem, no rezultat molbe nije poznat. Smrtna kazna, kasnije zamijenjena kaznom liaenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 20 godina, izre ena je 8. travnja 1946. godine i Franji Ra kom, koji je tijekom rata bio ~upnik u Srijemskoj Mitrovici i Gundincima. Kaznu je izdr~avao u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, gdje je i umro 1953. godine. Osobito teaka bila je sudbina pripadnika katoli kog sveenstva njema kog podrijetla, koji su tijekom 1945. i 1946. godine uhiivani i bez ikakve osude, kao Folksdoj eri, zatvarani u logore. S podru ja akova ke i Srijemske biskupije poznati su slu ajevi franjevca o. Davida Pohla, upravitelja ~upe u Iloku i gvardijana ilo kog samostana, ~upnika u Zemunu 3 Antuna Gerstera i daljskog ~upnika Petra Fischera. O. David Pohl iz samostana i ~upe odveden je u Srijemsku Mitrovicu 8. travnja 1945. godine, te je bez ikakave osude zatvoren u logor Novi Sad, a kasnije u Molin u Banatu. U navedenim je logorima proveo viae od godinu dana, nakon ega je puaten. Zemunski ~upnik Antun Gerster, uhien je 13. travnja 1946. godine i zajedno s ostalim pripadnicima njema ke manjine odveden u logor u Srijemskoj Mitrovici. Za njegovo puatanje zauzeli su se zemunski dekan Adam }abarovi i biskup Antun Akaamovi. U predstavci upuenoj Vjerskoj komisiji pri Predsjedniatvu vlade NR Srbije, Akaamovi tra~i da se Gerster pusti na slobodu, a ~upni ured i stan odpe ate i predaju ~upniku na daljnju uporabu, uz obrazlo~enje:  Antun Gerster nikada nije pripadao nikakovoj njema koj ili faaisti koj organizaciji, ato viae on je, kako je to poznato svemu stanovniatvu grada Zemuna, javno ~igosao postupak okupatorskih vlasti i sviju, koji su s okupatorom saradjivali. Baa radi toga svoga dr~anja bio je proganjan, napadan, a iz osvete radi toga njegovog dr~anja po injen je od faaista napadaj na ~upski stan i polupani prozori. On se odupro i nalogu za preseljenje u Njema ku, jer se uvijek priznavao Hrvatom. Za ovo jam i Biskupski Ordinarijat i mnogobrojni gradjani grada Zemuna, koji u liaenju slobode Antuna Gerstera gledaju nepravdu, koja je u injena ovom ispravnom ovjeku, koji se i u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji dr~ao ispravno i lojalno. Predstavku identi nog sadr~aja Akaamovi je uputio i Unutraanjem odjeljenju Glavnog izvranog odbora Vojvodine u Novom Sadu. Antun Gerster puaten je iz logora tijekom 1947. godine, no dalekose~na posljedica njegova zatvaranja i ostalih vjernika njema ke narodnosti, bila je potpuno gaaenje ~upe u Zemunu 3, a i sama je crkva sruaena. Nakon ato je u srpnju 1945. godine osuen, a zatim i objeaen bivai daljski ~upnik Josip Astaloa, u nemilosti novih vlasti naaao se i njegov nasljednik Petar Fischer. Uhien je 6. srpnja 1945. godine u Dalju zajedno s joa 74 mjeatana njema kog podrijetla, mahom ~ena, djece i staraca, budui je veliki dio njihovih sumjeatana iselio tijekom listopada 1944. godine. Nakon ato su cijeli jedan dan i no proveli na trgu, ukrcani su u sto ne vagone i odvezeni u Osijek, odakle su pjeake upueni u logor Josipovac. No, po dolasku u Josipovac, zatekli su prazan logor, koji je bio premjeaten u Valpovo te je Fischer, zajedno sa svojim sumjeatanima upuen u Radni logor Valpovo. Na putu su im se priklju ile joa neke skupine Folksdoj era, te ih je po dolasku u Valpovo bilo oko 3000. Prema planu dr~avnih vlasti o protjerivanju, svi Folksdoj eri iz valpova kog, kao i ostalih logora, trebali su u dogledno vrijeme biti iseljeni na podru je Austrije i Njema ke. Nakon neato viae od dva tjedna provedenih u Valpovu, 22. srpnja 1945. godine Fischer je zajedno s ostalim zatvorenicima (njih oko 1800) ukrcan i upuen prema Austriji i Njema koj. Dva dana kasnije, 24. srpnja, transport u kojem se nalazio Fischer stigao je u Ljubljanu, no britanske okupacijske vlasti nisu dopustile ulazak u Austriju, te je transport vraen natrag u Jugoslaviju. Nakon nekoliko dana putovanja, po velikoj vruini, u zatvorenim i zaklju anim vagonima transport se zaustavio u Velikoj Pisanici kod Bjelovara. Za vrijeme boravka u Velikoj Pisanici, zahvaljujui intervenciji biskupa Akaamovia i ~itelja Dalja, stigla je naredba da se ~upnika Fischera, kao asimiliranog Hrvata, pusti na slobodu. Dana 3. kolovoza 1945. godine Fischer je vraen u Osijek, te mu je nareeno da se odmah po dolasku mora prijaviti Oblasnom NOO-u, ato je i u inio ve iduega dana kada je, prilikom prijave, ponovno uhien. Uhienje je uslijedilo na temelju nove optu~be od strane daljskog u itelja Branka Zadrovia, koji je Fischera optu~io  da je astio ust. du~nosnike, koji su doali u Dalj da apse Srbe. On da je za sve to znao i nije upozorio narod da se skloni, pa stoga smatraju njega krivim za ta apaenja. Nadalje mu se inkriminira, da je bio u Kulturbundu, da su mu roditelji gorljivi Nijemci, koji su otiali u Njema ku, a on da je to mogao sprije iti; da mu je brat bio kuhar u jednoj  SS jedinici i t.d.  Nakon uhienja u Osijeku, Fischer je stavljen pred sud, koji je ocijenio da je  opasni faaist i odredio njegovo upuivanje u kaznionicu Stara Gradiaka.  Meutim , svjedo i Fischer,  moj stra~ar nije dobro pazio kud me mora voditi pa me naprosto odvede natrag u Valpovo, jer je znao da sam iz valpova kog logora.  Tako je Petar Fischer, nakon nekoliko sati slobode, po drugi put zavraio u Radnom logoru Valpovo. No, kada se naknadno ispostavilo da je Fischer zabunom ponovno doveden u logor Valpovo, stigla je naredba da ga se prebaci u zatvor u Staru Gradiaku. Budui je intervencijom Biskupskog Ordinarijata dokazano da je Fischer asimilirani Hrvat, odreeno je da za njega viae nema mjesta u logoru za Folksdoj ere, ve da kaznu treba izdr~avati u Staroj Gradiaci. Odlu an da pod svaku cijenu izbjegne odlazak u Gradiaku, Fischer se odlu uje na bijeg iz logora, ato mu je i uspjelo u studenom 1945. godine. Uz pomo brojnih suradnika i la~nih dokumenata, Fischer je u sije nju 1946. godine uspio prijei austrijsku granicu i doi u Linz, gdje je nastavio obavljati svoju sveeni ku slu~bu. Nakon ato je represija protiv katoli kog sveenstva dostigla svoj vrhunac tijekom 1945. i 1946. godine, u razdoblju koje je uslijedilo broj sudskih procesa znatno se smanjio, a dolazi i do prijevremenih puatanja iz zatvora. Tako su zauzimanjem biskupa Akaamovia, koji je predstavke za osloboenje dijecezanskih sveenika slao predsjedniku Vlade NRH Vladimiru Bakariu, Ministarstvu unutraanjih poslova i Komisiji za vjerska pitanja, tijekom 1947. godine na slobodu puateni sveenici Vendelin Kristek, uro Mari, Josip Haubrich i Stjepan Lovri. Nije zabilje~eno izricanje novih smrtnih kazni, no katoli ko je sveenstvo i dalje zbog razli itih prijestupa presuivano na kazne zatvora u razli itom trajanju. Budui je sudska i zakonodavna djelatnost u Jugoslaviji predstavljala produ~enu ruku Partije, upravo su sudski procesi pru~ali ponajbolji uvid u trenutnu politi ku situaciju u dr~avi. Prvih poslijeratnih godina, kada je politi ko ozra je bilo u znaku obra una s  neprijateljskim i protunarodnim elementima , glavni zadatak sudova bio je fizi ko, materijalno i politi ko uklanjanje svih stvarnih ili pretpostavljenih neprijatelja. Promjenom druatveno-politi kih prilika i stabilizacijom re~ima primjetna je i promjena u sudskoj praksi, koja se dijelom usmjerava na afirmaciju i opravdanje politi kog sustava, ali i pojedinih, za dr~avu iznimno va~nih, projekata i zakona. U tom smislu zna ajan je slu aj ~upnika iz Svilaja Josipa Tomljenovia, kojega je zbog paljenja zadru~ne slame, Okru~ni sud iz Osijeka 30. rujna 1949. godine osudio na 13 godina zatvora s prisilnim radom, gubitak bira kog prava na tri godine i plaanje odatete u iznosu od 9500 dinara. Suenje Tomljenoviu odr~avalo se u jeku provedbe Osnovnog zakona o zemljoradni kim zadrugama, na temelju kojeg su tijekom 1949. godine vlasti forsirale kolektivizaciju seljaka i njihovih privatnih posjeda u zadrugama prema sovjetskom modelu, pa je ono trebalo pomoi u slamanju otpora velikog broja seljaka prema zadrugama i obveznom otkupu. Da je kolektivizacija i pristupanje seljaka zadrugama bilo iznimno va~no pitanje za komunisti ki re~im, vidljivo je iz obrazlo~enje javnog tu~itelja Jakova Buljana u kojem isti e kako se ne radi samo o imovinskom oateenju zadru~ne ekonomije, nego o namjeri ~upnika  da kod seljaka Svilaja i ostalog naroda stvori raspolo~enje nesigurnosti u naaoj zemlji i da ih odvla i od pristupanja novoosnovanoj zadru~noj ekonomiji . Iako je Tomljenovi tvrdio da je nevin, na kraju je, kako stoji u Glasu Slavonije,  pritjeanjen dokazima priznao da je u inio  veliko zlodjelo protiv postojeeg zadru~nog sustava i postojeeg ureenja. Navodi se kako je paljenjem slame Tomljenovi pokazao svoj  zlo ina ki karakter te kako  iz dna duae mrzi socijalisti ku izgradnju naae zemlje, naro ito zadrugarstvo . Na kraju suenja javni tu~itelj isti e:  Naaa socijalisti ka izgradnja ide sigurnim putem i ne e i ne mogu je zako iti ovakovi niti bilo kakvi drugi protivnici s istoka ili zapada. (...) Radno e seljaatvo izvraiti socijalisti ki preobra~aj naaega sela, jer je to u interesu seljaatva i cijele naae zemlje. Dosuenu kaznu Tomljenovi je izdr~avao u kaznionici u Staroj Gradiaki, a na slobodu je puaten prije isteka dosuene kazne, budui ga se tijekom 1953. godine spominje u vezi osnivanja sveeni kih udru~enja na podru ju brodskog kotara. Tijekom 1950-ih godina i dalje je osjetan pad u broju sudskih procesa protiv katoli kog sveenstva, a opstrukcija njihovog vjerskog djelovanja sve se viae usmjerava na prekraajno ka~njavanje, izricanjem nov anih kazni. Najvei broj izre enih kazni odnosio se na protuzakonitu organizaciju i predavanje vjeronauka akolskoj mlade~i, kojom su u ovom razdoblju ka~njeni: ~upnik iz Radikovaca Ivan Kopi (5000 dinara), kanonik Rudolf `verer (2000 dinara), ~upnik u Branjinom Vrhu Josip Pelc (8000 dinara), osje ki kapelan Antun Kolarevi (6000 dinara) i asna sestra Anelka Miloai (3000 dinara). Spomenuti su bili ka~njeni zbog odr~avanja vjerske nastave izvan crkve, nagovaranja djece na pohaanje vjeronauka, prozivanja djece i predavanja vjeronauka djeci kojoj roditelji nisu dali pristanak. Nov anim kaznama joa su ka~njeni osje ki ~upnik Emil Majer te ~upnik i etiri redovnice iz Donjeg Miholjca Ivan Vajda, Karolina Titinger, Milica ambi, Marija Vujkovi i Angelina Kuhar. Majer je ka~njen s 2000 dinara kazne zbog odr~avanja obreda kratenja prije podnesene prijave o roenju nadle~nom mati aru, dok je Vajda ka~njen sa 6000 dinara, a redovnice po 1000 dinara zbog prikupljanja priloga u naturi u vjerske svrhe bez odobrenja Narodnog odbora. Iako je u razdoblju od 1950. do 1959. godine, kako je naprijed navedeno, zabilje~en relativno mali broj sudskih procesa, zbog nedostatka potpunih informacija o njihovom tijeku, osvrnut emo se samo na one za koje postoji opse~nija sudska dokumentacija. Jedan od njih je i slu aj glavara isusova ke rezidencije u Osijeku Filipa Maaia, koji je 1950. godine osuen na godinu dana zatvora, ato je kasnije umanjeno na aest mjeseci. Maai je osuen za krivi no djelo uvrede i klevete narodne vlasti na temelju iskaza etvorice partijskih du~nosnika iz Osijeka Pavla Boakovia, Mate Gracina, Mitra Vulia i Fahrudina Taslid~ia. Tijekom sasluaanja, odr~anih 30. i 31. o~ujka 1950. godine u prostorijama UDB-e za grad Osijek, svjedoci su opisali dogaaje od 26. o~ujka 1950. godine kada su se odr~avali drugi izbori za Narodnu skupatinu FNRJ. Naime, povodom izbora organizirano je natjecanje izmeu osnovnih organizacija grada Osijeka, koja e prije ostvariti 100%-tni odaziv na izbore. Uvidom u bira ki popis tijekom izbornog dana, du~nosnici XVI. osnovne organizacije Narodne fronte utvrdili su da na izbore nije pristupilo jedino pet isusovaca iz tamoanjeg samostana. Kako bi ih potaknuli na sudjelovanje u izborima, partijski su du~nosnici toga dana u tri navrata posjetili isusova ki samostan, gdje su razgovarali sa superiorom Filipom Maaiem. U svom su razgovoru s Maaiem istaknuli da je jedini povod njihove posjete  isklju ivo vezan na ato br~e glasanje od njihove strane i radi negodovanja koje ispoljavaju frontovci radi neispunjenja plana takmi enja za koji su se tako dugo spremali . Maai je uzvratio da svojim posjetama otvoreno krae Ustav, neizravno im prijete, plaae i prisiljavaju da izau na glasanje, ato je jasan pokazatelj nedemokrati nosti izbora. Nadalje je napomenuo da on i ostali isusovci imaju svoje osobno politi ko mialjenje, koje ~ele zadr~ati za sebe te da slobodno mogu zaklju iti izborne popise. Svoju kritiku Maai je, prema izjavi svjedoka, nastavio rije ima:  Kakova je na primjer to idealna demokratija kada ste postavili kutiju jednog kandidata i jednu crnu kutiju. Pored toga a prema obavjeatenjima kojeg sam dobio kod crne kutije je postavljen uvar koji budno prati i sluaa kada se baca kuglica, jer se svako puatanje uje i na taj na in spre avate ljude da ispoljavaju svoju slobodnu volju. Ili zar mislite da narod ide glasati iz uvjerenja? Ne, ide glasati zato ato se siromaani radnik i namjeatenik boji za svoj opstanak i svoj kruh i pod tim pritiskom izlazi na glasanje i jer se boji posljedica radi apstiniranja. Mi se medjutim ne plaaimo niti bojimo i ega, jer ne kraimo ni im zakon. Na primjedbu  frontovaca kako u Jugoslaviji niti ne mo~e biti  idealne demokracije za one, koji rade protiv u borbi ste ene slobode i da e naai zakoni kada se zato poka~e potreba progoniti i ka~njavati sve naae neprijatelje , Maai je odgovorio:  Neete nas moi uvjeriti da i medju velikim komunistima, nema zakletih ustaaa. Tako na primjer i sadanji veliki komunista bio je nekada zakleti ustaaa, a to je Jakov Bla~evi koji je sudio Stepinca i istoga optu~ivao da je suradjivao sa ustaaama. Stepinac mu je medjutim na sudjenju odgovorio da on ipak nije bio zakleti ustaaa, kao on.  U daljnjem razgovoru dotaknuli su se i pitanja ravnopravnosti i radni kih prava, na ato je Maai izjavio:  Pitam ja Vas  vaa Tito je rukovodioc KPJ, a gdje on stanuje i ato jede, a ato jedu Vaai radnici danas. Ili ato Vam jede i kako ~ivi jedan general, a ato Vam jedu Vaai vojnici, gdje Vam je tu Vaaa na daleko popularizirana ravnopravnost?  Na temelju navedenih iskaza, Maai je 28. travnja 1950. godine uhien od strane UDB-e za grad Osijek pod optu~bom da je airio protunarodnu promid~bu, klevetao narodnu vlast i vrijeao dr~avne rukovodioce. Tijekom sasluaanja, koje je zapo elo na dan uhienja, a zatim nastavljeno 12., 16., 19. i 25. svibnja 1950. godine, Maai je istaknuo kako je veina njegovih izjava izvu ena iz konteksta i krivo protuma ena, te da je dao svoje mialjenje o stanovitim pitanjima i problemima, no bez namjere da bilo koga klevee. Navodi da je primjedba o Stepincu i Bla~eviu nastala na temelju informacije da je Jakov Bla~evi, navodno, radio u uredu ustaakog ministra Andrije Artukovia, te da je  frontovcima samo prepri ao ono ato je uo od drugih. Maai je takoer napomenuo da su partijski slu~benici izjavili da njegov postupak pokazuje kako je protiv poretka te da e  osjetiti svoju apstinenciju . Nakon odr~anih sasluaanja tijekom svibnja, na prijedlog UDB-e da se Maai izvede pred sud, Javno tu~ilaatvo za grad i kotar Osijek 14. lipnja 1950. godine podi~e optu~nicu. Glavna rasprava odr~ana je pred vijeem Kotarskog suda u Osijeku 30. lipnja 1950. godine. etvorica svjedoka potvrdila su svoje iskaze dane krajem o~ujka, a Maai je istaknuo da u spomenutim djelima ne postoje obilje~ja krivi nih djela uvrede i klevete narodne vlasti. Po zavraetku rasprave i sudskog vijeanja izre ena je i kona na presuda kojom se Maaia osuuje na  kaznu liaenja slobode u trajanju od 1 godinu dana, u koju mu se kaznu ura unava izdr~ani istra~ni zatvor od 28. IV. 1950. do pravomonosti presude . Na presudu Kotarskog suda u Osijeku, Maai je preko svoga branitelja, osje kog odvjetnika Branimira Domca, uputio ~albu sa zahtjevom da se ~alba proslijedi Okru~nom sudu u Osijeku, a presuda, zbog pogreane ocjene, u cijelosti poniati. }albu je Maai temeljio na odredbi l. 11 opeg dijela krivi nog zakonika, koja propisuje da je za po injenje krivi nog djela potrebno utvrditi postojanje namjere, ato se u njegovom slu aju nije dokazalo, pa se ne mo~e govoriti niti o krivi nom djelu. Navedeno je potkrijepio injenicom da njegov razgovor s partijskim du~nosnicima nije vjerodostojno prikazan te da su pojedine re enice istrgnute iz konteksta ato je omoguilo stvaranje pogreanih zaklju aka na temelju kojih je sud donio presudu. }albu zavraava rije ima:  Ja ~alim duboko, ato navedeni izaslanici, koji su kasnije nastupili kao svjedoci nisu mogli ispravno i valjano ocjeniti smisao i duh mojih rije i, ato sam se dakle upustio s njima u vjeri, da se s njima mo~e voditi diskusija iskreno i otvoreno i da su oni u stanju shvatiti pravi smisao pojedinih rije i i samoga razgovora jer da su oni to bili mogli ocijeniti ispravno, nikada ne bi niti doali na pomisao da je u mene kakova namjera da bilo koga vrijedjam.  Okru~ni sud u Osijeku djelomi no je uva~io ~albu Filipa Maaia te je kazna smanjena na aest mjeseci liaenja slobode, dok je u ostalom dijelu ~alba odbijena kao neopravdana. Osim slu aja Filipa Maaia, 1950-e godine obilje~io je i slu aj osje kog ~upnika Josipa `epera, koji je u sije nju 1953. godine osuen na dvije godine zatvora zbog, navodne, utaje poreza u razdoblju od 1948. do 1951. godine u iznosu od 708.905 dinara. Optu~nica je podignuta od strane Kotarskog suda u Osijeku 8. prosinca 1953. godine, emu je prethodilo petomjese no sasluaanje ~upnika `epera. Sam tijek sasluaanja `eper opisuje u pismu Biskupskom ordinarijatu u akovu:  Nastojalo se da na svaki na in priznam svoju krivnju. Bio sam izlo~en raznim aikanacijama, prijetnjama i napokon su mi od 2. kolovoza do 1. rujna zabranili svako kretanje izvan Osijeka. Uspjeli su jedino, da su mi ~ivce potpuno slomili.  Glavna rasprava na kojoj je `eper osuen na dvije godine zatvora, odr~ala se pred Kotarskim sudom u Osijeku 6. sije nja 1953. godine. }albu je `eper podnio preko svog branitelja Branimira Domca te u njoj zatra~io ukidanje prvostupanjske presude i odr~avanje nove rasprave i to  zbog povrede krivi nog postupka, odnosno zbog pogreano i nepotpuno utvrenog injeni nog stanja . Okru~ni je sud uva~io ~albu, ukinuo prvostupanjsku presudu i odredio novu raspravu pred drugim vijeem, no `eper je i dalje zadr~an u pritvoru, a jam evina za njegovo puatanje iznosila je 500.000 dinara. `eperov branitelj zatra~io je nov anu pomo od Biskupskog ordinarijata u akovu istaknuvai:  Zdravstveno stanje Mnsg. `epera, a da ne govorim o onom psihi kom, takovo je da bi njegovo puatanje na slobodu bilo veoma nu~no iz zdravstvenih razloga, budui da boluje od gripe, koja se veoma lagano mo~e pretvoriti u upalu plua...  Meutim, biskup Akaamovi odgovorio je da Ordinarijat nema novaca te preporu io da kapelan iz `eperove ~upe, Mato Beali, organizira sabirnu akciju meu vjernicima, koja ipak na koncu nije odr~ana jer je molba za njeno organiziranje odbijena od strane Povjereniatva za unutraanje poslove grada Osijeka. Nakon ato je na novoj raspravi odr~anoj 3. o~ujka 1953. godine, `eper ponovno osuen na dvije godine, uslijedila je nova ~alba, koju je Okru~ni sud odbio, ali je kazna od dvije godine smanjena na godinu i aest mjeseci. Va~no je napomenuti da se sudski proces protiv `epera odvijao se u okolnostima dodatno zategnutih crkveno-dr~avnih odnosa zbog prekida diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i Jugoslavije krajem 1952. godine, ato je zasigurno imalo utjecaja na sam tijek i kona an ishod suenja. Obavjeatavajui Ritiga o `eperovu slu aju, krajem o~ujka 1953. godine, na takve se okolnosti osvrnuo i sam Akaamovi, isti ui kako ga mu e slutnje  da su sveenici ~rtve Vatik. politike . Nakon ato je `eper izdr~ao viae od polovice kazne u kaznionici Stara Gradiaka, biskup Akaamovi u listopadu 1953. godine uputio je molbu Izvranom vijeu NRH u Zagrebu da se `eper uvrsti meu ka~njenike, koji e biti pomilovani na Dan Republike, 29. studenog. U molbi je istaknuo da je izdr~avanje kazne zasigurno pozitivno utjecalo na `epera te da je uvjeren u njegovu buduu lojalnost i savjesnost u izvraavanju i poativanju zakona. Nadalje, dodaje kako je `eper ve u poodmaklim godinama i jako loaeg zdravstvenog stanja, te da se uz to joa uzdr~ava i stariju sestru, koja je takoer bolesna i nesposobna za rad. Molba je odbijena od strane Dr~avnog sekretara NRH o emu je po etkom sije nja 1954. godine obavijeaten i Biskupski ordinarijat u akovu. Sudski proces, kao i izdr~avanje kazne u Staroj Gradiaki uvelike su naruaili `eperovo fizi ko i psihi ko zdravlje. }alei se na odluku o zadr~avanju u pritvoru tijekom istra~nog postupka, `eper je prilo~io lije ni ke nalaze u kojima su mu dijagnosticirani ir na dvanaestercu i  Psihoneurosis depresiva uz preporuku za klini ko neuroloako lije enje. Pogoraanju zdravstvenog stanja zasigurno je pridonijela i injenica da je ovo bio ve drugi put da se `eper naaao na optu~eni koj klupi, budui je i u rujnu 1946. godine, kao predsjednik Prve hrvatske dioni arske tiskare, bio optu~en za privrednu suradnju s okupatorom i osuen na 12 mjeseci prisilnog rada bez liaenja slobode. Govorei o suenjima koja su obilje~ila 1950.-e godine na kraju je va~no spomenuti i slu aj isusovca Zvonimira Gutala, koji je osuen na pet godina i aest mjeseci zatvora zbog airenja, nacionalne mr~nje, aovinizma, neprijateljstva prema tekovinama socijalisti ke revolucije i razbijanja bratstva i jedinstva. U svojoj knjizi Pribrojeni zboru mu enika Antun Jarm ne donosi detaljnije podatke o Gutalu, nego se na njegov slu aj nakratko osvre u dijelu o Josipu `eperu, prenosei izjavu `eperova nekadaanjeg kapelana, kako je Gutal zbog ruaenja bratstva i jedinstva osuen na 16 godina, od ega je vei dio odslu~io. Iako je vjerojatno rije  o istom suenju, nije poznato kako je doalo do takvog velikog neslaganja u godinama. Proces protiv Zvonimira Gutala zapo eo je u listopadu 1954. godine, kada je po prvi puta od UDB-e pozvan na sasluaanje, pri emu su ga uglavnom okrivljavali za propovijedi odr~ane u razdoblju od 1952. godine. U optu~nici je izmeu ostalog stajalo:  ...da je 6. lipnja 1954. god. u gornjogradskoj crkvi za vrijeme propovijedi, poato je podigao jedan plakat, na kojem je pisalo 'Smak sveta odgaa se iz tehni kih razloga', izmeu ostalog rekao: 'To nije ni jedan Hrvat napisao. Mi Hrvati ka~emo svijet, a ne svet. Ovakve bi trebalo iz naae hrvatske grude ia istiti sve.' Time je o ito ciljao na Srbe, kao glavne nosioce ekavskog narje ja. (...) da je 28. II. 1954. god. u Osijeku za vrijeme propovijedi u gornjogradskoj crkvi rekao: 'Danas ima malo ljudi, koji se usuuju javno iskazati katolicima zato, ato se boje raznih prijetnji, pa su se uplaaili da ne izgube svoja namjeatenja. (...) da je 28. II. 1954. god. u Osijeku za vrijeme propovijedi rekao, kako je jedna u iteljica u akoli zaprijetila svojoj u enici, da e  ako bude iala na vjeronauk  propasti u razredu, pa makar odgovarala i za odli an. (...) da je 6. VI. 1954. god. za vrijeme propovijedi rekao, da profesori odstranjuju decu od crkve i time za prosvjetne radnike ustvrdio da zloupotrebljavaju svoj polo~aj i ne poatuju ustavne slobode.  Suenje je zavraeno krajem 1954. ili po etkom 1955. godine, a to an datum, zbog nedostatka podataka, ne mo~emo ustvrditi. Prenosei vijest o presudi o. Gutalu, Glas Slavonije navodi dokaze o njegovoj povezanosti s  ustaakim ostacima , airenju protunarodne i protudr~avne promid~be, kao i neprijateljskom stavu prema sveeni kim udru~enjima, a na kraju se isti e:  Slobodu vjeroispovijesti u naaem druatvu nitko nikome ne prije i. Ali naae druatvo nee nikome dozvoliti da crkvu iskoriauje u protivnarodne, antisocijalisti ke svrhe. Gutal je meutim upravo to u inio i zato je osuen.  U zaklju ku poglavlja o sudskim procesima, va~no je napomenuti kako se veliki broj dijecezanskih sveenika naaao pred jugoslavenskim istra~nim tijelima i u zatvoru i bez redovno odr~anog suenja, dok za neke od njih postoje tek djelomi ni podaci na temelju kojih ne mo~emo sa sigurnoau utvrditi okolnosti i tijek njihova istra~nog postupka. Unato  tome, potrebno je navesti do sada utvrene injenice dobivene iz koriatenog arhivskog gradiva, pa stoga podatke o tim sveencima donosim u nastavku. Stanko Dimi i Franjo Paitz, sveenici koji su za vrijeme rata dodijeljeni razli itim domobranskim postrojbama kao vojni duaobri~nici. Po zavraetku rata uhieni su i zadr~ani u logorima za ratne zarobljenike zajedno s ostalim domobranskim asnicima. Krajem lipnja i po etkom srpnja 1945. biskup Akaamovi upuuje predstavke Komandantu Vojne oblasti za Slavoniju i Generalatabu JA - Komandi ratnih zarobljenika tra~ei njihovo puatanje iz logora. U odgovoru je nazna eno da se Stanko Dimi nalazio u logoru Kovin i da je nakon sasluaanja puaten, a u meuvremenu da je za njega stigla i odluka o amnestiji. `to se ti e Franje Paitza, istaknuto je da ga nisu uspjeli pronai u logorima ratnih zarobljenika. O ito je tijekom 1945. godine Paitz puaten na slobodu, jer ga nalazimo u popisu aktivnih sveenika akova ke i Srijemske biskupije iz 1946. godine u slu~bi ~upnika u Piakorevcima. Kao zarobljenik u logoru u jednom od Akaamovievih pisama spominje se i sveenik Fabijan Puhl. U pismu u kojem nije nazna en primatelj, Akaamovi tra~i da se sve poduzme da se Puhl oslobodi iz logora, barem na kratko vrijeme dok ne ozdravi. Isti e da ima informaciju da se svatko mo~e osloboditi iz logora ukoliko se nadle~noj komandi plati 25 dinara dnevno, te primatelja ovlaauje da novac potreban za jednomjese no puatanje uzme iz crkvene blagajne. U popisu sveenika iz 1946. godine nazna eno je da se Puhl nalazi u zatvoru, te nam vrijeme njegova puatanja nije poznato. Ivan Bani, krajem prosinca 1948. godine puaten iz logora. Razlozi uhienja, godina suenja (ukoliko je odr~ano) i dosuena kazna, nisu poznati. O Banievu izlasku iz logora saznajemo iz pisma ~upnika iz Ivankova Vladoja Holika upuenom biskupu Akaamoviu, u kojem prenosi Banievu molbu da se po izlasku iz logora nastani u ~upnom stanu u Jarminu  da se malo odmori i oporavi . Josip Radi ev, ~upnik iz Marijanaca. U svibnju 1950. godine Radi ev je pomilovan te mu je kazna prisilnog rada zamijenjena uvjetnom kaznom na etiri mjeseca. Biskup Akaamovi upuuje zahvalu Prezidijumu Sabora NRH uz napomenu da je Radi evu  izdana opomena, da svoje djelovanje u ~upi nastoji uskladiti sa postojeim zakonskim propisima Narodnih Vlasti, tako da i druge pou i o rodoljubim du~nostima . Tri dana kasnije, primivai informaciju da se Radi ev joa uvijek nalazi u pritvoru, Akaamovi upuuje dopis Okru~nom sudu u Osijeku da postupi u skladu odluke Prezidijuma Sabora i Radi eva pusti na slobodu. Aleksandar Laurovi, ~upnik u Tovarniku. Dana 17. kolovoza 1953. godine priveden na sasluaanje u Odjel unutraanjih poslova u Vukovaru, gdje su mu pokazani iskazi troje svjedoka u kojima ga optu~uju da je na ulici zaustavljao djecu koja su se vraala iz akole i navraao na vjeronauk, da je 11-godianju djevoj icu izbacio s vjeronauka rije ima  da je ona nekrateno tele i pritom ju udario te da je jednu djevojku izbacio iz reda djevojaka u crkvi zbog lanstva u  kulturnoj ekipi . Navedene optu~be Laurovi je redom odbijao, a u pismu biskupu Akaamoviu isti e:  Naknadno sam uo da je cijela ta hajka inscenirana u Tovarniku u kasarni milicije oko 10. VIII. a inscenirala ju je mjesna partija pod vodstvom oca pomenute djevoj ice, koju da sam nazvao nekratenim teletom. Tom hajkom ~eli se neato postii, jer je sva ta obtu~ba la~na, a materijal obtu~be upravo djetinjasto neozbiljan.(...) Gornji izvjeataj podnaaam pre . Naslovu znanja radi time, da bi bio upuen u stvar u slu aju, ako doista prema rije ima isljednika stvar dodje po tu~bi javnog tu~ioca pred sud za prekraaje.  Martin Daki, ~upnik u Voincima. Uhien je 11. velja e 1959. godine i priveden u Odjel unutraanjih poslova u Vinkovcima zbog sumnje da je  rasturao vjerske mjese nike 'Blagovijest', koji su zabranjeni rjeaenjem O.J. tu~ioatva Beograd . Nakon tri dana provedena u samici, tijekom kojih je ispitivan o lojalnosti prema dr~avi, izlascima na izbore i sl., Daki je puaten na slobodu. SUDSKI PROCES PROTIV SVEENIKA I BOGOSLOVA BOGOSLOVNOG SJEMENI`TA U AKOVU 1959. - 1960. GODINE Meu sudskim procesima koji su se tijekom komunisti kog razdoblja odvijali na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, posebnu pa~nju zasigurno zaslu~uje suenje sveenicima i bogoslovima akova kog sjemeniata s kraja 1959. i po etka 1960. godine, koje je svojom va~nosti i razmjerima prealo granice akova ke dijeceze. Unato  injenici ato prelazi zadane vremenske okvire ovoga rada, suenje akova kim bogoslovima i sveenicima predstavlja nezaobilazan aspekt u istra~ivanju crkveno-dr~avnih odnosa, zbog toga ato je rije  o jasnom pokazatelju zaokreta u odnosu komunisti kog re~ima prema akova koj i Srijemskoj biskupiji nakon smrti biskupa Akaamovia, a u kojem se ujedno o ituje i stav vlasti prema njegovom nasljedniku i dotadaanjem pomonom biskupu Buerleinu. Osim toga, injenica da je istraga zapo eta tek nekoliko dana prije Akaamovieve smrti dovoljno govori o tome kako je upravo njegova suradnja s vlastima bila klju na u o uvanju Bogoslovnog sjemeniata, ali ujedno i o namjeri komunisti kog re~ima da ugro~avanjem daljnjeg opstanka i djelovanja sjemeniata, slome otpor u odnosu prema vlastima izuzetno nepopustljivog biskupa Buerleina. Navodna neprijateljska djelatnost unutar Bogoslovnog sjemeniata, zbog koje su nekoliko mjeseci prije prvih uhienja zapo ela sasluaanja i praenja, prema stavu komunisti kih vlasti o itovala se u ograni enju graanskih prava polaznika, sustavu odgoja neprihvaljivom socijalisti kom dr~avnom poretku te neprijateljskoj promid~bi, airenju aovinizma i klevetanju druatveno-politi kog poretka. Komunisti ke su vlasti tvrdile da se polaznicima sjemeniata zabranjuju izlasci u grad i itanje domaeg tiska, dok se s druge strane tolerira sluaanje radio-postaja Glas Amerike, Radio Vatikan i Radio Madrid, za ato najveu odgovornost snose profesori i odgojitelji iril Kos, Marijan Prepuni i Ivan Kopi, ali i sam biskup Buerlein. Na temelju podataka prikupljenih najveim dijelom od bivaih polaznika Bogoslovije, 2. listopada 1959. godine Okru~no javno tu~ilaatvo za grad Osijek podiglo je krivi nu prijavu i zatra~ilo provoenje izviaja za profesore Ivana Kopi i Marijana Prepunia, duhovnika irila Kosa te bogoslove Ivicu Mrao, Peru `ok evia i Stjepana Sraana. Pretres prostorija zapo eo je u jutarnjim satima 5. listopada 1959. godine i trajao je sve do 22 sata, tijekom kojeg su bogoslovi bili smjeateni u blagovaonicu iz koje nisu smjeli izlaziti. Prema navodima istra~nih slu~benika, prilikom pretresa pronaeni su i materijali koji su potvrivali neprijateljsku djelatnost, meu kojima su bili: vei broj ustaakih novina sa slikama Pavelia, Mussolinija i Hitlera, djela pisca Mate Budaka, te knjige Spomenice hrvatskog junaka, Hrvatska smotra, Otac domovine dr Ante Star evi, Izgradimo naau Hrvatsku, `to je komunizam i ato nosi komunizam, }idovi i katolici, Nova komunisti ka taktika na djelu, zatim Pavelievi govori i lanci te list Hrvatski narod, dok je kod irila Kosa pronaeno pismo kardinala Stepinca, te prijepisi njegova dva pisma u kojima kritizira Staleako druatvo katoli kih sveenika. Po zavraetku pretresa, a na temelju krivi ne prijave u pritvor su odvedeni duhovnik Kos, profesori Prepuni i Kopi te bogoslovi Sraan, Mrao i `ok evi. U pritvoru u Sarajevu od kolovoza, odnosno rujna, 1959. godine nalazila su se i dvojica bivaih studenata akova ke Bogoslovije, tada sveenika Vrhbosanske nadbiskupije, Anto Baji i Zvonko Petrovi, koji su bili optu~eni za suradnju s ilegalnom organizacijom Hrvatski pokret mladih ili Mladi Hrvati, u emu su, prema stanoviatu vlasti, bili povezani i s bogoslovima i profesorima u akovu. Dan nakon uhienja u akovu, u Travniku je uhien joa jedan sveenik Vrhbosanske nadbiskupije Hrvoje Gaao, a popis uhienih zaklju io je zemunski kapelan Boako Radielovi, koji je uhien 19. prosinca 1959. godine. Za sve okrivljene, kao i osobe koje su na bilo koji na in bile povezane sa slu ajem, Sekretarijat unutraanjih poslova za kotar Osijek predlo~io je izuzimanje poatansko-telegrafskih poailjki, na temelju ega je istra~ni sudac uputio naredbu poatanskoj ispostavi u akovu  da zadr~i i ovom sudu uz potvrdu prijema preda pisma, brzojave i poailjke . Meu osobama za koje je bila odreena kontrola poate bilo je samo troje civila, dok su ostali uglavnom bili bogoslovi, asne sestre, profesori Bogoslovnog sjemeniata, a na popisu se naaao i sam biskup Buerlein. Prvotno odreeni trodnevni pritvor za sve okrivljenike, osim bogoslova Sraana koji je puaten, vrlo brzo je produljen za 18 dana s obrazlo~enjem da je potrebno slu~beno sasluaati veliki broj bogoslova, ali i osoba izvan kotara ato nije mogue obaviti tijekom trajanja pritvora od tri dana,  a puatanje istih na slobodu, obzirom na zajedni ko prebivanje, opravdano se mo~e pretpostaviti da bi i uz sva upozorenja uticali na iskaze svjedoka i omeli pravilan tok postupka . Meutim, po isteku odreenog pritvora od 18 dana Okru~ni sud u Osijeku donio je rjeaenje o otvaranju istrage i odreivanju jednomjese nog istra~nog zatvora za okrivljenike Ivana Kopia, irila Kosa, Ivicu Mrau, Petra `ok evia i Hrvoja Gaau zbog sumnje da su u razdoblju od 1955. do rujna 1959. godine izmeu sebe i pred ostalim bogoslovima govorili o Jugoslaviji kao  pokvarenom dobu te da je narod prevaren od komunista, kritizirali nizak ~ivotni standard, pjevali  ustaake pjesme U boj, u boj, Oj ti vilo Velebita, Pozdrav domovini, Oj Hrvatska oj, ime su u  namjeri da razbiju bratstvo i jedinstvo naroda Federativne Narodne Republike Jugoslavije (...) vraili propagandu protiv dr~avnog i druatvenog ureenja . Gotovo mjesec dana kasnije, to nije 25. studenog 1959. godine pokrenuta je istraga i protiv profesora Marijana Prepunia pod optu~bom da je prilikom osloboenja Osijeka 1945. godine govorio kako ljudi ne znaju ato ih eka, davao izjave kako poslijeratna knji~evnost nema nikakve umjetni ke vrijednosti, niti e je imati sve  dok se ne odrekne tema o narodnoosobodila koj borbi , da je kao spiker na radio-postaji Osijek tijekom NDH veli ao ustaatvo, izazivao nacionalnu mr~nju i razdor meu bogoslovima i govorio protiv jugoslavenske vojske. Otvaranje istrage i odreivanje istra~nog zatvora za posljednjeg uhienog Boaka Radielovia, uslijedilo je 22. prosinca 1959. godine, a u rjeaenju odluke stajalo je da je Radielovi, kao idejni za etnik i najaktivniji lan skupine koju su inili svi do tada uhieni,  meu bogoslovima airio vijesti neprijateljskog sadr~aja protiv FNRJ i to zbog izjava o potrebi beskompromisne borbe za samostalnost Hrvatske te pjevanja nacionalisti kih i ustaakih pjesama. Intervenciju za zatvorene bogoslove i profesore Stolni kaptol na sjednici odr~anoj 4. studenog 1959. godine zatra~io je od biskupa Buerleina, istaknuvai kako zbog pokrenutog procesa  ozbiljna pogibao prijeti i samom Sjemeniatu. Da bi se sprije ilo njegovo zatvaranje, potpisani kanonici u nastavku molbe predla~u osobnu biskupovu intervenciju kod Vjerske komisije:  Prema naaim informacijama postoji vjerojatnost, da bi se ta pogibao za sjemeniate mogla otkloniti, ako bi Vaaa Preuzviaenost osobno intervenirala kod Vjerske komisije u Zagrebu. Ove smo informacije primili od predsjednika N.O. kotara Osijek g. Mate Bunjevca, koji je dao izjavu da e daljnji izvidni postupak protiv sjemeniata biti obustavljen, ako bi Vaaa Preuzviaenost taj in u inila. Molbu gotovo istoga sadr~aja biskupu Buerleinu uputio je i Profesorski zbor Visoke bogoslove akole i Sjemeniata. Meutim, biskup Buerlein odbio je bilo kakvu mogunost intervencije prema dr~avnim vlastima, ato je jasno pokazalo i njegovo odbijanje sastanka s predstavnicima Vjerske komisije, koji su prisustvovali pogrebu biskupa Akaamovia 10. listopada 1959. godine. Uvjeren kako nije rije  o procesu protiv sjemeniata i uhienih profesora i bogoslova, nego protiv njega samoga, biskup Buerlein sazvao je kanonike i obavijestio ih da namjerava poslati molbu Svetoj Stolici da ga razrijeai du~nosti apostolskog administratora biskupije. U molbi koju je 9. studenog 1959. godine uputio Svetom Ocu, navodi da veliki broj suradnika u vezi navedenog postupka od njega tra~i poduzimanje odreenih koraka pred dr~avnim vlastima, no da on na to ne mo~e pristati, jer ga je i sam kardinal Stepinac tako uputio, budui bi to  zna ilo i prije presude Narodnoga suda moralno osuditi spomenute sveenike i klerike i s civilnim vlastima ui u vrlo pogibeljan kompromis . Zbog svega navedenog, biskup Buerlein moli da ga se razrijeai slu~be apostolskog administratora akova ke i Srijemske biskupije te da se na prijedlog nadbiskupa Uj ia, imenuje novi biskup i da mu se za stalni boravak odredi mjesto izvan Jugoslavije, isti ui da bi mu daljnji boravak u domovini bio izuzetno  te~ak i gorak . Nakon ato su upoznati s namjerom odstupanja biskupa Buerleina, Stolni kaptol odlu io je uputiti pismo nadbiskupu Uj iu u kojem je navedeno da zbog biskupova odbijanja njihovih sugestija ne vide drugog na ina za spaaavanje Sjemeniata te stoga mole nadbiskupa da u popratnom pismu Svetoj Stolici preporu i da se zahtjev biskupa Buerleina prihvati. Sutradan, 10. studenog 1959. godine, kanonici Josip Sokol i Zvonimir Markovi, kao delegati Stolnog kaptola, pismo su osobno odnijeli u Beograd, no na kraju je odlu eno da ga ipak nee uru iti nadbiskupu Uj iu, koji je idueg dana u Beograd pozvao biskupa Buerleina i tom mu prilikom uru io papinsku bulu o imenovanju za rezidencijalnog biskupa akova ke i Srijemske biskupije. Da je biskup Buerlein dijelom i bio u pravu napominjui kako je pokrenuti sudski proces zapravo napad na njega, dokazuju i spisi sasluaanja okrivljenika iz kojih je vidljivo da su se istra~itelji izuzetno zanimali za njegovo djelovanje i odnos s bogoslovima, kao i njegov stav prema navodnom neprijateljskom djelovanju pojedinih bogoslova. Tijekom sasluaanja od okrivljenika se tra~ilo da izjave koliko dobro poznaju biskupa Buerleina, jesu li upoznati s njegovim politi kim stavovima, opiau njihove meusobne razgovore i sl., dakle sve podatke koji su na bilo koji na in mogli inkriminirati samog biskupa i pokolebati ga u njegovom otporu. Neki od okrivljenika u svojim su izjavama naveli kako se neprijateljsko ozra je prema jugoslavenskom druatveno-politi kom unutar Bogoslovije raairilo upravo zbog biskupa Buerleina, koji nije niata poduzimao kako bi se to sprije ilo. Tako je Anto Baji, sveenik Vrhobosanske nadbiskupije, izjavio kako je stav poglavara, osobito biskupa Buerleina, duhovnika Kosa i profesora Prepunia bio izuzetno pomirljiv prema aktivnostima pojedinih bogoslova, te da ih nikada nisu upozoravali da prekinu s neprijateljskim radom. Takoer navodi i dogaaj iz 1955. godine kada je biskup Buerlein pregledavai njegov rad povodom blagdana Bezgreanog za ea precrtao rije   jugoslovenska te opisuje njihove meusobne razgovore u kojima su se doticali razli itih tema, od broja poginulih tijekom 1945. godine, vjerskom stanju u Bajievu rodnu selu, pa sve do sveeni kih udru~enja i Buerleinovu stavu prema njima. Sli nu izjavu dao je i drugi vrhbosanski sveenik, Hrvoje Gaao:  Nastavni program i sve ostalo ato sam napomenuo da se sprovodi u ~ivot u bogosloviji neminovno mora stvoriti ljude, koji e biti protivni danaanjem druatvenom uredjenju. Ja smatram da odgovornost za sve o emu sam gore govorio snosi u prvom redu poglavarstveno osoblje a to je: biskup Buerlein Stjepan, te prefekt i tajnik akole Kopi Ivan, koji upravljaju cjelokupnim radom, programom i ~ivotom bogoslova na VB` u Djakovu. U nastavku izjave naglasio je kako je biskup Buerlein, unato  tome ato je bio upoznat njihovim protudr~avnim radom, dopustio da nastave s njim, bez upozorenja da je rije  o protuzakonitom djelu. Osim toga, osvrnuo se i na neke Buerleinove govore odr~ane prigodom blagdana, posebno istaknuvai uskrsni govor iz 1959. godine u kojem se biskup osvrnuo na teaka vremena koja Katoli ka crkva pro~ivljava i koja od bogoslova zahtijevaju veliku ~rtvu i borbu. Pri tome je prisutne bogoslove upozorio na moralnu iskvarenost druatva kao posljedicu druatveno-politi kog poretka i prilike koje ih o ekuju u skoroj budunosti, te da e kao mladi sveenici, od strane vlasti i ljudi esto puta biti proganjani, izlo~enu podsmijehu, ruglu i klevetama. Komentar na biskupov odnos prema izborima i glasanju dao je bogoslov Ivica Mrao, koji je tijekom sasluaanja istaknuo da Buerlein, za razliku od Akaamovia, nije izlazio na izbore. Navodi kako ga je prilikom posljednjih izbora za Narodnu skupatinu biskup Buerlein pitao jesu li na izbore izaali i bogoslovi, te da nakon njegova negativnog odgovora nije pokazivao namjeru da bogoslove zainteresira za glasanje, iz ega se, prema Mrainom mialjenju, mogu donijeti prili no jasni zaklju ci. Zbog pisama pronaenih prilikom pretresa Bogoslovije, Savezna komisija za vjerske poslove odlu ila je kao svjedoka u akova kom slu aju pozvati i kardinala Stepinca. Namjera vlasti bila je da se na temelju pisama doka~e Stepin ev negativan utjecaj na bogoslove u akovu i nametne odgovornost za mogue posljedice, sve s ciljem onemoguavanja njegova povratka na nadbiskupski polo~aj. Nakon ato je 1. prosinca 1959. godine dobio poziv Okru~nog suda u Osijeku zbog presluaanja u vezi slu aja  Kos iril i ostali , Stepinac je odgovorio da se pozivu ne mo~e odazvati. Meutim, istra~ni su organi inzistirali i nekoliko dana kasnije uputili poziv za davanjem izjave u milicijskoj stanici u Kraaiu, ukoliko nije u mogunost doi na sud Osijeku. Tada ve prili no slab i bolestan, Stepinac je odlu io odgovoriti u obliku oatrog pisma, kojeg je u milicijsku stanicu poslao preko kraaikog ~upnika Josipa Vranekovia. U njemu je naveo da stoji iza svih svojih pisama, a kao razloge zaato odbija dati svjedo enje isti e nepravednu presudu i zato eniatvo, koji su njegov ~ivot doveli  na rub groba , zbog ega nije sposoban odazvati se pozivu. U nastavku upozorava da e u slu aja prisilnog ispitivanja uskratiti bilo kakav odgovor te da unaprijed odbija svaku odgovornost u slu aju izbijanja skandala u svjetskom tisku. Nakon ponovljenog poziva, koji je Stepinac takoer odbio, u posjet mu je u pratnji lije nika doaao sudac, kako bi utvrdili je li sposoban za svjedo enje. Mogunost pregleda, kao i odgovora na su eva pitanja, Stepinac je kategori ki odbio, istaknuvai da ostaje pri stanoviatu izre enom u pismu, pri tom se po~alivai na tretman vlasti prema njemu. U optu~nicu, koja je nakon zavraetka tromjese ne istrage podignuta 4. sije nja 1960. godine, ipak nije uaao kardinal Stepinac, a meu optu~enima bili su: iril Kos, Ivan Kopi, Marijan Prepuni, Hrvoje Gaao, Ivica Mrao, Ante Baji, Zvonko Petrovi, Boako Radielovi i Petar `ok evi. Po najviae to aka optu~nice, njih ak 22, optu~en je bio iril Kos i to zbog razli ih izjava izre enih u razgovorima s bogoslovima te prigodom odr~avanja punkta, konferencija i propovijedi, kao ato su:  Protiv crkve su kuju zakoni, onemoguiti njezino djelovanje, uniatiti je u atampi. Sve vei nemoral, poziv na zavist i mr~nju, ruaenje obitelji pa i rat, a sve pod krinkom filozofije i nazovi znanosti. (...) Materijalna bijeda, koja je okupila milijune nesretnika, perfidno je iskoriaena od neprijatelja crkve. Varaju ih la~nim obeanjima i zabludama socijalizma. (...) Nije udo ato se danas u svijetu dogaaju zla i to baa zbog toga ato je omladina tako loae odgojena, a tome su krivi roditelji, koji svoju djecu ne aalju na vjeronauk, ve ih prepuataju danaanjem re~imu, da ih tako ru~no odgaja. (...) `to e biti od hrvatskog naroda, hoe li biti pionir komunizma, patriotizma, novog poganstva, bezvjerstva ili e biti dobri vjernici. (...) Pa progonstvo nam ne prijeti iz daleka. Mi ga pro~ivljavamo. Dokle e ono trajati. Kakva e mu biti ~estina? Kakav e biti moj osobni udio u njemu. Sve su to pitanja koja za mene predstavljaju tajnu, od koje straai moja narav. Za im zapravo ide svaki progon? Upravo zatim da se direktno bori i da se uhvati u koatac s vjerom. I zato je svaki progon veliko iskuaenje za vjeru. Drugooptu~eni Ivan Kopi optu~en je zbog neistinitog i zlonamjernog prikazivanja druatveno-politi kih prilika u zemlji u radu  Problem mase , napisanom tijekom akolske godine 1948./49. te zbog izjava:  Hrvati su uvijek bili prevareni, kako od stranih naroda, tako i od strane Srba, oni su im otimali dijelove Hrvatske i gotovo je ista situacija i sada. (...) Mi sada pre~ivljavamo historiju Francuske i ovo se danaanje doba u Jugoslaviji mo~e nazvati pravo pokvareno doba. (...) Kod nas se vjera zabranjuje, nasuprot slobode u zapadnim zemljama, gdje sveenici mogu slobodno odlaziti ak u tvornice radi uticaja na radniatvo. (...) Danas se ne dozvoljavaju diplomski ispitati na u iteljskoj akoli, ako kandidati nisu prethodno postali lanovi SKJ. Marijan Prepuni optu~en je da je tijekom predavanja iz povijesti, knji~evnosti i hrvatsko-srpskog jezika prigovarao u enicima, koji su u govoru upotrebljavali ekavske izraze, hvalio knji~evnika Zvonimira Remetu  kao ideologa NDH , isticao kako je  danaanje druatvo bezglavo, la~no i potpuno moralno pokvareno, a svemu tome su krivi komunisti i podrugljivo govorio o jugoslavenskoj vojsci. Hrvoje Gaao optu~en je za pjevanje nacionalisti kih pjesama, prenoaenje neistinitih vijesti neprijateljskih inozemnih radio-postaja, ukazivanje na potrebu obnove NDH i podizanje ustanka, a  sve to u svrhu obaranja postojeeg dr~avnog ureenja u FNRJ . Ivan Mrao optu~en je da je bogoslovima zabranjivao upotrebljavati irilicu i ekavatinu, pjevao nacionalisti ke pjesme te da je esto puta pred bogoslovima veli ao borbu ustaaa i domobrana ime je  poticao na nasilnu i protivustavnu promjenu druatvenog i dr~avnog ureenja . Ante Baji optu~en je zbog pjevanja nacionalisti kih pjesama te izjave da u Jugoslaviji, kao i u ostalim komunisti kim zemljama, nema slobode jer se Jugoslavija nalazi iza  gvozdene zavjese , napisane i pro itane prigodom blagdana Bezgreanog za ea 1955. godine. Zvonko Petrovi optu~en je zbog pjevanja nacionalisti kih pjesama, sudjelovanja u organizaciji  Mladi Hrvati i voenja diskusija o nacionalnim odnosima s ostalim bogoslovima, prilikom ega su se ~alili na srpsku prevlast i favoriziranje ud~benika na irilici, a o Bosni govorili kao povijesnom dijelu Hrvatske. Boako Radielovi optu~en je da je kao bogoslov u razgovoru o nacionalnim odnosima izjavio:  Za Hrvate i za Srbe bilo bi najbolje da imaju svaki svoju dr~avu, da u tom slu aju ne bi jedni drugima prigovarali da ovi ili oni zauzimaju bolje polo~aje u vlasti i da imaju bolji teritorij. Posljednji okrivljeni Petar `ok evi optu~en je zbog izjava o povlaatenom polo~aju Srba u odnosu na Hrvate, da se u SK  uvla i samo oloa , da Titova putovanja predstavljaju raskoa i nepotrebno troaenje novaca te zbog izlaganja poruzi zastave FNRJ. U o itovanju o to kama optu~nice, okrivljeni profesori i bogoslovi pojedine su izjave u potpunosti poricali, dok su neke priznavali, ali napominjui da su izvu ene iz konteksta, krivo protuma ene i na taj na in upotrijebljene protiv njih. Veina argumenata izre enih od strane okrivljenih, odba eni su kao neosnovani, a u zaklju ku optu~nice istaknuto je:  Optu~eni su, kako je to ve i u dispozitivu ove optu~nice inkriminirano po inili teaka krivi na djela protiv naroda i dr~ave, protiv asti i ugleda, kao saizvraioci ili pomaga i ili podstreka i ovih djela. Krivi na djela su teaka, injena su kontinuirano, sa velikom upornoau i intenzitetom. Objekat napada u tim djelima je postojei poredak, dr~avno i druatveno ureenje, bratstvo i jedinstvo naaih naroda, ugled naae dr~ave, jednom rije i najvee tekovine Narodne revolucije i socijalisti ke izgradnje. U tom se ogleda i druatvena opasnost navedenih djela i druatvena opasnost po inilaca tih djela.  Po etak glavne rasprave odreen je za 28. sije nja 1960. godine, a obranu optu~enih preuzeli su odvjetnici Zlatko Kuntari iz Zagreba (iril Kos, Marijan Prepuni), Zlatko `pringer iz Osijeka (Ivan Kopi), Josip Koata iz Vinkovaca (Hrvoje Gaao, Anto Baji), Julije Domac iz Osijeka (Boako Radielovi, Petar `ok evi) i Ivo `eparovi iz Osijeka (Ivica Mrao i Zvonko Petrovi). Na glavnoj raspravi nije sudjelovao profesor Marijan Prepuni, budui je nedugo nakon podizanja optu~nice, zbog izuzetno loaeg psihi kog stanja, najprije upuen na psihijatrijsko lije enje u zagreba ku bolnicu  Rebro . Dva dana prije po etka rasprave, Okru~ni sud u Osijeku obavijeaten je od strane Ope bolnice Osijek da je Prepuni tijekom protekle noi primljen u bolnicu, jer je  u depresivnom duaevnom stanju pokuaao izvraiti samoubojstvo  rezanjem ~ila ispod vrata i na obim rukama te da stoga nije u mogunosti prisustvovati sudskoj raspravi. Zbog takvog neo ekivanog razvoja dogaaja, Okru~ni sud u Osijeku odlu io je Prepuniev slu aj izdvojiti i posebno dovraiti, no tri mjeseca nakon zavraetak rasprave i presude ostalim okrivljenim u akova kom slu aju, postupak protiv Prepunia, zbog njegova zdravstvenog stanja, u potpunosti je obustavljen. Nakon ato je tijekom odr~avanja glavne rasprave Okru~no javno tu~ilaatvo uputilo prijedlog za proairenjem optu~nice i na samu ustanovu, odnosno Bogoslovno sjemeniate u akovu i to zbog  zloupotreba vjerske nastave u politi ke svrhe , Stolni kaptol odlu io je Komisiji za vjerske poslove NRH uputiti predstavku i molbu u kojoj su izrazili svoje iznenaenje i zabrinutost zbog mogueg proairenja optu~nice, koje bi zasigurno dovelo do zatvaranja Bogoslovije. Molbu za zaatitu sjemeniata obrazlo~ili su injenicom da su etiri lana Stolnog kaptola dugogodianji profesori Bogoslovnog sjemeniata te da dobro poznaju sustav odgoja, koji bogoslove nije nikako mogao navesti na po injenje njima inkriminiranih djela. Osim toga, istaknuli su da bi zatvaranje Bogoslovije teako pogodilo akova ku i Srijemsku biskupiju, ali i same bogoslove i njihove roditelje, a predstavku zaklju uju rije ima:  Stolni kaptol, kao vjerni uvar tradicija biskupa Strossmayera i Akaamovia ponovno moli Vjersku komisiju, da poduzme potrebne korake, kako bi se navedene biskupske institucije izlu ile iz optu~nice i sa uvale akova koj biskupiji.  Meutim, lanovi Stolnog kaptola o ito nisu bili upoznati s injenicom da se o sudbini Bogoslovnog sjemeniata raspravljalo tri dana ranije, kada je po ela i sama rasprava, ali ne na sudu, nego na sjednici Komisije za vjerske poslove NRH u Zagrebu. Naime, predsjednik Komisije Stjepan Ivekovi, koji je po etkom 1959. godine preuzeo tu du~nost, istaknuo je na sjednici da se akova ki slu aj treba iskoristiti za podizanje ugleda udru~enja katoli kih sveenika te je u skladu s njegovim mialjenjem zaklju ak sjednice bio da se bogoslovija ne zatvara, te da se kao zaslu~no afirmira staleako udru~enje. Glavna sudska rasprava otvorena je itanjem optu~nice, nakon ega su okrivljenici i njihovi odvjetnici iznosili obranu po navedenim to kama. Tijekom viaednevne rasprave sasluaana su i 24 svjedoka, meu kojima je bio i biskup Buerlein, koji je sudu pristupio 1. velja e 1960. godine. U svom svjedo enju biskup Buerlein izjavio je da potvruje svoj iskaz dan na sasluaanjima 29. i 30. prosinca 1959. godine u Sekretarijatu unutraanjih poslova NOK-a Osijek. Na veinu upita o neprijateljskom odgoju bogoslova i neprijateljskoj djelatnosti poglavara unutar Bogoslovnog sjemeniata, biskup Buerlein odgovarao je da mu nisu poznati takvi slu ajevi te da o stvarima navedenim u optu~nici, nikada nije razgovarao s bogoslovima. Osim toga, zanijekao je tvrdnje o aikaniranju bogoslova na  aovinisti koj osnovi od strane poglavara ili drugih bogoslova, a na pitanje o ograni enju graanskih prava i sloboda, Buerlein je izjavio:  Bogoslovi ulazei u sjemeniate znaju, da se moraju stanovitih stvari dragovoljno odrei, tko to ne mo~e i nee, nitko nije prisiljen da u sjemeniatu ostane.  Po zavraetku ispitivanja svih pozvanih svjedoka, obrana okrivljenih zatra~ila je nadopunu dokaznog postupka i presluaanje dodatnih svjedoka, koji su mogli govoriti u korist branjenika, no javni tu~itelj odbio je njihov prijedlog, zbog toga  ato su brojne okolnosti ve i navedene u raznim radnjama optu~enih, a druge okolnosti ve dovoljno rasvjetljene ve dosada provedenim dokazima . Time je dokazni postupak bio zaklju en, a javni je tu~itelj u svojoj zavranoj rije i ukazao na  druatvenu opasnost djelovanja optu~enih , uz napomenu da se u njihovom djelovanju  vidi tendencija stvaranja neke nove dr~ave, propagiranja mr~nje protiv bratstva i jedinstva i zloupotreba religije i vjerske nastave, u cilju obaranja naaeg druatvenog poretka . Kona na presuda izre ena je 8. velja e 1960. godine i svi optu~eni proglaaeni su krivim i osueni: iril Kos na kaznu strogog zatvora u trajanju od 7 godina, Ivan Kopi na kaznu strogog zatvora u trajanju od 6 godina, Hrvoje Gaao na 6 godina, Ivan Mrao na 4 godine, Anto Baji na 2 godine i 6 mjeseci, Zvonko Petrovi na 4 godine, Boako Radielovi na 3 godine i Petar `ok evi na 2 godine i 6 mjeseci. O suenju profesorima i bogoslovima akova kog Sjemeniata pisalo se i na stranicama dnevnog tiska, posebice lokalnog Glasa Slavonije, koji je gotovo svakodnevno i izuzetno tendenciozno izvjeatavao o dogaajima u sudnici. Dan nakon izricanja presude u Glasu Slavonije objavljena je i izjava Udru~enja katoli kih sveenika Hrvatske i Srbije u kojoj isti u da osuuju protunarodni rad irila Kosa i drugih,  jer takovom neprijateljskom radu nema mjesta nigdje a najmanje u jednoj vjerskoj odgojnoj ustanovi , ali uz molbu da se akova ka bogoslovija ne zatvara i obeanje pune podrake u  nastojanjima da to bude prava vjerska akola koja e odgajati narodne sveenike . Kona no, mjesec dana nakon izricanja presude, uprili en je i prvi sastanak izmeu biskupa Buerleina i predstavnika lokalnih vlasti, koje su predstavljali predsjednik i potpredsjednik NOK-a Osijek Matija Bunjevac i Jugoslav Vincenc. Razgovoru je prisustvovao i novi rektor Bogoslovnog sjemeniata Emil Majer, budui se razgovor vodio uglavnom o proteklom suenju i radu Bogoslovije. Na samom po etku razgovora predsjednik Bunjevac izrazio je zadovoljstvo biskupovim odazivom na razgovor te istaknuo kako do suenja nije trebalo ni doi, no da  sistem odgoja, koji nije usmjeren na stvaranje karaktera ljudi naae socijalisti ke zemlje postavlja pitanje rada akole i svih koji rade u njoj. Na ovu je primjedbu, biskup Buerlein odgovorio da ne misli da su radili neato protuzakonito, budui su tijekom godina u nekoliko navrata akolu posjeivale razli ite dr~avne inspekcije, koje nikada nisu uputile nikakvu primjedbu na njihov rad. Nadalje se osvrnuo i na primjedbe dane tijekom suenja o bogoslovnoj knji~nici iz koje je prilikom pretresa otueno 90 knjiga, meu kojima su neke isto vjerskog karaktera. Osim toga, Buerlein je napomenuo da su, pojedine knjige, kao ato su Budakova djela, bile zabranjene za bogoslove te ih oni nisu smjeli posuivati i itati, no Bunjevac je na to prigovorio da knjige, koje su neprijateljske i govore protiv trenutnog politi kog poretka, ne mogu biti predmetom prou avanja niti od strane profesora, uz napomenu da u knji~nici nije pronaena niti jedna knjiga koja bi govorila o Jugoslaviji, njezinom razvitku, povijesti, borbi i Ustavu te nastavlja:  Mialjenja sam, da ni vama nije u interesu ovakav na in rada, nego bi vam trebalo biti u interesu da se tamo obavlja rad koji treba da radi sveenik, ali da je to ovjek u najmanju ruku patriota, koji poativa pored svog sveeni kog zvanja postojee uredjenje i svoju domovinu. Ja smatram da je veoma korisno da baa ove stvari sada razmotrimo. Ne bi ~elio da raspravljam o ljudima koji su se ogrijeaili o zakone i pozvani na odgovornost, ali mislim da je u interesu i vama i nama da akola radi pod tim propisima i da se itav sistem u toj akoli postavi na takovu osnovu koja se ne bi kosila sa naaim zakonima. Kona no i ti sveenici su ljudi naaeg naroda, pa bi trebali da budu odgojeni u patriotskom smislu svoje zemlje, koja se toliko borila da dodje do slobode. Trebate znati, da je u toj borbi bilo i sveenika koji su aktivno sudjelovali. U razgovor se zatim uklju io i novi rektor Majer, napomenuvai kako svima mora biti jasno da je rije  o ideoloakom neslaganju izmeu religije i komunizma, ato ne zna i da sveenici iznosei svoja teoloaka i ideoloaka stanoviata napadaju dr~avu. U nastavku razgovora, predsjednik Bunjevac uputio je prigovore u vezi sluaanja pojedinih inozemnih radio-postaja i zabrane itanja domaeg dnevnog tiska, upozorivai da je rije  o potpuno krivom sustavu odgoja i programu akole. Neslaganje s takvom opaskom izrazio je rektor Majer, koji je odgovorio da nije rije  o sustavu, nego pojedincima, a biskup Buerlein obeao je da se takve stvari nee ponoviti, no da je situacija daleko od one prikazane na suenju, uzevai za primjer osuenog duhovnika irila Kosa:  Ja tog ovjeka poznam vrlo dobro. Kosa znadem da nema niata ustaakog u sebi. On je do~ivio strahovite stvari sa Talijanima i onda je doaao ovamo i u Djakovu je svraio naau bogosloviju. On je bio toliko antiustaaki nastrojen, da je uvjek nastojao te tendencije razbiti. Poniatio je sliku Pavelia. Kao kapelan bio je u dobrim odnosima i sa Srbima, jer je medju njima ~ivio. Dakle on nije nigdje ispoljavao one tendencije radi ega je optu~en. On je dobio 7 godina. Zamislite predsjedni e kako je u duai toga ovjeka i kako se on osjea, to je straano pomisliti. Mi smo dobili jedno pismo vrlo potresno od jedne gospodje koja ka~e da je itala da je Kos iril sudjen, pa izjavljuje da joj je jako ~ao i u vezi s tim obrazla~e, kako je za vrijeme rata njezin sin partizan u poteakoama i nitko mu nije htio pomoi nego jedini kapelan Kos iril. Volio me je, ka~e ona, iako je znao da sam majka partizana. Predsjednik Bunjevac istaknuo je da je unato  biskupovim tvrdnjama o nevinosti irila Kosa, na temelju dokaza bez sumnje dokazano njegovo protunarodno djelovanje te, imajui vjerojatno na umu biskupa Akaamovia, istaknuo kako je akova ko sjemeniate nekada imalo vrlo dobru tradiciju u pogledu bratstva i jedinstva, koja bi se trebala sa uvati i nastaviti. Na kraju razgovora predsjednik Bunjevac istaknuo je i va~nost suradnje izmeu biskupa i narodnih vlasti, ato bi zasigurno olakaalo rjeaevanje moguih problema u budunosti. Biskup Buerlein s predstavnicima NOK-a Osijek ponovno se sastao 24. lipnja 1960. godine, a tom su prilikom u razgovoru sudjelovali i Ilija }ivkovi, voditelj biskupskog ekonomata i Rudolf `verer, biskupov tajnik. Predsjednik Bunjevac na po etku se razgovora osvrnuo i na posljednju inspekciju Bogoslovije, odr~anu po etkom lipnja, prilikom koje je utvreno da u knji~nici joa uvijek ima knjiga  isto faaisti kog sadr~aja , kao i nekih predratnih promid~benih pamfleta. Biskup Buerlein izjavio je da zbog nedostatka vremena nisu stigli pregledati cijelu knji~nicu i da osim toga imaju velike probleme oko odreivanja i izdvajanja knjiga, koje po svome sadr~aju ne odgovaraju  sadaanjici te zamolio za popis nedopuatenih knjiga, kako bi se do po etka idue akolske godine taj posao mogao obaviti. Tom je prilikom biskup ponovno prokomentirao i suenje u Osijeku, istaknuvai kako je tijekom rata bilo sveenika, koji se se  zagrijali za ustaatvo , no da se to zasigurno ne mo~e rei za osuenog Boaka Radielovia, koji potje e iz mijeaanog braka izmeu Hrvata i Srpkinje, a uz to je i kao ~upnik u mjestu s velikim brojem pripadnika srpske nacionalnosti bio izuzetno cijenjen i poativan. Isto tako, biskup je i za osuenog Ivana Kopia izjavio da je tijekom rata bio izraziti neprijatelj ustaatva i kao takav se otvoreno deklarirao, poderavai jednom prilikom Pavelievu sliku, a njegovi politi ki stavovi o itovali su se i u propovijedima u kojima je govorio protiv ustaakog re~ima. Neposredno nakon zavraetka suenja i izricanja presude, osueni u akova kom slu aju u zakonskom su roku preko svojih odvjetnika uputili ~albu Vrhovnom sudu NRH u Zagrebu, no na kona no rjeaenje ekalo se viae od osam mjeseci. Na kraju, ~albe svih osuenih osim Ante Bajia, djelomi no su uva~ene, a prethodno izre ene kazne smanjene i to: irilu Kosu na 5 godina, Ivanu Kopiu na 4 godine, Hrvoju Gaai na 4 godine i 6 mjeseci, Ivanu Mrai na 2 godine i 6 mjeseci, Zvonku Petroviu na 2 godine i 6 mjeseci, Boaku Radieloviu na 1 godinu i 6 mjeseci te Petru `ok eviu na 1 godinu. Zatvorske kazne akova ki bogoslovi i profesori slu~ili su u zatvorima u Osijeku, Zemunu, Zenici i Staroj Gradiaki, a veina njih na kraju je uvjetno puatena ili amnestirana, dok su kazne do kraja izdr~ali Petar `ok evi i Boako Radielovi, koji su puateni u listopadu 1960. odnosno u travnju 1961. godine. Iz kazneno-popravnog doma u Zenici uvjetno su 25. srpnja 1961. godine puateni Anto Baji i Zvonko Petrovi, a 27. studenog i Ivan Mrao. Najdu~u kaznu izdr~ali su iril Kos, Ivan Kopi i Hrvoje Gaao, koji su na slobodu puateni u travnju 1962. godine i to na temelju rjeaenja Komisije za primjenu Zakona o amnestiji. Suenje akova kim bogoslovima i profesorima, kao i veina ostalih sudskih procesa protiv katoli kog sveenstva imali su za cilj naruaiti ugled, ne toliko pojedinaca koji su se naali na optu~eni koj klupi, nego prije svega Katoli ke crkve koja je svojim djelovanjem i utjecajem u druatvu predstavljala alternativu postojeim ideoloako-politi kim vrijednostima nametanim od strane komunisti kog re~ima. Osim toga, komunisti ke su vlasti na taj na in nastojale i pred meunarodnom javnosti stvoriti sliku o Katoli koj crkvi kao ustanovi koja se tijekom rata kompromitirala suradnjom s okupatorskim re~imom, te ujedno time diskreditirati i Svetu Stolicu, za koju su vjerovali da poti e i podr~ava talijanske teritorijalne pretenzije na pojedine dijelove Jugoslavije. O evidna i nepobitna podreenost krivi nog zakonodavstva odlukama KPJ/KPH i njegovo koriatenje u obra unu s Katoli kom crkvom, osobito su bili intenzivni u prvim poslijeratnim godinama, kada su komunisti ke vlasti zapo ele sustavnu eliminaciju i svih ostalih neprijatelja novoga re~ima. Tijekom iduih godina uo ava se znatan pad u broju suenja, a protucrkvena politika komunisti kog re~ima sve se viae usmjerava na neato suptilnije metode, koje, za razliku od sudskih procesa, nisu imale veliki odjek u javnosti, ali su daleko viae su~avale djelokrug rada Katoli ke crkve i ograni avale slobode katoli kih vjernika u Hrvatskoj. Razlog tomu zasigurno le~i i u injenici da su suenja pripadnicima Katoli ke crkve, unato  velikoj promid~bi koja ih je pratila i kojom se isticala njihova opravdanost, stvarali izuzetno negativnu sliku o komunisti kom re~imu, ato nije bilo u skladu s nastojanjima vlasti, koje su, osobito u kasnijim godinama, nastojale novu dr~avnu zajednicu prikazati kao zemlju velikih sloboda, osobito u odnosu prema vjerskim zajednicama. Iako je u prethodnim poglavljima prikazana ili barem djelomi no spomenuta veina odr~anih sudskih procesa na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, zbog ograni enosti prostora, ali i nedostatka arhivskog gradiva, nije bilo mogue detaljnije prikazati sve slu ajeve, ato bi, kada je u pitanju ovako va~na problematika za povijest Katoli ke crkve na ovim prostorima, bilo neophodno u initi u budunosti. No, iz svega navedenog bez sumnje se mo~e zaklju iti kako akova ka dijeceza, kada je u pitanju sudska represija protiv katoli kog sveenstva, ni u kojem slu aju ne predstavlja iznimku, o emu svjedo e primjeri velikog broja sveenika i ostalih predstavnika Katoli ke crkve, koji su na razli ite na ine bili pogaani odlukama komunisti kih zakonodavnih i sudskih tijela vlasti. Biskup Akaamovi, koji je uspostavio dobre odnose s komunisti kim vlastima, ipak nije uspio, niti je mogao, zaatititi pripadnike svoga sveenstva od sudskog progona, ali je pri tome va~no napomenuti da je svoje veze s predstavnicima lokalnih i republi kih vlasti vrlo esto koristio tra~ei amnestiju ili pomilovanje za osuene sveenike, ato mu je u velikom broju slu ajeva i uspijevalo. MATERIJALNE PRILIKE KATOLI KE CRKVE U AKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI Na materijalne prilike Katoli ke crkve, ali i cjelokupnog jugoslavenskog druatva u razdoblju komunisti kog re~ima, znatnog utjecaja imao je proces promjene strukture vlasni kih odnosa s ciljem podr~avljenja cjelokupne imovine kao jednim od glavnih programskih na ela KPJ, koji je zapo eo neposredno nakon zavraetka Drugog svjetskog rata. Neke od brojnih odluka i uredbi, iji je zadatak bio stvaranje zakonske osnove za oduzimanjem privatne imovine, doneseni su joa tijekom rata, pa je tako u jednom od najzna ajnijih dokumenata ratnog razdoblja, Fo anskim dokumentima iz 1942. godine, odreeno da se sva privreda, na podru jima pod partizanskim nadzorom, nalazi pod upravom Narodnooslobodila kih odbora. Iste godine, pod vojnu upravu stavljene su i sve javne dr~avne zgrade i imanja, ~eljeznice, rudnici, putovi, mostovi, tvornice i vea poduzea, radionice koje su radile za vojsku, te bolnice i ljekarne. Iako je u ratnom razdoblju sli nim odredbama u korist dr~ave oduzet zna ajan dio imovine, ponajprije pripadnicima njema ke narodnosne manjine, najvei dio gospodarsko-druatvenog vlasniatva ostao je i dalje u rukama privatnih vlasnika, osobito u gospodarski najrazvijenijim dijelovima Jugoslavije, Hrvatskoj i Sloveniji. Slijedei sovjetski obrazac gospodarske politike, komunisti ke su vlasti stoga krenule s procesom ukidanja kapitalisti kih vlasni kih odnosa i stvaranjem osnove za izgradnju socijalisti kih druatvenih odnosa, nastojei tako osigurati materijalni i financijski temelj za u vraenje i zadr~avanje politi ke moi. Meutim, va~no je naglasiti da je osim socijalnog i ekonomskog aspekta, veina zakona po kojima se oduzimala imovina bila politi ki i ideoloaki motivirana, te je stoga njihova provedba bila posebno oatra na posjedima u vlasniatvu Katoli ke crkve, koja je za vlasti predstavljala srediate oporbenih struja. Pretpostavka kako e oduzimanjem materijalne osnove onemoguiti Katoli ku crkvu u njenom nastojanju da se i dalje zadr~i kao ideoloako-moralna okosnica druatva, za komunisti ke je vlasti predstavljala glavni poticaj za donoaenje veine zakona, kojima se zadiralo u crkveno vlasniatvo i oduzimalo njene glavne izvore prihoda, pri emu se nije vodilo ra una o zakonito ste enim nekretninama, kao ni pravnoj posebitosti Katoli ke crkve kao vjerske i obrazovno-karitativne ustanove. Budui je akova ka i Srijemska biskupija obuhvaala nizinsko podru je isto ne Slavonije, Baranje, Srijema, kao i dijelove AP Vojvodine, na kojima se nalazila glavnina veleposjeda i gospodarskih imanja, najvei dio imovine Katoli ke crkve na tom podru ju oduzet je na osnovu Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine, pa e stoga u nastavku teksta najvei dio biti posveen upravo okolnostima provedbe agrarne reforme i njenim posljedicama. Takoer e biti spomenuti i drugi oblici oduzimanja crkvene imovine, kao ato je oduzimanje imovine po Zakonu o konfiskaciji, Zakonu o nacionalizaciji i Zakonu o eksproprijaciji, koji su u manjoj mjeri utjecali na promjenu vlasni kih odnosa unutar Katoli ke crkve i o kojima, za razliku od agrarne reforme, postoji daleko manje izvornih arhivskih dokumenata. Osim zakona na osnovu kojih su se oduzimali crkveni posjedi, zgrade, graevinska zemljiata i ostala imovina, dr~avna politika materijalnog siromaaenja Katoli ke crkve o itovala se i razli itim ograni enjima u pogledu prikupljanja dobrovoljnih vjerskih priloga, koji su nakon sekularizacije provedene Ustavom FNRJ, predstavljali jedini izvor prihoda za sveenstvo i crkvene organizacije. ODUZIMANJE CRKVENE IMOVINE PREMA ZAKONU O AGRARNOJ REFORMI I KOLONIZACIJI Donoaenje Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji i njegov utjecaj na crkveno-dr~avne odnose Nakon uspostave komunisti kog re~ima 1945. godine, jedno od glavnih pitanja s kojima se suo ila nova vlast, bila je potreba rjeaavanja preostalih feudalnih i polufeudalnih odnosa u zemlji. S ciljem rjeaavanja vlasni kih odnosa i podjele zemlje seljacima, vlast je krenula u izradu zakona o agrarnoj reformi,  ne ekajui ni izbore za Ustavotvornu skupatinu . Prilike u kojima je trebalo rjeaavati agrarni problem i provesti agrarnu reformu i kolonizaciju u Hrvatskoj, bile su vrlo slo~ene. Politi ko raspolo~enja masa, osobito selja kog stanovniatva bilo je iznimno va~no za provedbu reforme, te su vlasti stoga nastojale da  problematika bude ato bolje i prikladno obraena u sredstvima javnog informiranja, da svojom intonacijom ima mobilizatorsku ulogu u okupljanju selja kih masa i njihovom iskazivanju radikalnog obra una s veleposjedni kim i crkvenim vlasniatvom nad zemljom . Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, na saveznoj razini, jednoglasno je usvojila Privremena narodna skupatina Demokratske Federativne Jugoslavije 23. kolovoza 1945. godine. Ve sljedei dan, 24. kolovoza 1945. godine, u Glasu Slavonije objavljen je tekst sljedeeg sadr~aja:  Stoga projekt Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, koji je ovih dana jednoglasno usvojio Zakonodavni odbor Privremene narodne skupatine ne pretstavlja za radni narod sela nagradu, koju mu je netko izvan njegove sredine prije ulaska u borbu obeao  kako se to u prijaanjim ratovima radilo  nego njegovu veliku pobjedu, koja ne samo da upotpunjuje, nego daje i sam smisao borbi protiv stranih zavojeva a, u kojoj je dao toliko ~rtava, da bi u slobodi po~ivio ovjeka dostojnim ~ivotom. Za naau pak narodnu vlast, koja je nikla iz borbe i naroda, ovaj zakon ne mo~e biti niata drugo nego obaveza i vraanje duga...  Osim ato je bio jedan od prvih zakona donesen nakon uspostave komunisti kih vlasti, Zakon o agrarnoj reformi i kolonozaciji bio je i jedan od rijetkih zakona, koji je usvojen bez izdvajanja opozicije, od 385 zastupnika svi su glasali u njegovu korist. Meutim, tijekom rasprava koje su prethodile donoaenju Zakona, izdvojio se Milan Grol, potpredsjednik Ministarskog saveta Privremene vlade DFJ, koji je smatrao  da je agrarna reforma va~na i osjetljiva materija koju ne bi trebalo rjeaavati na prepad . No, na kraj su Grol i ostali lanovi opozicije glasali za Zakon, bojei se reakcije seljaatva. Osim injenice da je donesen jednoglasno, Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji bio je i prvi zakon koji je zadirao u vlasni ke odnose, odnosno zahtijevao je njihovu promjenu temeljem dvaju osnovnih na ela: 1.  Zemlja pripada onima koji je obrauju , 2.  Dodeljeno zemljiate prelazi u privatnu svojinu lica kome je dodeljeno i odmah e se upisati u zemljiane knjige. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji propisivao je eksproprijaciju (izvlaatenje) veleposjeda, odnosno posjeda veih od 45 ha (oko 78 jutara), dok je za selja ke posjede odreen maksimum od 20 do 35 ha (od 35 do 60 jutara). Pravo prvenstva pri dobivanju zemlje imali su  zemljoradnici bez zemlje ili s nedovoljno zemlje koji su bili borci partizanskih odreda, NOV, POJ i Jugoslavenske armije, invalidi narodnooslobodila kog rata i invalidi proalih ratova, tj. od 1912. do 1918. godine i iz travnja 1941, zatim obitelji i siro ad poginulih boraca narodnooslobodila kog rata te ~rtve i obitelji ~rtava faaisti kog terora . Savezni zakon od 23. kolovoza 1945. godine bio je temelj po kojem su sve republi ke jedinice trebale donijeti vlastite zakone o provedbi agrarne reforme i kolonizacije, budui da je pri izradi saveznog zakona prevladalo mialjenje  da ovlasti za provoenje agrarne reforme budu prepuatene federalnim jedinicama . Prve pripreme za provedbu agrarne reforme i kolonizacije u Hrvatskoj zapo ele su ve u rujnu 1945. godine, kada je u sklopu Ministarstva poljoprivrede i aumarstva osnovan Odjel za agrarnu reformu i kolonizaciju. Odjel je imao pet odsjeka: 1. Agrarno  pravni odsjek, 2. Odsjek za utvrivanje zemljianog fonda, 3. Odsjek za kolonizaciju, 4. Odsjek za upravu fondova agrarne reforme i kolonizacije i 5. Financijski odsjek. Nakon utvrivanja nacrta zakona, 24. studenog 1945. godine donesen je kona ni Zakon o provoenju agrarne reforme i kolonizacije na podru ju Federalne Hrvatske, koji se sadr~avao sve odredbe saveznog zakona. Kako bi ato prije zapo elo njegovo provoenje, Ministarstvo poljoprivrede i aumarstva izdalo je uputstva o organizaciji i radu gradskih, kotarskih i okru~nih komisija, koje su bile zadu~ene za utvrivanje agrarnih objekata i subjekata, izdvajanje zemljiata za ope i zajedni ke svrhe, kolonizaciju i sl. Utvrivanje agrarnih objekata, ato je podrazumijevalo utvrivanje veli ine agrarnih posjeda obuhvaenih reformom te donoaenje prijedloga za oduzimanjem zemljiata, koje se dalje proslijeivalo Ministarstvu poljoprivrede i aumarstva na odobrenje, obavljalo se na javnim raspravama na koje su bile pozivane sve zainteresirane stranke, te je vrlo esto znalo biti i nekoliko stotina ljudi. Veina rasprava u slavonskim okruzima odr~ana je ve tijekom velja e i o~ujka 1946. godine, dok je u ostalim podru jima veina rasprava odr~ana do svibnja iste godine. No, unato  injenici da se provedbi agrarne reforme pristupilo vrlo brzo i odlu no, bilo je i odreenih problema, koji su dodatno ote~avali i usporavali njenu provedbu. Naime, predsjednici i lanovi komisija uglavnom do tada nisu obavljali sli ne poslove, te se nisu najbolje snalazili, a velike je teakoe stvarao i nedostatak potrebne dokumentacije za utvrivanje agrarnih objekata. Meutim, kako bi se meu stanovniatvom stvorio povoljan dojam o agrarnoj reformi i naglasio uspjeh vlasti u ostvarivanju zadanih programa, iznimno je bila va~na promid~bena djelatnost. Stoga su se u novinama, gotovo svakodnevno, pojavljivali tekstovi u kojima se reforma opisivala na gotovo idili an na in. Tako u Glasu Slavonije od 25. sije nja 1946. godine, meu ostalim, stoji:  Brzo provoenje agrarne reforme i kolonizacija onih, koji su ostali bez i ega, jedan je od najva~nijih zadataka naaih narodnih vlasti, koji ujedno dokazuje koliku brigu naae narodne vlasti posveuju narodu. Lijepi rezultati postignuti do sada trebaju poslu~iti kao primjer svima da je briga za narod prva i najglavnija du~nost svih predstavnika vlasti.  Sli nog je sadr~aja i tekst od 2. velja e 1946. godine:  Narod je vrlo oduaevljen sa provedbom agrarne reforme. Na mnogobrojnim sastancima i skupovima seljaci izrazuju svoje zadovoljstvo zbog donoaenja ovoga zakona. uju se i primjedbe kao u Zmajevcu: 'I vrijeme je ve da se zemlja dodijeli onomu, koji je obrauje, a ne da onaj, koji zapovijeda iz hladovine, kod berbe odnese glavni prihod.'  Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji u redovima Katoli ke crkve do ekan je s velikim strahom i nepovjerenjem. Budui da je Katoli ka crkva bila veliki zemljoposjednik i gospodarski je ovisila o tim posjedima, agrarna je reforma izazvala veliko ogor enje i shvaena je kao napad nove vlasti na Katoli ku crkvu. Osim toga, Katoli ka je crkva smatrala da joj dr~ava ne smije oduzimati zemlju bez pristanka Svete Stolice. Nezadovoljstvo Katoli ke crkve bilo je opravdano, budui je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji bio iznimno oatar prema crkvenim posjedima, te je dopuatao zadr~avanje zemljianog maksimuma od 10 ha, ato je bilo znatno manje od maksimuma koji se ostavljao obi nim, selja kim posjedima (20 do 35 ha). Meutim, postojala je zakonska mogunost da se crkvenim ustanovama ostavi i vei maksimum, od 30 ha, ukoliko se priznaju kao ustanove veeg zna aja i vee povijesne vrijednosti. No, od 42 zahtjeva, Ministarstvo poljoprivrede i aumarstva priznalo je poseban status samo trima crkvenim ustanovama. Iz navedene je injenice vidljivo da su komunisti ke vlasti agrarnom reformom nastojale osiromaaiti Katoli ku crkvu i na taj na in oslabiti i njen utjecaj u druatvu. S tim u vezi, vlasti su nastojale pridobiti selja ke mase na svoju stranu, isti ui kako je Katoli ka crkva protiv toga da se zemlja dodijeli seljacima i da je to jedini razlog sukoba izmeu Crkve i komunisti kog re~ima. Stav komunisti kih vlasti prema Katoli koj crkvi u pogledu agrarne reforme, vidljiv je i u dijelu knjige Nikole Gaeae, koji meu rezultatima reforme navodi i sljedee:  Veleposjednicima, crkvi i stranim dr~avljanima oduzeta je zemlja, a time je likvidirana materijalna osnova njihove moi i onemoguena eksploatacija seoske sirotinje.  Katoli ka je crkva na razne na ine nastojala sa uvati ato viae zemlje, pa je bilo pokuaaja da se ak i pojedine kapele prika~u kao pravni subjekti s pravom na maksimum od 10 ha. Unato  tome, stav dr~avnih vlasti prema bilo kakvim zahtjevima od strane Katoli ke crkve, bio je nepopustljiv. Zbog stalnih nesuglasica oko provedbe agrarne reforme, va~nu je posredni ku ulogu izmeu Katoli ke crkve i dr~ave imala Komisija za vjerske poslove, na ijem je elu u Hrvatskoj bio msgr. Svetozar Ritig. Komisiji su svakodnevno iz raznih biskupija, ~upa, sjemeniata i drugih crkvenih ustanova stizale predstavke u kojima su se ~alili zbog nepravedne provedbe Zakona na crkvenim posjedima, budui da je Komisija imala pravo stavljati primjedbe i napomene svim zakonskim nacrtima koji su se ticali vjerskih zajednica, pa tako i u pitanjima agrarne reforme. Kako je ve navedeno, utvrivanje agrarnih objekata provodilo se na javnim raspravama pred komisijom, na kojima je sudjelovao veliki broj ljudi. Isto se postupalo i s crkvenom zemljom, te su prilikom takvih rasprava, nositelji vlasti okupljali seljaatvo s parolama da se Crkvi ostavi ato manje zemlje, ato je bio  tipi an primjer usmjerivanja javnih akcija i oblikovanja dirigiranog javnog mialjenja . Takve su rasprave bile popraene i brojnim novinskim tekstovima, koji su imali isti promid~beni sadr~aj s ciljem izazivanja razdora izmeu seljaka i sveenstva. Najvei broj takvih lanaka objavljen je tijekom velja e i o~ujka 1946. godine, kada je i odr~ana glavnina rasprava, te su u nastavku prikazani neki od njih objavljeni u Glasu Slavonije. Dana 10. velja e 1946. godine objavljen je lanak pod naslovom Na masovnoj agrarnoj raspravi u Donjem Miholjcu narod predla~e da se ~upama ostave samo kue i vrtovi, koji donosi izvjeataj s rasprave o podjeli crkvene zemlje u donjomiholja kom kotaru, odr~ane 6. velja e. Zbog velikog broja zainteresiranih, rasprava se nije odr~ala u Domu kulture, nego u parku ispred Doma. Za ~upu Radikovci, koja je u posjedu imala 48 jutara zemlje, odreeno je da se ostavi samo 5 jutara. U tekstu se isti e kako je najvei dio tra~io da se ~upi ostavi samo kua s vrtom, dok je jedan seljak predlo~io da se ~upi ne ostavi niata. Nadalje, za ~upu `ljivoaevica seljaci su istaknuli da je ~upnik bio u partizanskom pokretu i da su se partizani esto skrivali u njegovoj kui, na ato su ~upljani odgovorili:  Kad je naa ~upnik bio s narodom za vrijeme NOB, mislimo, da bi i dalje trebao biti uz narod. Neka zemlju dade onome, tko ju obrauje. Za ~upu Donji Miholjac prisutni su takoer predlagali da joj se ostavi samo kua i vrt, a na protivljenje crkvenih predstavnika, uli su se prigovori:  Zaato se otimate za zemlju, kada imate i drugih prihoda? Niste vi sirotinja. Za vrijeme rasprave o podjeli zemlje ~upe Podravski Podgajci, netko je od prisutnih istaknuo kako ~upnik u Podgajcima godianje dobije 25 000 kg ~ita, te da mu stoga zemlja i ne treba. U nastavku se joa raspravljalo o ~upama Marijanci i Donje Viljevo, kojima je ostavljen maksimum od 17 jutara. Na kraju lanka stoji kako je u zapisnik rasprave dodana klauzula  u kojoj se tra~i da ministar poljoprivrede odlu i o ~elji i zahtjevima naroda, da se svim ~upama i ostavi samo kua i vrt . Osobito zanimljiv primjer promid~benog djelovanja s ciljem stvaranja pozitivnog mialjenja o agrarnoj reformi, predstavlja i sljedei lanak, objavljen 16. velja e 1946. godine. U njemu, meu ostalim, stoji:  Protivno od velikog dijela katoli kog klera, koji na sve mogue na ine ~eli izigrati agrarnu reformu i zadr~ati za sebe velike crkvene posjede, narodni sveenik }ivko Kalajd~i iz Cerne sam je naglasio narodu kako je zakon o agrarnoj reformi pravedan i kako je razumljivo, da zemlja pripada onome, koji je obrauje t.j. seljaku. Rijeaeno je, da se njegovoj ~upi ostavi toliko, koliko je potrebno za izdr~avanje same ~upe, a on je u zapisnik prilikom oduzimanja viaka crkvenog posjeda u Cerni iskazao svoju radost radi ovakvog rjeaenja, jer zna da e se narodne vlasti i sam narod brinuti za svoje prave narodne sveenike.  Dana 2. o~ujka 1946. godine objavljen je lanak o raspravi odr~anoj pred Okru~nom komisijom iz Osijeka u Radni kom domu u Vukovaru. Na raspravi se odlu ivalo o oduzimanju crkvenih posjeda u selu Berak, samostanu u Iloku, te ~upama Tordinci i Lovas. Prilikom rasprave o posjedu ~upe Sotin, prisutni su istaknuli da je sotinski ~upnik Vilko Anderli bio  ustaaki prirepak , koji je tijekom rata izdavao i ustaake novine, te da mu se stoga treba oduzeti sva zemlja i izvesti ga pred sud. Na kraju autor lanka dodaje:  Predstavnici pojedinih crkvenih opina na kojekakve na ine ~ele da zadr~e svoje posjede. Tako samostan ilo ki tra~i da mu se ostavi zemlja zbog toga ato su u Iloku umrli Ivan Kapistran i Sibinjanin Janko. Narod je ovo tra~enje popratio ~ivim smijehom.  Sljedeeg je dana u Glasu Slavonije objavljen lanak o raspravi koja je 25. velja e odr~ana u Osijeku. Na njoj je odlu eno da se ~upama u Gornjem i Donjem gradu ostavi sva zemlja, budui da ~upe ne premaauju maksimum od 17 jutara, s ime se slo~io i njihov predstavnik, gornjogradski ~upnik Josip `eper. Prisutni agrarni interesenti bili su protiv toga da se crkvi ostavi tolika zemlja, jer sveenici ne obrauju zemlju  nego samo vrae crkvene obrede, koje im njihovi vjernici dobro plaaju, pa im zato i ne treba zemlja . No, unato  njihovu protivljenju, komisija je ostala kod prethodnog rjeaenja. Iznimno je bila zanimljiva i rasprava o posjedu Kongregacije milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog. Naime, Kongregacija je imala sredianjicu u Ljubljani, no posjedovala je i brojne filijale, meu ostalim i u Osijeku. Komisija je donijela odluku o oduzimanju itave zemlje u Osijeku (14 jutara), pretpostavljajui da je u Ljubljani ili negdje drugdje Kongregacija zadr~ala crkveni maksimum od 17 jutara. Takvoj odluci oatro su se usprotivile sestre Veronika Igli i Rafaela Mikec, koje su na raspravi predstavljale Kongregaciju. U nastavku lanku stoji:  One doduae ne tvrde, da njihov red nije ve negdje drugdje zadr~ao maksimum, ali zato apeliraju na sentimentalnost tvrdei da izdr~avaju 20 starica u svome domu i da e izdr~avanje tih siromaanih starica doi u pitanje, ako im se oduzme zemlja. Na pitanje predsjednika komisije, da li one te starice dr~e badava ili za plau, moraju priznati da im svaka starica plaa po Din 1000 mjese no. Kona na odluka komisije ostala je nepromijenjena. Provedba agrarne reforme u akova koj i Srijemskoj biskupiji Nakon donoaenja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji prioritet vlasti bio je da se rasprave o utvrivanju agrarnih objekata najprije odr~e za crkvene posjede te u zemljom bogatim slavonskim okruzima, gdje se nalazio najvei broj veleposjeda i napuatenih posjeda Nijemaca, Maara i Srba. }urnost u postupku utvrivanja agrarnih objekata u vlasniatvu Katoli ke crkve, ali i namjera dr~avnih vlasti da se Crkvu materijalno i financijski osiromaai te pridobije na svoju stranu siromaano seljaatvo, dovodila je do brojnih propusta u organizaciji rasprava, od nepozivanja ~upnika ili pozivanja na dan odr~avanja same rasprave uz neizbje~nu protucrkvenu agitaciju prisutnih agrarnih interesenata. Zbog nedovoljne pripremljenost ~upnika i ostalih predstavnika pojedinih crkvenih ustanova na raspravama su este bile pojave oduzimanja veih zemljianih povraina od onih propisanih zakonom. Tome je zasigurno doprinosilo i ozra je samih rasprava na kojima su predstavnici sveenstva, branei svoja prava, bili izlo~enim brojnim napadima i negodovanju okupljenih masa, koji su od komisija tra~ili da se pojedini crkveni posjedi veim dijelom ili u cijelosti oduzmu. Protiv ovakvih i sli nih nezakonitih postupaka od strane nadle~nih vlasti, biskup Akaamovi upuivao je sveenstvo akova ke i Srijemske biskupije da u dopuatenom roku svakako podnesu dobro obrazlo~ene ~albe s ciljem osiguranja dopuatenog zemljianog maksimuma od 10 hektara, odnosno 17 jutara. Osim spomenute savjetodavne uloge, tijekom provedbe agrarne reforme biskup Akaamovi osobno je i to vrlo aktivno, stao u zaatitu pojedinih, za akova ku i Srijemsku biskupiju, iznimno va~nih crkvenih ustanova. Pri tome je, u ato veoj mjeri, nastojao iskoristiti osobno prijateljstvo s predsjednikom vjerske komisije Ritigom, kao i povoljan polo~aj u odnosima s komunisti kim vlastima. Kako je u tome imao i izvjesnih uspjeha dokazuje i injenica da su akova ka i Srijemska biskupija, kao crkvena vlast i Stolna crkva u akovu bile meu rijetkim crkvenim institucijama kojima je Ministarstvo poljoprivrede i aumarstva priznalo poseban status ustanove veeg zna aja i vee povijesne vrijednosti, ato je zna ilo i priznavanje veeg zemljianog maksimuma. Nakon donoaenja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji na saveznoj razini, a zatim i u Federalnoj Hrvatskoj, Akaamovi je u estalo pisao predsjedniku republi ke Vlade Vladimiru Bakariu, tra~ei za svoju biskupiju povoljno rjeaenje prilikom provedbe agrarne reforme. Iz predstavki i pisama navedenih u nastavku vidljivo je kako je Akaamovi bio vrlo ustrajan u svojim tra~enjima, te da je nakon gotovo svakog pisma upuenog predstavnicima vlasti o svemu obavjeatavao Ritiga, tra~ei njegovu pomo i zalaganje. Tako je Akaamovi i prije donoaenja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji za podru je Federalne Hrvatske, 9. listopada 1945. godine, uputio predstavku Ministarstvu poljoprivrede i aumarstva u kojoj je izrazio nadu kako e akova ka i Srijemska biskupija, kao velika Strossmayerova zadu~bina, po buduem zakonu o agrarnoj reformi u Federalnoj Hrvatskoj biti posebno zaatiena, te u skladu s tim od Ministarstva poljoprivrede i aumarstva za Biskupiju tra~i: - sva vlasni ka prava, posebice pravo na u~ivanje istog prihoda sveukupnog gospodarstva iz 1945. godine; - postavljanje mjeaovite komisije od jednog delegata Ministarstva poljoprivrede i aumarstva i jednog delegata Biskupije, koja e utvrditi poslove za buduu gospodarsku godinu, te nadzirati obra un izvraenih poslova i troakova; - da se iz dohodaka Biskupije podmiruju sve potrebe i troakovi za uzdr~avanje biskupa, njegovih ureda, Stolne crkve te Bogoslovnog i Dje a kog sjemeniata; - da zajedni ka komisija dostavlja biskupu mjese ni iskaz o svim izdacima i primicima novca, omogui uvid u poslovne knjige i nadzor nad upravom sveukupne imovine; - da se novac uplauje u blagajnu dobra Biskupije; - da takvo stanje ostane do provedbe predstojee agrarne reforme. Dva dana kasnije, 11. listopada 1945. godine, istu je predstavku biskup Akaamovi uputio i Svetozaru Ritigu. U pismu, prilo~enom uz predstavku, govori o postavljanju dvojice upravitelja, za aume i ekonomiju, te upozorava na iznimno loae stanje na dobru Biskupije, kao posljedicu ratnih zbivanja u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Isti e:  Predsjednik dr. Bakari mi je rekao da su moji 'prigovori umjestni' jer je sekvestar preuranjen prije donoaenja zakona o agrar. reformi za feder. Hrvatsku. U Ministarstvu (vjerojatno: Ministarstvo poljoprivrede i aumarstva, op. a.) mi rekoae da je to naredjeno iz Beograda. Stoga baa eto i ne ~elim, da se Ti ne zala~ea u ovoj stvari jer uspjeh nije vjerojatan. Ja ovo izvjeaujem tek da Te informiram i da vidia da kao biskup izabirem najbla~e metode za kompromis.  Kako se utvrivanje agrarnih objekata odvijalo na raspravama, tako je i 21. sije nja 1946. godine u prostorijama Narodnog odbora akovo odr~ana rasprava sa svrhom utvrivanja posjeda i viakova zemljiata Stolne crkve u akovu, akova ke biskupije, Stolnoga kaptola i Bogoslovnog sjemeniata u akovu. Na raspravi su od strane Okru~ne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju nazo ili predsjednik Josip Salopek, te lanovi uro `tefanovi, Ivo Roi i Miao Kne~evi, predsjednik Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju akovo Marko Pa ari, predsjednik Gradske komisije Antun Valter, dok su ispred akova ke biskupije nazo ni bili biskup Antun Akaamovi, rektor Bogoslovnog sjemeniata Marinko Lackovi i prepoat Josip Sokol. Odmah na po etku rasprave, biskup Akaamovi skree pozornost na 19. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, te isti e da je u skladu s tim zakonskim lankom, 12. prosinca 1945. godine, uputio predstavku Ministarstvu poljoprivrede i aumarstva u kojoj je zatra~io da se akova koj biskupiji, kao historijskoj ustanovi, prizna odgovarajui zemljiani maksimum. Nadalje, objaanjava historijsku vrijednost Stolne crkve u akovu, Stolnog kaptola, te Bogoslovnog i Dje a kog sjemeniata, naglaaavajui kako su navedene ustanove gruntovni vlasnici zemlje joa od proalog stoljea, a ne od agrarne reforme iz 1918. godine. Nakon biskupa rije  je uzeo Josip Sokol, koji je obnaaao du~nost prepoata, odnosno predstavnika Stolnog kaptola. Sokol isti e kako je Kaptol posebno tijelo preko 300 godina i da je ve tada imao svoje zemljiate, no da je danas Kaptolu preostalo samo 7 jutara vinograda u Mandievcu i pet stambenih kua u gradu, u kojima stanuju kanonici. Kao odgovor na izlaganja biskupa Akaamovia i prepoata Sokola, predsjednik Okru~ne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Josip Salopek izjavljuje kako je od strane Ministarstva poljoprivrede i aumarstva dobio naputak da se jedino Stolna crkva u akovu smatra crkvenom ustanovom veeg zna aja i vee historijske va~nosti, kojoj e se dati zemljiani maksimum od 52 jutra, a za ostale je ustanove (Bogoslovnom sjemeniatu, Stolnom Kaptolu i Biskupiji) predvien zajedni ki maksimum od 17 jutara. Biskup se Akaamovi zatim pozvao na 3. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, prema kojem se Stolnoj crkvi, kao visokom kulturnom i nacionalnom spomeniku, mo~e ostaviti i viae, nego ato predvia 19, te stoga moli da se Stolnoj crkvi ostavi 200 jutara. S tim u vezi Akaamovi predla~e da se Stolnoj crkvi ostavi posjed u Ivandvoru s gospodarskim zgradama, a ukoliko Ministarstvo poljoprivrede i aumarstva to ne prihvati, predla~e posjede u `trbincima i Bajnaku, koji ine jedan gospodarski okrug. Nadalje, Akaamovi predla~e i da se Biskupija tretira kao ustanova posebne kulturne i historijske vrijednosti, te da joj se u skladu s 19. dodijeli poviaeni maksimum od 52 jutra. Isti e da se taj maksimum treba odrediti na posjedu u Trnavi, gdje se nalazi 26 jutara vinograda, 8 jutara vonjaka, 14 jutara oranice i neato neplodna tla, a u neposrednoj se blizini nalazi i velika auma Biskupije. Na taj bi se na in ispoatovale zakonske odredbe o zaokru~enosti gospodarske cjeline i zastupljenosti veine kultura na odreenom posjedu. U nastavku rasprave rije  je uzeo Marinko Lackovi, rektor Bogoslovnog sjemeniata u akovu. U svom je izlaganju istaknuo kako Sjemeniate, u obliku visoke bogoslovne akole, postoji joa -od 1806. godine, te stoga predstavlja crkvenu ustanovu veega zna aja s pravom zemljianog maksimuma od 52 jutra. Meutim, dodaje kako e se i s tim zemljianim maksimumom Bogoslovno sjemeniate teako uzdr~avati, pa predla~e da se Sjemeniatu ostavi cijeli tadaanji posjed od 324 jutra. Rasprava je zavraena izlaganjem biskupa Akaamovia o Dje a kom sjemeniatu u Zagrebu, koji je u posjedu akova ke i Srijemske biskupije, te je za njega takoer tra~io priznanje zemljianog maksimuma po 19 o crkvenim ustanovama veeg zna aja. Idueg dana, 22. sije nja 1946. godine, biskup Akaamovi prisustvovao je novoj raspravi u akovu, ovaj puta o utvrenju posjeda i viakova zemljiata Kongregacije sestara sv. Kri~a. Na raspravi je Kongregaciju predstavljala zamjenica nadstojnice sestra Arkanela Na, koja je u svom izlaganju navela da Kongregacija posjeduje zemljiate u akovu, vinograd u Trnavi, te poljoprivredno zemljiate u Josipovcu, ukupne povraine oko 130 jutara te istaknula da Kongregacija, obzirom na njenu svrhu, predstavlja ustanovu veeg zna aja, budui da se u njoj odgajaju sestre bolni arke koje rade u bolnicama na prostoru cijele Jugoslavije. Nakon odr~anih rasprava biskup Akaamovi odmah je istoga dana uputio pisma predsjedniku Vlade u Zagrebu, Vladimiru Bakariu i Svetozaru Ritigu, u kojima je dao kratak prikaz tijeka rasprava. U uvodnom dijelu predstavke upuene Bakariu, Akaamovi napominje kako je na ju eraanjoj raspravi stekao dojam  da drugovi nijesu potpuno obavijeateni o pravome stanju stvari sa juridi ke strane obzirom na propise zakona o provedbi agrarne reforme i kolonizacije , ato ga je i ponukalo da ga o svemu obavijesti. U nastavku, u aest to aka obrazla~e zahtjeve iznesene na rapravi o dodjeli zemljianog maksimuma za Stolnu crkvu u akovu, akova ku i Srijemsku biskupiju, Bogoslovno i Dje a ko sjemeniate, Stolni Kaptol i samostan asnih sestara Sv. Kri~a u akovu. Na kraju dodaje:  Ja sam joa 12. prosinca 1945. dopisa broj 2147/45 odaslao predstavku Ministarstvu poljoprivrede i aumarstva sa opairnim obrazlo~enjem za pojedine crkvene ustanove sa predlogom da se ocjene kao crkvene ustanove 'veega zna aja ili vee historijske vrijednosti', ali na raspravi u akovu Okru~noj komisiji iz Sl. Broda o tome nije bilo baa niata poznato.  Kako je ve navedno, istoga je dana Akaamovi uputio pismo i Svetozaru Ritigu, tra~ei pomo u vezi provedbe agrarne reforme na biskupskom veleposjedu. Akaamovi pojaanjava kako je Okru~na komisija mialjenja da jedino Stolna crkva u akovu mo~e biti ocijenjena kao ustanova veeg zna aja, dok je svaka druga ustanova obi na, te ogor eno dodaje:  Prema tome biskup akova ki kao crkvena vlast sa svojim podru nim uredima bio bi izjedna en obi nom ~upniku i dobio bi od Ministarstva prema ovakvom shvaanju samo 17 i pol jutara zemlje. Pismo zavraava molbom Ritigu da prije kona nog rjeaenja Ministarstva poljoprivrede i aumarstva, razgovara s Bakariem:  Ja Te lijepo molim, da tu stvar uzmea kao svoju vlastitu i da ne ~alia truda, te koristia svoj ugledni upliv za povoljno rjeaenje u tome predmetu.  Konkretne prijedloge, ato bi se trebalo priznati kao maksimum agrarnog zemljiata, Akaamovi je Ritigu iznio u pismu od 4. velja e 1946. godine. Nove predstavke Vladimiru Bakariu povodom provedbe Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji Akaamovi je uputio 18. velja e 1946. godine. U prvoj od njih iznosi kako se u predstavci od 22. sije nja 1946. godine viae zadr~ao na obrazlo~enju 'veeg zna aja' crkvenih ustanova, te smatra potrebnim naglasiti i njihovu 'historijsku vrijednost'. S tim u vezi Akaamovi posebice isti e  crkvenu vlast biskupije akova ke, koja imade u povijesti hrvatskoga naroda i u politi koj saradnji za produbljivanje narodnoga bratstva i jedinstva osobito zna enje, budui je veliki biskup ove biskupije J. J. `trosmajer vladajui kroz 55 godina ovom biskupijom ostavio vidne plodove svoga rada na svakom podru ju narodnoga ~ivota. Ideologija velikoga `trosmajera okuplja i danas u rodoljubnom radu brojne pionire za narodno bratstvo i jedinstvo . Upravo je iz posljednje re enice vidljivo na koji je na in biskup Akaamovi koristio naklonost vlasti prema Strossmayerovu naslijeu, ato je vjerojatno jedan od razloga zbog ega je akova ka i Srijemska biskupija  najbolje proala pri provedbi agrarne reforme u odnosu na sve druge biskupije u Jugoslaviji . Druga se predstavka odnosila na provedbu agrarne reforme na posjedima Kongregacije sv. Kri~a te u njoj Akaamovi zahtjev za poveanim zemljianim maksimumom opravdava injenicom da je  Dru~bu sestara sv. Kri~a u danaanji samostan postavio veliki biskup J. J. `trosmajer 1868. godine, te joj je odredio smjernice kulturnoga rada u naaoj biskupiji koji je Dru~ba proairila i preko granica biskupije akova ke . Kopije navedenih predstavki Akaamovi je poslao i Svetozaru Ritigu, a u prilo~enom pismu isti e:  Eto ja sam se li no zauzeo za ove vrlo va~ne crkvene ustanove, a Ti nastoj da postignemo ~eljeni uspjeh. Takoer izra~ava zabrinutost zbog obustave rada Okru~ne komisije za agrarnu reformu, te moli Ritiga da ukoliko postoji mogunost da se predvieni maksimum snizi, poduzme sve ato je potrebno kako se to ne bi dogodilo. Ve idui dan Akaamovi je poslao novo pismu Ritigu u kojem, povodom poslanih predstavki isti e:  Ali sam Ti zaboravio rei, da ne bi mo~da gosp. Predsjedniku Dr Bakariu priopio, da sam Ti poslao duplikate, jer bi g. Predsjednik iz toga zaklju io da nemam prema Njemu povjerenja, a ja to ne bih ~elio. Stoga molim da duplikati ostanu preaueni kao uredovna tajna.  Tijekom velja e i o~ujka 1946. godine Akaamovi je u estalo kontaktirao i s Okru~nom komisijom za agrarnu reformu i kolonizaciju u Slavonskom Brodu, pokuaavajui postii dogovor u postupku provedbe agrarne reforme na biskupijskim posjedima. Prilikom jedne takve rasprave Akaamovi je, prije slu~bene odluke, saznao za naputak Ministarstva poljoprivrede i aumarstva da se poviaeni maksimum prizna samo Stolnoj crkvi i akova koj i Srijemskoj biskupiji, dok se Biskupskom i Dje a kom sjemeniatu trebaju oduzeti cjelokupni posjedi. Izuzetno razo aran takvim postupcima nadle~nog Ministarstva, osobito u pogledu Bogoslovnog sjemeniata, Akaamovi apelira na Ritiga da u ini ato je mogue kako bi se sjemeniata priznala za crkvene ustanove, a ne privatne akole i osigura im barem obi ni zakonski minimum od 10 hektara, odnosno 17 jutara. Isti ui va~nost Bogoslovnog sjemeniata za Biskupiju, napominje kako se ni vojska u dr~avi ne mo~e zamisliti bez  kasarne i vojne akademije , pa je stoga postojanje ustanove za odgoj sveeni kog kadra u biskupiji od pola milijuna vjernika upravo neophodno, a da se namjeravanim oduzimanjem glavnog izvora prihoda dovodi u pitanje daljnji opstanak sjemeniata. Kona ne odluke Ministarstva poljoprivrede i aumarstva o biskupijskim posjedima donesene su tijekom posljednjeg tjedna u o~ujku, zaklju no s odlukom o utvrenju objekata agrarne reforme za posjed akova ke i Srijemske biskupije donesenoj 1. travnja 1946. godine. Prema tim odlukama Stolnoj crkvi u akovu priznat je poveani zemljiani maksimum od 52 jut. i 211 hv., a oduzeto je ukupno 182 jut. i 1124 hv. Crkvenoj vlasti akova ke i Srijemske biskupije, takoer kao ustanovi od veeg zna aja i povijesne vrijednosti, ostavljeno je 52 jut. i 211 hv. obradivog zemljiata i isto toliko aumske povraine, a oduzeto je 23230 jut. i 1149 hv. zemljiata sa svim postojeim zgradama i veim dijelom inventara. Odluke o Dje a kom i Bogoslovnom sjemeniatu donesene su isti dan, 31. o~ujka 1946. godine te je odreeno da se sjemeniatima, koja su se tretirala kao privatni akolski zavodi, a ne crkvene ustanove, oduzme svo pripadajue zemljiate. Tako je Dje a kom sjemeniatu eksproprirano 406 jut. i 1470 hv. zemlje, a ostavljeno 2 jut. i 1374 hv. neplodnog i neobradivog zemljiata, dok je Bogoslovnom sjemeniatu oduzet cijeli posjed u povraini od 280 jut. i 114. hv. Na posljednju odluku o provedbi agrarne reforme na posjedima Bogoslovnog sjemeniata njegovo ravnateljstvo na elu s rektorom Marinkom Lackoviem podnijelo je tu~bu Ministarstvu poljoprivrede i aumarstva, tra~ei da se sjemeniatu osigura zemljiani maksimum od 10 hektara, uz napomenu da i dalje stoje pri uvjerenju da se sjemeniate treba priznati i kao vjerska ustanova veeg zna aja. Osnova ~albe bila je pobijanje nepravilnog stanoviata Okru~ne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Slavonskom Brodu po kojem je sjemeniate okarakterizirano kao akolska, a ne crkveno-vjerska ustanova. U daljnjem obrazlo~enju navodi se da je sjemeniate osnovano od crkvene, a ne dr~avne vlasti, uzdr~ava se od crkvenog novca i prihoda te ga zastupaju osobe imenovane po crkvenoj vlasti, koje njime upravljaju u skladu s propisima crkvenog prava Katoli ke crkve, ato jasno pokazuje da je uistinu rije  o crkvenoj ustanovi. Nadalje se u ~albi isti e i vjerska funkcija sjemeniata koja se temelji na odgoju pitomaca prema vjerskim pravilima i pou avanju za vraenje vjerskih obreda i bogoslu~ja, te da se stoga sjemeniate mo~e smatrati jedino vjerskom ustanovom, odnosno vjerskom akolom. Kao nepobitan dokaz veeg zna aja Biskupskog sjemeniata, pa time i prava na uveani zemljiani maksimum, rektor Lackovi navodi injenicu kako nije rije  o ustanovi lokalnog karaktera, nego o ustanovi za odgoj buduih sveenika, koji e vraiti crkveno-vjersku slu~bu i bogoslu~je na podru ju cijele biskupije, koja se prote~e preko cijelog Srijema i veim dijelom Slavonije te broji viae od 400 000 vjernika. Na kraju, osvrnuvai se na odnos bivaih, austrougarskih i jugoslavenskih vlasti, koje su u skladu s obi ajima svih dr~avnih vlasti u europskim dr~avama, oduvijek priznavale sjemeniata za eminentne crkveno-vjerske ustanove, rektor dodaje kako stav Okru~ne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Slavonskom Brodu smatraju  ne uvenim i kurijoznim . Intervencije prema dr~avnim vlastima u korist Bogoslovnog sjemeniata nastavio je i biskup Akaamovi, koji je nakon podnoaenja ~albe od strane Ravnateljstva sjemeniata o cijelom predmetu obavijestio predsjednika i potpredsjednika Narodne skupatine u Beogradu Ivu Ribara i Moau Pijadu. U razgovoru s Akaamoviem, Pijade je napomenuo da nije potrebno donositi posebno tuma enje zakona kako bi se sjemeniate priznalo crkvenom i vjerskom ustanovom, ve se predmet mo~e rijeaiti kratkim putem, odnosno da se u kona noj odluci Ministarstva poljoprivrede i aumarstva sjemeniatu odredi redoviti maksimum od 10 hektara. Ohrabren podrakom i Pijadinom izjavom kako e u dogovoru s Ritigom i Bakariem taj predmet rijeaiti, Akaamovi piae Ritigu:  Treba gvo~dje kovati dok je vrue. Ja Te molim, da ovo boravei u Beogradu uredia i dokon aa.  Iako detalji Ritigova boravka u Beogradu i okolnosti razgovora u predmetu Bogoslovnog sjemeniata u akovu nisu poznati, ~eljeni uspjeh o ito nije polu en, budui je 21. lipnja 1946. godine uslijedila drugostupanjska odluka Ministarstva poljoprivrede i aumarstva prema kojoj je prvostupanjska odluka Okru~ne komisije o oduzimanju cjelokupnog posjeda u veem dijelu potvrena. U obrazlo~enju odluke navodi se da iako je u pitanju sjemeniata rije  o akolskom zavodu, ne mo~e se isklju iti njegov crkveni odnosno vjerski zna aj, ali se ono unato  tome ne ubraja meu vjerske ustanove (crkve, samostane, manastire, crkvene vlasti), kojima je zajam en predvieni maksimum. Odluka o utvrenju agrarnih objekata za posjed Kongregacije sestara sv. Kri~a donesena je neato kasnije od ostalih, 20. svibnja 1946. godine, no i u ovom slu aju zahtjev predstavnica Kongregacije i biskupa Akaamovia za dodjelu poveanog zemljianog maksimuma odbijen je. U vlasniatvu sestara sv. Kri~a ostavljeno je 17 jut. i 1314 hv. te 1 jut. i 906 hv. neplodnog i neobradivog zemljiata, dok je u svrhe agrarne reforme i kolonizacije, bez mogunosti odatete, oduzeta povraina od 103 jut. i 1301 hv. Protiv navedene odluke, nadstojnica Kongregacije sestra Amadeja Pavlovi uputila je 1. lipnja 1946. godine opairnu ~albu Okru~noj komisiji za agrarnu reformu i kolonizaciju u Slavonskom Brodu, koja ju je s prijedlogom rjeaenja trebala dostaviti Ministarstvu poljoprivrede i aumarstva u Zagrebu na kona nu odluku. U prvom redu, ~alba je bila usmjerena protiv odluke po kojoj Kongregaciji nije ostavljen cijeli posjed od 130 jutara, koji je u cijelosti nabavljen od miraza lanica reda i njihove skromne uatede. Nadalje se ukazuje na nepravednost odluke o uskraivanju proairenog maksimuma od 30 hektara, odnosno o nepriznavanju Kongregacije za ustanovu veeg zna aja, iako okuplja veliki broj lanica, njih oko 900, koje djeluju na podru ju itave dr~ave. Sestra Amadeja u nastavku ~albe napominje:  Vei zna aj ovoga samostana, kue matice, proizlazi i iz toga, ato je ujedno i vrhovna uprava dru~be, vrhovna vjerska i crkvena vlast za tu zajednicu, nadalje, ato se ondje nalazi odgojni zavod za kandidatkinje dru~be i kona no bolnica za sve lanove dru~be , a kao historijsku vrijednost Kongregacije isti e njihov samostan u akovu, koji se ubraja meu najstarije ~enske ustanove u Hrvatskoj. Drugostupanjska odluka Ministarstva poljoprivrede i aumarstva donesena je tek 16. prosinca 1946. godine i njome je u samo jednom, manjem dijelu uva~ena ~alba Kongregacije, dok je zahtjev za priznavanje poviaenog zemljianog maksimuma kao vjerskoj ustanovi veeg zna aja i vee povijesne vrijednosti, ponovno odbijen. Tako je u kona nici Kongregaciji ostavljeno zemljiate u povraini od 18 jut. i 603 hv., te 3 jut. i 1437 hv. neplodnog zemljiata, a oduzeto zemljiate u povraini od 107 jut. i 1484,3 hv. Odreeni ustupci u injeni prema biskupu Akaamoviu i akova koj i Srijemskoj biskupiji prilikom provedbe agrarne reforme ipak nisu ubla~ili injenicu da je oduzimanjem velikog dijela zemljiata, vinograda, auma, pripadajuih gospodarskih zgrada i inventara, oduzeta i mogunost financijskog uzdr~avanja za biskupiju va~nih ustanova. Osim toga, dio aumskog posjeda ostavljenog Biskupiji u povraini od 52 jutra, bio je izrazito loae kvalitete i gotovo neupotrebiv, dok su dijelovi zasaeni hrastom, grabom i bukvom u potpunosti oduzeti. Kako bi se pronaaao izlaz iz duboke ekonomske krize u koju je akova ka i Srijemska biskupija zapala nakon provedbe agrarne reforme, biskup Akaamovi, u dogovoru sa Stolnim kaptolom, odlu io se na osnivanje biskupskog ekonomata, koji je trebao preuzeti sve gospodarsko-financijske poslove biskupije. Djelokrug Ekonomata obuhvaao je upravu nad preostalim zemljiatem, raspodjelu dobrovoljnih priloga ~upa i milostinje vjernika, voenje brige o potrebama Stolne crkve (popravci, isplata osoblja i sl.), uzdr~avanje biskupa i njegova osoblja te uzdr~avanje Bogoslovnog sjemeniata u akovu i Dje a kog sjemeniata u Zagrebu. Ekonomski polo~aj crkvenih objekata i vjerskih ustanova akova ke biskupije, kao i openita finacijska situacija nakon provoenja agrarne reforme bili su temom i dekanskih konferencija odr~anih u svibnju 1946. i srpnju 1947. godine. Njihova glavna svrha bila je da se u ote~anim prilikama uzrokovanih Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji i ustavnoj odredbi o rastavi Crkve i Dr~ave pronau na ini za prikupljanje materijalnih sredstava potrebnih za uzdr~avanje centralnog i pastoralnog sveenstva i vjerskih ustanova. Isti ui kako Crkva ne mo~e ekati  skratenih ruku da joj se od strane dr~ave  dobaci koja mrvica , Akaamovi napominje kako je du~nost cjelokupnog sveenstva da pronau na ine za prikupljanje sredstava potrebnih za osiguranje daljnje egzistencije i djelovanja Katoli ke crkve i njenih ustanova. U izlaganju direktora Biskupske kancelarije Josipa Sokola o stanju crkvene imovine nakon agrarne reforme, kao jedan od najveih problema navedeno je to ato pojedinim ~upama nisu priznati zasebni gruntovni vlasnici pojedinog crkvenog zemljiata (nadarbinsko, patronatsko, zadu~binsko ili crkveno), nego je svo zemljiate uzeto kao jedna cjelina, nakon ega je ekspropriran ostatak iznad 10 hektara, odnosno 17 jutara. Takva je praksa potaknula pitanje pravnog vlasniatva dodijeljenog maksimuma u onim ~upama u kojima je prije agrarne reforme postojalo viae vrsta zemljiata sa zasebnim vlasnicima. Budui je agrarnom reformom najveim dijelom smanjen nadarbinski dio zemljiata i time ote~ano uzdr~avanje ~upnika, Biskupski ordinarijat u akovu dopustio je ~upnicima da, do kona ne odluke Svete Stolice, slobodno koriste sve prihode s ostavljenog zemljiata. Nakon ato je agrarnom reformom veini ~upa u akova koj i Srijemskoj biskupiji oduzet znatan dio zemljiata, ime su uvelike smanjeni prihodi i mogunost uzdr~avanja ~upnika i ~upske imovine, gospodarska i porezna politika dr~avnih vlasti tijekom iduih godina dovela je u pitanje daljnje zadr~avanje i preostalog zemljiata. Naime zbog velikih poreznih optereenja i obveznih davanja u naturi (kukuruz, paenica, meso i sl.), koje prihodi sa zemljiata nisu mogli podmiriti, veliki broj ~upnika doaao je u opasnost da zbog neispunjavanja obveza prema dr~avi budu ka~njeni zatvorom ili prisilnim radom i konfiskacijom cjelokupne crkvene i privatne imovine. U uvjetima poveanih nameta, gotovo je nemogue bilo prodati zemlju ili ju dati u zakup, budui se i veliki dio seljaka dobrovoljno odricao zemlje u korist novoosnovanih poljoprivrednih zadruga. O nezavidnom polo~aju ~upnika akova ke dijeceze ponajbolje svjedo i pismo retkova kog ~upnika Ivana Mikia u kojem opisuje obveze, koje onemoguuju daljnje zadr~avanje i obraivanje zemlje:  Proale godine sam u ime obveza (jer sam u 5 kategoriju bio svrstan) morao kupiti 200 kg. mesa t.j. 2 teleta za 18.000 din.; dva debela svinj eta svako od 130 kg. za 48.000 din. i 22.000 din. poreza (akontacije). Dakle skoro 80.000 din, a za sav urod od zemlje dobio sam po dr~av. cijenama 14.000 din. Te sam zahtjeve mogao lanjske godine ispuniti sa mojim zaatedjenim novcem, ali ove godine to nebi mogao udovoljiti i kroz to mo~da dospiti i u zatvor ili prisilni rad... Na sli ne probleme potu~io se i ~upnik iz Tordinaca Vinko }iguli, kojemu je za 12 jutara zemlje odreena obveza od 9352 kg paenice ato nije bio u mogunosti ispuniti jer je ukupni urod paenice bio gotovo etiri puta manji. Kako je od po etka 1948. godine na adresu Biskupskog ordinarijata stizao sve vei broj sli nih pritu~bi, Akaamovi se obratio Svetoj Stolici, tra~ei potrebna ovlaatenja za rjeaavanje nastale krize na crkvenim posjedima. Na svoju predstavku Akaamovi je 10. travnja 1948. godine dobio pozitivan odgovor te mu je dopuateno da ~upnicima preporu i smanjenje posjeda na 3 hektara (5 jutara) i prodaju ostatka zemljiata, a da se novac od prodaje iskoristi za isplatu dugova ili obnovu ~upnih zgrada i crkve. Meutim, nakon ato je samo nekoliko ~upa uspjelo prodati svoju zemlju, dr~avne su vlasti zabranile prodaju, tra~ei poativanje odredbe donesene u velja i 1947. godine o preuzimanju zemlje koju vlasnik ne mo~e obraivati od strane mjesnih NO-a. Nakon toga, Akaamovi je dao naputak ~upnicima da viaak zemlje na odreeni rok predaju mjesnim vlastima, odnosno poljoprivrednim zadrugama, uz uvjet da zadr~e gruntovno vlasniatvo. U slu aju da vlasti odbiju preuzeti zemlju bez vlasniatva, Akaamovi dopuata da se cijeli posjed preda dr~avi kako bi se izbjegle mogue kazne. Slijedei naputke biskupa Akaamovia u razdoblju od 1948. do 1950. godine, prema arhivskim podacima, vlastima su na besplatno koriatenje zemlju predale ~upe: Andrijaaevci, Bizovac, Boanjaci, eminac, epin, Dalj, akovo, Gundinci, Gunja, Ila a, Irig, Ivankovo, Jarmina, Kruaevica, Lovas, Osijek III, Otok, Podcrkavlje, Podvinje, Piakorevci, Privlaka, Rajevo Selo, Retkovci, Soljani, Stari Jankovci, Svilaj, `arengrad, `ljivoaevci, Tenja, Tompojevci, Tordinci, Trnava, Trnjani, Valpovo, Velika Kopanica, Veliakovci, Viljevo, Voinci, Vrbica, Vrpolje i Vuka. Na previsoke poreze i nepravilnosti uo ene prilikom oporezivanja katoli kih sveenika, zbog ega je veliki broj sveenika predavao svoju zemlju vlastima, Akaamovi je, u svojstvu predsjednika Interdijecezanske komisije za crkvene poslove, upozorio i dr~avne vlasti u predstavci upuenoj Predsjedniatvu Vlade NRH u listopadu 1949. godine. Akaamovi podsjea na zakon iz 1945. godine po kojem je sveeni ka slu~ba priznata kao javna, a ne privatna slu~ba ili zanimanje i stoga svrstana u I. kategoriju prilikom oporezivanja. Meutim, este su pojave neujedna ene primjene ovog zakona, pri emu katoli ki sveenici s podru ja NR Srbije, odnosno srijemskog dijela biskupije, plaaju viaestruko manji porez od onih u akova kom dijelu biskupije, kao i u Zagreba koj nadbiskupiji. U prilog toj injenici Akaamovi navodi primjer ~upnika iz Zemuna, koji za 7 jutara zemlje plaa porez od 2000 dinara, dok su sveenici u drugom dijelu iste biskupije kao zemljoradnici svrstani u V. kategoriju i za 17 jutara plaaju 20000 do 50000 dinara. Osim toga, napominje kako i pravoslavni sveenici takoer plaaju porez prema I. kategoriji. Do neujedna ene primjene zakona, Akaamovi isti e, doalo je zbog odluke Ministarstva financija NRH iz sije nja 1948. godine, prema kojoj prihodi crkava pripadaju dohodcima od privatnih zanimanja te se stoga trebaju oporezivati prema V. kategoriji. Takva nejednakost u provedbi zakona na podru ju FNRJ i mijenjanje savezne zakonske prakse od strane ni~ih republi kih vlasti, prisilila je brojne ~upe da se odreknu 2/3 zemljiata preostalog nakon agrarne reforme u korist mjesnih vlasti i selja kih zadruga, samo kako bi dospjeli u ni~u poreznu kategoriju. Zbog svih navedenih razloga, Akaamovi na kraju predstavke tra~i od Predsjedniatva Vlade hitnu reviziju poreznog sustava na podru ju NRH i usklaivanje sa saveznim zakonom iz listopada 1945. godine o oporezivanju sveenika po I. kategoriji. Odgovor Predsjedniatva Vlade NRH stigao je u sije nju 1950. godine i u njemu se isti e da nisu u mogunosti udovoljiti tra~enju Interdijecezanske komisije za crkvene poslove, jer se radi o propisima koje je donijela savezna Vlada. U obrazlo~enju navode kako je pitanje sveeni kih poreza regulirano u kolovozu 1948. godine uredbom Vlade FNRJ o porezu na dohodak i uputstvom Ministarstva financija FNRJ. Tim je odredbama utvreno da se prihodi sveenika nastalih radom u duhovnoj slu~bi oporezuju prema I. kategoriji, no ukoliko posjeduju zemlju za obraivanje, obvezni su plaati porez od poljoprivredne djelatnosti prema V. kategoriji. Za pomo i savjet oko rjeaavanja problema uzrokovanih porezom i ostalim obveznim davanjima, biskupu Akaamoviu obratio se i tadaanji upravitelj Zagreba ke nadbiskupije Franjo Salis-Seewis. Akaamovi u odgovoru pojaanjava naputke dobivene od Svete Stolice i njihovu provedbu na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Veina ~upa, objaanjava Akaamovi, koje nisu mogle snositi velike troakove za obraivanje zemlje, istu su predale na koriatenje vlastima, te je na podru ju akova ke i Srijemske biskupije preostalo samo 10 do 12 ~upa s posjedom veim od 5 jutara koje i dalje imaju problema s velikim porezima i davanjima. Na kraju zaklju uje:  Tako smo eto dekrete Sv. Stolice i Uredbe dr~avne iskoristili koliko smo mogli da sveenike, koji upravljaju nadarbinskom zemljom, ili zemljom ~upnih crkvi, oslobodimo opasnosti konfiskacije vlastite imovine i svih ~ive~nih namirnica, koje se nau u kui, a i od opasnosti da ne bi bili kao saboteri osueni na prisilni rad izvan ~upe, pak bi ~upe opustjele radi otsutnosti sveenika.  Djelomi no poboljaanje prilika oko crkvenih posjeda uslijedilo je tijekom pedesetih godina. Otvarajui u lipnju 1951. godine Dekansku konferenciju, nakon ato je posljednja odr~ana joa 1947. godine, Akaamovi isti e kako je zavraila dugotrajna borba za o uvanje crkvenih posjeda te da je doalo vrijeme za usuglaaavanje novih strategija za ekonomsku budunost biskupije. Trogodianju stanku od posljednje odr~ane konferencije objaanjava teakim vremenima u kojima nije bilo  oportuno sazivati Dekansku konferenciju, budui se  nijesu mogle donijeti nikakve rezolucije za ostvarenje radnoga programa . Kako su reorganizacijom selja kih radnih zadruga neke ~upe dobile priliku vratiti svoju zemlju, a u meuvremenu je i Ministarstvo financija donijelo odluku o osloboenju crkvenih posjeda od obveza u naturi, pred dekanskom je konferencijom bilo pitanje kako postupati u takvim slu ajevima. Zaklju ivai kako je odredba Ministarstva prili no nejasna odlu eno je da se ~upnicima preporu i oprez i da ne ~ure s primanjem zemlje natrag. Tijekom iduih godina pomoni biskup Buerlein, koji je od Akaamovia preuzeo duaobri~ni ku slu~bu nad ~upama, redovito je preporu ivao ~upnicima da u ine ato je potrebno kako bi vratili predanu zemlju. U tu je svrhu kod Josipa Broza Tita intervenirao i zagreba ki nadbiskup Franjo `eper, tra~ei da se ugovori o predaji zemlje mjesnim vlastima ili poljoprivrednim zadrugama, koje su ~upnici sklopili na svoju ruku, bez dogovora s nadle~nim crkvenim vlastima, poniate, a predana zemlja vrati u posjed ~upa. Budui su po propisima crkvenih zakona pravni vlasnici zemlje nadle~ni Ordinarijati, a ne ~upnici, isti e kako Katoli ka crkva stoji na stanoviatu da takvi dogovori nisu zakonski valjani i da bi se takva imovina morala ato prije vratiti odnosnim ~upama. Nasuprot principima opeg graanskog i privatnog prava, nastavlja `eper, presudama Vrhovnog suda NRH i dalje se odbijaju zahtjevi o povratu onog zemljiata, ija je predaja izvraena na nezakoniti na in, zbog ega Crkva gubi preostali agrarni minimum. U odgovoru poslanom od strane Komisije za vjerske poslove, koji je `eper proslijedio i Biskupskom ordinarijatu u akovu, zatra~ena je dostava svih konkretnih slu ajeva s detaljnim opisom predmeta. Iz izvjeataja o stanju crkvene imovine, koji su u tu svrhu poslani iz ~upa akova ke i Srijemske biskupije, vidljivo je da je manji broj njih uspio u meuvremenu vratiti odstupljenu zemlju, pri emu su neki ~upnici iskoristili zakonsku mogunost i kao razlog za povrat zemlje naveli kako za taj in nisu imali odobrenje nadle~ne crkvene vlasti, ato u veini slu ajeva nije odgovaralo istini. OSTALI OBLICI ODUZIMANJA IMOVINE KATOLI KOJ CRKVI Osim Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, promjene vlasniatva nad imovinom u razdoblju komunisti ke Jugoslavije, provodile su se joa po Zakonu o konfiskaciji imovine i izvraenju konfiskacije iz 1945. godine, Zakonu o nacionalizaciji privatnih poduzea iz 1946. godine i izmjenama istoga Zakona iz 1948. godine, Osnovnom zakonu o eksproprijaciji iz 1947. godine te Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljiata iz 1958. godine. Njihova provedba, motivirana ekonomskim, socijalnim, ali ponajprije politi kim i ideoloakim okolnostima, osim ato je dovela do potpunog ukidanja privatnog vlasniatva, uvelike je utjecala i na crkveno-dr~avne odnose. Budui da problematika oduzimanja imovine Katoli koj crkvi nije srediatu ovog znanstveno-istra~iva kog rada, ali predstavlja nezaobilazan aspekt u rasvjetljavanju crkveno-dr~avnih odnosa u komunisti koj Jugoslaviji, u nastavku u se ograni iti samo na neke primjere provedbe spomenutih zakona na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Konfiskacija ili pljenidba Konfiskacija (pljenidba) predstavljala je sudsku mjeru oduzimanja imovine fizi koj ili pravnoj osobi u korist dr~ave zbog po injenja odreenog kaznenog djela. Donoaenjem Zakona o konfiskaciji imovine i izvraenju konfiskacije 9. lipnja 1945. godine ozakonjeno je prinudno oduzimanje imovine, koje se kao metoda obra una s dr~avnim neprijateljima kontinuirano i mahom bez zakonske osnove provodilo tijekom i neposredno nakon rata. Budui se konfiskacija mogla izvraiti jedino po nalogu suda, krivi no je zakonodavstvo poslijeratne Jugoslavije kaznu potpune ili djelomi ne konfiskacije uvrstilo u neke od svojih prvih zakona donesene u razdoblju od travnja do kolovoza 1945. godine: Odredba o zaatiti nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mr~nje i razdora, Zakon o zaatiti narodnih dobara i o njihovom upravljanju i Zakon o krivi nim djelima protiv naroda i dr~ave. Osim ato su na temelju navedenih zakona sudovi izricali konfiskaciju osobne imovine osuenika, njihova primarna intencija bila je preuzimanje velikog dijela privatnog bankovnog, industrijskog i stambenog kapitala od strane dr~ave. S tom namjerom, u prvim su godinama komunisti kog re~ima zbog privredne suradnje s bivaim vlastima pokrenuti krivi ni postupci protiv brojnih poduzea, iji je kona ni rezultat bila konfiskacija njihove cjelokupne imovine. U tom je kontekstu, na temelju presude predsjedniku, potpredsjedniku, upravitelju i lanovima Upravnog odbora, konfiscirana imovina i Prve hrvatske dioni arske tiskare u Osijeku. Tiskara je osnovana 1902. godine na inicijativu tadaanjeg akova kog biskupa J. J. Strossmayera i uobi ajena je praksa bila da se za njenog predsjednika bira sveenik. Po zavraetku Drugog svjetskog rata na mjestu predsjednika tiskare bio je osje ki ~upnik Josip `eper, koji je tu du~nost obnaaao od 1938. godine. Osim `epera, Upravni odbor tiskare inili su joa i osje ki odvjetnik Kamilo Firinger, kao potpredsjednik te lanovi odbora Ivan Martinovi, Jakob `eb, sveenik i tadaanji ravnatelj Muake realne gimnazije u Osijeku, profesori Dragutin Raakovi i Antun Schmidt, Marko Bali evi, ~upnik iz starih Jankovaca i Mijat }ivko, ~upnik iz epina. Ukupan broj dionica Prve hrvatske dioni arske tiskare bio je 800, a svoje udjele u tiskari imao je i veliki broj sveenika, pojedine crkvene ustanove (Franjeva ki samostan iz Slavonskog Broda, Kapucinski samostan iz Osijeka, Stolni kaptol i Zbor duhovne mlade~i iz akova), te akova ki biskup Antun Akaamovi. Krajem svibnja 1946. godine Javno tu~iteljstvo Okruga Osijek podnijelo je izvjeataj o dovraenju konfiskacije tiskarskih i srodnih poduzea u Osijeku s napomenom da je potrebno provesti postupak i u slu aju Prve hrvatske dioni arske tiskare, iji je veinski dioni arski vlasnik akova ka i Srijemska biskupija i to presluaanjem upravitelja ili poslovoe. U skladu s ovim naputkom, a u vezi djelovanja Prve hrvatske dioni arske tiskare tijekom rata, u razdoblju od lipnja do kolovoza 1946. godine sasluaani su Josip `eper, Kamilo Firinger, Dragutin Raakovi, Antun Schmidt i upravitelj tiskare Stjepan Cvingl. Prvi sasluaani, Stjepan Cvingl izjavio je da su se u tiskari radili razli iti promid~beni materijali za njema ku grupu u Osijeku, ustaaki sto~er, ustaaku mlade~, ustaake i domobranske vojne postrojbe, kao i list njema kog promid~benog ureda Glas istine, iji je urednik bio Stjepan Frauenheim. Meutim, veina promid~benih letaka, osim Glasa istine, po Cvinglovoj izjavi, tiskana je u razdoblju od velja e do travnja kada se on nalazio u zatvoru. Takoer je napomenuo da su s radom tiskare u potpunosti bili upoznati lanovi ravnateljskog vijea, osobito Kamilo Firinger i Ivan Martinovi, koji su naj eae obilazili poduzee. Sasluaanje Dragutina Raakovia odr~ano je krajem srpnja 1946. godine. Ispitivanje je ponajviae bilo usmjereno na njegovo prosvjetno djelovanje tijekom rata i obnaaanje du~nosti ravnatelja u osnovnoj akoli u Retfali. O radu Prve hrvatske dioni arske tiskare i sudjelovanju u ravnateljskom vijeu, Raakovi je izjavio da mu nije poznato kakvi su se materijali tiskali za vrijeme rata te da je lanom ravnateljskog vijea postao isklju ivo na nagovor Kamila Firingera, suprugina roaka. Svoju ulogu u ravnateljskom vijeu na sli an je na in protuma io i Antun Schmidt, umirovljeni profesor, koji je istaknuo da je svega tek nekoliko puta nazo io sjednicama, tako da nije ni bio upoznat s radom tiskare u vrijeme rata. Kamilo Firinger sasluaan je istoga dana kad i Schmidt, 1. kolovoza 1946. godine. Na upite o radu tiskare i svojoj ulozi kao njenog potpredsjednika izjavio je da je tiskara za vrijeme rata radila samo po narud~bi te da su sjednice ravnateljskog vijea odr~avane s prekidima, a izvjeataje o poslovima i moguim problemima u radu tiskare podnosio je njen upravitelj Stjepan Cvingl. Na jednoj od tih sjednica, Cvingl je izvijestio prisutne o posjeti upravitelja njema ke tiskare u Osijeku, koji je tra~io tiskanje razli itih materijala za ustaake organizacije i ustaake vojne postrojbe. Na kraju sasluaanja Firinger je naveo da u svoju obranu mo~e rei da su navedene materijale, kao i njema ke novine Glas istine, tiskali po nalogu, a ne po svojoj volji. Firingerov iskaz o okolnostima tiskanja njema kog promid~benog materijala, potvrdio je i iduega dana i `eper, napomenuvai kako je upravitelj Cvingl pokuaao odbiti tiskanje njema kih novina, izgovarajui se nedostatkom slagara. No, nakon ato je u tiskaru stigao urednik njema kih novina Frauenheim, koji je doveo i slagara, tiskanje lista Glas istine, nije se moglo sprije iti. Osim toga, `eper je istaknuo da je tiskara bila prisiljena tiskati tra~ene materijale i zbog straha od mogue prijave nadle~nim vlastima zbog sabota~e. Na temelju odr~anih sasluaanja, Javno tu~iteljstvo za Okrug Osijek 7. kolovoza 1946. podignulo je optu~nicu protiv Josipa `epera, Kamila Firingera, Dragutina Raakovia, Antuna Schmidta i Stjepana Cvingla zbog privredne suradnje s okupatorskim re~imom uz dodatnu optu~nicu protiv Dragutina Raakovia i Stjepana Cvingla za politi ku suradnju s neprijateljem. U obrazlo~enju optu~nice navodi se da je provedenom istragom utvreno da je tiskara u vrijeme rata stavljena u slu~bu okupatora, za ato su odgovorni lanovi Upravnog odbora i upravitelj Stjepan Cvingl, koji su time prekraili zakon o krivi nim djelima protiv naroda i dr~ave. Suenje petorici optu~enih odr~ano je 20. rujna 1946. godine pred Okru~nim sudom u Osijeku. U o itovanju o krivici optu~eni su uglavnom ponovili iskaze sa sasluaanja te da se ne smatraju krivim za ono ato ih se optu~uje. Unato  tome, svi optu~eni proglaaeni su krivima i redom osueni  Josip `eper i Kamilo Firinger na kaznu prisilnog rada bez liaenja slobode u trajanju od 12 mjeseci i konfiskaciju dionica, Dragutin Raakovi i Stjepan Cvingl na kaznu prisilnog rada bez liaenja slobode u trajanju od 10 mjeseci i konfiskaciju dionica, a Antun Schmidt na konfiskaciju dionica. Osim oduzimanja osobnih dionica osuenika, Okru~ni sud je nalo~io i konfiskaciju ostalih dionica, kao i cjelokupnog poduzea Prve hrvatske dioni arske tiskare u Osijeku zajedno sa zgradama, inventarom i postrojenjem. Izvraenje kazni prisilnog rada odgoeno je uvjetno na godinu dana, no kako nitko od osuenih nije u meuvremenu po inio novo kazneno djelo, do izvraenja kazne nikada nije ni doalo, ato potvruje pretpostavku da je do cijelog suenja doalo samo kako bi se ispunili zakonski uvjeti za konfiskaciju ovoga poduzea. Eksproprijacija ili izvlaatenje Eksproprijacija (izvlaatenje) predstavlja mjeru kojom se jedan pravni subjekt izvlaauje, odnosno liaava odreenih prava, pa tako i vlasniatva na odreenom nekretninom, i to zbog uva~avanja nekog drugog, za dr~avu, va~nije interesa. Osnovni zakon o eksproprijaciji donesen je 1. travnja 1947. godine i prema njemu se eksproprijacija provodila u korist dr~ave, saveznih ili republi kih tijela vlasti, ustanova, poduzea, zadruga i drugih organizacija radnog naroda. Za izvlaatenu nekretninu vlasnik je imao pravo na odatetu u visini prosje ne vrijednosti na dan procjene, no pri tome nije u obzir uzimana izgubljena dobit ili posebna vrijednost koju je ta imovina imala za bivaeg vlasnika. Primjeri izvlaatenja crkvene imovine na podru ju akova ke i Srijemske biskupije: - Jednokatna stambena zgrada Dje a koj sjemeniata u Preradovievoj ulici 15 u akovu izvlaatena u korist Poljoprivredne akole. Izvleatenje je provedeno na temelju dogovora biskupa Akaamovia i joa trojice delegata biskupijskog upravnog vijea s mjeaovitom komisijom osnovanom od strane Ministarstva poljoprivrede. U svrhu naknade akova koj su biskupiji vraeni vrt i okunica Bogoslovnog sjemeniata, oduzeti tijekom provedbe agrarne reforme, te je odreena godianja najamnina u iznosu od 15000 dinara. - Dio crkvenog posjeda ~upe Slobodnica izvlaaten za potrebe gradnje Zadru~nog doma. Izvlaatenje je odobreno od strane biskupa Akaamovia, no u kona nom rjeaenju MNO-a Slobodnica za potrebe Zadru~nog doma izvlaaten je dodatni dio posjeda u neposrednoj blizini ~upnog stana, zbog ega se biskup Akaamovi za pomo obratio akova kom odvjetniku Antunu Niederleu. Daljnji tijek i ishod ovog slu aja izvlaatenja nije poznat. - 3 jutra crkvenog zemljiata u Babinoj Gredi izvlaatena od strane MNO za potrebe gradnje igraliata. - Poljoprivredno imanje Dru~be milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog iz Zemuna u povraini od 4870 hv izvlaateno za potrebe gradnje Novog Beograda. - Dio posjeda ~upe u Rumi u povraini od 540 hv. izvlaateno za potrebe proairenja mjesne tr~nice. Prema sklopljenom dogovoru, Gradski se odbor obvezao u zamjenu dati dvostruko veu povrainu i o svom troaku prenijeti i na ~eljeno mjesto postaviti kapelicu Sv. Ivana, koja se nalazila na izvlaatenom posjedu. - Bolnica nemonih sveenika u akovu, tzv. Sveeni ki dom, u ulici Kralja Tomislava 13 u rujnu 1949. godine izvlaatena za potrebe ureda Komande garnizona u akovu. Iako je biskup Akaamovi uputio predstavku Predsjedniatvu Vlade NRH tra~ei zaatitu za ovu ustanovu, izvlaatenje je provedeno, a sveenici su premjeateni u crkvene zgrade izvan akova. U studenom 1951. godine biskup Akaamovi upuuje novu predstavku, ovaj puta Visokom vojnom zapovjedniatvu V. vojne oblasti u Zagrebu, tra~ei povrat Sveeni kog doma. Budui da od dana preuzimanja nitko nije uplaivao najamninu za odstupljenu zgradu, a vojna je uprava, u meuvremenu, za svoje potrebe prilagodila jednu drugu zgradu u istoj ulici, Akaamovi isti e da je mialjenja kako ne postoje razlozi da se zgrada sveeni kog doma ne vrati biskupiji. - Dio ~upskog zemljiata u Harkanovcima povraine 949 hv., bez odobrenja nadle~ne crkvene vlasti, u kolovozu 1948. godine izvlaaten za gradnju zadru~nog doma. Povodom ovog nasilnog izvlaatenja ~upa Harkanovci posredstvom biskupa Akaamovia upuuje ~albu Komisiji za vjerske poslove u Zagrebu. Nakon ato su mjesne vlasti sruaile tek sagraeni zid, posjekli voke i iskopali temelje, gradnja zadru~nog doma je obustavljena, no zemljiate viae nije bilo uporabivo za vrt. Umjesto toga, mjesne su vlasti dopustile da se na istom mjestu, ali u manjoj povraini sagradi vatrogasni dom, koji bi ujedno slu~io i za kulturno-prosvjetne svrhe. Biskup Akaamovi odobrio je gradnju vatrogasnog doma, uz uvjet da se vatrogasno druatvo u Harkanovcima obve~e da e se dom izraditi po to no utvrenim dimenzijama (25x25) te da se izmeu doma i ~upskog stana podigne zidana ograda kako se ne bi ometalo ~upnika u obavljanju svakodnevnih poslova i bogoslu~ja. Nacionalizacija ili podr~avljenje Nacionalizacija (podr~avljenje) imovine u razdoblju komunisti ke Jugoslavije provodila se na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih i privrednih poduzea iz 1946. godine, izmjena istog Zakona iz 1948. i Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljiata iz 1958. godine. Prvom nacionalizacijom, koja je zapo ela krajem 1946. godine, podr~avljena su gotova sva privatna poduzea opedr~avnog i republi kog zna enja. Zakon je predviao i odatetu za nacionaliziranu imovinu, no ona se uglavnom isplaivala u dr~avnim obveznicama, dok se za imovinu u kojoj se obavljala socijalna ili humanitarna djelatnost odateta nije ni isplaivala. Budui da Katoli ka crkva na podru ju akova ke i Srijemske biskupije u svom posjedu nije imala veliki broj poduzea na koja se odnosio zakon iz 1946. godine, poznat je jedino slu aj nacionalizacije mlina  `tediaa i pilane u akovu, koji su se do tada nalazili u vlasniatu Biskupije. Njihovo preuzimanje od strane delegata Predsjedniatva Vlade NRH Stjepana Brloaia provedeno je na sam dan donoaenja zakona, 5. prosinca 1946. godine, a idueg je dana zavraen i popis cjelokupnog inventara. Izvraenim pregledom zgrada, postrojenja, blagajne i popratnog inventara utvrena je i kona na vrijednost mlina i pilane u iznosu od 5,366.499 dinara. Nakon ato je popis inventara uru en biskupu Akaamoviu, koji je u njemu uo io brojne nepravilnosti, 19. prosinca 1946. godine upuena je ~alba Predsjedniatvu Vlade NRH. U ~albi je Akaamovi istaknuo da su u popis inventara uvedeni brojni predmeti i zgrade, koji nemaju nikakve veze s nacionaliziranim mlinom i pilanom nego se koriste u drugim gospodarskim djelatnostima biskupije, kao ato su ekonomija, vinogradarstvo, domai obrt i uzdr~avanje visokih graevinskih objekata. Kako je Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji akova koj i Srijemskoj biskupiji oduzeto 15 zgrada i sva spremiata i skladiata u akovu, pojaanjava Akaamovi, kao privremeno rjeaenje odreeno je da se sve obrtne radionice i spremiata smjeste u zgrade pokraj mlina, zbog ega je i doalo do pogreake prilikom popisivanja inventara. U nastavku Akaamovi nabraja sporne zgrade i predmete, tra~ei da se izbriau s popisa inventara i vrate Biskupiji kao njeno neosporno vlasniatvo: dvije zgrade s pripadajuim dvoriatima ukupne povraine 1485 hv., izgraene sredinom 19. stoljea i potrebne za smjeataj namjeatenika, zadu~enih za obradu preostale biskupske zemlje; kova nica, koja slu~i za popravljanje kola, plugova i ostalog poljoprivrednog alata; mehani arska radionica za bravarske i strojarske poslove; traktor marke  Hornik ; poslovnica i magazin strojarnice u kojem se nalaze ~eljezo i ostali pribor potreban za rad u bravarskoj radnji i na gospodarskim strojevima; stolarska i kolarska radionica s alatom i strojevima; staro ~eljezo i ostali materijali potrebni za gradnju i popravke biskupskih zgrada; magazin za ulje; pisai stroj marke  Underwood , privatno vlasniatvo biskupa Akaamovia te stroj za zbrajanje, vlasniatvo Biskupskog ordinarijata; stroj za rezanje drvnog materijala; ~eljezni ormar u vlasniatu biskupskog arhiva; drva za ogrjev i ostali drvni materijal (klade, daske i sl.). Na kraju ~albe Akaamovi upozorava i na neto nu procjenu nepokretne i pokretne imovine mlina i pilane, napominjui kako je njihova stvarna vrijednost daleko vea od one navedene u zapisniku te stoga tra~i da se, osim revizije popisa inventara, izvrai i nova, objektivna, procjena imovine. Predsjedniatvo Vlade NRH na Akaamovievu je ~albu odgovorilo tek u svibnju 1947. godine i prema donesenom rjeaenju u vlasniatvo Biskupije vraeni su traktor marke  Hornik i ba varski alat, dok je preostali dio ~albe odbijen kao neosnovan, s obrazlo~enjem da svi ostali navedeni predmeti ine sastavni dio nacionaliziranog poduzea. Povodom ove odluke uslijedila je nova Akaamovieva ~alba i to Kontrolnoj komisiji NRH u kojoj je zatra~io osnivanje posebnog povjerenstva za izradu popisa inventara, kao i njegovu ponovnu procjenu, no ishod ove ~albe, na temelju dostupne arhivske dokumentacije, nije mogue utvrditi. Nakon ato je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih poduzea iz 1948. godine popis objekata za nacionalizaciju proairen i u njega uvrateni sanatoriji, bolnice, javna kupaliata, toplice, lje iliata i sl., od strane dr~ave preuzeta je i bolnica sestara sv. Kri~a u Vukovaru. Budui je prilikom nacionalizacije bolnice oduzeta i obli~nja zgrada samostana, biskup Akaamovi uputio je predstavke Ministarstvu narodnog zdravlja, Predsjedniatvu vlade NRH i Komisiji za vjerske poslove, dok je nadstojnica Kongregacije sestra Amadeja Pavlovi tra~ei izuzee samostana od nacionalizacije uputila ~albu Predsjedniatvu vlade. U srpnju 1948. godine ~alba i predstavke su uva~ene, a samostan vraen Kongregaciji. Iako je zakonima o nacionalizaciji iz 1946. i 1948. godine gotovo u potpunosti ukinuto privatno vlasniatvo nad imovinom od zna ajnije vrijednosti za dr~avu, na oduzimanje crkvene imovine najviae je utjecaja imao posljednji u nizu, Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljiata iz 1958. godine. Ovim se zakonom predviala nacionalizacija najamnih stambenih zgrada, tj. zgrada u graanskom vlasniatvu s viae od dva stana ili s viae od tri mala stana; svih stambenih zgrada i stanova kao posebnih dijelova zgrada, koji su vlasniatvu graanskih pravnih osoba, druatvenih organizacija i drugih udru~enja graana, poslovnih prostorija u vlasniatvu graanskih pravnih osoba, ako ne slu~e njihovoj dopuatenoj djelatnosti; viaka preko dva stana u vlasniatvu jednog graanina i poslovnih prostorija u stambenoj zgradi u vlasniatvu graanina. Od nacionalizacije su bili izuzete zgrade i prostorije namijenjene vjerskim zajednicama  crkve, kapele, bogomolje, manastiri, samostani, sjemeniata, vjerske akole te ~upni, biskupski i patrijaraijski dvorovi. Izuzee je vrijedilo za navedene zgrade i prostorije samo ako su slu~ili isklju ivo u vjerske svrhe, no ukoliko su na dan stupanja zakona koriatene u neke druge svrhe, osobito zdravstvene, socijalne, prosvjetne ili kulturne, nacionalizacija se smatrala opravdanom. Budui da je veliki broj zgrada u vlasniatvu Katoli ke crkve nakon rata zauzet od strane vlasti ili im je dobrovoljno ustupljen upravo za gore navedene potrebe, prema novom zakonu o nacionalizaciji veina njih preala je u dr~avno vlasniatvo. Uslijed takve prakse nacionalizirani su ~upski domovi u Zemunu, Iniji, Kne~evim Vinogradima, koji su u trenutku donoaenja zakona slu~ili u prosvjetne ili stambene svrhe. U vremenskom razdoblju, koje je u srediatu ovog istra~ivanja, primjeri nacionalizacije crkvenih zgrada na podru ju akova ke i Srijemske biskupije zaista su malobrojni (prema dostupnoj arhivskoj dokumentaciji poznata su samo tri gore navedena slu aja). Razlog za to jest injenica ato dr~avne vlasti nisu uspjele dovraiti poslove oko nacionalizacije do predvienog roka, tj. 31. prosinca 1959. godine, pa se njena provedba odu~ila i njen pravi zamah osjetio se tijekom aezdesetih godina. S druge strane, primjeri nacionalizacije graevinskog zemljiata u posjedu Katoli ke crkve, koji je takoer bio obuhvaen ovim zakonom, neato su brojniji. Tako su, nakon ato je veina zemljiata oduzeta prilikom provedbe agrarne reforme i eksproprijacije, na podru ju grada akova tijekom 1959. godine nacionalizirane sljedee graevinske estice: - Zemljiano-knji~ni ulo~ak br. 27, katastarska opina akovo, estica br. 717/1 - vonjak u povraini od 2 jut. i 1122 hv. u ulici Kralja Tomislava, raniji vlasnik akova ka biskupija. - Zem.-knji~. ul. br.27, k.o. akovo, est.br. 873 - vrt u povraini od 3 jut. i 864 hv.; est. br. 874 - zemljiate sa zgradom u povraini od 310 hv.; est.br. 875 - vrt u povraini od 1416 hv., raniji vlasnik akova ka biskupija. - Zem.-knji~. ul. br. 60, k. o. akovo, est.br. 669 - kua i dvor u povraini od 495 hv. i est. br. 670 - vrt u povraini od 609 hv., raniji vlasnik Sjemeniate duhovne mlade~i akovo (Bogoslovno sjemeniate). - Zem.-knji~. ul. br. 159, k. o. akovo, est.br. 668 - kua i dvor u povraini od 427 hv. i est. br. 667 - vrt u povraini od 950 hv., raniji vlasnik Stolni kaptol. - Zem.-knji~. ul. br. 27, k.o. akovo, est. br. 874 - kua i dvor u povraini od 310 hv. i est. br. 873 - vrt u povraini od 3 jut. i 864 hv., raniji vlasnik akova ka biskupija. - Zem.-knji~. ul. br. 27, k.o. akovo, est. br. 719/1 - kua i dvor u povraini od 1227 hv., est.br. 718/1 - vrt u povraini od 229 hv, est.br. 1127 - vrt u povraini od 497 hv. i est.br. 1128 - kua i dvor u povraini od 430 hv., raniji vlasnik akova ka biskupija. - Zem-knji~. ul. br. 49, k. o. akovo, est.br. 720/1 - vrt u povraini od 429 hv., est.br. 721/1 - kua sa dvoriatem u povraini od 134 hv., est.br. 719/2 - vrt u povraini od 1 jut. i 577 hv., est.br. 718/2 - vrt u povraini od 1368 hv., est.br. 160 - vrt u povraini od 183 hv., est br. 161 - kua sa dvoriatem u povraini od 996 hv., est.br. 1303 - kua sa dvoriatem u povraini od 194 hv. i est.br. 304 - vrt u Djakovu u povraini od 313 hv., raniji vlasnik Kongregacija sestara sv. Kri~a. - zem.-knji~. ul. br. 61, k. o. akovo, est. br. 566 - kua i dvoriate u povraini od 313 hv., est. br. 567 - vrt u povraini od 497 hv., est. br. 573 - kua i dvoriate u povraini 235 hv., est. br. 572 - vrt u povraini od 151 hv., est.br. 703 - kua i dvoriate u povraini od 295 hv., raniji vlasnik Stolni kaptol. - zem.-knji~. ul. br. 949 k. o. akovo, est. br. 281 - vonjak u povraini od 1 jut. i 1514 hv., raniji vlasnik rimokatoli ka ~upna crkva svetog ura u akovu. Iako je oduzimanje imovine po prethodno opisanim zakonima nanijelo velike materijalne gubitke Katoli koj crkvi, njihova provedba nije predstavljala najbitniji imbenik u crkveno-dr~avnim odnosima, budui su drugi oblici naruaavanja vjerskih sloboda i druatvene marginalizacije daleko viae ugro~avali opstojnost Katoli ke crkve u Hrvatskoj. Meutim, dr~avne su vlasti u estalo preko medija pokuaavale uvjeriti javnost da je upravo udar na crkvenu materijalno-financijsku osnovu glavni razlog njenog nezadovoljstva prema komunisti kom re~imu. S druge strane, na provedbu spomenutih zakona uvelike su utjecali iznimno loai crkveno-dr~avni odnosi, zbog ega je njihova provedba na imovini Katoli ke crkve bilo vrlo stroga, a tuma enje zakona esto proizvoljno. Prosvjede predstavnika Katoli ke crkve zbog nepravedne primjene zakona, koji nisu vodili ra una o njenoj obrazovno-karitativnoj, a ne samo vjerskoj ulozi u druatvu, komunisti ke su vlasti odbijale, isti ui kako njihova provedba, posebice u slu aju agrarne reforme, predstavlja jednu od demokratskih osnova Jugoslavije, koja se provodi isklju ivo u korist naroda. Nastojanja komunisti kog re~ima da pokuaaje zaatite imovine nepohodne za uzdr~avanje sveenstva i crkvenih institucija prika~u kao o iti pokazatelj nedostatka solidarnosti Katoli ke crkve prema ratom osiromaaenoj zemlji i narodu, ipak nisu imali ~eljeni u inak, jer je veliki dio katoli kih vjernika u zemlji, ali i inozemstvu, nesebi no na sebe preuzeo teret materijalnog uzdr~avanja Crkve, iji su prilozi omoguili stabilizaciju materijalnih prilika tijekom 60-tih godina. OGRANI AVANJE PRIKUPLJANJA VJERSKIH PRILOGA Nakon ato je donoaenjem Ustava FNRJ u sije nju 1946. godine provedena rastava Crkve od dr~ave, problem materijalnog i financijskog uzdr~avanja sveenstva, ~upa kao i sredianjih biskupijskih ustanova, prvenstveno je ovisio o dobrovoljnim prilozima vjernika, koji su tu praksu poznavali ve stoljeima. Iako je jedna od ustavnih odredbi predviala mogunost materijalnog uzdr~avanja vjerskih zajednica od strane dr~ave, Katoli koj crkvi u Hrvatskoj ne samo da je takva pomo uskraena, nego su dr~avne vlasti donoaenjem pojedinih zakona i odredbi jasno pokazali namjeru da se njima Katoli ka crkva materijalno oslabi, ato bi za posljedicu imalo i smanjenje njenog utjecaja i djelovanja u druatvu. Jedan od prvih zakona u tom smjeru, bio je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz kolovoza 1945. godine, na osnovu kojeg je oduzeta veina crkvenih posjeda, koji su za ~upe, biskupije i nadbiskupije na podru ju NRH predstavljali jedan od osnovnih izvora prihoda. Korak dalje u pokuaaju dr~avnih vlasti da udarom na financijsku osnovu slome otpor Katoli ke crkve prema novom re~imu, predstavljala je i zabrana sabiranja dobrovoljnih doprinosa vjernika, ato je predstavljalo jedini preostali na in prikupljanja prijeko potrebne materijalne pomoi. U tom smislu, po etkom 1946. godine Ministarstvo unutraanjih poslova NRH zabranilo je prikupljanje priloga po kuama, s obrazlo~enjem da se na taj na in  airi protunarodna politi ka propaganda, tako da mo~e u vezi toga dolaziti do uhienja i nezgodnih posljedica u nekim krajevima . Zabrana Ministarstva odnosila se isklju ivo na prikupljanje priloga po kuama od strane ~upnika ili predstavnika crkvenog odbora, ali je ostavljena mogunost vjernicima da svoje priloge osobno donesu u crkvu. Kako bi se izbjegle mogue nesuglasice zbog nove prakse u pogledu prikupljanja priloga, Predsjedniatvo Sreskog NO-a Stara Pazova svim Mjesnim odborima na podru ju Srijema uputilo je naputak o provoenju direktive Ministarstva. U njemu je stajalo da nikako ne smiju sprje avati ljude, koji dobrovoljno ~ele dati prilog za uzdr~avanje crkve, ali  kupljenje novca od strane crkvenog odbora koji idu od kue do kue nemo~emo dozvoliti naro ito danas kada preko naaih organizacija prikupljamo prilog za obnovu Srema . Nadalje je istaknuto da se dobrovolji prilozi mogu primati samo u uredima crkvene opine te da je svako agitiranje u tu svrhu, osim za vrijeme bogoslu~ja, zabranjeno. Takoer se u dopisu napominje kako se ne mo~e dopustiti ubiranje novca za izdr~avanje crkve po katastarskim jutrima, ato predstavlja neku vrstu crkvenog poreza, ime se dovodi u pitanje obnova zemlje kao i kampanja za obnovu Srijema. Za svako kraenje navedenih odredbi, stoji na kraju dopisa, po initelji e biti pozvani na odgovornost. Tijekom svog jednotjednog boravka u Zagrebu po etkom travnja 1946. godine, biskup Akaamovi u dogovoru s nadbiskupom Stepincem intervenirao je kod Predsjedniatva Vlade NRH da se opozove zabrana sabirnih akcija meu vjernicima izvan crkve, kako bi se biskupijama osigurala sredstva za uzdr~avanje duaobri~nog sveenstva, ali i druge potrebe. U svom pismu upuenom jednom od biskupa, ne navodei imena, Akaamovi isti e kako je u razgovoru s vladinim ministrima dobio uvjerljiva obeanja da e se navedena zabrana ukinuti, ali da su pri tome ministri uputili prigovor na dr~anje pojedinih biskupa i sveenstva prema kri~arskom pokretu i  politi koj akciji koja se vodi iz auma te da postoje dokazi da mnogi sveenici u novcu, lijekovima i hrani poma~u kri~arima. Navedene prigovore Akaamovi je odbio, rekavai kako je broj takvih slu ajeva neznatan, potkrijepivai to primjerom akova ke i Srijemske biskupije gdje su meu 180 sveenika u 120 ~upa okrivena tek tri slu aja  aurovanja sa aumom . Na primjedbu kako se u Mariji Bistrici nalazi spomen plo a palim vojnicima prepuna ustaakih i nacisti kih simbola, Akaamovi je odgovorio kako je siguran da nadbiskup Stepinac o tome nije obavijeaten te da zbog nedovoljne upuenosti u injeni no stanje ne ~eli ulaziti u potankosti, ali i dalje ostaje pri svom uvjerenju da su sveenici lojalni novim vlastima i da u tome imaju i podraku katoli kih biskupa. Pomo u intervenciji prema dr~avnim vlastima za ukidanjem zabrane skupljanja priloga, biskup Akaamovi zatra~io je i od predsjednika Komisije za vjerske poslove NRH, msgr. Svetozara Ritiga. U slu~benom dopisu upuenom Ritigu za vrijeme boravka u Zagrebu, 10. travnja 1946. godine, Akaamovi isti e va~nost osiguranja sredstava za akolovanje i uzdr~avanje stru nih i obrazovanih sveenika te injenicu da njihova opskrba ovisi isklju ivo o dobrovoljnim prinosima vjernika, koji su pripravni u tome sudjelovati. Pismo zavraava molbom  da bi se postojea naredba o zabrani sabirne akcije medju vjernicima izvan crkve opozvala, te svim biskupijama i nadbiskupijama dala puna sloboda sabiranja dobrovoljnih prinosa za sveenika izvan crkve medju vjernicima . Predstavke za ukidanjem zabrane prikupljanja dobrovoljnih priloga na podru ju akova ke i Srijemske biskupije Akaamovi je tijekom iduih mjeseci uputio Ministarstvu unutraanjih poslova NRH te Zemaljskoj komisiji za vjerske poslove s molbom da od Ministarstva unutraanjih poslova NR Srbije ishodi dopuatenje za skupljanje priloga na podru ju AP Vojvodine. Zahvaljujui svom pomirljivom stavu, koji je Akaamovi po zavraetku rata za razliku od veine ostalih katoli kih biskupa, zauzeo prema komunisti kim vlastima, ali zasigurno i Ritigovoj intervenciji, Ministarstvo unutraanjih poslova u kolovozu 1946. godine izdalo je odobrenje za skupljanje dobrovoljnih priloga na podru ju akova ke biskupije, prema kojem su prikupljanje priloga izvan crkve mogle vraiti osobe ovlaatene punomoi biskupa Akaamovia. Odobrenje Ministarstva vrijedilo je samo za dio biskupije, koji se nalazio na podru ju NRH, ali ne i za dio biskupije u sastavu AP Vojvodine te je biskup Akaamovi, na brojne upite pristigle iz tog dijela biskupije, preporu ivao strpljenje do kona nog rjeaenja republi kih vlasti u Srbiji, te predlo~io da vjernicima daju upute kako lukno mogu slobodno osobno donijeti u ~upni dvor, ato prema postojeem zakonu nije zabranjeno. Odgovor Ministarstva unutraanjih poslova NR Srbije uslijedio je u listopadu 1946. godine i u njemu je zapravo stajalo detaljnije pojaanjenje odredbi izdanih u travnju od strane istog Ministarstva. U obrazlo~enju je navedeno da se dozvola prikupljanja priloga ne odnosi samo na crkvu, ve i na slu~bene crkvene prostorije, kao ato su crkvena porta ili slu~beni crkveni uredi, dok je zabranjeno skupljanje priloga u obliku obilaska privatnih stanova, na ulicama ili drugim javnim prostorima. Osim toga, u nastavku je istaknuto da je sveenicima dopuateno i primanje darova u naturi, hrani i sl. Ponukan ovim odgovorom, kojim je skupljanje priloga izvan crkve i dalje bilo zabranjeno, biskup Akamovi uputio je novu predstavku srbijanskom Ministarstvu unutraanjih poslova. U njoj je pojasnio kako je Ministarstvo unutraanjih poslova NRH izdalo pozitivnu odluku o skupljanju dobrovoljnih priloga za uzdr~avanje sveenstva i bogoatovnih zgrada. Nasuprot tome, nastavlja Akaamovi, odluka za podru je AP Vojvodine  odreuje na in skupljanja koji je protivan crkvenim kanonima i vjekovnoj praksi Katoli ke crkve te upozorava na posebne okolnosti, koje bi trebalo uva~iti da se omogui uzdr~avanje crkvene uprave: 1. Skupljanje dobrovoljnih prinosa u crkvama, odnosno, u zgradama za bogoslu~je vrlo je ograni eno i dopuateno kao  crkvena milostinja , kojom se podmiruju isklju ivo potrebe samog bogoslu~ja (nabava liturgi kog odijela i svijea za liturgiju i sl.). 2. Skupljanje u crkvenoj porti u povijesti Katoli ke crkve nije poznato, barem ne na podru ju FNRJ. 3. Skupljanje u ~upnim uredima ili drugim crkvenim uredima protivno je tradiciji i crkvenoj praksi Katoli ke crkve. U tim se uredima plaaju propisane takse i nikada se vjernici pri tome nisu pozivali da daju i dobrovoljne priloge za crkvene potrebe. U crkvenoj upravi vlada stoljetna praksa da se dobrovoljni prinosi vjernika u naturi ili gotovom novcu prikupljaju izvan crkve i izvan crkvenih ureda po ovlaatenim sabira ima posjeivanjem domova pojedinih vjernika. U nastavku Akaamovi napominje kako su sve navedene okolnosti poznate Ministarstvu unutraanjih poslova NRH, koje je zbog toga izdalo odobrenje za izvancrkveno skupljanje priloga te isti e nadu kako e i Ministarstvo NR Srbije pokazati jednaku naklonost prema katoli kim vjernicima akova ke i Srijemske biskupije, koja svojim polo~ajem ulazi u dva upravno-politi ka podru ja. Na kraju Akaamovi dodaje kako je nakon ustavnog razdvajanja Crkve i Dr~ave skupljanje dobrovoljnih vjerskih priloga jedini na in osiguranja crkvenog bud~eta biskupije za sredianje ustanove i pojedine ~upe, te da su to sve isklju ivo crkveno-vjerski administrativni poslovi na koje Katoli ka crkva, prema l. 25 Ustava FNRJ, ima puno pravo. Kopiju predstavke Akaamovi je uputio i beogradskom nadbiskupu Uj iu s prijedlogom, da se za ishoenje pozitivnog rjeaenja uputi jedna zajedni ka predstavka Zemaljskoj komisiji za vjerske poslove NR Srbije. Svojom predstavkom Ministarstvu unutraanjih poslova NR Srbije Akaamovi ipak nije uspio ishoditi povoljno rjeaenje, te je za dio biskupije koji se nalazio na podru ju AP Vojvodine i dalje vrijedio naputak o zabrani skupljanja priloga izvan crkve. S druge strane, na dijelu biskupije koji je teritorijalno pripadao NRH, takvo prikupljanje priloga bilo je dopuateno svima koju su imali valjanu punomo potpisanu od strane biskupa Akaamovia. No, unato  tome i dalje su bile este pojave ometanja sveenika ili ovlaatenih necrkvenih lica, koji su vraili skupljanje priloga, od strane lokalnih organa vlasti. Na jedan takav slu aj biskup Akaamovi upozorio je Ministarstvo unutraanjih poslova, ali i Komisiju za vjerske poslove NRH. U svome pismu Akaamovi opisuje dogaaj iz Starih Mikanovaca, gdje je tamoanji ~upnik od strane zapovjednika mjesne postaje Narodne milicije upozoren da niti on, nitko tko drugi, bez obzira na biskupovu punomo, ne smiju vraiti prikupljanje priloga po kuama, pri emu se pozvao na okru~nicu Okru~ne Narodne milicije u Slavonskom Brodu. Isti ui kako Biskupski ordinarijat od strane  narodnih vlasti nije primio nikakvu obavijest o novoj zabrani skupljanja priloga, Akaamovi tra~i poniatenje navedene zabrane i dosljedno provoenje i poativanje odluke Ministarstva od 28. kolovoza 1946. godine. Budui je Biskupski ordinarijat u tom razdoblju primio nekoliko pritu~bi iz pojedinih ~upa o zabrani skupljanja priloga od strane zapovjedniatva Narodne milicije, Akaamovi je u svojoj predstavci zamolio i da ga se pravovremeno obavijesti ukoliko je u meuvremenu doalo do ukidanje dozvole za prikupljanje na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Odgovor na svoj upit Akaamovi je dobio preko Odjela unutraanjih poslova pri Kotarskom izvranom odboru akovo u kojem je stajalo:  U vezi Vaaeg dopisa od 15. rujna 1947. upuenog Ministarstvu unutraanjih poslova Narodne Republike Hrvatske u pogledu sakupljanja priloga na teritoriju biskupije izdana dozvola Ministarstva unutraanjih poslova, Uprava Narodne Milicije od 28. VIII. 1946. br. 35570/1946 je na snazi i nije ukinuta po Ministarstvu unutraanjih poslova. Odmah idui dan po primitku, odgovor nadle~nih vlasti biskup Akaamovi proslijedio je svim ~upskim i dekanatskim uredima na podru ju biskupije s preporukom da se u slu aju bilo kakve smetnje u pogledu skupljanja priloga, poslu~e tim spisom. Da su lokalne vlasti, unato  odlukama Ministarstva unutraanjih poslova, i dalje nastavile s ometanjem crkvenih djelatnosti dokazuje i novi slu aj iz Sibinja, gdje je doalo do zaplijenje prikupljenih vjerskih priloga od strane predsjednika Mjesnog NO-a. Prigovor na to ponovno je uputio biskup Akaamovi, koji je u pismu NO-u osje ke oblasti upozorio na odluku Ministarstva, koja je potvrena u listopadu 1947. godine, no da se usprkos tome i dalje dogaaju slu ajevi kao ato je spomenuti u Sibinju. Budui da na njegov zahtjev o povratu zaplijenjenog novca Kotarski NO u Slavonskom Brodu nije dao nikakav odgovor, Akaamovi od Oblasnog odbora tra~i da se novac vrati sibinjskom ~upniku Zvonimiru Krasniku te da se svim k otarskim NO-ima na podru ju akova ke i Srijemske biskupije poaalje slu~beni dopis s napomenom da su sabirne akcije zakonite i da se prilikom skupljanja, kao i otpreme prikupljenih priloga u akovo, ne smiju praviti nikakve smetnje. Odgovor predsjednika NO-a za Oblast Osijek, Slavka Komara uslijedio je deset dana kasnije i u njemu je stajalo da je upuen nalog da se oduzeti novac vrati te da su pri tome, prema biskupovu tra~enju, obavijestili i sve kotarske odbore na teritoriju biskupije da je i dalje na snazi odluka Ministarstva unutraanjih poslova iz kolovoza 1946. godine. O iznimnoj va~nosti prikupljanja vjerskih priloga biskup Akaamovi progovorio je u okru~nici sveenstvu i vjernicima upuenoj u listopadu 1950. godine. Osvrnuvai se na injenicu da je nakon Drugog svjetskog rata u svim biskupijama na podru ju NRH nastala velika oskudica u broju sveeni kog kadra, koji se i dalje tijekom godina sve viae smanjuje, Akaamovi isti e da je za biskupiju, ali i za vjernike  prva i najpre a briga da se u Bogoslovnom sjemeniatu u akovu skupi i odgoji odgovarajui broj klerika, koji e moi zadovoljiti sve potrebe biskupije. Budui da je, stoji u nastavku, nakon provedbe agrarne reforme biskupije ostala bez posjeda, koji su svojim dohodcima uzdr~avali sve biskupijske ustanove i u prvom redu Bogoslovno sjemeniate, jedini izvor prihoda predstavljali su dobrovolji prilozi, za ije je prikupljanje Biskupski ordinarijat uspio dobiti odobrenje nadle~nog Ministarstva. Pohvaljujui zalaganje velikog dijela dijecezanskog sveenstva te po~rtvovnost i dare~ljivost vjernika, Akaamovi napominje kako su pojedine ~upe u potpunosti izostale od sudjelovanje u godianjoj akciji prikupljanja darova u novcu i naravi. Kako bi se izbjeglo ponavljanje takvih slu ajeva, Akaamovi svim sveenicima i vjernicima upravlja apel  da svaki svojim darom bilo u novcu ili ~ive~nim namirnicama, kojima raspola~e, pripomogne sabirnu akciju za Bogoslovno sjemeniate . Pri tome napominje, da zbog velike suae i oskudice u hrani, skuplja i budu zadovoljni i s malim prilozima,  osobito onima u ~ive~nim namirnicama te da je najvea potreba za namirnicama kao ato su luk, krumpir, kupus, mast i ~itarice. Na kraju isti e da se u ~upama na podru ju NR Srbije, gdje prikupljanje priloga izvan crkve nije dopuateno, od idueg mjeseca, svaku treu nedjelju tijekom sv. Mise, organizira sabirna akcija za potrebe sjemeniata. Osjetniji porast broja slu ajeva ometanja skupljanja dobrovoljnih priloga ili njihove zaplijene zabilje~en je tijekom druge polovine 1951. godine. U jednom od dopisa Biskupskog ordinarijata upuenog sibinjskom ~upniku krajem 1951. godine, navodi se sedam takvih slu ajeva i to samo u protekla dva mjeseca. Povodom toga, biskup Akaamovi uputio je 6. studenog 1951. godine predstavku Ministarstvu unutraanjih poslova u kojoj je obavijestio o sve u estalijim smetnjama na podru ju akova ke i Srijemske biskupije. Budui da na ovu predstavku nije od strane Ministarstva upuen nikakav odgovor, novu predstavku Akaamovi je uputio 14. prosinca 1951. godine. U njoj je upozorio na slu ajeve oduzimanja skupljenih nov anih priloga od Katice Kedjea iz ~upe Osijek I i uhienja jedne od sabira ice milodara iz ~upe Osijek III, iako su obje za svoju djelatnost imale propisano biskupsko ovlaatenje. Na zatra~eno objaanjenje od strane osje kog ~upnika Pavla Matijevia, povjerenik unutraanjih poslova za grad Osijek odgovorio je da prikupljanje priloga, bilo u ~upnom uredu ili po kuama, mogu obavljati samo sveenici. Istaknuvai kako je iz navedenih slu ajeva vidljivo da u pitanju skupljanja dobrovoljnih priloga ne postoji jedinstveni postupak, Akaamovi ponovno tra~i od Ministarstva da se izda kona no rjeaenje kojim bi se onemoguile smetnje od strane narodnih vlasti svim onim osobama, koje posjeduje propisanu biskupsku punomo. Na ovakav razvoj situacije u smjeru sve te~eg organiziranja sabirnih akcija, zasigurno je velikog utjecaja imalo i imenovanje biskupa Buerleina za pomonog akova kog biskupa u lipnju 1951. godine. Taj je in, za komunisti ke vlasti, predstavljao nesumnjiv pokuaaj Svete Stolice da se postavljanjem neprijateljski raspolo~enog biskupa umanji utjecaj, vlastima lojalnog biskupa Akaamovia. Nakon toga, povlaateni polo~aj koji je, za razliku od ostalih biskupija i nadbiskupija na podru ju NRH, akova ka i Srijemska biskupija stekla u pogledu prikupljanja dobrovoljnih priloga izvan crkve i to ponajprije zaslugom biskupa Akaamovia, postupno se mijenjao te je postalo o ito da e ustoli enje novog biskupa imati za posljedicu zaoatravanje stava lokalnih, ali i dr~avnih vlasti prema biskupiji. U tom smislu znakovit je i slu aj zabrane skupljanja vjerskih priloga crkvenom odboru iz Brodskog Varoaa od strane Mjesnog NO-a, koji je svoj postupak obrazlo~io rije ima:  Vatikan je imenovao novoga biskupa, a nije viae akova ki biskup Antun Akaamovi, koji je prijatelj sadaanjice i prijaanja dozvola je van snage.  Umjesto odgovora na Akaamovievu predstavku upuenu 14. prosinca 1951. godine, istoga dana u Narodnim novinama objavljene su izmjene Zakona o prekraajima protiv javnog reda i mira iz 1949. godine, s novom odredbom, koja se odnosila upravo na praksu prikupljanja vjerskih priloga. U lanku 7 stajalo je:  Dobrovoljni prilozi ne smiju se prikupljati bez odobrenja nadle~nog dr~avnog organa. Za prikupljanje dobrovoljnih priloga na podru ju kotarskog narodnog odbora ili narodnog odbora grada izdvojenog iz sastava kotara, odobrenje daje povjereniatvo unutraanjih poslova kotarskog (gradskog) narodnog odbora, a za prikupljanje dobrovoljnih priloga na podru ju Narodne Republike Hrvatske odobrenje daje Ministarstvo unutraanjih poslova. Tko prikuplja dobrovoljne priloge bez odobrenja nadle~nog dr~avnog organa kaznit e se kaznom zatvora do 30 dana. Prilozi prikupljeni bez odobrenja oduzet e se u korist Fonda iz l. 9. Osnovnog zakona o prekraajima.  Odmah po objavi novih zakonskih odredbi, biskup Akaamovi zatra~io je pojaanjenje od povjereniatva unutraanjih poslova gradskog i kotarskog NO-a u akovu, zanimajui se je li novim dopunama zakona opozvana i dozvola za prikupljanje priloga, koju je Biskupski ordinarijat dobio od Ministarstva unutraanjih poslova u kolovozu 1946. godine. U telefonskom razgovoru Akaamoviu je potvreno da je prema naputku Ministarstva navedena dozvola stavljenja izvan zakona te da se daljnja organizacija prikupljanja priloga mora uskladiti s novim zakonskim propisima, nakon ega je svim ~upnim uredima na podru ju NRH upuen naputak da dok ne prime novu dozvolu privremeno obustave svaku sabirnu akciju, kako bi se izbjegle  neprilike i neugodnosti . Istoga je dana, 28. prosinca 1951. godine, Akaamovi ponovno uputio predstavku Ministarstvu unutraanjih poslova tra~ei novu dozvolu za prikupljanje vjerskih priloga na dijelu akova ke i Srijemske biskupije, koji se prote~e podru jem NRH. U tekstu predstavke Akaamovi isti e kako e se prilozi prikupljati isklju ivo u crkvene svrhe i od strane pouzdanih osoba, koje e dobiti njegovu punomo te moli da o svemu budu obavijeatena i lokalna Povjereniatva unutraanjih poslova kako bi se izbjegle mogue nesuglasice i smetnje, budui su se pojavili slu ajevi pozivanja na odgovornost osoba, koje su priloge prikupljali na temelju dozvole iz 1946. godine. Odgovor Ministarstva, koji je uslijedio mjesec dana kasnije, glasio je:  Stupanjem na snagu novog l. 7. Zakona o prekraajima protiv javnog reda i mira nije viae mogue obnoviti dozvolu za prikupljanje priloga sa strane ovoga Ministarstva. U pogledu osoba, koje su po ovlaatenju tog Biskupskog ordinarijata vraile sabirnu akciju u vrijeme dok je joa bila na snazi dozvola ovog Ministarstva iz godine 1946., ovo Ministarstvo e izdati podru nim organima potrebne upute u smislu da se takve osobe ne pozivaju na odgovornost.  Donoaenje nove zakonske uredbe o prekraajima uzrokovalo je i nove nepravilnosti u njenom tuma enju od strane gradskih i kotarskih odbora, odnosno poreznih komisija u njihovu sastavu. Ukidanjem dozvole za skupljanje dobrovoljnih priloga na podru ju akova ke i Srijemske biskupije u pitanje su doale i plae upravitelja ~upa, budui su upravo lokalne vlasti, pod izgovorom novog zakona, ka~njavale sveenike koji su od vjernika primali svoju plau u obliku prihoda u novcu ili naturi. Primljene darove, vlasti su plijenile i time dodatno ugro~avale egzistenciju duaobri~nog sveenstva na podru ju biskupije. Na takvu praksu lokalnih vlasti na podru ju akova ke i Srijemske, ali i drugih biskupija u NRH, biskup Akaamovi, u svojstvu predstavnika Zagreba ke metropolije, upozorio je u predstavci Predsjedniatvu Vlade NRH, istaknuvai kako  narodni odbori ne razlikuju priloge koji se prikupljaju kao darovi pod naslovom 'sabirne akcije' za potrebe ~upe (na pr. popravak zgrada) i ne odcjenjuju pravilno priloge, koji se doprinaaaju za podmirenje ugovorene plae ~upnika ili upravitelja ~upe na podru ju biskupija u okviru N.R. Hrvatske . Takoer je napomenuo da su na podru ju NR Srbije ~upni ke plae optereene slu~beni kim porezom od 4,7% i da tamo sveenici nemaju nikakvih problema s prikupljanjem kod sabiranja priloga za svoju plau, jer ~upnici stoje u radnom odnosu prema svojim ~upljanima, ato vrijedi za katoli ko i pravoslavno sveenstvo, ali i za druge priznate konfesije. Ista takva odredba objavljena je i u okru~nici Ministarstva financija NRH u svibnju 1950. godine, ali se zbog izra~ene samovolje lokalnih vlasti, upozorava Akaamovi, gotovo i ne provodi. Prema postojeim zakonskim propisima sveenicima je zajam eno u ime svoje plae od vjernika primati priloge, kao ato mogu  lije nici kada primaju pacijente u ordinaciji ili ih posjeuju u njihovim kuama primati naplate za svoj rad , te stoga Akaamovi isti e kako se niti radni odnos sveenika prema ~upljanima, koji je zasnovan njihovim tra~enjem sveenika za upravu, ne mo~e i ne smije podcijeniti. S tim u vezi, Akaamovi u ime Zagreba ke nadbiskupije, akova ke i Srijemske biskupije, Senjsko-modruake biskupije i Kri~eva ke biskupije tra~i da se posebnom uredbom osigura plaa duaobri~nom sveenstvu (~upnicima i upraviteljima ~upa) i to na na in koji odgovara postojeem dogovoru odobrenom od strane nadle~nih biskupskih ordinarijata te da se crkvenim odborima ne prave smetnje prilikom skupljanja priloga odreenih za podmirenje mjese ne ili godianje plae ~upnika. Osim toga, Akaamovi u drugm dijelu predstavke upozorava na joa jedan primjer nepravilne primjene zakonskih propisa od strane gradskih i kotarskih poreznih komisija, a to je praksa lokalnih vlasti da se prilikom odreivanja poreza, kao dohodak sveenika zajedni ki obra unavaju sveeni ka plaa, dohodak ~upskog zemljiata i crkvena milostinja, ato za posljedicu ima izrazito visoke poreze, koje sveenici ne mogu podmiriti. Kao primjer, Akaamovi navodi ~upnika iz Donjih Andrijevaca, kojemu je nepravilno utvren dohodak od 310 000 dinara i odreen porez u iznosu od 205 100 dinara.  U jedno malenoj seoskoj ~upi , nastavlja Akaamovi,  je ovaj postupak izazvao strahovitu sablazan i za sveenika prouzro io beznadno ugro~avanje njegove egzistencije dapa e je ugrozio i samu opstojnost iste ~upe. Na kraju predstavke Akaamovi moli Vladu NRH da  posebnom uredbom zaatiti sveeni ke plae za njihovu duhovnu slu~bu od samovoljnih postupaka, koji su zakonom protivni, vjernicima mrski a sveenicima i ~upi atetni . Nije poznato je li od strane Predsjedniatva Vlade NRH stigao kakav odgovor na Akaamovievu predstavku, no ukoliko i jest, zasigurno nije bio pozitivan, budui da je ve u rujnu 1952. godine biskup Akaamovi uputio novu predstavku sli nog sadr~aja, ovaj puta Ministarstvu unutraanjih poslova. U njoj je ponovno upozorio na nepravilnu i nezakonitu praksu lokalnih vlasti, koji na osnovu l. 7. Zakona o prekraajima protiv javnog reda i mira onemoguuju prikupljanje priloga potrebnih za podmirenje sveeni kih plaa. Isti ui kako nema logi nog razloga da se Zakon o radnim odnosima iz 1948. godine ne primjeni i na duaobri~no sveenstvo, Akaamovi moli Ministarstvo da izda odredbu, prema kojoj  prikupljanje priloga za podmirenje sveeni kih plaa nije obuhvaeno lanom 7 citiranog zakona te da se u tu svrhu prilozi mogu skupljati i izvan crkve. Neupitna Akaamovieva upornost u pogledu ubla~avanja pojedinih dr~avnih zakona, ali i poativanja postojeih od strane lokalnih vlasti, kako bi se osigurala materijalno-financijska osnova za uobi ajene crkvene djelatnosi na podru ju biskupije, o itovala se i u slanju predstavke Ministarstvu financija NRH, upuene isti dan kad i prethodno spomenuta. U njenom uvodnom dijelu Akaamovi je uputio prigovor na rad poreznih komisija gradskih i kotarskih NO-a, koje su od po etka 1952. godine zapo ele oporezivati dobrovoljnu crkvenu milostinju. Isti ui kako takav porez ne postoji u drugim republikama, navodi uputstvo Ministarstva financija NR Srbije, va~ee za dio biskupije na podru ju AP Vojvodine, u kojem stoji:  ...u pogledu razreza na prihode od crkvenih sveatenoradnja, prodaja svea u crkvi, od poklona, koji daju vjernici na tas, po tome rjeaenju su svi ovi prihodi osloboeni i ne oporezuju se porezom . Nasuprot ovoj odluci, na podru ju NRH, navodi Akaamovi, po prvi puta u povijesti poreznog poslovanja pojavljuju se tra~enja lokalnih poreznih komisija, koja se ne mogu opravdati ni jednim postojeim zakonom. Kao razloge neopravdanosti oporezivanja priloga, Akaamovi navodi injenicu da crkvena milostinja ne predstavlja dohodak u smislu poreznih zakona niti ima privrednu djelatnost te da ju vjernici ne daju na koriatenje crkvenoj upravi ili sveeniku nego u svrhu ureenja ili nabavke potrebne za odr~avanje bogoslu~ja. Predstavku zavraava zaklju kom kako Crkva nije privredna ustanova, nego pripada grupi kulturno-socijalnih oranizacija, koje ne samo da ne plaaju porez  nego ih dr~ava prema mogunosti poma~e, kako je to u Ustavu predvieno i za crkvu . Neugodnosti od strane lokalnih vlasti predstavnici Katoli ke crkve do~ivljavali su i zbog primanja nagrade u novcu ili naturi za obavljeni vjerski obred, kao ato su blagoslov kua, blagoslov grobova, obred vjen anja ili sprovoda i sl. Raspravljajui o tom problemu na Dekanskoj konferenciji u akovu 1952. godine, istaknuto je kako su najvei problemi zabilje~eni u Valpova kom i Brodskom kotaru te je sveenicima preporu eno da vjernike obavijeste da, kako bi se izbjegle neprilike, prilikom blagoslova kua ne daju nikakve nagrade, ali da se tijekom jedne od iduih nedjelja u crkvi postavi akrabica za tu svrhu. Takoer je iznijet i stav pojedinih lokalnih inovnika kako smetnji ne bi bilo kad bi se primljeni dar pravilno taksirao i za njega platio porez, ato su svi prisutni kategori ki odbili, ali je dogovoreno da svaki sveenik u tom pitanju treba postupati u skladu s mjesnim prilikama. U pogledu blagoslova grobova, istaknuto je da slu ajevi zabrane primanja nagrade ili namjere njihova oporezivanja, nisu zabilje~eni. Pitanje primanja nagrade za obavljeni vjerski obred ipak je rijeaeno u sije nju 1953. godine kada je, nakon predstavki upuenih krajem 1952. godine od strane Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu i Biskupskog ordinarijata u akovu, Ministarstvo unutraanjih poslova obavijestilo Komisiju za vjerske poslove da je  podru nim organima izdano uputstvo da sveenici prilikom blagoslova kua za naru enu radnju /izvraenje blagoslova/ mogu primiti nagradu novcu . U svibnju iste godine Zakonom o pravnom polo~aju vjerskih zajednica potvrena je navedena odluka, a postupak skupljanja vjerskih priloga reguliran je lankom 12, koji glasi:  Nitko ne mo~e biti prisiljen ni sprije en da daje priloge u vjerske svrhe. Prikupljanje priloga u vjerske svrhe slobodno je u crkvama, hramovima i drugim prostorima koji su za to odreeni. Izvan ovih mjesta prikupljanje priloga mo~e se vraiti samo po odobrenju narodnog kotara odnosno grada. Sveenici mogu primati nagradu u novcu ili na drugi uobi ajeni na in za obavljanje vjerskih obreda koje vrae na zahtjev pojedinca, bez obzira da li se vjerski obred vrai u crkvama ili hramovima, domovima vjernih ili na drugom mjestu na kome se obred uobi ajeno vrai.  Donoaenjem Zakona o pravnom polo~aju vjerskih zajednica kona no je regulirano pitanje prikupljanja kako u crkvenim prostorima, tako i izvan njih. Zna ajan pozitivan aspekt novog zakona bio je taj, ato je njime o igledno u velikoj mjeri zaustavljena neusklaenost prakse lokalnih vlasti s postojeim zakonskim odredbama, budui se u dostupnim arhivskim spisima dijecezanskog arhiva sli ni problemi, na koje su se do tada ~alili ~upni uredi, gotovo i ne spominju. Poznat je tek jedan slu aj nov anog ka~njavanja zbog prikupljanja vjerskih priloga bez odobrenja nadle~nog NO-a, i to donjomiholja kog ~upnika Ivana Vajde, koji je ka~njen sa 6000 dinara, a asne sestre Karolina Titinger, Milica ambi, Marija Vujkovi i Angelina Kuhar s 1000 dinara. Biskupski ordinarijat, kao i ostali predstavnici Katoli ke crkve na podru ju akova ke i Srijemske biskupije, prilagodili su se zadanoj situaciji te dodatno poja ali promid~bene aktivnosti meu vjernicima o potrebi davanja dobrovoljnih priloga, upozoravajui pri tome ~upnike da ne izlaze izvan djelokruga va~eih zakonskih propisa, kako bi se izbjegle mogue neugodnosti. Materijalna i financijska ovisnost Katoli ke crkve o prihodima ratom osiromaaenih vjernika, koja je nastala kao rezultat dr~avne politike, dodatno je poja ana tijekom iduih godina uslijed iznimno velikih poreza, zbog kojih su pojedine ~upe, ali i sredianje crkveno-vjerske organizacije na podru ju akova ke i Srijemske biskupije trpjele velike materijalne gubitke. Motivi takve izuzetno oatre porezne politike prema Katoli koj crkvi u NRH jasno se mogu nazrijeti iz izjave predsjednika Savezne komisije za vjerske poslove Dobrivoja Radosavljevia, kako je potrebno voditi  razli itu poreznu politiku po republikama i to zavisno od stupnja suradnje i odnosa dr~ave i Crkve . POLO}AJ VJERSKE NASTAVE Odr~avanje vjerske nastave u dr~avnim akolama predstavljalo je pitanje od iznimne va~nosti, kako za Katoli ku crkvu, tako i za komunisti ke vlasti. Od trenutka uspostave komunisti kog re~ima pitanje vjeronauka nametnulo se kao jedno od najakutnijih problema, koje je tijekom godina dodatno zaoatravalo, ionako uveliko naruaene, crkveno-dr~avne odnose. Degradacijom vjeronauka na razinu izbornog predmeta i njegovim ukidanjem u viaim razredima srednjih akola, komunisti ke su vlasti, joa prije zavraetka rata, zapo ele proces potiskivanja Katoli ke crkve kao moralnog i ideoloakog autoriteta meu akolskom djecom i mlade~i. Takvi postupci, suprotni dotadaanjoj praksi i tradiciji, za Katoli ku su crkvu bili neprihvatljivi, na ato je u svojim brojnim predstavkama upuenim dr~avnim vlastima, upozoravao i nadbiskup Stepinac. Nagovijestivai da Crkvi predstoji  borba za odgoj mlade~i , Stepinac u predstavkama napominje da je du~nost dr~avne vlasti osigurati nesmetano odr~avanje vjerskog i moralnog odgoja djece u akolama, te da ukidanje vjerske nastave u viaim razredima srednjih akola predstavlja otvoreni in nepovjerenja i zapostavljanja prava Katoli ke crkve. O polo~aju vjeronauka u novim druatveno-politi kim okolnostima raspravljalo se i na prvoj Biskupskoj konferenciji po zavraetku rata, u rujnu 1945. godine. U Pastirskom pismu, upuenom s konferencije, stoji:  U viaim razredima srednjih akola u Hrvatskoj vjerska je pouka sasvim ukinuta. Taj se postupak obrazlo~io na elom slobode savjesti. Ne mo~e se medjutim shvatiti, zaato su vlasti u Hrvatskoj tako postupale. One su sasvim nejednako primjenile na elo slobode savjesti u ni~im te viaim razredima srednjih akola. Sloboda savjesti treba, da jednako vrijedi u ni~im kao i u viaim razredima srednjih akola. Jer ina e se dogadja, kao u ovom slu aju da je mladjim u enicima ni~ih razreda srednji akola ili njihovim roditeljima dana sloboda odluke za vjeronauk a oduzeta je u enicima viaih razreda, od kojih oni sa 18 godina imaju i izborno pravo, a nemaju slobode savjesti u pitanju izbora vjeronau ne obuke, jer im je ona upravo u ime slobode savjesti oduzeta.  Predstavke nadbiskupa Stepinca i ostalih katoli kih biskupa, kao i Pastirsko pismo nisu polu ili ~eljeni uspjeh u smjeru poboljaanja polo~aja katoli kog vjeronauka u akolama, ato je potvreno i ustavnom odredbom o odvajanju akole od Crkve. Iako vjeronauk formalno nije bio zabranjen, u iduem je razdoblju komunisti ki re~im, donoaenjem razli itih odredbi, nastojao njegov utjecaj u akolskom sustavu svesti na najmanju moguu razinu. Takva metodologija bila je na tragu stava J. B. Tita, da se zbog mogueg negativnog odjeka u domaoj i svjetskoj javnosti ne treba nagliti s ukidanjem vjeronauka. Umjesto radikalnog obra una s vjerskom obukom u akolama, do kona ne odluke o akolovanju djece i polo~aju vjeronauka, J. B. Tito savjetuje:  ...a do tada majke i sestre imaju zadau da naau djecu odgajaju u novom duhu...  U skladu s tim, komunisti ke su vlasti iznimno va~nu ulogu namijenile i prosvjetnom sustavu, na na in da se uspostavom kontrole nad cjelokupnim odgojno-obrazovnim procesom stvori iznimno pogodan i u inkovit medij za provedbu sustavne ateizacije i marginalizaciju vjeronauka. PROSVJETNA POLITIKA KOMUNISTI KE JUGOSLAVIJE PREMA RELIGIJI Prosvjetni sustav, kao jedan od najja ih sredstava dr~avne kontrole, u komunisti koj je Jugoslaviji, osim oblikovanja svijesti i svjetonazora u skladu s novim druatvenim ureenjem, imao i vrlo va~nu ulogu u protureligijskoj promid~bi, koja je postala sastavnim dijelom poslijeratnog odgojno-obrazovnog procesa. Budui je odgajanje novih generacija, koje e biti nositelji i nastavlja i novousposavljenog re~ima bilo jedno od va~nijih politi kih ciljeva, utjecaj politike na cjelokupni obrazovni sustav bio je neizbje~an. Uska povezanost politike i prosvjete, kao i nedemokrati na priroda dr~avnog ureenja imali su za posljedicu preobrazbu akole od  zajednice radoznalih u druatvenu ustanovu, iji je zadatak bio pripremiti mladi naraataj za preuzimanje druatvenih funkcija. S tim u vezi obrazovni proces poprimao je osobine indoktrinacije, odnosno prenoaenje znanja i vrijednosti pro~etih re~imskom ideologijom u svrhu depersonalizacije pojedinca te formiranja dobrog i lojalnoj radnika i podanika. Takvo politi ko usmjeravanje obrazovanja, prema Erichu Frommu, imalo je za cilj stvaranje karaktera koji  ~ele da u ine ono ato moraju u initi . Sli nu tezu podupirao je i francuski filozof Louis Althusser, koji je smatrao da niti jedna klasa ne mo~e zadr~ati vlast isklju ivo upotrebom sile, te da je ideoloaka kontrola daleko djelotvornije sredstvo za o uvanje vlasti:  Fizi ka sila nedjelotvorno je sredstvo kontrole u usporedbi s pridobivanjem srdaca i duha. Odr~avanje klasne vladavine uglavnom ovisi o reprodukciji ideologije vladajue klase.(...) Ideoloaki dr~avni aparati prenose ideologiju vladajue klase stvarajui time la~nu klasnu svijest koja uglavnom odr~ava podreenu klasu i njezinom podlo~nom polo~aju.  Politi ka socijalizacija u Jugoslaviji, koja se u akoli provodila kroz sadr~aj nastavne grae, na in rada nastavni kog kadra, upotrebu nastavnih metoda, odnos izmeu u enika i nastavnika, imala je, po uzoru na SSSR, sljedee ciljeve: 1. Formiranje marksisti kog lenjinisti kog pogleda na svijet; 2. Odgoj u duhu jugoslavenskog socijalisti kog patriotizma; 3. `irenje politi kog horizonta kod u enika; 4. Borba protiv ostataka starog svijeta. Iz navedenih ciljeva vidljivo je da je primarni cilj politi kog odgoja u akolama bio oblikovanje svijesti za koju e  ono ato je druatveno zna ajno biti i individualno zna ajno . Kako je transformacija druatva kroz prosvjetni sustav podrazumijevala i obra un s ostacima starog i zaostalog druatvenog poretka, polo~aj vjeronauka u akolama bio je prili no nezavidan. U koncepciji akole, okrenutoj prema najsuvremenijim znanstvenim dostignuima, stvaranju ovjeka kao slobodne i samostalne li nosti, mjesta za shvaanja koja nisu bila rezultat znanosti i ~ivotne prakse, nije bilo. Pod izlikom da je rije  o praznovjerju te srednjovjekovnim i malograanskim navikama, koje se trebaju svesti na privatne okvire pojedinca, obrazovni sustav podreen je sustavnoj ateizaciji i omalova~avanju religije i vjeronauka, nastojei ukloniti i taj preostali utjecaj Crkve na akolsku mlade~. Novi i napredniji obrazovni sustav komunisti ke Jugoslavije uvelike se temeljio na Engelsovoj kritici religije, prema kojoj je  neznanje, nepoznavanje prirodnih i druatvenih sila, bitni uzrok pridavanja njima nadnaravnih personificiranih moi . Na tom tragu je i veina Titovih izjava o utjecaju religije i njoj suprotstavljenog komunisti kog svjetonazora na druatvo, u kojima prevladava stav da je visok stupanj tehni kog, znanstvenog i kulturnog razvitka jedan od glavnih preduvjeta za prevladavanje religioznih predrasuda:  Ljudi e se razvitkom, s podizanjem svog kulturnog nivoa i upoznavanjem prirode dobijati svoju duhovnu hranu i doi do saznanja da nema neke natprirodne sile koja im to oduzima ili daje, kad ljudi budu ovladali prirodom, a danas oni njom sve viae ovladavaju, religija e pomalo nestajati i ljudi e dobiti nov oblik svoje duhovne hrane.  U borbi protiv religije, glavna zadaa akole bila je da se svojim znanstvenim, progresivnim i pozitivnim nau avanjem bori protiv utjecaja reakcionarnih sveenika i njihovog neprijateljskog djelovanja, koji su za komunisti ki re~im predstavljali najveeg idejnog i politi kog neprijatelja,  koji raspola~e s najperfidnijim metodama i oblicima trovanja naae omladine . Ovakvo pou avanje ponajviae je dolazilo do izra~aja u nastavnim programima predmeta jezika i knji~evnosti, povijesti, druatveno-moralnog odgoja, pa ak i zemljopisa. S tim u vezi, prilikom obraivanja pojedinih nastavnih jedinica jedan od glavnih prioriteta bio je naglaaavanje negativnog utjecaja religije i Crkve u povijesti, ali i sadaanjosti. Tako se tijekom obrade gradiva o agrarnoj reformi obvezno isticao neprijateljski stav sveenstva zbog gubitka materijalnih dobara, dok su se prilikom predavanja o geocentri nom i heliocentri nom sustavu kao va~ne povijesne poveznice isticale borba srednjovjekovne crkve protiv znanosti, inkvizicija i proganjanje svake znanstvene misli. Iznimno va~nu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu stvaranja novog socijalisti kog ovjeka zauzimao je u itelj, odnosno profesor. Svojim primjerom lojalnog i re~imu odanog pojedinca, kako u nastavi tako i izvan nje, nastavni ki kadar predstavljao je posrednika izmeu dr~ave, koja pomou to no utvrenog programa ~eli ostvariti svoje politi ko-druatvene ciljeve i u enika koji se po tom planu i programu moraju osposobljavati. Ideoloako-politi ka spremnost u itelja i prilagodljivost u tuma enju pojedinih nastavnih jedinica bili su glavni preduvjet za uspjeanost borbe protiv sveenstva:  Borba za djecu mo~e biti efikasna samo onda ako svaki u itelj, svaki odgojitelj uope bude duboko svjestan svoje du~nosti i ako shvatanje koje mora imati svaki graanin naae socijalisti ke zemlje potpuno apsorbuje. Prema naputcima lokalnih partijskih organizacija u iteljima u osnovnim akolama na podru ju akova ke i Srijemske biskupije vidljivo je inzistiranje o usklaivanju pojedinih jedinica unutar nastavnih predmeta s nastavom vjeronauka:  ...ako pop na asu vjeronauka predaje metodsku jedinicu postanak prvih ljudi onda u itelj u svom planu treba da u enicima poda takovu grau koja e popovu teoriju razbiti. No da bi on to postigao mora znati tu metodsku jedinicu obraditi uvjerljivije nego pop, tako da u enici zaista uvide, da je teorija koju je pop predavao la~na. Kako bi se osiguralo ato uspjeanije politi ko usavraavanje prosvjetnih radnika dr~avne su vlasti nekoliko puta godianje organizirale viaednevne idejno-politi ke te ajeve, koji su se odr~avali uglavnom tijekom akolskih praznika. Na te ajevima se, na temelju komunisti ke literature (Lenjin, Kardelj i sl.), posebna pozornost posveivala podrijetlu i druatvenoj ulozi religije, uvjetima odr~avanja religioznih predrasuda u kapitalizmu i prijelaznom razdoblju, perspektivi odumiranja religije, odnosu radni ke klase i Partije prema religiji te na inima u inkovite borbe protiv religije. Krajnji cilj te ajeva bio je uklanjanje pasivnosti i nedostatka idejnosti u nastavi, koji su se smatrali najveom ko nicom u razvoju akolstva. Ti su problemi najizra~eniji bili neposredno nakon rata te se u izvjeataju o stanju i problemima akolstva u NRH iz 1949. godine posebice isti e optereenost veine nastavni kog kadra  starim shvaanjima i  oportunizmom . U preodgajanju takvih pojedinaca vrlo su va~nu ulogu imali ravnatelji akola, za koje se nastojalo da budu iz redova Partije. Njihovim zalaganjem, kao i ostalih partijskih aktivista u akoli, kako dalje stoji u izvjeau,  mnogi su nastavnici revidirali svoja stara shvaanja i idealisti ku orijentaciju i promijenili svoj odnos prema radu, stekli nova stru na znanja osnovana na nau nim principima i tako se sve viae oslobadjaju svojih nenau nih gledanja . Osim toga, zadaa ravnatelja bila je i kontrola vjeronau ne nastave, na na in da se od sveenika tra~i detaljan plan mjese nog nastavnog rada uz odr~avanje predavanja na roditeljskim sastancima, kako bi se i kod roditelja razbile vjerske predrasude i kuni odgoj uskladio s onim u akoli. Na roditeljskim sastancima ravnatelji i razrednici tuma ili su roditeljima  kako je nezgodno ako odgajaju svoju djecu u re V z    HJĺ}nijbEĺ8j`h{9ha-CJ OJQJU^JaJ mHnHtHuhQkha-5CJaJh'ha-CJ,aJ,mH sH  hQkha-CJOJQJ^JaJ8jd0h{9ha-CJ OJQJU^JaJ mHnHtHuha-CJ,aJ, ha-5aJ hQkha-5aJ ha-aJ hQkha-CJ,aJ,ha-CJ OJQJ^JaJ 8jh{9ha-CJ OJQJU^JaJ mHnHtHu0RTVXZ~ $a$gda-gda-dgda- $da$gda-$a$gda-  , N P R T V z | ~   $a$gda-gda-dgda- $da$gda-$a$gda-  4 V X Z \ ^ (*,.JL$a$gda-gda-dgda- $da$gda-$a$gda-JLN\^+,(,*,12299,DlDEEEEFFFǺtaaaaRDha-CJ OJQJ^JaJ h*Kha-CJOJQJaJ$h*Kha-CJOJQJaJmH sH h1^ha-mH sH $h1^ha-CJOJQJaJmH sH ha-CJOJQJaJmH sH 'h1^ha-5CJOJQJaJmH sH ha-ha-5CJaJmHsHha-5CJaJh&Wha-5CJaJmHsHha-CJaJhQkha-5CJ,aJ,mHsHha-CJ,aJ,LN^`V*X*+++++++++,,,,, , ,,,,gda-$dh`a$gda-gda-,,,,(,*,$49:ERoo\\$d$If]a$gda-$d$If]`a$gda-ykdޚ$$Ifl07#S0$44 laPytg>R@RBRtRvR~Rss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykdp$$Ifl07#S0$44 laPytg~RRRRRRSooXEE$d$If]a$gda-$d$If]`a$gda-$d$If]^a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgSSNSVSo\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgVSXSZSTTToo\\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykd&$$Ifl07#S0$44 laPytgT T"TTTTss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgTUUbUdUlUss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykdJ$$Ifl07#S0$44 laPytglUnUpUUUUoo\\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykdܞ$$Ifl07#S0$44 laPytgUUU$V&V.Vss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykdn$$Ifl07#S0$44 laPytg.V0VJVVVVss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgVVVVVVss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgVVVWW Wss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$$Ifl07#S0$44 laPytg W"W$WFWHWPWss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgPWRWWWWWss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykdH$$Ifl07#S0$44 laPytgWWX*X,X4Xoo\\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykdڢ$$Ifl07#S0$44 laPytg4X6XPXXXXoo\\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykdl$$Ifl07#S0$44 laPytgXXXXXXss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgXXXYY&Yss``$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytg&Y(Y*Y,Ys`$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd"$$Ifl07#S0$44 laPytg,Y.Y0Y2Ys`$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytg2Y4Y6Y8Ys`$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykdF$$Ifl07#S0$44 laPytg8Y:YYs`$d$If]a$gda-$d$If]a$gda-ykdئ$$Ifl07#S0$44 laPytg>Y@YBYDYo\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykdj$$Ifl07#S0$44 laPytgDYFYHYJYo\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgJYLYNYPYo\$d$If]a$gda-$d$If]^a$gda-ykd$$Ifl07#S0$44 laPytgPYRYTYhYjYx^jxăpx~nnnnnnnnnn$]`a$gdjYdgda-ykd $$Ifl07#S0$44 laPytg fYhYjYYY&[.[,\2\p\\\`]r]]]H^J^v^x^^``BaFaRaTaa b bLcNc,dٝvgv[h6CJOJQJaJhW_h2CJOJQJaJh2h2CJOJQJaJh:ȘșvVϿ裓{ocWK;Kh2Th2T6CJOJQJaJh2TCJOJQJaJh CJOJQJaJh(CJOJQJaJhshCJOJQJaJhYBCJOJQJaJhvCJOJQJaJh=h=6CJOJQJaJh=CJOJQJaJhh6CJOJQJaJhh 6CJOJQJaJh6CJOJQJaJhCJOJQJaJh CJOJQJaJhFCJOJQJaJx>Jn¥ĥƥȥҥԥ $]a$gdjY$]`a$gdjYVprt6HJƞlnjprңأ(*Zf˿wwwk__Ph//h CJOJQJaJhKhCJOJQJaJhB)CJOJQJaJh//6CJOJQJaJh//h//6CJOJQJaJh//CJOJQJaJh2Th!2CJOJQJaJhW ,hW ,6CJOJQJaJhW ,CJOJQJaJhYBCJOJQJaJh=CJOJQJaJh2TCJOJQJaJh2Th2T6CJOJQJaJȥҥԥ24"Tķ}qeqYqMqAqMeh NCJOJQJaJhmCJOJQJaJh;CJOJQJaJhN"CJOJQJaJhCJOJQJaJhp CJOJQJaJh0(|hRCJOJQJaJh0(|h0(|CJOJQJaJhʬά*6t֭ʯĸĬРĠĸĸĸ|p`|h.h.6CJOJQJaJhiCJOJQJaJh.CJOJQJaJhCJOJQJaJh;CJOJQJaJhHCJOJQJaJhFCJOJQJaJhgfNCJOJQJaJh% CJOJQJaJh#UCJOJQJaJhKCJOJQJaJhN"CJOJQJaJh)CJOJQJaJ"@DNPXB³~,.Ź}}qe}YMAh#W\CJOJQJaJhsCJOJQJaJhN(eCJOJQJaJh7CJOJQJaJhb3CJOJQJaJhWnCJOJQJaJhFCJOJQJaJh,CJOJQJaJhN"CJOJQJaJhHCJOJQJaJh;CJOJQJaJ#jhrI0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh.CJOJQJaJhh6CJOJQJaJX¸p\^º̺z|ؼXZ8jv246^hhjtĸĸĬĬv#jh0JCJOJQJUaJhJ]CJOJQJaJh NCJOJQJaJhA~CJOJQJaJhT CJOJQJaJhVCJOJQJaJh CJOJQJaJh56CJOJQJaJhmCJOJQJaJh#W\CJOJQJaJhiLCJOJQJaJ+VXZX8:L\^rtBо莂vdXXhF.CJOJQJaJ#jh0E0JCJOJQJUaJhYCJOJQJaJh5/CJOJQJaJh0ECJOJQJaJhMCJOJQJaJh#CJOJQJaJh)CJOJQJaJ#jhg0JCJOJQJUaJhgCJOJQJaJhDdCJOJQJaJh NCJOJQJaJhsCJOJQJaJ*@":BPz.02j\^`^`ʾpdR#jh'W0JCJOJQJUaJh'WCJOJQJaJ#jhL!0JCJOJQJUaJhFCJOJQJaJh;CJOJQJaJhDdCJOJQJaJhL!CJOJQJaJh[wCJOJQJaJh/GCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJh0ECJOJQJaJhF.CJOJQJaJhCJOJQJaJ`l.$=@B>N\`Rc.d$]^`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjY$]`a$gdjY`bFHJPpĸĦĚvjjjj^R^RhKCJOJQJaJh<CJOJQJaJh"CJOJQJaJhaCJOJQJaJheCJOJQJaJhrICJOJQJaJhuCJOJQJaJ#jhD0JCJOJQJUaJh)CJOJQJaJhDCJOJQJaJhDdCJOJQJaJh NCJOJQJaJhJ]CJOJQJaJh#W\CJOJQJaJ`nfhjlR&:.8:@~PTвvvĚvvĚjjjjhQdCJOJQJaJhOs CJOJQJaJh1KCJOJQJaJh70CJOJQJaJh5CJOJQJaJh!CJOJQJaJ#jh<0JCJOJQJUaJhrICJOJQJaJh<CJOJQJaJhe|CJOJQJaJhKCJOJQJaJhCJOJQJaJ#Z\:<z b"$ɽսձեսui]iQQh&bCJOJQJaJh0CJOJQJaJhYHCJOJQJaJhX$CCJOJQJaJh70CJOJQJaJhrICJOJQJaJh NCJOJQJaJh ;CJOJQJaJhDdCJOJQJaJh{}CJOJQJaJh;CJOJQJaJhwCJOJQJaJhQdCJOJQJaJ#jhQd0JCJOJQJUaJz6Z\Lbv   , ܸvj^^^L^#jh 0JCJOJQJUaJh CJOJQJaJhDdCJOJQJaJh5CJOJQJaJhM/CJOJQJaJ#jh50JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh#wCJOJQJaJ#jhM/0JCJOJQJUaJ#jhYH0JCJOJQJUaJhiayCJOJQJaJhX$CCJOJQJaJh&bCJOJQJaJ, < v  jFPXb68BLlʾvjvjv^RFR^vRFhGhCJOJQJaJhiCJOJQJaJhfCJOJQJaJhrICJOJQJaJhvCJOJQJaJh}UCJOJQJaJhACJOJQJaJhMtCJOJQJaJhovCJOJQJaJhzCJOJQJaJh:CJOJQJaJ#jhWl0JCJOJQJUaJh CJOJQJaJhM/CJOJQJaJhWlCJOJQJaJJp240n|~ v еУ藋pdpUI=h:CJOJQJaJhaCJOJQJaJh0(|hbCJOJQJaJh0(|CJOJQJaJh0(|h0(|CJOJQJaJhwACJOJQJaJhHCJOJQJaJhiCJOJQJaJ#jhvS0JCJOJQJUaJhw(CJOJQJaJhvShvSCJOJQJaJhvSCJOJQJaJh CJOJQJaJhGhCJOJQJaJhi>CJOJQJaJv  !!!!t""""" $`$$$$%%% &"&'*(h((())) )")b)x)X*l*ĸĸ|j^^heCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhBCJOJQJaJh< CJOJQJaJhKCJOJQJaJhK?CJOJQJaJhDdCJOJQJaJh{CJOJQJaJh 6CJOJQJaJhiCJOJQJaJhP~>CJOJQJaJh:CJOJQJaJhrICJOJQJaJ"l****f,h,j,f----...>0p0|001.1233*3j3n44f5h5ܲrrfZfZZH#jhCR60JCJOJQJUaJhECJOJQJaJhrICJOJQJaJhh6CJOJQJaJh;CJOJQJaJhCJOJQJaJh 6CJOJQJaJh,CJOJQJaJh'WCJOJQJaJhg$:CJOJQJaJ#jhe0JCJOJQJUaJhX~HCJOJQJaJheCJOJQJaJhw CJOJQJaJh586P6\6`6666:;<2<d<<<<< ="=$=>>>????,?NDNjNO2OBOPORObOdOOOOʾ|p|dpdXpdpXh_CJOJQJaJhw CJOJQJaJh \CJOJQJaJhT'CJOJQJaJ#jhG0JCJOJQJUaJh,CJOJQJaJhrICJOJQJaJhGCJOJQJaJhCJOJQJaJ#jh[~0JCJOJQJUaJhK?CJOJQJaJh.sKCJOJQJaJhArCJOJQJaJOPPPPPPQCJOJQJaJbT$UUUUVVVVWWWWXXXXFYYYYZZv[[[(\@\`\\\]]ĸĬĠĸДvvj^jRh;CJOJQJaJh9_CJOJQJaJhK CJOJQJaJhCJOJQJaJ#jhhz0JCJOJQJUaJhhzCJOJQJaJh,CJOJQJaJhJCJOJQJaJha6%CJOJQJaJhiCJOJQJaJhQCJOJQJaJhCJOJQJaJhCJOJQJaJhwCJOJQJaJ ]^z___``haaaaabbNbbPcRcccd d d,d.dfffg^hzhhhhh,ijiĸĸĬĬĬР||pppdh,CJOJQJaJh5lCJOJQJaJhOCJOJQJaJh3ECJOJQJaJh2: CJOJQJaJhNhCJOJQJaJh%CJOJQJaJhBCJOJQJaJh9_CJOJQJaJh?&CJOJQJaJhCJOJQJaJh;CJOJQJaJhK CJOJQJaJ$.ddefggjjjnp.ԆPnxκp $]a$gdjY$]`a$gdjY$]^a$gdjY$]^`a$gdjY$]^a$gdjY$]`a$gdjYji~iijjjjjj6klklll$m2nnnnnnhpjplp辯scsVcsDs#jhE10JCJOJQJUaJh;6CJOJQJaJh;h;6CJOJQJaJh;CJOJQJaJhCJOJQJaJhqJCJOJQJaJhB2CJOJQJaJh3=CJOJQJaJhX~Hh3ECJOJQJaJ#jh%0JCJOJQJUaJh,CJOJQJaJh.#CJOJQJaJh3ECJOJQJaJh`CJOJQJaJlpnpppqqnqqqqqrr ufwhwjwpww4xtxz{{{{t||"},}^}}$̞vjjj^^jhCJOJQJaJh CJOJQJaJhD5hD56CJOJQJaJh,CJOJQJaJhLZDCJOJQJaJhD5CJOJQJaJ#jhE10JCJOJQJUaJhJhJ6CJOJQJaJhJCJOJQJaJh;h;6CJOJQJaJh;CJOJQJaJhE1CJOJQJaJ $&(\ʁځ܁܂ "І҆ԆTވrvf\ `,вККvvj^j^jh}CJOJQJaJh6lCJOJQJaJhCJOJQJaJhd2CJOJQJaJh|CJOJQJaJhUCJOJQJaJh;CJOJQJaJ#jh;0JCJOJQJUaJhJCJOJQJaJh;CJOJQJaJhCJOJQJaJh CJOJQJaJhR_CJOJQJaJ!,@B<t ^xڑJLNRTȓ*>hlʸ֬ʄththXthh=h=6CJOJQJaJhwFNCJOJQJaJh=hwFN6CJOJQJaJh=h6CJOJQJaJhT'UCJOJQJaJhCJOJQJaJh;CJOJQJaJ#jh=0JCJOJQJUaJh=CJOJQJaJh6lCJOJQJaJ#jh6l0JCJOJQJUaJh#PCJOJQJaJlvlnԖl8NnĘrܟd4FjxƢtʾznzbzVnVJnJnh8QCJOJQJaJh:CJOJQJaJh|CJOJQJaJh|CJOJQJaJh!&6CJOJQJaJhBCJOJQJaJhTvhTv6CJOJQJaJh|hTv6CJOJQJaJhTvCJOJQJaJhGCJOJQJaJhQCJOJQJaJh=CJOJQJaJh=h=6CJOJQJaJh=6CJOJQJaJtvRr&t.:"b vƯxẕ6hvɽɱɥɱ{occWcWcWcWchi(CJOJQJaJhCJOJQJaJhqJCJOJQJaJhQCJOJQJaJ#jhj0JCJOJQJUaJh|CJOJQJaJhBCJOJQJaJhjCJOJQJaJh}CJOJQJaJh|CJOJQJaJh8QCJOJQJaJh:CJOJQJaJ#jh:0JCJOJQJUaJ"޷prʺ̺κں2T|Vjlnpʾܲ~~l`T`D`Th|hH6CJOJQJaJh "CJOJQJaJhHCJOJQJaJ#jh260JCJOJQJUaJhduCJOJQJaJh}CJOJQJaJhxCJOJQJaJh3h36CJOJQJaJh3CJOJQJaJhCJOJQJaJ#jhZH0JCJOJQJUaJh|CJOJQJaJhZHCJOJQJaJhi(CJOJQJaJ*bPT8V*88hJduiiiii]h JXLhwwxxxxx x $]a$gdjY$]`a$gdjYdB|.v.^:TиииЦКzĸnbnVnbbbhO%CJOJQJaJhY~CJOJQJaJhtT5CJOJQJaJh|h%6CJOJQJaJh%h%6CJOJQJaJh}CJOJQJaJ#jh%0JCJOJQJUaJh%CJOJQJaJh}CJOJQJaJhKRACJOJQJaJhCJOJQJaJ!p6 > b d v |   z       :DH,@BĸĦvvvvvvjjvjhfCJOJQJaJhOWCJOJQJaJhT3ACJOJQJaJh@ CJOJQJaJhCCJOJQJaJ#jh&0JCJOJQJUaJhsjCJOJQJaJh&CJOJQJaJhSCJOJQJaJhhCJOJQJaJhJCJOJQJaJh7@BCJOJQJaJ$BDF.prNprt4vjɽɱɥɍuɽi]]hLCJOJQJaJhrCJOJQJaJhfCJOJQJaJh4CJOJQJaJhXCJOJQJaJhCKCJOJQJaJh=@CJOJQJaJhRCJOJQJaJh7.CJOJQJaJh$ CJOJQJaJh8.CJOJQJaJh_CJOJQJaJ#jhf0JCJOJQJUaJ!z@ J  !!|"""">#@#B#D#F#%%''''b(d(f(h((*IJĚ􎂎pdXhq%CJOJQJaJhaCJOJQJaJ#jhnK0JCJOJQJUaJh2ACJOJQJaJhnKCJOJQJaJhsjCJOJQJaJhfCJOJQJaJ#jhf0JCJOJQJUaJhs+CJOJQJaJhRCJOJQJaJh:\CJOJQJaJhLCJOJQJaJhT3ACJOJQJaJ****+2+P+V++L,|,,,f------>../ 1133333333$444455иЬĬvj^jj^j^jh.CJOJQJaJhrpCJOJQJaJh2ACJOJQJaJ#jh'0JCJOJQJUaJh'CJOJQJaJhT3ACJOJQJaJh(PCJOJQJaJhPCJOJQJaJhCJOJQJaJh;CJOJQJaJh`NCJOJQJaJhq%CJOJQJaJhhxCJOJQJaJ$505<5>5P5R5B8&9(90:;;;<"<$<&<(<*<,<==b>|>>>>D@@ĸĸ藋maUIhwCJOJQJaJhZCJOJQJaJhCCJOJQJaJ#jhR0JCJOJQJUaJhT3ACJOJQJaJhRCJOJQJaJhnKh'CJOJQJaJ#jh s0JCJOJQJUaJh sCJOJQJaJhK}CJOJQJaJhruCJOJQJaJhrpCJOJQJaJh.CJOJQJaJhCJOJQJaJ@AAAAAA(BFB\BBCC"CEEEEFfGGGJ J JjJlJtJLzM|MMMMĸĬĬĬĠvvj^jvjhCJOJQJaJhzCJOJQJaJheCJOJQJaJhMCJOJQJaJ#jh^'0JCJOJQJUaJh*CJOJQJaJhFnCJOJQJaJh^'CJOJQJaJhdKCJOJQJaJh4KCJOJQJaJhCJOJQJaJhwCJOJQJaJhZCJOJQJaJ!M2NNPP$PtSSSS$TdTzTjUU4V:VbVXXXXXXY8ZFZZZZ[d[f[d\p\\]ĸĸĸЬКЎvvvvvjv^hcYCJOJQJaJhCJOJQJaJh>yCJOJQJaJh9ACJOJQJaJh^'CJOJQJaJ#jhL0JCJOJQJUaJh4CJOJQJaJhCJOJQJaJhJmCJOJQJaJhLCJOJQJaJh4KCJOJQJaJhzCJOJQJaJh CJOJQJaJ$]R]B^D^t^v^^^&_0_6_P____$`@````aab.beHhJhLhNh|h~hi4jĬܬܔ܂vj^j^RhqCJOJQJaJh_DCJOJQJaJhE% CJOJQJaJh9ACJOJQJaJ#jhMA0JCJOJQJUaJhQCJOJQJaJhCJOJQJaJh0$CJOJQJaJh4CJOJQJaJh4F%CJOJQJaJhhxCJOJQJaJhwCJOJQJaJhcYCJOJQJaJh>yCJOJQJaJ 4jjjjjj"kkllNltlvlll^m`m~moooorr.rrr s sshslsssst ttttuuĸĚvjvhNCJOJQJaJh ,CJOJQJaJhCJOJQJaJhuCJOJQJaJ#jh40JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh,#CJOJQJaJhOvCJOJQJaJh,z/CJOJQJaJh8ACJOJQJaJhqCJOJQJaJh_DCJOJQJaJ)uuwwwwx xxxHx^xxxxx8z\zlzzzz {ʾ}pcWWKCJOJQJaJhCJOJQJaJ#jhW>0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhW>hW>CJOJQJaJhW>CJOJQJaJhCJOJQJaJh7dCJOJQJaJ'ȠԠƤ`ȥޥDF2@֧ܧ(246vǻǯǯǣsssgssgh(CJOJQJaJhuhxCJOJQJaJh=CJOJQJaJh!{CJOJQJaJhJdFCJOJQJaJhT&>CJOJQJaJhCJOJQJaJhhCJOJQJaJhg~CJOJQJaJ#jhW>0JCJOJQJUaJhW>CJOJQJaJhqhhW>CJOJQJaJ'ƨnZ ЮԮ$&>,68:ĸ|pph%BCJOJQJaJhY5CJOJQJaJh5 CJOJQJaJhCJOJQJaJh"CJOJQJaJhUCJOJQJaJhCJOJQJaJhIFCJOJQJaJh=CJOJQJaJhCJOJQJaJh(CJOJQJaJhZ}CJOJQJaJ(:^< ȶܶ "$RV@ft@B"ĸĬĚĸĬĎĸsg[g[g[g[gh enCJOJQJaJhYCJOJQJaJhIFhUCJOJQJaJh,CJOJQJaJhCJOJQJaJ#jh,0JCJOJQJUaJh"CJOJQJaJh0CJOJQJaJhDdUCJOJQJaJh>CJOJQJaJh%BCJOJQJaJhUCJOJQJaJh:CJOJQJaJ#"$&jnT Pn~ RVXZPj6Nɽɱɟɽ{oo{_{S{hCJOJQJaJh8Eh8E6CJOJQJaJh"CJOJQJaJh8ECJOJQJaJh9CJOJQJaJhXCJOJQJaJ#jh4t0JCJOJQJUaJh4tCJOJQJaJh CJOJQJaJh4 CJOJQJaJh@}CJOJQJaJh enCJOJQJaJ#jh en0JCJOJQJUaJ vz&26FL^hptz|~Rʾvj^hD#CJOJQJaJhuCJOJQJaJ#jhAq0JCJOJQJUaJh+CJOJQJaJ#jh*0JCJOJQJUaJhAqCJOJQJaJh*CJOJQJaJhR-$CJOJQJaJhYCJOJQJaJ#jh"0JCJOJQJUaJh3CJOJQJaJh"CJOJQJaJ$@Tbd^`bTjl~2468fʾʾʾʾʾʬʠyyym[y#jh<80JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJh]<h<8CJOJQJaJhRjCJOJQJaJh3)CJOJQJaJh<8CJOJQJaJ#jh90JCJOJQJUaJh9CJOJQJaJh>!9CJOJQJaJh3CJOJQJaJ#jh50JCJOJQJUaJh5CJOJQJaJ fTV.>   F J    ( 辮܊~rrf~~T~#jhh)0JCJOJQJUaJh VWCJOJQJaJhf CJOJQJaJhh)CJOJQJaJhymCJOJQJaJhQ6CJOJQJaJhGCJOJQJaJh9h96CJOJQJaJh9CJOJQJaJ#jh<80JCJOJQJUaJhB1CJOJQJaJh<8CJOJQJaJhCCJOJQJaJ( <  H  .n 40246fhддТЊ~l~```N#jh N0JCJOJQJUaJh NCJOJQJaJ#jhH0JCJOJQJUaJhHCJOJQJaJhcnCJOJQJaJhB7CJOJQJaJ#jhf 0JCJOJQJUaJhf hf 6CJOJQJaJh:kCJOJQJaJhf CJOJQJaJh VWCJOJQJaJhh)CJOJQJaJhLCJOJQJaJhjl246f<%>%@%&&@)B)*P***++,,l-/ܸК|pdpXppXpXpXpXh{P4CJOJQJaJh.CJOJQJaJh{#!CJOJQJaJh~sCJOJQJaJ#jh:0JCJOJQJUaJh:CJOJQJaJ#jh*;0JCJOJQJUaJh*;CJOJQJaJh:kCJOJQJaJhgCJOJQJaJh{CJOJQJaJh VWCJOJQJaJhTXCJOJQJaJl@%3_jiq|Xb $$4CO$]`a$gdjY$]`a$gdjY/////0003334 455n67799:;;<<<6==x??j@@HDʾܲܦܦ|||pdpXphCJOJQJaJhbCJOJQJaJhvCJOJQJaJh,<CJOJQJaJhtCJOJQJaJ#jh90JCJOJQJUaJh9CJOJQJaJh;CJOJQJaJh{#!CJOJQJaJ#jh_0JCJOJQJUaJh_CJOJQJaJh{P4CJOJQJaJh CJOJQJaJ HDNDE*KLLNOOOOOOP,Q>Q*RtRPSVWWY[[\\^^__`&`(`*`Jcrcc,dRdиииииииЬĠ||pppdpdphUCJOJQJaJhzFCJOJQJaJh CJOJQJaJhbCJOJQJaJh&`CJOJQJaJhCJOJQJaJh_PCJOJQJaJh:dSCJOJQJaJhCJOJQJaJhajCJOJQJaJhOf>CJOJQJaJhvCJOJQJaJh VWCJOJQJaJ'Rd*hHhfihiifjj~llRnp p4pTprdrfr|r~rrrrr ss~VX,6ʾvj^RFRFh!C,CJOJQJaJh!CJOJQJaJhtCJOJQJaJh >mCJOJQJaJh CJOJQJaJh{OCJOJQJaJh NCJOJQJaJhJ CJOJQJaJh<8CJOJQJaJhbCJOJQJaJhUCJOJQJaJhFNCJOJQJaJ#jh90JCJOJQJUaJh9CJOJQJaJhE6CJOJQJaJ68:@B^~ăln҄Ԅ2΅Ѕ,ŒҌ~ԐĸĬĸĸĸиРvj^htCJOJQJaJh~CJOJQJaJ#jh(X}0JCJOJQJUaJh(X}CJOJQJaJhXCJOJQJaJh-CJOJQJaJh6&CJOJQJaJh'u+CJOJQJaJhDCJOJQJaJhCJOJQJaJh!CJOJQJaJh!C,CJOJQJaJh2zCJOJQJaJ$ԐȒ6JZp2r*|&4V68VjܸиРДЈ||k h2h20JCJOJQJaJh8=4CJOJQJaJhyJCJOJQJaJhCJOJQJaJhGgCJOJQJaJhCCJOJQJaJh%XBCJOJQJaJhE6CJOJQJaJhPCJOJQJaJh6&CJOJQJaJhtCJOJQJaJh)CJOJQJaJ$ƞΞҞXhjnҡ J֣ؤ"^`jҥШսɱɥəuih8>CJOJQJaJh CJOJQJaJhn!CJOJQJaJhYCJOJQJaJhs>CJOJQJaJhp*uCJOJQJaJh6&CJOJQJaJhCCJOJQJaJhsCJOJQJaJh2CJOJQJaJhoCJOJQJaJ#jh20JCJOJQJUaJ)&:FTrxzȪ*:zέ "ĸܬܠܬܬvvvj^vjjh=CJOJQJaJhcCJOJQJaJh8CJOJQJaJhtCJOJQJaJ#jhp*u0JCJOJQJUaJh*/CJOJQJaJhp*uCJOJQJaJhsCJOJQJaJhs>CJOJQJaJh6&CJOJQJaJhn!CJOJQJaJh,CJOJQJaJhACJOJQJaJ$8:Tֹ(* ,<bp̻fʾʈ|pd|TdTdHdTdh6&CJOJQJaJh h 6CJOJQJaJh CJOJQJaJhCCJOJQJaJhSbCJOJQJaJhp*uCJOJQJaJ#jhH(0JCJOJQJUaJh{CJOJQJaJh,CJOJQJaJhi8CJOJQJaJhzjCJOJQJaJh*/CJOJQJaJ#jh80JCJOJQJUaJhACJOJQJaJf~f"8"JLd ,2~Vĵĩ܋ppdpdpdXЩhCJOJQJaJh-CJOJQJaJh.h.CJOJQJaJh.CJOJQJaJ#jhD0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh@,CJOJQJaJhDhDCJOJQJaJhDCJOJQJaJh,CJOJQJaJh<CJOJQJaJh"CJOJQJaJhTCJOJQJaJ VX\l 26,.0\j~&P^$.š}q}q}qa}}}h*h*6CJOJQJaJhG~\CJOJQJaJh|CJOJQJaJhT7CJOJQJaJh6&CJOJQJaJh*CJOJQJaJh`CJOJQJaJhCJOJQJaJh CJOJQJaJh@,h@,6CJOJQJaJh@,CJOJQJaJ#jh*0JCJOJQJUaJ&.v22`(hʾ||p|dXdXXh_}CJOJQJaJhhGCJOJQJaJh*CJOJQJaJhECJOJQJaJ#jh}I0JCJOJQJUaJh}ICJOJQJaJhCJOJQJaJht'CJOJQJaJhwCJOJQJaJhH(CJOJQJaJ#jhkI0JCJOJQJUaJhUCJOJQJaJh|CJOJQJaJh^r B L^h LVLd ~rffZh CJOJQJaJh LCJOJQJaJh CJOJQJaJh!;h!;6CJOJQJaJhDCJOJQJaJhE6CJOJQJaJh!;CJOJQJaJh*CJOJQJaJhSCJOJQJaJhgCJOJQJaJ#jh_}0JCJOJQJUaJh_}CJOJQJaJhH{CJOJQJaJ# 48 LNnp\nPXRиЬЬЬvvjvh@CJOJQJaJh^8CJOJQJaJ#jhk/0JCJOJQJUaJh'[%CJOJQJaJh,CJOJQJaJhCJOJQJaJh*CJOJQJaJh+lCJOJQJaJhVCJOJQJaJhDCJOJQJaJh CJOJQJaJh LCJOJQJaJ"Hn ~    0 2   . P       T   bRTfrx 8BV`bɽɽɽɽuuuuuuuh6BCJOJQJaJhxCJOJQJaJh$CJOJQJaJh*CJOJQJaJhdCJOJQJaJh=hCJOJQJaJh8CJOJQJaJh@CJOJQJaJhH{CJOJQJaJhCJOJQJaJ#jh^80JCJOJQJUaJ-b,jT\lnZĸĩĝĝscSGchUdCJOJQJaJhUdhUd6CJOJQJaJhYchYc6CJOJQJaJh'[%CJOJQJaJ#jhYc0JCJOJQJUaJh&CJOJQJaJhCJOJQJaJhYchYcCJOJQJaJhDCJOJQJaJhYcCJOJQJaJh*CJOJQJaJhD CJOJQJaJh:CJOJQJaJhvCJOJQJaJvz"$Z\ ^ |     B!!!!!!!!!!"*"<"b"׿׿׿znnnbnnh&CJOJQJaJhE6CJOJQJaJh,CJOJQJaJhYchYcCJOJQJaJ#jhUd0JCJOJQJUaJhUdCJOJQJaJh+lCJOJQJaJhjHCJOJQJaJhr CJOJQJaJhCJOJQJaJhYcCJOJQJaJhYchYc6CJOJQJaJ"b""""""T#l#$6$$$$$$$$$$ %L%N%%%%%%&&'ܲЎvjj^jRvhKECJOJQJaJh;fxCJOJQJaJhtMCJOJQJaJhD`CJOJQJaJh4CJOJQJaJhRCJOJQJaJhsn8CJOJQJaJhHKCJOJQJaJ#jh,0JCJOJQJUaJh(CJOJQJaJh&CJOJQJaJh:CJOJQJaJhr CJOJQJaJh,CJOJQJaJ''':(B(R(((.)0)6)`)b)))**,..2/111h222333333ĸvvj^hHKCJOJQJaJh&CJOJQJaJh(CJOJQJaJhICJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJh ICJOJQJaJh6bLCJOJQJaJhG~\CJOJQJaJh>>>>>?(?*?:?@@`@AFACCCɷɫ{occcccWch;fxCJOJQJaJh8CJOJQJaJh6&CJOJQJaJh@CJOJQJaJh<8CJOJQJaJhfCJOJQJaJhbCJOJQJaJh=KCJOJQJaJ#jh=K0JCJOJQJUaJhf CJOJQJaJhDCJOJQJaJhuMCJOJQJaJ#jhuM0JCJOJQJUaJ!CCCEnEtEEEEvF"G:GXGGH6HHHI2I~IIIJJ\JJLKKKL2L:Lɽձեəui]hdoCJOJQJaJhACJOJQJaJh@CJOJQJaJhZjCJOJQJaJhs,CJOJQJaJh4"CJOJQJaJhHKCJOJQJaJh(CJOJQJaJhCJOJQJaJhDCJOJQJaJhNCJOJQJaJh_>CJOJQJaJ#jh80JCJOJQJUaJ :LVLMMRNbNNNNNN.OBOzOOOOOOOPPP˿~qdWJ:h-\B*CJOJQJaJphhD@45CJOJQJaJh15CJOJQJaJh 5CJOJQJaJh05CJOJQJaJh`5CJOJQJaJhNCJOJQJaJhdohZj6CJOJQJaJhhCJOJQJaJhs,CJOJQJaJhACJOJQJaJhdohdo6CJOJQJaJh I6CJOJQJaJhdoCJOJQJaJhCJOJQJaJOOOOPPSYh~mtBuDu³$]`a$gdjY$]`a$gdwA$]`a$gdjY $]a$gdjYPPPNRRUV@VV6WWWWYYYY\ ]]]taaaaaԼ԰znzz^zL#jhz;c0JCJOJQJUaJhtQ7hz;c6CJOJQJaJh-CJOJQJaJhz;cCJOJQJaJh'wCJOJQJaJ#jh |0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh |CJOJQJaJhDCJOJQJaJh%CJOJQJaJh%h%CJOJQJaJhO%CJOJQJaJhO%B*CJOJQJaJphab>cdd*eeefffg`ghhhiii.j0jkkl mmmմե}k[Nh'w6CJOJQJaJhx h'w6CJOJQJaJ#jh'w0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh?;h'w6CJOJQJaJh'wCJOJQJaJhBhECJOJQJaJhDCJOJQJaJ(jhBhuCJH*OJQJUaJhECJOJQJaJhBhB6CJOJQJaJhBhBCJOJQJaJm6m8mxmzm|m~mno2opoojpppp`rrrrs s&s2s8s:ssssttt@uغ~~~~~~~rch:h:CJOJQJaJh CJOJQJaJhdn#CJOJQJaJhCJOJQJaJhDCJOJQJaJhuCJOJQJaJhECJOJQJaJhBCJOJQJaJ#jhB0JCJOJQJUaJh'wCJOJQJaJh'w6CJOJQJaJh'wh'wCJOJQJaJ @uBuDuuuvv4vBvvvw>www`xxxylz{{|4}6}F}H}~}}}}J~Z~~~lymyayayayayaaahMxCJOJQJaJhDCJOJQJaJh|vCJOJQJaJh;CJOJQJaJh6&CJOJQJaJh0CJOJQJaJh#CJOJQJaJh6CJOJQJaJh4CJOJQJaJhCJOJQJaJhRCJOJQJaJh CJOJQJaJh:hz;cCJOJQJaJ#l<>xzށ:HЂւ؂n|JXl(*,fܴwgwg[wOh%CJOJQJaJh;CJOJQJaJhD@4hD@46CJOJQJaJhD@4hD@4CJOJQJaJ#jht0JCJOJQJUaJh`Gh`G6CJOJQJaJhCJOJQJaJh6&CJOJQJaJhtht6CJOJQJaJhuCJOJQJaJhtCJOJQJaJhDCJOJQJaJh`GCJOJQJaJ tZlP`ΖЖ:HJ*fnprtzɽ圐xfxVxhh6CJOJQJaJ#jhL0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh%CJOJQJaJh/T!CJOJQJaJhLCJOJQJaJ(jhD@4hD@4CJH*OJQJUaJhuCJOJQJaJhD@4hD@46CJOJQJaJhDCJOJQJaJhD@4hD@4CJOJQJaJh,CJOJQJaJ hj$&v(*Ԧ¨6³ʥʥʥʥʙui]hD@4CJOJQJaJhPCJOJQJaJhcCJOJQJaJhCJOJQJaJh4CJOJQJaJh[CJOJQJaJhD@4hD@46CJOJQJaJ(jhD@4hD@4CJH*OJQJUaJhD@4hD@4CJOJQJaJhCJOJQJaJh'SCJOJQJaJhD@4hCJOJQJaJ$³Ĵڴ j(r,0DT|и&(~عи蠔蔠|j^h-\CJOJQJaJ#jh'0JCJOJQJUaJh/pCJOJQJaJhCJOJQJaJh6l|CJOJQJaJh'CJOJQJaJhnCJOJQJaJh<CJOJQJaJhk{CJOJQJaJh uCJOJQJaJhFtCJOJQJaJhuCJOJQJaJhkCJOJQJaJ# &FHntzzĽzп&H^ʾʲvjj^jRhnCJOJQJaJh#CJOJQJaJhc!CJOJQJaJhE6CJOJQJaJhPCJOJQJaJh;CJOJQJaJhACJOJQJaJhlVCJOJQJaJhoCJOJQJaJh&CJOJQJaJh1CJOJQJaJh:h1CJOJQJaJh:h:CJOJQJaJhwACJOJQJaJ ^ .PR$V@PRn&^4ܾв藋s^(jh V)h V)CJH*OJQJUaJhcCJOJQJaJhuCJOJQJaJh V)CJOJQJaJh V)h V)CJOJQJaJhm?CJOJQJaJhkCJOJQJaJ#jhn0JCJOJQJUaJhPCJOJQJaJhnCJOJQJaJhj CJOJQJaJhc!CJOJQJaJlL. jr$).4>H$acj>py{ $]a$gdjY$]`a$gdjY$]`a$gdjY46PR*,p~ 4:fhj&0xz2@HJ@X.޽ޱޥ޽޽ޕމޱ}}q޽hE6CJOJQJaJhCJOJQJaJhWCJOJQJaJh V)h V)6CJOJQJaJh6&CJOJQJaJh#CJOJQJaJhHICJOJQJaJ(jh V)h V)CJH*OJQJUaJh V)h V)CJOJQJaJ#jh V)0JCJOJQJUaJ'.0*,.X@lT 6ĸ||p|pdpXXXhZCJOJQJaJh6&CJOJQJaJhI4CJOJQJaJhCJOJQJaJh3gCJOJQJaJh#aCJOJQJaJhHrCJOJQJaJhbCJOJQJaJh V)CJOJQJaJ(jh V)h V)CJH*OJQJUaJhSCJOJQJaJh V)h V)CJOJQJaJhNNCJOJQJaJ"JNZj0FTpR`(>@Rеsgg[g[hJFCJOJQJaJhgCJOJQJaJhm?CJOJQJaJ#jh;0JCJOJQJUaJh;CJOJQJaJhcCJOJQJaJhHICJOJQJaJhxhxCJOJQJaJh#CJOJQJaJhCJOJQJaJh6&CJOJQJaJhbCJOJQJaJh6;CJOJQJaJRTh&hlv| 24fhv ĸĬĬĠĬ|||j#jhRI30JCJOJQJUaJhRI3CJOJQJaJhOpCJOJQJaJh1CJOJQJaJhHICJOJQJaJhJFCJOJQJaJh')CJOJQJaJhgCJOJQJaJhY1CJOJQJaJh{CJOJQJaJhk{CJOJQJaJh(CJOJQJaJ% XZPJLj(dfh  , . : ^ n z  " ( < > L 軯ܗymymymymymymyZ$hhGCJOJQJaJmH sH h')CJOJQJaJhGCJOJQJaJ#jhLp0JCJOJQJUaJhY1CJOJQJaJhLpCJOJQJaJhWCJOJQJaJ#jh 0JCJOJQJUaJh h CJOJQJaJhHICJOJQJaJh CJOJQJaJh-CJOJQJaJ"L N T r    : ,.04@BLP\^bdrtxz~𾲾ݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾݾh')CJOJQJaJmH sH (jhGhGCJH*OJQJUaJhHICJOJQJaJhGhGCJOJQJaJh6&CJOJQJaJmH sH $hGhGCJOJQJaJmH sH hGCJOJQJaJmH sH 7 (46DFJLRTXZ\^jnrtxz~  "&,.46>@HJNRbhHICJOJQJaJmH sH $hGhGCJOJQJaJmH sH hGhGCJOJQJaJQbdrv*,8:HJLPXZ^`prz|hHICJOJQJaJhE6CJOJQJaJ$hGhGCJOJQJaJmH sH hGhGCJOJQJaJNFnp,.˻ˢ풆scscssSh')CJOJQJaJmHsHhHICJOJQJaJmHsH$hGhGCJOJQJaJmHsHhHICJOJQJaJhHICJOJQJaJmH sH 0jhGhGCJH*OJQJUaJmH sH hE6CJOJQJaJmHsH$hGhGCJOJQJaJmHsHhGhGCJOJQJaJ$hGhGCJOJQJaJmH sH r!t!v!#$$$$ $j$$ %%%%մՒsg[gOCOCh 2CJOJQJaJh]8CJOJQJaJhk{CJOJQJaJhoQOCJOJQJaJhZ5CJOJQJaJ$h')hGCJOJQJaJmHsH#jhZ50JCJOJQJUaJh')CJOJQJaJmHsH(jhGhGCJH*OJQJUaJh[@CJOJQJaJhGhGCJOJQJaJhE6CJOJQJaJhE6CJOJQJaJmHsH%'''''''H(J(L(V((((((<)>)`)))))))*N***++&+Ўvjj^R^R^h4CJOJQJaJhnCJOJQJaJh~dCJOJQJaJhlVCJOJQJaJh2CJOJQJaJh,CJOJQJaJhk{CJOJQJaJh]8CJOJQJaJh.CJOJQJaJ#jhg0JCJOJQJUaJh 2CJOJQJaJh6;CJOJQJaJh;CJOJQJaJhZCJOJQJaJ &+6+J+++++++++,,<-l---.X.Z.^.p....r11122222`33333444455ЧЛwkhRqCJOJQJaJhQCJOJQJaJh[@CJOJQJaJhTjCJOJQJaJhb~CJOJQJaJhcCJOJQJaJh(96CJOJQJaJh(9h(96CJOJQJaJh(9CJOJQJaJh^WCJOJQJaJhnCJOJQJaJh4CJOJQJaJ*5(6d6T7770:<.>0>2>4>D>H>>>?P?PARAAA B"BbBdBBBGGH~~r~f~T~T~T~T~T~T~#jh 20JCJOJQJUaJhcCJOJQJaJhk{CJOJQJaJh 2CJOJQJaJhaCJOJQJaJ#jhRq0JCJOJQJUaJhXCJOJQJaJh=&4CJOJQJaJhRqCJOJQJaJhTjh ;6CJOJQJaJh ;CJOJQJaJhTjCJOJQJaJhQCJOJQJaJHPHRH\HHHJnJ\KLLBLDLZLLLLMNR`RRrTW WFWfWW2Z4Z\\_8` aĸĸĸĸЬ|p|||pdphk{CJOJQJaJh)CJOJQJaJhCJOJQJaJhjCJOJQJaJh bCJOJQJaJhS@CJOJQJaJhyCJOJQJaJhCJOJQJaJh4CJOJQJaJhPCJOJQJaJhqNCJOJQJaJhlVCJOJQJaJhK6{CJOJQJaJ" a"a$aaacccde2ereeeeffVfXfZffgdhijjjɽ՟{{{o{o{ocWWh<CJOJQJaJhpOCJOJQJaJhGLCJOJQJaJhITnCJOJQJaJhcCJOJQJaJhk{CJOJQJaJh&mCJOJQJaJ#jh }0JCJOJQJUaJh }CJOJQJaJhlVCJOJQJaJhnF6CJOJQJaJh)CJOJQJaJ#jh)0JCJOJQJUaJjj,lJnoooopp:pZBhԞ֞z|~jl овТвܲxllZlNlNlhk{CJOJQJaJ#jhtY0JCJOJQJUaJhtYCJOJQJaJhMCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJh5iCJOJQJaJh 8h 86CJOJQJaJh7xmCJOJQJaJ#jh7xm0JCJOJQJUaJh 8CJOJQJaJhCJOJQJaJhjCJOJQJaJh,FCJOJQJaJBDJLNPRī:FJ`bά$&bNʾʲʲ}qqeqeqeeqqqqh!'CJOJQJaJhCJOJQJaJhYhY6CJOJQJaJhY6CJOJQJaJhYCJOJQJaJhCJOJQJaJh(fCJOJQJaJh5iCJOJQJaJh$^aCJOJQJaJ#jh$^a0JCJOJQJUaJhtYCJOJQJaJhk{CJOJQJaJ'NPR@ `bvɽɫɫɫɫɽɫɫɜᏃwwk_hfCJOJQJaJhV}CJOJQJaJhL(uCJOJQJaJh*nCJOJQJaJh-\5CJOJQJaJhYh+8CJOJQJaJ#jhlV0JCJOJQJUaJhk{CJOJQJaJhlVCJOJQJaJh5iCJOJQJaJh ICJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJ!tv4:RRT0`FHеocWcocWKWKh]CJOJQJaJh6CJOJQJaJhcCJOJQJaJ#jhc0JCJOJQJUaJh$(h$(6CJOJQJaJh$(CJOJQJaJhv?CJOJQJaJh*nCJOJQJaJhHfCJOJQJaJhQKhQKCJOJQJaJhQKCJOJQJaJhL(uCJOJQJaJhfCJOJQJaJh0BCJOJQJaJt.r <@Nj6HJ4h质~nn~~b~hCJOJQJaJhrhr6CJOJQJaJh=CJOJQJaJhrCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJhCJOJQJaJh]h]6CJOJQJaJh5iCJOJQJaJhk{CJOJQJaJh]CJOJQJaJhcCJOJQJaJ%@RX\txxɽ{ocoSoSoSoSGhQCJOJQJaJhTUfhTUf6CJOJQJaJhrCJOJQJaJhTUfCJOJQJaJhx|2CJOJQJaJhWCJOJQJaJh tCJOJQJaJh"6CJOJQJaJ#jhS0JCJOJQJUaJhSCJOJQJaJh\;CJOJQJaJhCJOJQJaJh=CJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJxzhj 6 H  >bdr,68оvjvv^R^R^RjFh4CJOJQJaJhCJOJQJaJhgMCJOJQJaJh,CJOJQJaJhGCJOJQJaJhB"CJOJQJaJhrCJOJQJaJh+CJOJQJaJh~_CJOJQJaJhSCJOJQJaJ#jh0w0JCJOJQJUaJh0wCJOJQJaJh"6CJOJQJaJhQCJOJQJaJhBCJOJQJaJ4tvxz&x!%((+++\,^,...11$2&2ʾpdXXLXLdLphCJOJQJaJhuCJOJQJaJhrCJOJQJaJ#jhH0JCJOJQJUaJhwCJOJQJaJhE`CJOJQJaJhw$CJOJQJaJhjjCJOJQJaJha_CJOJQJaJh~_CJOJQJaJ#jh40JCJOJQJUaJh|CJOJQJaJh4CJOJQJaJh,CJOJQJaJ&2(2334555588899V9v:z;;;;; < <<<=(>4><@nAAAAʾvjvv^^RhVXCJOJQJaJh]CJOJQJaJhrCJOJQJaJh:0tCJOJQJaJhZCJOJQJaJhFCJOJQJaJhtQCJOJQJaJh!CJOJQJaJh0wCJOJQJaJha_CJOJQJaJ#jhH0JCJOJQJUaJhHCJOJQJaJhL"CJOJQJaJh7[CJOJQJaJ ABBBBCC,EEEdHHHBKKOOOOPPdUfUUVHVWWtXʾpdUdddh.hrCJOJQJaJhrCJOJQJaJh.h&CJOJQJaJh&CJOJQJaJh~CJOJQJaJhchKRtCJOJQJaJhKRtCJOJQJaJhrCJOJQJaJh 4CJOJQJaJ#jhZ0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhFCJOJQJaJhzCJOJQJaJtXXXXX^YYYYjZ~ZZ[X[^[h[j[[[[\\\\]^^^^$_<_L__ `8`X`^``a.atcc8eef̙~rhk{CJOJQJaJhpCJOJQJaJh.h+sCJOJQJaJhzCJOJQJaJh.hCJOJQJaJh+sCJOJQJaJhCJOJQJaJh+cCJOJQJaJh!CJOJQJaJh!5CJOJQJaJh.h!CJOJQJaJ,ff*jllllllooo,p.pppqqq0rzrrsu\ufuudvfvhvоܲ􈦈|||||p|p|^RhHCJOJQJaJ#jhg90JCJOJQJUaJh 2CJOJQJaJhg9CJOJQJaJhTCJOJQJaJ#jhu'0JCJOJQJUaJhtCJOJQJaJhu'CJOJQJaJ#jhX0JCJOJQJUaJhzCJOJQJaJhXCJOJQJaJh zCJOJQJaJhpCJOJQJaJhvvvvw w$w&wwRwvww>x@xx{{H|*,.0 "2bށȂĸĬܸܸĎv܂d#jh40JCJOJQJUaJhiyCJOJQJaJh4CJOJQJaJhzCJOJQJaJ#jhX0JCJOJQJUaJhXCJOJQJaJhtCJOJQJaJheCJOJQJaJhk{CJOJQJaJh 2CJOJQJaJhXCJOJQJaJh_CJOJQJaJ$0bZH "$&(*,.02468:$]`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjY  \^`bdŒVҍ֍x02&Vܾܲ|pdpXphzCJOJQJaJh,&CJOJQJaJh-phCJOJQJaJ#jhU,0JCJOJQJUaJh{ CCJOJQJaJhtCJOJQJaJhMQ[CJOJQJaJhU,CJOJQJaJh_CJOJQJaJ#jh$,0JCJOJQJUaJh$,CJOJQJaJhvCJOJQJaJh6qCJOJQJaJ VXZFdRp :zԞnNչ{ococoToH  "DLN,иР|o_SGh1 CJOJQJaJh)CJOJQJaJh<'htv5CJOJQJaJhV5CJOJQJaJhwACJOJQJaJh CJOJQJaJh4CJOJQJaJh-CJOJQJaJhfCJOJQJaJh8!CJOJQJaJhCJOJQJaJh/VCJOJQJaJhFCJOJQJaJh8CJOJQJaJhk{CJOJQJaJ:<>@BDFHJLN rtv  jT4#&$]`a$gdjY $]a$gdjY,p bt&Pp b|JL,P"DииuiuiuihKjCJOJQJaJhOACJOJQJaJh=h=CJOJQJaJh7[CJOJQJaJh=CJOJQJaJhO%hO%6CJOJQJaJhO%CJOJQJaJhq`CJOJQJaJh:CJOJQJaJh1 CJOJQJaJhCJOJQJaJhnvCJOJQJaJ) L*6X~$"Vl  :HJ\ 24詝yyyyymmmh\!CJOJQJaJho_CJOJQJaJhXr0CJOJQJaJhzCJOJQJaJh.CJOJQJaJh+XCJOJQJaJh"CJOJQJaJhq`CJOJQJaJh\CJOJQJaJhKjhKjCJOJQJaJhKjCJOJQJaJhOACJOJQJaJ'4@jjFprtv   pʺʺʺʮʖ~reUC"h]Ohtv56CJOJQJaJh]Ohtv5CJOJQJaJh 5CJOJQJaJh<'CJOJQJaJhVCJOJQJaJhnvCJOJQJaJhCJOJQJaJhCJOJQJaJhs]>CJOJQJaJhq{h\6CJOJQJaJh\CJOJQJaJh+XCJOJQJaJh+Xh+X6CJOJQJaJh\!6CJOJQJaJp  tPnpf$0",jlįģįăģthįģģģēēįēhzCJOJQJaJh0)htvCJOJQJaJhtvhtv6CJOJQJaJh0)htv6CJOJQJaJh0)CJOJQJaJ(jhtvhtvCJH*OJQJUaJhtvhtvCJOJQJaJhCJOJQJaJh]Ohtv5CJOJQJaJh]OhFw5CJOJQJaJ%dfjrTRr .!2!:!>!,#.#0#2#4#F#%%%%&&))*d*:+^+b-d-h---.ƺ֢֢֖֮֮ց֢֖ց֢u֢ցihWCJOJQJaJh6&CJOJQJaJ(jhtvhtvCJH*OJQJUaJh CJOJQJaJh0)CJOJQJaJhm(CJOJQJaJh,CJOJQJaJh0)htv6CJOJQJaJhtvhtvCJOJQJaJh.CJOJQJaJh.h.CJOJQJaJ)&h-:=@NKQWd&k*q}}} ~"~^ȗĚ r$]`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjY.P/11444|6687V7f77::=====>@@@@@jAAACCJDZDbEEEEHHJKLK吀tthhhhCJOJQJaJhzCJOJQJaJh0)htv6CJOJQJaJhtvCJOJQJaJh0)CJOJQJaJhtvhtv6CJOJQJaJhnvCJOJQJaJhn7CJOJQJaJ(jhtvhtvCJH*OJQJUaJhtvhtvCJOJQJaJhWCJOJQJaJ(LKN O&O(OQQ\T^TU U UUUVUfU*W`WdWWWWHXY_r_dddddde0f k"kNk\kllmmuihchCJOJQJaJh6&CJOJQJaJhzCJOJQJaJhtvhtv6CJOJQJaJh>:CJOJQJaJhCJOJQJaJhnvCJOJQJaJ(jhtvhtvCJH*OJQJUaJhtvhn7CJOJQJaJh0)CJOJQJaJhtvhtvCJOJQJaJ)mmmpp&q(qRqpqps|sss:u>uww}}}}}} ~ ~"~rbUbIh3lCJOJQJaJhe5CJOJQJaJh]Ohw5CJOJQJaJh5CJOJQJaJhjH5CJOJQJaJhtvCJOJQJaJhCJOJQJaJh CJOJQJaJhtvhtv6CJOJQJaJ(jhtvhtvCJH*OJQJUaJhtvhtv5CJOJQJaJhchCJOJQJaJhtvhtvCJOJQJaJ"~B~~~nj҂2B0…ąƅ4:.0̇˿wkw_k_w_w_w_Skh'CJOJQJaJh+FCJOJQJaJhCJOJQJaJh0cCJOJQJaJhrCJOJQJaJhWCJOJQJaJhe25CJOJQJaJh:h>:6CJOJQJaJh>:6CJOJQJaJh>:CJOJQJaJ *Bbx‰Ɗ2D~Ώ&Б ޔ4LZĸĩą詅uЩuihmCJOJQJaJhdh)6CJOJQJaJhdCJOJQJaJh>:CJOJQJaJhv'WCJOJQJaJh)h)CJOJQJaJhCJOJQJaJh@mCJOJQJaJhw&8CJOJQJaJhfQICJOJQJaJhchCJOJQJaJh'CJOJQJaJ)Zxȗ̗ĚȚ rvʝffnrJL|l_hhNg6CJOJQJaJh)h)6CJOJQJaJhm(CJOJQJaJhmCJOJQJaJhhNgCJOJQJaJh`CJOJQJaJ(jh)h)CJH*OJQJUaJh\o"CJOJQJaJhZCJOJQJaJhCJOJQJaJh)h)CJOJQJaJhdCJOJQJaJ"NܭdR*4  (1">KT~Xg~l$]`a$gdjY $  "(J m[OOh19CJOJQJaJ#jh.l0JCJOJQJUaJ#jh\o"0JCJOJQJUaJh.lCJOJQJaJ(jh)h)CJH*OJQJUaJh)h)5CJOJQJaJh\o"CJOJQJaJhmCJOJQJaJhhNgCJOJQJaJhm(CJOJQJaJh)h)CJOJQJaJhzh)6CJOJQJaJ 2rD~6024RNj04L VJxh)CJOJQJaJhsCJOJQJaJhzCJOJQJaJh(h)6CJOJQJaJh1sCJOJQJaJ(jh)h)CJH*OJQJUaJhmCJOJQJaJhhNgCJOJQJaJh19CJOJQJaJh)h)CJOJQJaJ/JLNPz|\^Jʻ|p|p|d|p|pXLXLXh+("CJOJQJaJhCJOJQJaJhsCJOJQJaJhcCJOJQJaJh(CJOJQJaJ(jh)h)CJH*OJQJUaJ#jh R0JCJOJQJUaJhhNgCJOJQJaJh)h)CJOJQJaJh&CJOJQJaJ#jh&0JCJOJQJUaJh1sCJOJQJaJhzCJOJQJaJntv d\|ҺҮҮuiiu]i]QiQiQhUCJOJQJaJh$CJOJQJaJhB~CJOJQJaJh t v  ĸĸܗsgh^CJOJQJaJhZKCJOJQJaJhfaCJOJQJaJh4nCJOJQJaJhtvhtvCJOJQJaJ#jh?[0JCJOJQJUaJh?[CJOJQJaJhrCJOJQJaJh7\CJOJQJaJhUCJOJQJaJhB~CJOJQJaJh^:yCJOJQJaJ% xzDbxlɽɱɥɥɥuucWhYCJOJQJaJ#jhG0JCJOJQJUaJhGCJOJQJaJhCJOJQJaJhTCJOJQJaJh&CJOJQJaJhCJOJQJaJh*QCJOJQJaJh`CJOJQJaJhzCJOJQJaJhtvCJOJQJaJh^CJOJQJaJ#jhY0JCJOJQJUaJ  "####T## $$%H&f''''(@(j(((((***ijħħĕ}}q}e}YqhCJOJQJaJhCCJOJQJaJhrCJOJQJaJhiCJOJQJaJhNCJOJQJaJ#jh+0JCJOJQJUaJh`CJOJQJaJ h+h+0JCJOJQJaJh+CJOJQJaJh$CJOJQJaJh RCJOJQJaJh|CJOJQJaJh,CJOJQJaJ *++,,V-X---.001111*1112b334556\6^6J7l7@8IJĦ~rfZNfZrZh\CJOJQJaJh-CJOJQJaJhtfCJOJQJaJhCJOJQJaJhzbhzb6CJOJQJaJheCJOJQJaJhzbCJOJQJaJh:hCJOJQJaJ#jhi0JCJOJQJUaJhX CJOJQJaJhCCJOJQJaJhrCJOJQJaJhCJOJQJaJhiCJOJQJaJ@8B8R888X9r9999::::;;;;L;V;b;t;<j=l===>>>> >">>>:?иsgshrCJOJQJaJh<CJOJQJaJhtvh:hCJOJQJaJhzbCJOJQJaJ#jhl&0JCJOJQJUaJhl&CJOJQJaJh CJOJQJaJh5CJOJQJaJh]efCJOJQJaJhY3CJOJQJaJh-CJOJQJaJh~CJOJQJaJ#:?j?@x@z@@@@nBBB8C^vܸܸĸĬĚvjj^v^h[.CJOJQJaJh1'DCJOJQJaJhUwCJOJQJaJhO]CJOJQJaJh:9CJOJQJaJ#jhO]0JCJOJQJUaJh\CJOJQJaJh]bCJOJQJaJhaCJOJQJaJhQCJOJQJaJh@CJOJQJaJhJ2UCJOJQJaJhACqCJOJQJaJ Ƅzֆ&.<Xh~"$&(*4tսսɱɥɱɱə{o`T`ThhNCJOJQJaJhM/hhNCJOJQJaJhwACJOJQJaJh[.CJOJQJaJ#jh{0JCJOJQJUaJhpCJOJQJaJh1'DCJOJQJaJh{CJOJQJaJh'fuCJOJQJaJh7CJOJQJaJhUwCJOJQJaJhQCJOJQJaJ#jh[.0JCJOJQJUaJ>"DT|"LڍpΎҎH`tvsgh;`CJOJQJaJh1'DCJOJQJaJh|CJOJQJaJh CJOJQJaJh/FCJOJQJaJh;`hn06CJOJQJaJhn0CJOJQJaJhVCJOJQJaJhM/hM/6CJOJQJaJhV6CJOJQJaJhCJOJQJaJhM/CJOJQJaJ#vxz| xf̔B~ȸȨthhhhh\LhTlhTl6CJOJQJaJhTlCJOJQJaJhlCJOJQJaJh;`h;`6CJOJQJaJh) CJOJQJaJh;`CJOJQJaJh_CJOJQJaJh_h_5CJOJQJaJh_h) 5CJOJQJaJh_h;`5CJOJQJaJhwA5CJOJQJaJh\hwACJOJQJaJhJVCJOJQJaJ~ҙ.BXtΛ|~ʜȶȦssssssȎggh]fCJOJQJaJhD@4hD CJOJQJaJhD CJOJQJaJh;<CJOJQJaJhJVCJOJQJaJhhNh i6CJOJQJaJ#jhTl0JCJOJQJUaJhTlCJOJQJaJhTl6CJOJQJaJhTlhTl6CJOJQJaJhTlhTlCJOJQJaJ#>\tX$$FRfhĥ,.0d~*ު詝sgsgsg[g[h5CJOJQJaJh&CJOJQJaJhPzCJOJQJaJ#jh90JCJOJQJUaJhpCJOJQJaJh9CJOJQJaJh ih;<CJOJQJaJh\CJOJQJaJhA.CJOJQJaJhG"CJOJQJaJh;<CJOJQJaJh]fCJOJQJaJh CJOJQJaJ#ު$̬­ԭD`b"*.ܲNTʴеҵ 6tdthDghDg6CJOJQJaJhDgCJOJQJaJh2CJOJQJaJhPzCJOJQJaJhgCJOJQJaJh CJOJQJaJhGCJOJQJaJh"CJOJQJaJh"h56CJOJQJaJh5h56CJOJQJaJh\CJOJQJaJh5CJOJQJaJ'(DbpV8N6<ĸܬmĸĸaaUh CJOJQJaJh! qCJOJQJaJ#jhb0JCJOJQJUaJ hbhb0JCJOJQJaJhIuhIu6CJOJQJaJhIuCJOJQJaJh-CJOJQJaJhgCJOJQJaJhbCJOJQJaJh\CJOJQJaJhDgCJOJQJaJhifCJOJQJaJh2CJOJQJaJ8x,8:VXZɽɮɮɮɐɄxk^O^h5+h5+CJOJQJaJh5+5CJOJQJaJhD85CJOJQJaJhwACJOJQJaJh5+CJOJQJaJhG"CJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhhCJOJQJaJhpCJOJQJaJhCJOJQJaJhw*ZCJOJQJaJhbCJOJQJaJ#jhb0JCJOJQJUaJVXZ@02L<   d $]a$gdjY $]a$gdwA$]`a$gdjYp6lz(*hnp{{i{WHhD8hzbCJOJQJaJ#jh{0JCJOJQJUaJ#jhzb0JCJOJQJUaJh&CJOJQJaJhzbCJOJQJaJh{CJOJQJaJhpCJOJQJaJ#jhD80JCJOJQJUaJhG"CJOJQJaJh\CJOJQJaJhD8hD8CJOJQJaJhD8hD86CJOJQJaJhD8CJOJQJaJ8<>@\^^ɽɽocWcKcWKWhXCJOJQJaJhuCJOJQJaJhCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJ#jht 0JCJOJQJUaJht CJOJQJaJ#jhIW0JCJOJQJUaJhIWCJOJQJaJh{CJOJQJaJhbCJOJQJaJhw*ZCJOJQJaJ#jh{0JCJOJQJUaJD,.2rRFHJʾsgWgJWg8g#jhA0JCJOJQJUaJhfbU6CJOJQJaJhfbUhfbU6CJOJQJaJhfbUCJOJQJaJh5*CJOJQJaJh5+CJOJQJaJh5+5CJOJQJaJh5*5CJOJQJaJhG"5CJOJQJaJh7"CJOJQJaJhG"CJOJQJaJhCJOJQJaJ#jhRbY0JCJOJQJUaJhuCJOJQJaJhRbYCJOJQJaJJL $z| *Vrxz*NhJFrZF H \ ^  ĸĨĜĐĜܜ܄hjCJOJQJaJh[CJOJQJaJhlqfCJOJQJaJhXhf6CJOJQJaJhWCJOJQJaJhfCJOJQJaJh6CJOJQJaJhXCJOJQJaJhfbUCJOJQJaJhACJOJQJaJ0     4 6 8 : <  " N ` f   b n x     .  X   ʾ貂vfvZvZhLBCJOJQJaJh? h? 6CJOJQJaJh? CJOJQJaJ#jhW0JCJOJQJUaJ#jh}10JCJOJQJUaJhXCJOJQJaJh}1CJOJQJaJhG"CJOJQJaJhlqfCJOJQJaJ#jhn20JCJOJQJUaJhWCJOJQJaJhn2CJOJQJaJ! v           r     T  l  " & h  ^ ` b ܾ~rfZHZ#jhf!0JCJOJQJUaJhf!CJOJQJaJhCJOJQJaJhU~CJOJQJaJh $.CJOJQJaJh~h~6CJOJQJaJh;nCJOJQJaJh~CJOJQJaJhhNCJOJQJaJhWCJOJQJaJ#jhr80JCJOJQJUaJh? CJOJQJaJhr8CJOJQJaJhd2CJOJQJaJb \ ^ v ^! ! ! ! T" z" |" " " 6# # # &$ 2$ f$ % ~& & & & & & & ' X' Z' \' ^' b' d' ' ' ' ' ' ' ĸĩЩНsĸĝdh ^h ^CJOJQJaJh%CJOJQJaJhhNCJOJQJaJ#jhX0JCJOJQJUaJh ^CJOJQJaJhXhXCJOJQJaJh_CJOJQJaJh- BCJOJQJaJhXCJOJQJaJhXCJOJQJaJh CJOJQJaJhrCJOJQJaJ'd % ^' .) * , - / 3 6 `7 b7 C C C D M Y d j x }  x $]a$gdjY$]`a$gdjY$]`a$gdjY' ' ' ( ( ( ( 2( ( ( ( ( ) () *) ,) .) 2) ) ) ) ) ) ) * * * 6+ B+ D+ + + + $, , , , , , , - - - b. h. . . / / / / / / / / 0 0 P0 r0 廯ͣ٣٣ͣ٣٣ͣ٣٣ͣͣͣͣͣͣh%h%CJOJQJaJh%CJOJQJaJhXCJOJQJaJ#jh ^0JCJOJQJUaJh_CJOJQJaJh- BCJOJQJaJh ^CJOJQJaJh ^h ^CJOJQJaJ:r0 0 0 0 1 21 P1 T1 `1 1 1 1 1 1 1 2 2 V2 r2 v2 2 2 2 2 23 R3 T3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 @4 V4 j4 p4 4 4 4 4 4 4 5 "5 $5 *5 ,5 45 Z5 5 6 6 26 46 66 <6 >6 R6 \6 t6 ٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸٸh_h_CJOJQJaJ#jh_0JCJOJQJUaJh_CJOJQJaJh%CJOJQJaJh%h%CJOJQJaJHt6 v6 6 6 6 6 7 P7 \7 ^7 `7 b7 <@ |@ @ @ @ A B RB B B C C C C E E J PJ Y Y ǻscQ#jh1 0JCJOJQJUaJhlBXh1 6CJOJQJaJh7"CJOJQJaJh3=CJOJQJaJh)CJOJQJaJh $.CJOJQJaJhW2CJOJQJaJh&gCJOJQJaJh1 CJOJQJaJh\CJOJQJaJ#jh_0JCJOJQJUaJh_h_CJOJQJaJh_CJOJQJaJY Y dd d d d j j x x V X Α   , . ؖ ^ ` j l \ ( * n r t V X  8 F F F x  ,   h&h1 6CJOJQJaJhVh1 6CJOJQJaJh $.CJOJQJaJ#jh1 0JCJOJQJUaJhW2CJOJQJaJh1 CJOJQJaJhOh1 CJOJQJaJ=x  \ , v \ Z h  ! / / / 0 0 9 B .I 0I 2I $]`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjY V X d f     * 8 f h  ! ! ! ," X" Z" h" j" " # # # # <$ ' ' ^- / / / ɹxfWh5*h1 CJOJQJaJ#jhE*G0JCJOJQJUaJhE*GCJOJQJaJhW2CJOJQJaJhW_CJOJQJaJhR-h1 6CJOJQJaJhtJj6CJOJQJaJhMh1 6CJOJQJaJh1 6CJOJQJaJhtJjCJOJQJaJ#jh1 0JCJOJQJUaJh1 CJOJQJaJ!/ / / / 0 0 p2 ~2 2 .3 3 3 3 3 3 4 p4 r4 4 4 5 t6 6 6 6 6 6 7 9 ˾sssgss[hCJOJQJaJhCJOJQJaJh~VCJOJQJaJh>rh>rCJOJQJaJh>rCJOJQJaJhyuCJOJQJaJhCJOJQJaJhCJOJQJaJh%W5CJOJQJaJh5CJOJQJaJhc5CJOJQJaJh+85CJOJQJaJh 5CJOJQJaJ9 9 9 9 9 9 : *: V: @ @ B B B D 0D ND XD nD F 6F BF G G G G (G 0G pG G ɽɽɽocWKWhW2CJOJQJaJhb3CJOJQJaJh.VCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh{CJOJQJaJhUCJOJQJaJh!{CJOJQJaJh )tCJOJQJaJhCJOJQJaJh0fCJOJQJaJhWCJOJQJaJh~VCJOJQJaJ#jhW0JCJOJQJUaJG G H H (H HH JH LH ZH ^H H H H H .I 0I 2I I I I I I I I I I I I I 2J 4J rJ K M N иЬܔ|pd|pd|pdpd|Xh=BCJOJQJaJhkkCJOJQJaJhhCJOJQJaJhN\CJOJQJaJh%WCJOJQJaJh9+CJOJQJaJhZCJOJQJaJh7CJOJQJaJhCJOJQJaJh*nCJOJQJaJhMCJOJQJaJh.VCJOJQJaJhb3CJOJQJaJh )tCJOJQJaJ"2I I I (W \ \ d z V f ػ & & ( \ ^  h z ܾ|p|papUhJCJOJQJaJhLhLCJOJQJaJhLCJOJQJaJh`L?CJOJQJaJh@CJOJQJaJh#CJOJQJaJhM CJOJQJaJh ACJOJQJaJhICJOJQJaJhm6CJOJQJaJ   X d   Z 0 2 : J  ʾ|maUIUh@xCJOJQJaJhCJOJQJaJh1CJOJQJaJhh>L?CJOJQJaJ#jh10JCJOJQJUaJh64gCJOJQJaJhsCJOJQJaJhNCJOJQJaJhm~CJOJQJaJh|iCJOJQJaJ#jhY0f0JCJOJQJUaJhm6CJOJQJaJhKfCJOJQJaJhY0fCJOJQJaJ           ( * , 4 d > p z $ $ $ $ T( 2) * ĸĦmaUIUhCJOJQJaJh@CJOJQJaJhaCJOJQJaJ#jh@0JCJOJQJUaJhvACJOJQJaJhDICJOJQJaJhCrhMCJOJQJaJ#jh 0JCJOJQJUaJhm6CJOJQJaJh CJOJQJaJh8t/CJOJQJaJh@xCJOJQJaJhCJOJQJaJh2 ICJOJQJaJ* . . 0 0 0 0 "0 $0 &0 j0 l0 n0 1 >1 @1 V1 1 2 .2 02 2 2 ȼvj^j^jRFRF:haCJOJQJaJh`YCJOJQJaJh9CJOJQJaJhoCJOJQJaJhN]CJOJQJaJhl5h{5CJOJQJaJhl5hl55CJOJQJaJhl55CJOJQJaJhZ5CJOJQJaJh7"CJOJQJaJh{CJOJQJaJh$:CJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhjT0JCJOJQJaJhjTCJOJQJaJ0 0 0 0 0 0 0 0 "0 $0 l0 n0 ? pQ rd x   r ؐ R $]`a$gd7"$]`a$gdjY $]a$gd7"2 2 2 3 T3 p3 r3 |3 3 5 5 5 5 |6 7 7 z7 (8 \8 ^8 v8 8 x9 z9 9 : : : : ; x; z; ~; ; ; ; < "< F< < < < = p= ~= ĸܸ|||ppphkCJOJQJaJhahaCJOJQJaJ#jhF 0JCJOJQJUaJhF hF CJOJQJaJhm6CJOJQJaJhF CJOJQJaJhoCJOJQJaJhl5CJOJQJaJh9CJOJQJaJhaCJOJQJaJh`YCJOJQJaJ,~= = = > ? T? ? ? ? ? ? ? L@ @ VA jA C C C D jE F F DH dH H L L 嬠vjj^jRFRhbaCJOJQJaJh)dCJOJQJaJhwCJOJQJaJhW*CJOJQJaJ#jh40JCJOJQJUaJh+CJOJQJaJhrCJOJQJaJhH!CJOJQJaJh# CJOJQJaJ#jha0JCJOJQJUaJhahaCJOJQJaJhaCJOJQJaJhkCJOJQJaJhkhkCJOJQJaJL M M M FO XO jQ lQ nQ pQ Q ,R S V (W Y Y Z Z *\ f] N^ P^ ` ` ` ` ` ` ` a >b b c nd 農܎vvjvjvjvjj^jhm6CJOJQJaJhBnCJOJQJaJhLCJOJQJaJhACJOJQJaJhuMMCJOJQJaJhL;CJOJQJaJhA0CJOJQJaJh4CJOJQJaJhrCJOJQJaJ#jh40JCJOJQJUaJh+CJOJQJaJhwCJOJQJaJh)dCJOJQJaJ"nd pd rd ,i .i dj j k k m n n 8o to q 6q 8q ^q q q q q q q q ~r r s ,s .s 2v Lv `v v w w x ÷uuuiuiu]uh2.CJOJQJaJh._CJOJQJaJh!0CJOJQJaJ#jh\0JCJOJQJUaJh\CJOJQJaJh,kCJOJQJaJh+CJOJQJaJhfvCJOJQJaJ#jhD0JCJOJQJUaJhDCJOJQJaJh4CJOJQJaJ#jhBn0JCJOJQJUaJ$x x x | ~ ~   * j l ނ ( 0 d x ( , ^ 0 p R 8 ɽɓɇɇɇɇ{o{ococc{{h~AzCJOJQJaJhgCJOJQJaJh>CJOJQJaJh^CJOJQJaJhm6CJOJQJaJ#jh^0JCJOJQJUaJh5]CJOJQJaJhIZCJOJQJaJhYCJOJQJaJhVCJOJQJaJhBnCJOJQJaJ#jh!00JCJOJQJUaJ$8 :   Ԑ ֐ ؐ T ` ʑ  $ r  P P ~ V 農vj^jvhl5CJOJQJaJh@oCJOJQJaJhKCJOJQJaJh3CJOJQJaJh3CJOJQJaJhm6CJOJQJaJhmACJOJQJaJhfjCJOJQJaJhIZCJOJQJaJ#jh5]0JCJOJQJUaJh~AzCJOJQJaJh>CJOJQJaJhS#CJOJQJaJ T ^ l n x L N P R  ڮ  8 f ŸլլլՎvvjv^RvRCh.Th.TCJOJQJaJh.TCJOJQJaJh&uCJOJQJaJhm6CJOJQJaJh'`'CJOJQJaJh%rCJOJQJaJh+8CJOJQJaJ#jhV0JCJOJQJUaJhBLCJOJQJaJhV6CJOJQJaJhVhV6CJOJQJaJhVCJOJQJaJhKCJOJQJaJ#jhZ0JCJOJQJUaJ  : J F 8  $ * 6 $]`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjYf h d f H J D F H J B D F & P p " 2 4 6 8 f D ٣٣٣ymhfCJOJQJaJ#jh# 0JCJOJQJUaJhfICJOJQJaJhbaCJOJQJaJh# CJOJQJaJhZVCJOJQJaJh 9CJOJQJaJ#jh.T0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh.Th.TCJOJQJaJh.TCJOJQJaJ$D   l  @  b p t    \ ` , s#jh;~0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh0'CJOJQJaJh;~CJOJQJaJhAdCJOJQJaJhm6CJOJQJaJhvCJOJQJaJhFCJOJQJaJhCJOJQJaJhfCJOJQJaJhfhfCJOJQJaJ), P b * : 4 6 p r & J ^ f 0 2  иииvvvvvvjjhFCJOJQJaJh}SCJOJQJaJh rCJOJQJaJhWCJOJQJaJhfhwCJOJQJaJhwhwCJOJQJaJhwCJOJQJaJh;~CJOJQJaJhCJOJQJaJhdCJOJQJaJh0'CJOJQJaJhx*|CJOJQJaJ#   F r HJLNZbd|~hFhjtŹŃwkkkkkk\k\k\khAdhAdCJOJQJaJhxSCJOJQJaJh'JCJOJQJaJhAdCJOJQJaJ#jh:30JCJOJQJUaJh:3CJOJQJaJh.APCJOJQJaJhRCJOJQJaJh# CJOJQJaJh rCJOJQJaJ#jh r0JCJOJQJUaJ h rh r0JCJOJQJaJ!  NH J0CJI.XphpVyLd܊Zd&(*,.0 $]a$gdjY$]`a$gdjYf r t v   > @ F H >`BDFHJsssasUhkqCJOJQJaJ#jheA0JCJOJQJUaJheACJOJQJaJhl5CJOJQJaJh;CJOJQJaJhu_CJOJQJaJh:3CJOJQJaJ#jhn0JCJOJQJUaJhnCJOJQJaJhkhkCJOJQJaJh'JCJOJQJaJhxSCJOJQJaJhkCJOJQJaJ,xZ \ z !!!!!!*""R#####&&()ܲܲ|pahihiCJOJQJaJhiCJOJQJaJh@h@CJOJQJaJh@CJOJQJaJh8(h8(CJOJQJaJhe(CJOJQJaJh#th#tCJOJQJaJh'JCJOJQJaJhkqhkqCJOJQJaJh#tCJOJQJaJhkqCJOJQJaJh8(CJOJQJaJ&))*+,---x/z////000T2b234499==~>?ͻͯ͗vj^jR^R^RFRFhuCJOJQJaJhCJOJQJaJhl5CJOJQJaJhi~CJOJQJaJhkqhkqCJOJQJaJ#jhwH0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJhx*|CJOJQJaJhwHCJOJQJaJ#jhx*|0JCJOJQJUaJh|CJOJQJaJh\sh\sCJOJQJaJh\sCJOJQJaJhiCJOJQJaJ?? @@ACCCCEEGGGIIJJLMMzO|OQQVVVVV:W*X,X.XXYܲܦ܂pdXh4d{CJOJQJaJheACJOJQJaJ#jh40JCJOJQJUaJh4CJOJQJaJhSXCJOJQJaJhCJOJQJaJh/kCJOJQJaJhpcCJOJQJaJhuCJOJQJaJ#jhc 0JCJOJQJUaJh'JCJOJQJaJhbaCJOJQJaJhc CJOJQJaJ"XYYZZZ[.[[\(^x^Xaaa|cdddeffffngjhlhnhphhhhĸĸĸpdXhl5CJOJQJaJh~CJOJQJaJ#jhv0JCJOJQJUaJhvhvCJOJQJaJhvCJOJQJaJh2CJOJQJaJhZhZCJOJQJaJhZCJOJQJaJhCJOJQJaJhD~CJOJQJaJhV%CJOJQJaJh4d{CJOJQJaJh'JCJOJQJaJhhh(i*iRjTjVjj$kbk~8|~ʾʾʾ~rfrrrTrT#jhHQ0JCJOJQJUaJhbaCJOJQJaJhHQCJOJQJaJhHQ5CJOJQJaJhuh7"CJOJQJaJh7"CJOJQJaJh CJOJQJaJh' CJOJQJaJhhCJOJQJaJh gCJOJQJaJ#jhq0JCJOJQJUaJhmCJOJQJaJh'JCJOJQJaJ 02468:<>~: b ,"A`s*z.$]`a$gdjYVnz| 68.|~   ^`0((H*J*++,,---.66;;AA"ATAVAdAD$E&E4E0R2R``aahuCJOJQJaJhbaCJOJQJaJhk$CJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJh'=hHQ6CJOJQJaJhHQCJOJQJaJDab c`dde0f2f@fi jkkssttPzzzz.}|}Xfh&(Η֙ $&N\@T0 Lh)'CJOJQJaJhbaCJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJhuCJOJQJaJhk$CJOJQJaJhHQCJOJQJaJFpJ  !%%v.x.*CJOJQJaJh CJOJQJaJh(whHQ6CJOJQJaJhbaCJOJQJaJhk$CJOJQJaJh)'CJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJhHQCJOJQJaJ3z.4NhrʲZ!;*IxO6Utw؆$]`a$gd! $]a$gdjY$]`a$gdjYPZƲȲp,TVnL 0!!<11p2r2;;??&I(ItOvOQh!CJOJQJaJhohHQCJOJQJaJhYhHQ6CJOJQJaJh)'CJOJQJaJh CJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJhHQCJOJQJaJhfO*hHQ6CJOJQJaJ6QQ0U2U__iidkfkBoDo ttwwXxfxzz~~~~Ԇֆbpލ6ޏ`b8zzhxEhHQ6CJOJQJaJh|hHQ6CJOJQJaJhphHQ6CJOJQJaJhN hHQ6CJOJQJaJhaghHQ6CJOJQJaJh CJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJhHQCJOJQJaJh*CJOJQJaJ08:̴b~,0RTVpH4<,Ś{kkk[h]hHQ>*CJOJQJaJh5fhHQ>*CJOJQJaJhJhHQCJOJQJaJhJhHQ>*CJOJQJaJhhHQCJOJQJaJht:AhHQ6CJOJQJaJh CJOJQJaJhy"hHQ>*CJOJQJaJh!CJOJQJaJhHQCJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJ!p\^0h8:  `b  ֛thhHQCJOJQJaJhjYCJOJQJaJhbaCJOJQJaJhJhHQCJOJQJaJh hHQ6CJOJQJaJh hHQ>*CJOJQJaJh!CJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJhHQCJOJQJaJh'nCJOJQJaJ'^<d",8888888888899999$]`a$gdjY$]`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gd!&dbdDF`   8!:!F!H!J!:"R"T"""""<$|$~$$,,56889 999堔xlh5CJOJQJaJhc5CJOJQJaJh*h7"CJOJQJaJh7"CJOJQJaJh+8CJOJQJaJh'nCJOJQJaJh*CJOJQJaJ#jhHQ0JCJOJQJUaJhJhHQCJOJQJaJhHQCJOJQJaJhHghHQCJOJQJaJ*9 9 9999999999 999MRRRSS]xz6ؒ8 $]a$gdjY$]`a$gdjY9::;;<V=X=Z===N?R?&@(@*@P@h@z@@BBtEFFGGGGGG辮~r~rffT#jhN]0JCJOJQJUaJh|YCJOJQJaJh]CJOJQJaJh3LCJOJQJaJhCJOJQJaJhiYCJOJQJaJh'nCJOJQJaJh{"h{"6CJOJQJaJh{"CJOJQJaJ#jhL(0JCJOJQJUaJh*CJOJQJaJhL(CJOJQJaJhW}CJOJQJaJGGIJJK(KKKL\LhLlLnLLMMNOOOO\PP Q\QzQQQ,R.R0RRRRĸĸĸ||mah CJOJQJaJhVh $CJOJQJaJhbCJOJQJaJh'nCJOJQJaJhN>VCJOJQJaJh $CJOJQJaJhL(CJOJQJaJh+CJOJQJaJh MHCJOJQJaJhA}CJOJQJaJh:CJOJQJaJh]CJOJQJaJhtaCJOJQJaJ"RRRSSUU4V>VBVVVWWWWXPXTX@YYY$Z&ZZZZZ.[P[R[T[[[[[\\]ĸĸĸܬܬܠܠ~ܠrrfrfrfrh'nCJOJQJaJhr~MCJOJQJaJ#jhr~M0JCJOJQJUaJh^E(h^E(6CJOJQJaJh5"CJOJQJaJh^E(CJOJQJaJh;CJOJQJaJhk KCJOJQJaJhu)CJOJQJaJhCCJOJQJaJhcCJOJQJaJh7"CJOJQJaJ%]] ^:^<^___```>aaac c ccccc ddLdggkkr8s6x8xyyy8y:ytzvzxzd{thhR!CJOJQJaJh+Ch+C6CJOJQJaJh}Wh}W6CJOJQJaJ(jh}Wh}WCJH*OJQJUaJhjYCJOJQJaJh+CCJOJQJaJh}Wh}WCJOJQJaJhW{CJOJQJaJh}WCJOJQJaJh CJOJQJaJh3lCJOJQJaJ(d{f{p}r}24vx|Rdz8 $b4D"^ƹ衕}}}q}eUeehQ:hQ:6CJOJQJaJhQ:CJOJQJaJhyDCJOJQJaJh=CJOJQJaJhZCJOJQJaJh!CJOJQJaJh4CJOJQJaJhW{CJOJQJaJhR!6CJOJQJaJhZhR!6CJOJQJaJ#jhR!0JCJOJQJUaJhR!CJOJQJaJh'nCJOJQJaJ 8z|>`$~ d2LZZZZ[af}*$]`a$gdjY $]a$gdjY^`4~,6n""$zέЭĸĸvgv[OCOCh~CJOJQJaJhi QCJOJQJaJhyDCJOJQJaJh'h'CJOJQJaJh'CJOJQJaJhNCJOJQJaJ#jh`30JCJOJQJUaJhi$CJOJQJaJh`3CJOJQJaJhm?CJOJQJaJhvCJOJQJaJhL CJOJQJaJhMCJOJQJaJhQ:CJOJQJaJh CJOJQJaJ(N\ .0bLRdj68:<>農|pdXdXdhZCJOJQJaJh$)`CJOJQJaJh9CJOJQJaJhWxCJOJQJaJ#jhC0JCJOJQJUaJhCCJOJQJaJhrwCJOJQJaJhkVCJOJQJaJh CJOJQJaJ#jhE@U0JCJOJQJUaJhE@UCJOJQJaJh~CJOJQJaJhi QCJOJQJaJ&Z\^bl.02JLN"ɷɫuiWuKK?h9CJOJQJaJh$8CJOJQJaJ#jh!^0JCJOJQJUaJh!^CJOJQJaJh JCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhu=CJOJQJaJhZCJOJQJaJhaCJOJQJaJ#jhpC0JCJOJQJUaJhpCCJOJQJaJh@3CJOJQJaJh/fCJOJQJaJ#jha0JCJOJQJUaJ"24H.@flrxD`}qeYh dCJOJQJaJh?CJOJQJaJh tCJOJQJaJhpC6CJOJQJaJhpChpC6CJOJQJaJhpCCJOJQJaJh@3CJOJQJaJ#jho0JCJOJQJUaJhi2CJOJQJaJhoCJOJQJaJh$8CJOJQJaJh9CJOJQJaJhvCJOJQJaJ $8:zRP "$ IJ{oo]oQE9hBCJOJQJaJh^CJOJQJaJhCCJOJQJaJ#jh$0JCJOJQJUaJh$CJOJQJaJh?h?6CJOJQJaJh?CJOJQJaJhvCJOJQJaJhpChpCCJOJQJaJ#jh;0JCJOJQJUaJh;CJOJQJaJh2<CJOJQJaJh5XCJOJQJaJh dCJOJQJaJhZCJOJQJaJ  "&nx6t24Vxz|~ܾܲܲЂЂЂpdh JCJOJQJaJ#jh20JCJOJQJUaJh2CJOJQJaJhCJOJQJaJhCJOJQJaJhCJOJQJaJh~CJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhCJOJQJaJhBCJOJQJaJh^CJOJQJaJ%prLTZr:l nl      ĸ謠|p^#jh|(0JCJOJQJUaJh>ATCJOJQJaJhCJOJQJaJh+CJOJQJaJh|(CJOJQJaJh{iCJOJQJaJh+CJOJQJaJhCJOJQJaJh tCJOJQJaJhZCJOJQJaJhjRCJOJQJaJh JCJOJQJaJhBizCJOJQJaJ$ j     H\j4 Rסyyg[K[hC-hC-6CJOJQJaJhC-CJOJQJaJ#jhn0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhZCJOJQJaJhnhn6CJOJQJaJhnCJOJQJaJ#jh|(0JCJOJQJUaJhwCJOJQJaJhBmCJOJQJaJh`CJOJQJaJh|(CJOJQJaJh|(h|(6CJOJQJaJ""2#\####$$&$($$$$$(%<&>&Z& ** +++,,,.-2-ииЦиvfWĂht:Aht:ACJOJQJaJht:Aht:A>*CJOJQJaJh0-CJOJQJaJht:ACJOJQJaJhQCJOJQJaJhdUCJOJQJaJ#jh0Z0JCJOJQJUaJh0ZCJOJQJaJhZCJOJQJaJhTGCJOJQJaJhC-CJOJQJaJhwCJOJQJaJh,CJOJQJaJ!2-<---./ /R/T///11~11`2b2d23334`4n4z4667׻ׯׯםyi]yK#jh/0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhehh&(6CJOJQJaJhY[CJOJQJaJhh&(CJOJQJaJhC-CJOJQJaJ#jh@z#0JCJOJQJUaJh@z#CJOJQJaJh0-h0-6CJOJQJaJhjYCJOJQJaJh0-CJOJQJaJht:ACJOJQJaJht:Aht:A6CJOJQJaJ7888^??AAJG$J&JKKKLLLMMOOORTT WdWJYʾ־₎vdvXHXHXhh6CJOJQJaJhCJOJQJaJ#jhK0JCJOJQJUaJhYCJOJQJaJh@z#CJOJQJaJhKCJOJQJaJhwCJOJQJaJhBU1CJOJQJaJh/CJOJQJaJhCJOJQJaJhZCJOJQJaJhUQCJOJQJaJ#jhBU10JCJOJQJUaJh_C<CJOJQJaJJYLYYY.ZZZZZZZZ\4]]]4^ _"_aaaaaaʾvvjvXvIjhh&(huCJOJQJaJ#jhi0JCJOJQJUaJhgmnCJOJQJaJhiCJOJQJaJhZCJOJQJaJhuCJOJQJaJh~CJOJQJaJh CJOJQJaJh7"CJOJQJaJh)CJOJQJaJhBU1CJOJQJaJ#jh 0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh CJOJQJaJabb d ddffffh\h`hii>j|j k2k^klLlmVmpqqqʸʬ蔠|pdRd#jh@0JCJOJQJUaJh@CJOJQJaJh$9CJOJQJaJhzCJOJQJaJh]CJOJQJaJh:WCJOJQJaJh_lCJOJQJaJh!CCJOJQJaJ#jh4{0JCJOJQJUaJh4{CJOJQJaJ#jhnz0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhnzCJOJQJaJqrrVvXvvwyyyyyzzz}}}}~~~~~~~FLZdf,rов||pd|ppXh\'CJOJQJaJh$9CJOJQJaJhCJOJQJaJh@CJOJQJaJh";CJOJQJaJh?fCJOJQJaJ#jhZ*&0JCJOJQJUaJhZ*&CJOJQJaJ#jhe+0JCJOJQJUaJhe+CJOJQJaJh CJOJQJaJhzCJOJQJaJhC,CJOJQJaJ"r‚bdnlz24`8:Rʾʲvj^jhjYCJOJQJaJhd,bCJOJQJaJh~!xCJOJQJaJh[CJOJQJaJh;CJOJQJaJhZCJOJQJaJhCJOJQJaJh$9CJOJQJaJh\'CJOJQJaJhzCJOJQJaJ#jh00JCJOJQJUaJh0CJOJQJaJhCJOJQJaJ*84:"Z  240($]`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjY`rln\ڰ :Ndxzdɽ{o]QEQoQEh=,CJOJQJaJh^gwCJOJQJaJ#jhD0JCJOJQJUaJhZCJOJQJaJhDCJOJQJaJhNSCJOJQJaJhwCJOJQJaJ#jhd0JCJOJQJUaJhdCJOJQJaJh-CJOJQJaJhf`CJOJQJaJh~!xCJOJQJaJh[CJOJQJaJ#jhd,b0JCJOJQJUaJd,2D>H(DFHĺfr~b@ܸĸĬpdUdUdUhVhVCJOJQJaJhVCJOJQJaJ#jh)0JCJOJQJUaJh)h)CJOJQJaJh)CJOJQJaJhaxMhaxMCJOJQJaJhaxMCJOJQJaJhCJOJQJaJh8CJOJQJaJhZCJOJQJaJhICJOJQJaJhNSCJOJQJaJh#nCJOJQJaJ BD^`&vvNPǻsg[gsgLghbhbCJOJQJaJhCJOJQJaJhbCJOJQJaJh-CJOJQJaJhWCCJOJQJaJhnLCJOJQJaJh/,CJOJQJaJhyCJOJQJaJh2!CJOJQJaJho&CJOJQJaJhaxMCJOJQJaJ#jh++0JCJOJQJUaJh++h++CJOJQJaJh++CJOJQJaJP6xl:<b`.bVX~ "ٵ٩ٗ٩sgsXsgsgh8h8CJOJQJaJhh~ICJOJQJaJh{TCJOJQJaJh>jlCJOJQJaJh.ICJOJQJaJ#jh{T0JCJOJQJUaJhm_'CJOJQJaJh02CJOJQJaJhnLCJOJQJaJh8CJOJQJaJhCJOJQJaJhbCJOJQJaJhbhbCJOJQJaJ!(&TVXZ2<sgg[[hZlCJOJQJaJh4CJOJQJaJh_CJOJQJaJh#CJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJhPqCJOJQJaJh\CJOJQJaJh8h8CJOJQJaJh8CJOJQJaJh/,CJOJQJaJhh~ICJOJQJaJhrCJOJQJaJ<B|^`NRT|~pDTVLhz||l|`h%CJOJQJaJh2_h2_6CJOJQJaJh2_CJOJQJaJhSCJOJQJaJh/,CJOJQJaJ#jhc\0JCJOJQJUaJhc\hc\CJOJQJaJhc\CJOJQJaJh{CJOJQJaJh^CJOJQJaJh5dh5dCJOJQJaJh5dCJOJQJaJ%|(*p<npʾvjXvLvLLh> CJOJQJaJ#jha0JCJOJQJUaJh*{CJOJQJaJh3CJOJQJaJhwCJOJQJaJh7>CJOJQJaJh CJOJQJaJh8CJOJQJaJh CJOJQJaJhc\CJOJQJaJ#jhQ0JCJOJQJUaJhQCJOJQJaJhDCJOJQJaJh%CJOJQJaJ    J    @  j`n"2Fpr<4R&F.ĸĬ||pdXdh~!xCJOJQJaJhaCJOJQJaJh0BCJOJQJaJhwxCJOJQJaJh gCJOJQJaJh!{CJOJQJaJhDJCJOJQJaJhnCJOJQJaJh8CJOJQJaJh)&CJOJQJaJh|CJOJQJaJh9LCJOJQJaJh> CJOJQJaJh $CJOJQJaJ".024f. < n !!f!!"""""""$%%%&&.&&N'p''ɽɱɱɱɇ{o{o{o{ocohfCJOJQJaJhxCJOJQJaJhACJOJQJaJh-gCJOJQJaJh1-CJOJQJaJ#jhJ90JCJOJQJUaJhJ9CJOJQJaJh CJOJQJaJhb+CJOJQJaJh8CJOJQJaJhaCJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJ"'@)D))p,r,t,//^0p01 1 11111V2444 55588::0:>:::t;ʸ||||j|^|^^hCJOJQJaJ#jh30JCJOJQJUaJh3CJOJQJaJhk"CJOJQJaJhCJOJQJaJhpCJOJQJaJh{iCJOJQJaJ#jhp0JCJOJQJUaJhhCJOJQJaJ#jhh0JCJOJQJUaJhm=tCJOJQJaJh QCJOJQJaJ!0( 1?@BBfDhDjDlDDEEGKPKKK6L8L:L+CJOJQJaJhQCJOJQJaJh8CJOJQJaJh :CJOJQJaJhk"CJOJQJaJ#jhj0JCJOJQJUaJh]CJOJQJaJhjCJOJQJaJFgtgZjjj:klllljmlmmppppqqDrrBss"u0uTuuuuvPvо~~rfrZrZrNrNrNhCJOJQJaJh8CJOJQJaJh CJOJQJaJhy@CJOJQJaJhlhl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJh@CJOJQJaJhHCJOJQJaJhCJOJQJaJ#jh1080JCJOJQJUaJhQCJOJQJaJhbCJOJQJaJhM4CJOJQJaJh\1CJOJQJaJPvzz{{{||||||ܠTZzdfZ "$ĸ}}}}}rf}Zha(gCJOJQJaJhb&CJOJQJaJh`oUhCJaJhCJOJQJaJh`oUh6CJOJQJaJh`oUhCJOJQJaJh`oUh5CJOJQJaJh8CJOJQJaJhCJOJQJaJh@CJOJQJaJhHCJOJQJaJheCJOJQJaJhdCJOJQJaJ   "$&\^l $]a$gdjY$]`a$gdjY$a$gd $]a$gd$]`a$gd$&:\^lnp*"($(z|̽wg[[[[[[[L[L[hT;hlCJOJQJaJhlCJOJQJaJhcUhl>*CJOJQJaJh7">*CJOJQJaJhcAhlCJOJQJaJhdhd5CJOJQJaJhd5CJOJQJaJhZ5CJOJQJaJhlhlCJOJQJaJh7"CJOJQJaJhl5CJOJQJaJhd5CJOJQJaJh+ 5CJOJQJaJln$$|DRj2F $]a$gdjY$]`a$gdjY>@BH HPR,hz&02B~DR ʾ⾯ʾʾvvvhqVhlCJOJQJaJhT;hlCJOJQJaJhCJOJQJaJhghlCJOJQJaJhcUhlCJOJQJaJhlCJOJQJaJhcUhl>*CJOJQJaJhlOJQJhcAhlCJOJQJaJh&hlCJOJQJaJ.F dtv"@d<v$]`a$gdjY $]a$gdjYD$bdtv ",@Pdʽʽٝ~rbrRrhV6fh4@6CJOJQJaJh Xh4@6CJOJQJaJh4@CJOJQJaJhq+"h4@6CJOJQJaJh XhlCJOJQJaJhZhl5CJOJQJaJh&hl>*CJOJQJaJhl>*CJOJQJaJh&hlCJOJQJaJhlCJOJQJaJhCJOJQJaJhqVhlCJOJQJaJ*<Tv  2<>"&ǚzk[N[khl6CJOJQJaJhWhl6CJOJQJaJhWhlCJOJQJaJh8h+85CJOJQJaJhdhd5CJOJQJaJhd5CJOJQJaJhcUhl6CJOJQJaJhqVh4@6CJOJQJaJhlCJOJQJaJh Xhl6CJOJQJaJh4@CJOJQJaJhcUh4@6CJOJQJaJ  p6@        $ $ & F]^`a$gdjY $]a$gdjY$]`a$gdjY$ & F]^`a$gdjY$ & F]^a$gdjY$]`a$gdjY&68:Rp㸬rǬcVFchVhl6CJOJQJaJhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhobX6CJOJQJaJhobXh6CJOJQJaJh6CJOJQJaJhWh6CJOJQJaJhCJOJQJaJhWhCJOJQJaJhobXhobX6CJOJQJaJhobXCJOJQJaJhlCJOJQJaJhobXhl6CJOJQJaJ6@Tfz| " 6 |            姗xlŶ]h8h(KCJOJQJaJh2TCJOJQJaJh2Th2TCJOJQJaJh2Th2T6CJOJQJaJhWhl6CJOJQJaJhWhlCJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhu1hl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJhu1hlCJOJQJaJ     & (   $ 2 6 ^ ` r t   .0>D\ln~*>2DVXLdhz:ǻǟǻǻǻǟǻǻǻǻǻssǻǟhWhl6CJOJQJaJhWhlCJOJQJaJhl6CJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJh8CJOJQJaJhlCJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhY+AhlCJOJQJaJhlhlCJOJQJaJh7"CJOJQJaJ-$ \2hZf.Fh0, F"#$Z&')$ & F]^`a$gdjY:ZBLZ28<tdn| Zdfvx,.<>JLFRl$hpThlCJOJQJaJmHsHhl6CJOJQJaJhpThlCJOJQJaJh&hlCJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhH:hH:6CJOJQJaJhH:hH:CJOJQJaJhH:CJOJQJaJhlCJOJQJaJ)RT\^`HhPRT.0@BLNP𧛧|||l|]]]hpThlCJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhpThl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJh:GBhlCJOJQJaJ$hWhlCJOJQJaJmHsH'hpThl6CJOJQJaJmHsH$hpThlCJOJQJaJmHsHhlCJOJQJaJmHsH!p (,@Ddfprt   ! !!&"D"F"P"^""@#D#f###ƶƶ姗姗hVhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhhl6CJOJQJaJhhlCJOJQJaJhWhl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJhWhlCJOJQJaJ7#$$$$f$$$$$$$$%%%%"%$%%%%(&V&Z&l&n&|&~&B'r'''''((((((()4)6)>)@))))&*T*v**+ƶ姗姗姗hl6CJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhpThl6CJOJQJaJhpThlCJOJQJaJh_hl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJh_hlCJOJQJaJ6)T*`+,,-2../0`2234668:99:;~;b<<$>??VA$ & F]^`a$gdjY+++ +B+F+`+++.,0,h,,,,,,,----------.0.2.>.@.N.P.R........./r/v/x////////////00r0v000ȩȩhyhl6CJOJQJaJhyhlCJOJQJaJhl6CJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhlCJOJQJaJ>0B1X1&2*2\2`222223"33333J44444445x555566*6,686:6<6666666677888:9ʷ૜૜|hpThl6CJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhVhlCJOJQJaJhlCJOJQJaJ$hWhlCJOJQJaJmHsH*hWhl6CJOJQJ]aJmHsHhWhlCJOJQJaJhWhl6CJOJQJaJ0:9X9\9l9n99999:::d::::::::;;";$;0;2;4;N;~;;;;;;@<^<b<p<r<|<~<<<<<婙zzh_hl6CJOJQJaJh_hlCJOJQJaJhWhl6CJOJQJaJhWhlCJOJQJaJh4@h4@6CJOJQJaJhl6CJOJQJaJhVhl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJhVhlCJOJQJaJ,<=====>$>0>2>@>B>z>>> ??T????????@*ARAVAbAdAnApArAAAAAA*BBBBƺƺƺƺƪ{kkkkhVhl6CJOJQJaJhlB*CJOJQJaJphhVhlCJOJQJaJh2Thl6CJOJQJaJhpThl6CJOJQJaJhlCJOJQJaJhpThlCJOJQJaJh2Th2T6CJOJQJaJh2TCJOJQJaJh2Th2TCJOJQJaJ*VAAHBBTCNDPDRDTDVDDDG|IKMMM NNNP`gdjY`gdjYgdjY$]`a$gdjY $]a$gdjY$ & F]^`a$gdjYBBBBBBBB4CTCdCfCvCxCCDDDJDPDVDhDDDLLLLMMMMMM庭xixixi]xhHgCJOJQJaJh-hFCJOJQJaJh-CJOJQJaJhFCJOJQJaJh&~ hl5CJOJQJaJhF5CJOJQJaJh&~ 5CJOJQJaJh&~ CJOJQJaJhWhl6CJOJQJaJhWhlCJOJQJaJhlCJOJQJaJhVhlCJOJQJaJ!M NNN\N`NNNNNOO*P,P.P6P>PPPPPPPPPQQQRRRvRxR$SJSLS`S,T0Tַ֫⛫ր֫qa֫qa֫qh!h-6CJOJQJaJh!h-CJOJQJaJh!h!CJOJQJaJh+ CJOJQJaJh+ h+ 6CJOJQJaJh!CJOJQJaJh+ h-6CJOJQJaJh+ h-CJOJQJaJh-CJOJQJaJh-6CJOJQJaJh-h-5CJOJQJaJ&PRZSTUVLVNVbXYYYYYY[$] ^^_*`ba $da$gd Ndgd`$]`a$gdjY $]a$gdjY`gdjY`gdjYgd!gdjY0TbTTTTTUUUUVJVLVNVRVTVVWBWW^XhXXbYjYYY˼˓㼰sfVGsh+ h+ CJOJQJaJh+ h+ 6CJOJQJaJh-6CJOJQJaJhzh-6CJOJQJaJhvh-5CJOJQJaJh-5CJOJQJaJh!h!6CJOJQJaJh!CJOJQJaJh!h!CJOJQJaJh+ CJOJQJaJhjYCJOJQJaJh-CJOJQJaJh!h-6CJOJQJaJYYYYYYYYYZXZxZZZZZ[l[[[[[[[[\6\Ŷ~rrfbQbr~!jhRqh0JOJQJUhh5/h6OJQJhh6OJQJh6OJQJhhOJQJhOJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUhyxh/CJOJQJaJh}JhVKCJOJQJaJhhCJOJQJaJh-CJOJQJaJh&h-5CJOJQJaJ6\n\\\"]$]&]@]B]r]]]]^^ ^"^8^j^r^t^|^^^_2_\_^_`_n_______`` `(`*`,`.`˿˿˿˿˓wh>hOJQJ!jh>h0JOJQJUh ghOJQJh h6OJQJh5/h6OJQJh6OJQJhh6OJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUhhOJQJhh6OJQJ*.``Da^a`abadafara$b&bhOJQJhOJQJh`h6OJQJbab,cNfikmTnoFpqqrjt"ww xẑtddgd` $da$gdLZD $da$gd NccddHĸ룗ĸwkbwh6OJQJh2QXh6OJQJhOJQJh8h6OJQJhu*&h6OJQJh_}h6OJQJhD5h6OJQJh6OJQJhE1h6OJQJhE1hOJQJ!jhE1h0JOJQJUh%hOJQJhOJQJh%h6OJQJ#ʂ̂΂B^rtv8`̄prᶙ}yqy`UUUh:hOJQJ!jh:h0JOJQJUhR_OJQJh!jhh0JOJQJUh6lhOJQJ!jh6lh0JOJQJUhoh6OJQJh;hOJQJ!jh;h0JOJQJU h,hhOJQJhOJQJhh6OJQJhhOJQJ! df.0PR~ć  HûûûߋtcXLXh0(|h6OJQJh0(|hOJQJ!jh0(|h0JOJQJUh%h6OJQJh%hOJQJ!jh%h0JOJQJUh1Kh6OJQJh1KhOJQJh#POJQJhOJQJh "hOJQJ!jh "h0JOJQJUhhZHhOJQJ!jhZHh0JOJQJUdP  |ސH(rؤ^t $da$gdZ $da$gd4 $da$gd#P$a$gdR_ $da$gdR_@HJ~  ,n|ŠЊ&(@v~ƻװי׎wkw׻ZOh2QXhOJQJ!jh2QXh0JOJQJUh1Kh6OJQJh1KhOJQJhg$:h6OJQJhBhOJQJh[~hOJQJhUh6OJQJh%hOJQJh-wWhOJQJ!jh-wWh0JOJQJUhOJQJh0(|hOJQJh6OJQJhh6OJQJ.6 L`ʍT^fȎ,nz뽱띨뒁}Ԩ띨뽱qfZhUh6OJQJh%hOJQJhg$:h6OJQJh!jhs+h0JOJQJUh2QXhOJQJh[~hOJQJh6OJQJhh6OJQJhBhOJQJh Rh6OJQJh1Kh6OJQJh1KhOJQJhOJQJh2QXh6OJQJ!z|~Ώܐސ0FHJL`f 2սݬըՀtkՌZOh shOJQJ!jh sh0JOJQJUh6OJQJhh6OJQJh'h6OJQJh'hOJQJ!jh'h0JOJQJUh!jhnKh0JOJQJUhfh6OJQJhnKh6OJQJhOJQJhfhOJQJ!jhfh0JOJQJU hfh2jؓ&(*,0>jԖؖ4Pij뇓vkk_khLh6OJQJhLhOJQJ!jhLh0JOJQJUhh6OJQJh6OJQJh^'h6OJQJh^'hOJQJ!jh^'h0JOJQJUhRhOJQJ!jhRh0JOJQJUh shOJQJhOJQJh sh6OJQJ#"6NȘژ "ܚV$tJۺۯۘہpeZNZNZNZNZNZNZhZhZ6OJQJhZhZOJQJhZh4OJQJ!jhZh40JOJQJUh ZhOJQJh1Kh6OJQJh1KhOJQJhUh6OJQJh%hOJQJh^'h6OJQJh6OJQJhh6OJQJhOJQJhMAhOJQJ!jhMAh0JOJQJUJ~ПRƠNԢpRprtĤԤ֤ؤڤܤإ2~v~gVKhzEhOJQJ!jhzEh0JOJQJUh+hB*OJQJphhRjOJQJhwOJQJhDhOJQJ!jhDh0JOJQJUh ,hOJQJhOJQJhZh6OJQJhZhOJQJ!jhZh0JOJQJUhZh4OJQJhZhZOJQJhZhZ6OJQJĩ\^`VXZ8drtv̭ɾxg\PGh6OJQJhh6OJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJU hfhh'hOJQJh'h6OJQJhh_hOJQJ!jh_h0JOJQJUhOJQJh*exhOJQJ!jh*exh0JOJQJUhzEhOJQJmH sH hzEhOJQJhOJQJmH sH  Rflnvxz|@TZ\nprt޳˥뚉~~mbVhoh6OJQJh enhOJQJ!jh enh0JOJQJUh,hOJQJ!jh,h0JOJQJUh3hOJQJ!jh3h0JOJQJUh6OJQJhh6OJQJh -hOJQJ!jh -h0JOJQJUhhOJQJh'h6OJQJ!xp6δ$`$`0@DؽDxpt $da$gdH $da$gd4޳468bd̴δдڵ"$&.2T`b$&`bdͼͼ}lah]<hOJQJ!jh]<h0JOJQJUh9h6OJQJh9hOJQJ!jh9h0JOJQJUhAqh6OJQJhAqhOJQJ!jhAqh0JOJQJUhh4thOJQJ!jh4th0JOJQJUh enhOJQJhOJQJ"$.024>@BXrDF^ij믞|k`OD8hHhH6OJQJhHhHOJQJ!jhHhH0JOJQJUhHhOJQJ!jhHh0JOJQJUhh)hOJQJh9h6OJQJh9hOJQJ!jh9h0JOJQJUh!jh_>h0JOJQJUh@hOJQJ!jh@h0JOJQJUh]<hOJQJhOJQJhoh6OJQJhĽʽֽ̽ؽڽܽ8ȼԬԄshhWhF!jh9h0JOJQJU!jh_h0JOJQJUh{#!hOJQJ!jh{#!h0JOJQJUhoh6OJQJh*;hOJQJ!jh*;h0JOJQJU h Nhh6OJQJh'h6OJQJhh6OJQJhOJQJh!jh Nh0JOJQJUhHhHhHOJQJ DFHpTvxz|&Nnprvѱ~maѱPEh*/hOJQJ!jh*/h0JOJQJUhq<h6OJQJ!jhq<h0JOJQJUhq<hOJQJhu*&h6OJQJh(X}hOJQJ!jh(X}h0JOJQJUhhJ hOJQJ!jhJ h0JOJQJUhOJQJhUhOJQJ!jhUh0JOJQJUh9hOJQJrtvxBDFHVTVXͼѥѱ}щ}ti}bQ!jhkIh0JOJQJU hwhhwhOJQJh6OJQJh*h6OJQJh*hOJQJ!jh*h0JOJQJUhH(h6OJQJhH(hOJQJ!jhH(h0JOJQJUhhOJQJh8hOJQJ!jh8h0JOJQJUhp*uhOJQJtDV.24bX8nV6$a$gd4 $da$gd4XZf ,.0Nᚉ~raVVVJhmh6OJQJh'[%hOJQJ!jh'[%h0JOJQJUhk/h5OJQJhk/hOJQJ!jhk/h0JOJQJUh_}hOJQJ!jh_}h0JOJQJUh*/hOJQJh!jh}Ih0JOJQJUh}IhOJQJhOJQJhkIh6OJQJhkIhOJQJ02468n0&^z<X bdfVĹĹ둀uiuuiuh,h6OJQJh,hOJQJ!jh,h0JOJQJUhhV_h6OJQJh&h6OJQJhUdh6OJQJhUdhOJQJ!jhUdh0JOJQJUh'[%hOJQJh hOJQJhOJQJh*h6OJQJ$VXZ\R~.68:<ٴўѩvveZZI>h`dhOJQJ!jh`dh0JOJQJUh |hOJQJ!jh |h0JOJQJUh8hOJQJ!jh8h0JOJQJUh=Kh6OJQJh'WhOJQJh=KhOJQJ!jh=Kh0JOJQJUhwah6OJQJhOJQJhwahOJQJ!jhwah0JOJQJUh6bLhOJQJB:XlVptPRlnpr̯peYeph?;h6OJQJh?;hOJQJ!jh?;h0JOJQJUh;hOJQJh;h6OJQJhx h6OJQJhx hOJQJ!jhx h0JOJQJUhKh6OJQJhtQ7hOJQJhtQ7h6OJQJh6OJQJh`dh6OJQJhOJQJ"h^vRźŚŇvkŚ_źSSkh'h6OJQJhth6OJQJh{KhOJQJ!jh{Kh0JOJQJU h|vhh=Kh6OJQJh'WhOJQJh6OJQJhh6OJQJhhOJQJhOJQJh|vhOJQJ!jh|vh0JOJQJUh?;h6OJQJh?;hOJQJ0:TVXZ`rt ">TZ\vʿ۳۟xlaaaaaaah V)hOJQJhh6OJQJhhOJQJhthOJQJ!jhth0JOJQJUh<hOJQJh6OJQJh'h6OJQJh! hOJQJ!jh! h0JOJQJUhOJQJhLhOJQJ!jhLh0JOJQJU"468:^b&jĹ뢖yn`O`=`#h'h6OJQJ^JnHtH h'hOJQJ^JnHtHhOJQJ^JnHtHh'hOJQJ!jh'h0JOJQJUhPh6OJQJh{Kh6OJQJh'WhOJQJhth6OJQJh(hOJQJhPhOJQJ!jhPh0JOJQJUh hOJQJhOJQJh V)h6OJQJ6h \2`BN     $da$gd4">Ffhjl~ԨԑԊynbWF!jh V)h0JOJQJUhO/hOJQJh'h6OJQJhIhOJQJ!jhIh0JOJQJU hhhB*OJQJphh;hOJQJh;h6OJQJh?;h6OJQJh?;hOJQJh6OJQJhOJQJh!jhnh0JOJQJUhnhOJQJnHtH  `>t  ĸ{pdphWlh6OJQJhfhOJQJ!jhfh0JOJQJUh"rhOJQJh#h6OJQJh"rh6OJQJh6OJQJh<h6OJQJh V)h6OJQJ!jh V)h0JOJQJUh[h6OJQJhOJQJh V)hOJQJ .<DHZ\bdnr|~   *,02@FPǸǩǩǩǩǩǩǩǩǩǩǩǩǩǩǩǚǎ~~~ǩh`h6OJQJmHsHh`h6OJQJh`hOJQJmH sH h`hOJQJmHsHh`hOJQJnHtHh`hOJQJh6OJQJhOJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJU1PZdfhtx~JRZ\^`T0ǶޏncޏcnކXh?;hOJQJh]hOJQJ!jh]h0JOJQJU h;hh6OJQJh'h6OJQJhh;h6OJQJh;hOJQJ!jh;h0JOJQJUhhOJQJhOJQJmHsHhOJQJh`hOJQJmH sH h`hOJQJ 0t*0246$dnLl4뻪딈}q`UhRI3hOJQJ!jhRI3h0JOJQJUh |h6OJQJh?;hOJQJh;h6OJQJhx hOJQJhZhOJQJ!jhZh0JOJQJUhh6OJQJhR+>hOJQJ!jhR+>h0JOJQJU h]hhOJQJh?;h6OJQJ4L4V^`bd,@BDFXʹzqz`QF:hUh6OJQJhUhOJQJhUhOJQJmHsH!jhUh0JOJQJUh6OJQJhLphOJQJ!jhLph0JOJQJUhhoh6OJQJhOJQJh hOJQJ!jh h0JOJQJUhRI3hOJQJhOJQJmHsHhRI3h6OJQJmHsHhRI3hOJQJmHsHV>B:<>P"Tx xʻueueuZNZh`h6OJQJh`hOJQJh`h6OJQJmHsHh`hOJQJmHsH!jh`h0JOJQJU"hUh6OJQJ]mHsHhUh6OJQJhOJQJhvmhOJQJmHsHhOJQJmHsHhUhOJQJmHsHhUh6OJQJmHsHhUhOJQJ\`&HLNPd    Z f x z                 ԯԯԦshOJQJmHsHhh6OJQJhh6OJQJmHsHhNOhOJQJh6OJQJ!jh`h0JOJQJUhOJQJh`h6OJQJh`hOJQJh`hOJQJmHsH"h`h6OJQJ]mHsH(       D  " ( N v   jʿxmbVmE!jhRqh0JOJQJUhoh6OJQJhAqhOJQJhghOJQJ!jhgh0JOJQJUh*hOJQJh*h6OJQJhmh6OJQJhmhOJQJhOJQJh ,hOJQJ!jh ,h0JOJQJUhcOJQJh)ahOJQJ!jh)ah0JOJQJUNZ "$Z\^`ʾᙤᙤᙤᙈ}q}mbhGhOJQJhh{h6OJQJh{hOJQJ!jh{h0JOJQJUhdThOJQJ!jhdTh0JOJQJUh6OJQJhh6OJQJhhOJQJhB*OJQJphhOJQJhRqh6OJQJhRqhOJQJ"\Rt$&hv2Xz $da$gd4RTdp "lJLNûê㟻ߎtߎ㟻c!jhh0JOJQJUh~yhCJOJQJaJh~yhOJQJ!jh~yh0JOJQJUhX ghOJQJ!jhX gh0JOJQJUhOJQJh<hOJQJ!jh<h0JOJQJUhh }hOJQJ!jh }h0JOJQJU$PRprtvx$&&(*8xhjPvò߲odYh7xmhOJQJhtvhOJQJ!jhtvh0JOJQJUh_}hOJQJhbbhOJQJ!jhbbh0JOJQJUhc?hOJQJ!jhc?h0JOJQJUhzhOJQJ!jhzh0JOJQJUhjh0JUhOJQJhhOJQJvxz 024XZ\ ·ӊsbWOhOJQJhGhOJQJ!jhGh0JOJQJUhh6OJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUh$^ahOJQJ!jh$^ah0JOJQJUhtYhOJQJ!jhtYh0JOJQJUhh7xmh6OJQJh7xmhOJQJ!jh7xmh0JOJQJUjz|~: < > X     пЮۣۇvk_kNCh6hOJQJ!jh6h0JOJQJUhch6OJQJhchOJQJ!jhch0JOJQJUhJhOJQJ!jhJh0JOJQJUh ShOJQJ!jh Sh0JOJQJU!jhUzh0JOJQJUhUzhOJQJhOJQJhbhOJQJ!jhbh0JOJQJUz<  "##$&0'')*H++p,,>./j/01Z11"2235 $da$gd4 ^!`!t!!!"""."l"l##########$$$$$ĹznzzngVKhBhOJQJ!jhBh0JOJQJU hShhSh6OJQJhShOJQJ!jhSh0JOJQJUhhOJQJhh6OJQJhch6OJQJhchOJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUhOJQJh6hOJQJh6h6OJQJ$$.%<%r%%%%%%%&&&&&&&'' '.'0'2'j'z''))))*****F+H+Ĺ࢖~sss~ss~ssohhHhOJQJ!jhHh0JOJQJU h4hhSh6OJQJhShOJQJhch6OJQJhchOJQJh4hOJQJ!jh4h0JOJQJUhOJQJhBhOJQJhBh6OJQJ%H+J+d+++++++,,n,p,r,t,,,,,,,,,,<.>.@.B.\.p.....//ƻ㜘vk_kkvk_kk_kkhg9h6OJQJhg9hOJQJ!jhg9h0JOJQJU!jhu'h0JOJQJUhhOJQJhBhOJQJhBh6OJQJhXhOJQJ!jhXh0JOJQJUhZh6OJQJhZhOJQJ!jhZh0JOJQJU#// /^/j/l/////0000000000011 1 111X1Z1\1^1z11øϴøϴ{χj_S_h^cjh6OJQJh^cjhOJQJ!jh^cjh0JOJQJUh%Wh6OJQJh%WhOJQJ!jh%Wh0JOJQJU!jhU,h0JOJQJUhhg9hOJQJhg9h6OJQJhOJQJh$,h6OJQJh$,hOJQJ!jh$,h0JOJQJU112 2"2$2n2p2222223 3>333555 555556$6&6J66666667 77D7J7L7f7ʿۿۣۿۓwwkwwkwwkwwwhtvh6OJQJhtvhOJQJ!jhtvh0JOJQJUhh%h6OJQJh%hOJQJ!jh%h0JOJQJUha,hOJQJ!jha,h0JOJQJUhOJQJhChOJQJ!jhCh0JOJQJU*5$66J77 8B9:::R;;;~<<=v=~>>B???XAAC^D^EDF $da$gd\o" $da$gdf77777778 88(889:9B9D9d99:::4:R:h:::::::::::::;;$;&;R;T;V;r;v;;;;;;;;;;;<<B<`<r<t<䱦¦¦hn7h6OJQJhn7hOJQJ!jhn7h0JOJQJUh6OJQJhOJQJ!jhtvh0JOJQJUhhtvhOJQJhtvh6OJQJP>R>p>~>>>>>>>>>>>>>>>>>>????E^E`EEEF.FBFDFFFFGG0G2G4GGѶ~~~~shyShOJQJh,hOJQJ!jh\o"h0JOJQJUh\o"h\o"OJQJ!jh\o"h\o"0JOJQJUh\o"hOJQJhhoh6OJQJhiPhOJQJ!jhiPh0JOJQJUhOJQJhhOJQJ-DF2G HHIJZKKLNNOvPQ0RRlTUbUX6YYZZ[p[[\$a$gd $da$gdGGGH H HJHfHhHpHrHHHHHHIII INIZIxI|IIJJJJJKKK4KTKXKZK|k`\`\hh&hOJQJ!jh&h0JOJQJUh1sh6OJQJh6OJQJh1shOJQJ!jh1sh0JOJQJUhiPh6OJQJ hwh h6hwhOJQJ!jhiPh0JOJQJUhiPhOJQJhoh6OJQJhOJQJ$ZK\KKKKKKTjTlTnTTUʿۣthWLh0hOJQJ!jh0h0JOJQJUhH:hH:6OJQJhH:hH:OJQJhH:OJQJhH:hOJQJ!jhH:h0JOJQJUhl&hOJQJ!jhl&h0JOJQJUhihOJQJ!jhih0JOJQJUhOJQJh+hOJQJ!jh+h0JOJQJUUU UUBUDU`UbUdUfUUU&VtVvV~VVXXXXXXY Y4Y6Y8Y:YfYYYYYYZZܱܵܵܕ܉ܕxܱgܱ!jhACqh0JOJQJU!jhm\h0JOJQJUhoh6OJQJhCYGhOJQJ!jhCYGh0JOJQJUhhXhOJQJ!jhXh0JOJQJUhlXhOJQJhOJQJ!jh0h0JOJQJUh0hOJQJ$ZZ ZFZZZ[[4[n[p[r[t[[[[[[[[[T\^\b\f\\\\\\ ]]]ппۻynnnۻ]RRRhDghOJQJ!jhDgh0JOJQJUh9hOJQJ!jh9h0JOJQJUh6OJQJhTlh6OJQJhTlhOJQJ!jhJVh0JOJQJUh!jh{h0JOJQJUh{hOJQJhOJQJhO]hOJQJ!jhO]h0JOJQJU ]z]|]~]]"^$^&^^^^,_B_D_|_______`V`X```aafaaabǼǼǼxg\g\g\Phoh6OJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUhIWhOJQJ!jhIWh0JOJQJUh{hOJQJ!jh{h0JOJQJUhzbh6OJQJhzbhOJQJ!jhzbh0JOJQJUhbhOJQJ!jhbh0JOJQJUhhOJQJ\|]$^^B___V``ab^bb:cccdefghijkk$ }da$gd $da$gd5+ $da$gdbbbb$b\b^b`bbbzbbbbbbcc:cn±ynbnQFhW?hOJQJ!jhW?h0JOJQJUhoh6OJQJh{*hOJQJ!jh{*h0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJUh=hOJQJ!jh=h0JOJQJUhh4thOJQJhphOJQJ!jhph0JOJQJUhhOJQJhOJQJkhllm>nn|ooVpqxqqrlssPttLu:v@wwzxxyz $da$gd{$a$gd $da$gd$d]a$gd>n@nlnnnnnnJofozo|o~oooopTpVpXpq qxqzqʿ۳ۿvkZO>!jhUqh0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJUhg8 hOJQJ!jhg8 h0JOJQJUhhKlh6OJQJhKlhOJQJ!jhKlh0JOJQJUhoh6OJQJhehOJQJ!jheh0JOJQJUhOJQJhRhOJQJ!jhRh0JOJQJUzqqqqrrrrrr0sDsjslsnspssssPtRtlttttttѱѱ~r~aVaVJVVhE*Gh6OJQJhE*GhOJQJ!jhE*Gh0JOJQJUhK&jh6OJQJhK&jhOJQJ!jhK&jh0JOJQJUhKlhOJQJhKlh6OJQJhhQhOJQJ!jhQh0JOJQJUhOJQJhYphOJQJ!jhYph0JOJQJUhUqhOJQJtttuL?hCJOJQJaJhCJOJQJaJh@hCJOJQJaJ!jh@h0JOJQJUhhhOJQJhOJQJʎ^`b؏  tvx>@ļī}rraVE!jh4h0JOJQJUh|}hOJQJ!jh|}h0JOJQJUhF hOJQJ!jhF h0JOJQJU hhhY0fhOJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUhoOJQJh@hOJQJ!jh@h0JOJQJUh hOJQJhOJQJh h6OJQJ8xȔXZ\Ε .Jhjln̻̟x̃xlx[Ph^hOJQJ!jh^h0JOJQJUh!0h6OJQJh!0hOJQJ!jh!0h0JOJQJUhDhOJQJ!jhDh0JOJQJUhBnhOJQJ!jhBnh0JOJQJUhhoh6OJQJhOJQJ!jh4h0JOJQJUh4hOJQJ–Ėޖ4Pdfh—4XTVX|pЈ_TC8h# hOJQJ!jh# h0JOJQJUh.ThOJQJ!jh.Th0JOJQJUhBLh6OJQJhVh6OJQJhVhOJQJ!jhVh0JOJQJUhZhOJQJ!jhZh0JOJQJUhhoh6OJQJhOJQJhDhOJQJh5]hOJQJ!jh5]h0JOJQJUT`tnʜz|Ҡ6ʣR\v4$d]a$gdNy $da$gdNy$d]a$gd{$a$gd{ $da$gd{Xr~ؙ0`b֚,brtvǼxlhWLLhhnhOJQJ!jhnh0JOJQJUhh:3h6OJQJh:3hOJQJ!jh:3h0JOJQJUhwhOJQJ!jhwh0JOJQJUh;~h6OJQJh;~hOJQJ!jh;~h0JOJQJUh# hOJQJh6OJQJh# h6OJQJhOJQJlnpƜȜʜ̜ΜԜڜܜޜ px $RLV֟"$6:Xxz|±!jhwHh0JOJQJUhwHhOJQJhhOJQJhx*|hOJQJ!jhx*|h0JOJQJUheAhOJQJ!jheAh0JOJQJUhhnhOJQJhOJQJh.ThOJQJ0|~ҠԠ68:@ȣʣ̣֣\ @PRTnǶ{o^ShzLhOJQJ!jhzLh0JOJQJUh:3h6OJQJ!jhIKQh0JOJQJUhIKQhOJQJh@0h6OJQJhOJQJhvhOJQJ!jhvh0JOJQJUh4hOJQJ!jh4h0JOJQJUhc hOJQJ!jhc h0JOJQJUntʥ:DJZ\^`x~֦ v˿˨|s|k_kNChu'hOJQJ!jhu'h0JOJQJUh:3hNy6OJQJhNyOJQJhNy6OJQJhzLhNy6OJQJhzLhNyOJQJhNy!jhNyhNy0JOJQJUh gh6OJQJh>hOJQJh`h6OJQJhOJQJhh6OJQJhzLhOJQJh6OJQJhzLh6OJQJvx ,.>@46BT ʿ۴ۑۑodXdG!jh( h0JOJQJUh gh6OJQJhqhOJQJ!jhqh0JOJQJU!jh5h0JOJQJUh5hOJQJh6Fh6h6Fh6OJQJhh[~hOJQJh6FhOJQJ!jh6Fh0JOJQJUhOJQJh/)hOJQJ!jh/)h0JOJQJU>P 8:<Zڬ:<>Vĭ DPRT^`b}}}yh]hhOJQJ!jhh0JOJQJUhh hOJQJ!jh h0JOJQJU h'=hh'=hOJQJ!jh'=h0JOJQJU!jh( h0JOJQJUhH:OJQJhkh6OJQJhOJQJh( h6OJQJh( hOJQJ#:PR`:<>jbzf. $]a$gd{$d]a$gd{>f0nƱ&:<>@4Tf±vkvkZOh,hOJQJ!jh,h0JOJQJUhTohOJQJ!jhToh0JOJQJU h'=hh2h6OJQJhIh6OJQJh2hOJQJ!jh2h0JOJQJUhh6OJQJh~ceh6OJQJhOJQJhc=ZhOJQJ!jhc=Zh0JOJQJUfhjl$&\^bd~VZPxz|ֽββΖΊΖynynn]!jh2h0JOJQJUh,hOJQJ!jh,h0JOJQJUhT^h6OJQJhT^hOJQJ!jhT^h0JOJQJUhlhOJQJ!jhlh0JOJQJUhOJQJhafhOJQJ!jhafh0JOJQJUhh6OJQJ"| ^~*N$fhj|.0Ŵ힍}laP!jhHu&h0JOJQJUhLhOJQJ!jhLh0JOJQJUhho4"h6OJQJ!jho4"h0JOJQJUho4"hOJQJh:4/hOJQJ!jh:4/h0JOJQJUhhOJQJh2h6OJQJ!jh2h0JOJQJUhOJQJh2hOJQJ0<b*PҾԾ>J\xz홈}qeZZ}I!jhh0JOJQJUho4"hOJQJho4"h6OJQJh(wh6OJQJh(whOJQJ!jh(wh0JOJQJUh|}hOJQJ!jh|}h0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJUhA_2hOJQJ!jhA_2h0JOJQJUhOJQJhHu&hOJQJ.Ҿ`"(8:<*&p $]a$gd{$d]a$gd{`b"$ (*º~~mbbbbQFFh^OhOJQJ!jh^Oh0JOJQJUha@hOJQJ!jha@h0JOJQJUh khOJQJ!jh kh0JOJQJUh9hOJQJ!jh9h0JOJQJUhhOJQJh(wh6OJQJh(whOJQJh#hOJQJ!jh#h0JOJQJUhhOJQJb0:<̻̟̃xmbmmhDhOJQJhZ*&hOJQJh z$hOJQJ!jh z$h0JOJQJUh}JhOJQJ!jh}Jh0JOJQJUhyxhOJQJ!jhyxh0JOJQJUhhOJQJh^OhOJQJh3$hOJQJ!jh3$h0JOJQJU!<>*,&( :xǶ~shWhKhG6!jhf%h0JOJQJUhhh6OJQJ!jhh0JOJQJUhhOJQJhEhOJQJ!jhEh0JOJQJUh^QhOJQJ!jh^Qh0JOJQJUhQ3hOJQJ!jhQ3h0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJUh]hOJQJ!jh]h0JOJQJUnpr`b| "±raVJ?h|hOJQJh|h6OJQJhJRhOJQJ!jhJRh0JOJQJU!jhVKh0JOJQJUhVKh6OJQJhVKhOJQJh8h6OJQJh8hOJQJ!jh8h0JOJQJUhYmGhOJQJ!jhYmGh0JOJQJUhhOJQJhEhOJQJhf%hOJQJp` H@x:px:J $]a$gd{$d]a$gd{HJ&HX\x>@Bƻۻ۟۔۔׃x۔׃x۔g\h]hOJQJ!jh]h0JOJQJUh=hOJQJ!jh=h0JOJQJUh#hOJQJh2ZhOJQJ!jh2Zh0JOJQJUhxEhOJQJ!jhxEh0JOJQJUhhOJQJh|hOJQJ!jh|h0JOJQJU$(8<vxz8:<ZlnprxmammP!jhL(h0JOJQJUhFiKh6OJQJhFiKhOJQJ!jhFiKh0JOJQJUhJhOJQJ!jhJh0JOJQJUhk7hOJQJ!jhk7h0JOJQJUhh#hOJQJh=hOJQJhOJQJh]hOJQJ!jh]h0JOJQJU B"D24>Jvxz28:<>B\ӣ||||||||k`h1KhOJQJ!jh|`h0JOJQJUh+ChOJQJ!jh+Ch0JOJQJUhr~MhOJQJ!jhr~Mh0JOJQJUh++h6OJQJhOJQJh++hOJQJh!jhN]h0JOJQJUhL(hOJQJhL(h6OJQJ"\HJLNHJLNFHVb˺믞vkkkZOhE@UhOJQJ!jhE@Uh0JOJQJUh`3hOJQJ!jh`3h0JOJQJUhu*&h6OJQJhu*&hOJQJ!jhu*&h0JOJQJUhKhOJQJ!jhKh0JOJQJUhZ;hOJQJ!jhZ;h0JOJQJUhhOJQJh5h6OJQJJJL\x\ f02f\ $]a$gd{$d]a$gd{LNZ\^`zjlxøߟ߸rggVKKh;hOJQJ!jh;h0JOJQJUhi2hOJQJ!jhi2h0JOJQJU!jh!^h0JOJQJUh!^hOJQJ!jhh0JOJQJUhOJQJhhOJQJhpChOJQJ!jhpCh0JOJQJUhhahOJQJ!jhah0JOJQJUxz|\^`  fhj"$@BzƻwwkwZOOkwhnhOJQJ!jhnh0JOJQJUh|(h6OJQJh|(hOJQJ!jh|(h0JOJQJUhhOJQJh JhOJQJ!jh Jh0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJUh$h6OJQJh$hOJQJ!jh$h0JOJQJU02>P(*,.024xzǿǮwsbWWbWWhBU1hOJQJ!jhBU1h0JOJQJUhhZhOJQJhCJOJQJaJh6OJQJh/h6OJQJh/hOJQJ!jh/h0JOJQJUhOJQJh@z#hOJQJ!jh@z#h0JOJQJUh0ZhOJQJ!jh0Zh0JOJQJUdfhZ\^`VXZx̻̟̃xg\Q@!jhZ*&h0JOJQJUh{#!hOJQJh@hOJQJ!jh@h0JOJQJUh4{hOJQJ!jh4{h0JOJQJUhnzhOJQJ!jhnzh0JOJQJUhihOJQJ!jhih0JOJQJUhhOJQJhBU1hOJQJhKhOJQJ!jhKh0JOJQJUVt&4zpLrZ(nz $]a$gd{$d]a$gd{tv$&(DFTV246,Ǽܼܼؠ~sbWLh{ThOJQJh++hOJQJ!jh++h0JOJQJUh)hOJQJ!jh)h0JOJQJU!jhDh0JOJQJUhdhOJQJ!jhdh0JOJQJUhd,bhOJQJ!jhd,bh0JOJQJUhhOJQJ!jhZ*&h0JOJQJUhZ*&hOJQJ,fz|T^nprtJ賨ਗ|k`TIh%hOJQJh%h6OJQJhQhOJQJ!jhQh0JOJQJU hc\hh6OJQJhc\hOJQJ!jhc\h0JOJQJUhPhOJQJ!jhPh0JOJQJU!jh{Th0JOJQJUh++hOJQJhOJQJh{ThOJQJh{Th6OJQJJLNtFJrtv~JZ\&໰̘̰~sgsVKhhhOJQJ!jhhh0JOJQJUh{h6OJQJhJ9hOJQJ!jhJ9h0JOJQJUh6OJQJh gh6OJQJhJ9h6OJQJhhOJQJ!jhh0JOJQJUhOJQJhah6OJQJhahOJQJ!jhah0JOJQJUh&(*,NPlnprlDxz|¶¡tcXcXh6GGhOJQJ!jh6GGh0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJU!jh3h0JOJQJUhph6OJQJh6OJQJh`h6OJQJhphOJQJhOJQJhhhOJQJh!jhph0JOJQJUh3hOJQJT|24 "(ͼ}u}qiqiqiqiqa]aRha-mHnHu*hjhUjhgUhgh3=OJQJh108hOJQJ!jh108h0JOJQJUhhOJQJ!jhh0JOJQJU h :h!jhjh0JOJQJUhjhOJQJh6OJQJh`h6OJQJhOJQJh)hOJQJ2,.024$]`a$gdjY$a$dgd;$d]a$gd{(*024hyxh/CJOJQJaJhghjhU*21h:p`. A!"#$% d0Dd(F~  ZA?grbPicture 1grbR/DW]4 n/DPFf/DW]4 JFIF``fPhotoshop 3.08BIM``8BIM x8BIM8BIM 8BIM' 8BIMH/fflff/ff2Z5-8BIMp8BIM@@8BIM8BIM dg,xJFIFHHAdobed            gd"?   3!1AQa"q2B#$Rb34rC%Scs5&DTdE£t6UeuF'Vfv7GWgw5!1AQaq"2B#R3$brCScs4%&5DTdEU6teuFVfv'7GWgw ?TLL$wQ3|we[X5QH}YC^u}vYOJöU2ըTs.cq-̴ܟ[lű_Ĕ]]etbӈdo6^Z U"wR{:Kn6+6T1U oZ9Qu̒KZ̖:ڛcWV[=}㷩qZ z^ͣkm?g\a}[.>OV=[kNͷ^IVh~kɪmh´1uVg|9gj?kڱKw1u72`w7ur02*ce/Yf{nzU_[}INY1S鷦eO<ۏ\88 x.w+.[^V]8WoeDJ>Ro^1mw՗\7_TK.p{~7-%=BJJ긽SŖ`eV7}bI$U`ϫ垒o4tuKٸǿ_Kg3lBBΟӬdS}69۬*~VgHȽߥlIO;}Za N&YW84@[vݙ]3:?T혛Ku?2ݛ_jѪY5eUc\m!Im]=o?VOF?Un9c.{kwGX}*t2jG W7IOGCs)gPci.l-{kW2^Vy)èys?fkꭻ6ŹƩ1k85nʮ,oMd}eYu qѫCϯlK-KJJmӍjΫ}/ 0ٙT?]yVں||J񟾛]c\{κdfdc^WԷ#i,l\a]nmʷlZ'&^[]67ch2[M1IOFI$쾰r:>=Z?h;kAd]1}k=P۟VΧF߷b=ս*Mhmc67ԥWWڟ?gkJ/د};"|#ֳ %%Âszh[}u6VHǶ+ck/YL۾̊Y-Ȳɸ3qmu{wo5[>fy SOXmmc?nѪQjXå2]XpsG/_?R̦\7׉mt]Ml l}FzYޫnK\}St0FN8AhtZ힛sEη'ůy7lcs?g_Wr~g_MKx4ZT[.[Uy{;szS2pZ_M\i{wm994d]=5ağOWgҲz6fK맡?ʬc6 NnR\Ny]z/kZ~_Ջc"Hdl2!.O\&In?N/mB˚.cQײO[]͢ˋ}@[e޾4:SjJtE2réj_{BH39"]CY1FėSDƷcuưYm;ֿ!1?Qpаʪ3},Ysl.OZJzOQ/nFSw.[~N6IO,"K-posj,,gn_Yk\zgm4 뱻?K[,l6oK=R NAXwOmv핲V>Fn~On-c26ZBoKb? =}չ Y\7߼q{r_s=?n_O^GQn00OOwٿ߳E̳H;rsMOnλoٽ-%&ƣޛ,EROfOخ~8bKi>{Xe[v&kن-{s[]&zN܋^߰yT-`c}OSY;Z^ eK~Su 1B^=cq񷆾6~"U҆7Vo}:['vk{mE,>.ǿ'(e[ӑbe=ѻnMOJt~7]q+}[@\ϥoWDe`e7'g0(.ϣeT̼ڃZcEk:~n~AWP_U;}?II:rpE.'z{X?;Y 6Lrg#;u\v ޙk2v36S[η2onQQݑf5~f?j~1C2Ke٘o;.K䔇~=Vw۵h>t߿ݿ$>m;K^p VIkj{^c(@̳7#5ؕ?3ԬYo谰L=ݓkHY0Y#u9 uoposrE}{iƩYs_>]/c=X~IMnqJc[rhgeA?h]lofPpKQm=/ɨ\;c,{NI÷ѻ)s>21u,mlWC9_g=Uuvٍ٘Om,?mXWYY9}+bf=mK^Tz uh]@Y).;\tTR*}vzRRN+㌫z[_eN;͊OT.7eג}Nu6zoc}J}oarͥ8q,qY ZX{sמbef _sqPͲ^]OѿU):7Qw[mKF`n*vC+ZtZ)vcْ~^ydTZv}9*WM^d{mkqHn[UX[X˧5GUf^vSʣzlm3m2?Svӛq̱ͱ=OAg6[3-W,k+mWg[F1],w \kI92:Mr+o_q bHwYwqa鞫m;,${gݻ{mڒI)U_gzwXWc_?e$L릮 ΋l۫ewO SOOZ_Y:O{rx; uusDmY.Ϊ7~V܌wsNUFn7 N@i"_S*Jw>(6Y>2] m_mW?Ԭs7kkO[+Y}M/:B~N>ȶSmd2-]v{mow3,2 nM6YN6^g^?RS # k k*W[Y]x_cC.Oo:Zx}}YpocvA{AksƾVlYxV_6=+)ȥm5ަe;UߣINn6WZ~u~%Xf]xVoo~.ߛFFQ S]VҲ6,\1_N?X|wT1~yk*w_H*WWX{sG\ZenqGSG~XfsF3o^emc=v cXִց5UWMm` c! ִ}$I)Tʩ$l/IO#RqzUwFbԲ:TcײS{dE͎uu9$}`6NO_:Ϳ#Yk^@[ jv)Cۗ$n_u}쾛L89$½uUI%?U$UI%?U$UI%?8BIM XICC_PROFILE HLinomntrRGB XYZ  1acspMSFTIEC sRGB-HP cprtP3desclwtptbkptrXYZgXYZ,bXYZ@dmndTpdmddvuedLview$lumimeas $tech0 rTRC< gTRC< bTRC< textCopyright (c) 1998 Hewlett-Packard CompanydescsRGB IEC61966-2.1sRGB IEC61966-2.1XYZ QXYZ XYZ o8XYZ bXYZ $descIEC http://www.iec.chIEC http://www.iec.chdesc.IEC 61966-2.1 Default RGB colour space - sRGB.IEC 61966-2.1 Default RGB colour space - sRGBdesc,Reference Viewing Condition in IEC61966-2.1,Reference Viewing Condition in IEC61966-2.1view_. \XYZ L VPWmeassig CRT curv #(-27;@EJOTY^chmrw| %+28>ELRY`gnu| &/8AKT]gqz !-8COZfr~ -;HUcq~ +:IXgw'7HYj{+=Oat 2FZn  % : O d y  ' = T j " 9 Q i  * C \ u & @ Z t .Id %A^z &Ca~1Om&Ed#Cc'Ij4Vx&IlAe@e Ek*Qw;c*R{Gp@j>i  A l !!H!u!!!"'"U"""# #8#f###$$M$|$$% %8%h%%%&'&W&&&''I'z''( (?(q(())8)k))**5*h**++6+i++,,9,n,,- -A-v--..L.../$/Z///050l0011J1112*2c223 3F3334+4e4455M555676r667$7`7788P8899B999:6:t::;-;k;;<' >`>>?!?a??@#@d@@A)AjAAB0BrBBC:C}CDDGDDEEUEEF"FgFFG5G{GHHKHHIIcIIJ7J}JK KSKKL*LrLMMJMMN%NnNOOIOOP'PqPQQPQQR1R|RSS_SSTBTTU(UuUVV\VVWDWWX/X}XYYiYZZVZZ[E[[\5\\]']x]^^l^__a_``W``aOaabIbbcCccd@dde=eef=ffg=ggh?hhiCiijHjjkOkklWlmm`mnnknooxop+ppq:qqrKrss]sttptu(uuv>vvwVwxxnxy*yyzFz{{c{|!||}A}~~b~#G k͂0WGrׇ;iΉ3dʋ0cʍ1fΏ6n֑?zM _ɖ4 uL$h՛BdҞ@iءG&vVǥ8nRĩ7u\ЭD-u`ֲK³8%yhYѹJº;.! zpg_XQKFAǿ=ȼ:ɹ8ʷ6˶5̵5͵6ζ7ϸ9к<Ѿ?DINU\dlvۀ܊ݖޢ)߯6DScs 2F[p(@Xr4Pm8Ww)KmC    #%$""!&+7/&)4)!"0A149;>>>%.DIC; ZX8 !1A"Q2Ba#q$%3br?7'(rf cm$G ުhL~:EتZ ([SE`vIɽhg)"NJވ+_a-سw ]/f [<[5O9H4Iެ4ȍhcv#%7V-Qv':hD"t; ? NN,C(-Xbmx<=J48YrSRI(Ŏt9L8VIl۫\ִ=VMyJ:痊M',XXGqFG JdΖK1d]b6Og -ֲ/I점IA~']pJ4a <{ ~#v#q-S߄22Ibiq|qø=ԦnQ!ymL\V%:ZI㈟( |mĥ 4j#c? ږ'|ll5PXȼ.$QJc#ZL?/'IUۃ4R6?0>"` {m!;WPʝ,(@KjkK>+pFA%1Cu5u+ܫFa{=ҮxJE~Z+eT70Rh\ENHAm$4Tn $QfK1m|(2GB%D 'ݏÃɋs r,I^PBa'3>I1bdK,Ol-Kokz}pLwɣA,0`G?>3?_/5na_줍Zcjաx-3Uy+~ܟ 8l%%~h:w wcșXn^^c 6V *v$ձyNr93x`O+%0JuqǛzj>qcKZ2oYd$bUWvҩk&HFֺm 9?`J]}}սs_1-'s*.'G}^hWs%#E*MNˠ4|oǎ3T`rjS]Yn 4lG%b3E>*nHcs6R7/41oJHCdtYEzqݸ hL-%޴*-BbX hv]k.X/+LiX2,J˖\ɗ%?* #DW_ܮ))8HN%@Kg|yXl$D w_vsrzϚf?u#އ°+*V/:;~I|"qE~h?@Q;zb'Yi]R!e}ƻ1Ec-?̶Y;}oYsb谦A7xI:ƿPۚ($H{X7б`|dҌҚQ3tþoWMl,IZTyXK>VƇO|rd8by(Uçݥp{80+lmlm=;޷Vק=?$d"?qu|<7xjLc&wNVPAT7|: 2V*a$Zfi8R= $:sOb80#QqBG*'udP >|29C;7Qr?O[-tpAsa,Ib5'J[j}fj4`[9t,#uW DoG񀮸gZ/,%7P,$K {;*,I4QcObA:t`~dNQ xF24 NoOfyLBZ+*!_.^;K*璺_%c3zِU,twEIƑe3<)e,"*>AQ'=;$U͔KRwǐ >fͫSփ%^9jr@P4tHj)3Z4RψJv|[ 푋 Ņx߷6WcgKy@ÆS2O[ߤlQ<~2*FA;!|NNNNNxys/NNd0Dd(F~  ZA?grbPicture 1grbR/DW]4 n/0PFf/DW]4 JFIF``fPhotoshop 3.08BIM``8BIM x8BIM8BIM 8BIM' 8BIMH/fflff/ff2Z5-8BIMp8BIM@@8BIM8BIM dg,xJFIFHHAdobed            gd"?   3!1AQa"q2B#$Rb34rC%Scs5&DTdE£t6UeuF'Vfv7GWgw5!1AQaq"2B#R3$brCScs4%&5DTdEU6teuFVfv'7GWgw ?TLL$wQ3|we[X5QH}YC^u}vYOJöU2ըTs.cq-̴ܟ[lű_Ĕ]]etbӈdo6^Z U"wR{:Kn6+6T1U oZ9Qu̒KZ̖:ڛcWV[=}㷩qZ z^ͣkm?g\a}[.>OV=[kNͷ^IVh~kɪmh´1uVg|9gj?kڱKw1u72`w7ur02*ce/Yf{nzU_[}INY1S鷦eO<ۏ\88 x.w+.[^V]8WoeDJ>Ro^1mw՗\7_TK.p{~7-%=BJJ긽SŖ`eV7}bI$U`ϫ垒o4tuKٸǿ_Kg3lBBΟӬdS}69۬*~VgHȽߥlIO;}Za N&YW84@[vݙ]3:?T혛Ku?2ݛ_jѪY5eUc\m!Im]=o?VOF?Un9c.{kwGX}*t2jG W7IOGCs)gPci.l-{kW2^Vy)èys?fkꭻ6ŹƩ1k85nʮ,oMd}eYu qѫCϯlK-KJJmӍjΫ}/ 0ٙT?]yVں||J񟾛]c\{κdfdc^WԷ#i,l\a]nmʷlZ'&^[]67ch2[M1IOFI$쾰r:>=Z?h;kAd]1}k=P۟VΧF߷b=ս*Mhmc67ԥWWڟ?gkJ/د};"|#ֳ %%Âszh[}u6VHǶ+ck/YL۾̊Y-Ȳɸ3qmu{wo5[>fy SOXmmc?nѪQjXå2]XpsG/_?R̦\7׉mt]Ml l}FzYޫnK\}St0FN8AhtZ힛sEη'ůy7lcs?g_Wr~g_MKx4ZT[.[Uy{;szS2pZ_M\i{wm994d]=5ağOWgҲz6fK맡?ʬc6 NnR\Ny]z/kZ~_Ջc"Hdl2!.O\&In?N/mB˚.cQײO[]͢ˋ}@[e޾4:SjJtE2réj_{BH39"]CY1FėSDƷcuưYm;ֿ!1?Qpаʪ3},Ysl.OZJzOQ/nFSw.[~N6IO,"K-posj,,gn_Yk\zgm4 뱻?K[,l6oK=R NAXwOmv핲V>Fn~On-c26ZBoKb? =}չ Y\7߼q{r_s=?n_O^GQn00OOwٿ߳E̳H;rsMOnλoٽ-%&ƣޛ,EROfOخ~8bKi>{Xe[v&kن-{s[]&zN܋^߰yT-`c}OSY;Z^ eK~Su 1B^=cq񷆾6~"U҆7Vo}:['vk{mE,>.ǿ'(e[ӑbe=ѻnMOJt~7]q+}[@\ϥoWDe`e7'g0(.ϣeT̼ڃZcEk:~n~AWP_U;}?II:rpE.'z{X?;Y 6Lrg#;u\v ޙk2v36S[η2onQQݑf5~f?j~1C2Ke٘o;.K䔇~=Vw۵h>t߿ݿ$>m;K^p VIkj{^c(@̳7#5ؕ?3ԬYo谰L=ݓkHY0Y#u9 uoposrE}{iƩYs_>]/c=X~IMnqJc[rhgeA?h]lofPpKQm=/ɨ\;c,{NI÷ѻ)s>21u,mlWC9_g=Uuvٍ٘Om,?mXWYY9}+bf=mK^Tz uh]@Y).;\tTR*}vzRRN+㌫z[_eN;͊OT.7eג}Nu6zoc}J}oarͥ8q,qY ZX{sמbef _sqPͲ^]OѿU):7Qw[mKF`n*vC+ZtZ)vcْ~^ydTZv}9*WM^d{mkqHn[UX[X˧5GUf^vSʣzlm3m2?Svӛq̱ͱ=OAg6[3-W,k+mWg[F1],w \kI92:Mr+o_q bHwYwqa鞫m;,${gݻ{mڒI)U_gzwXWc_?e$L릮 ΋l۫ewO SOOZ_Y:O{rx; uusDmY.Ϊ7~V܌wsNUFn7 N@i"_S*Jw>(6Y>2] m_mW?Ԭs7kkO[+Y}M/:B~N>ȶSmd2-]v{mow3,2 nM6YN6^g^?RS # k k*W[Y]x_cC.Oo:Zx}}YpocvA{AksƾVlYxV_6=+)ȥm5ަe;UߣINn6WZ~u~%Xf]xVoo~.ߛFFQ S]VҲ6,\1_N?X|wT1~yk*w_H*WWX{sG\ZenqGSG~XfsF3o^emc=v cXִց5UWMm` c! ִ}$I)Tʩ$l/IO#RqzUwFbԲ:TcײS{dE͎uu9$}`6NO_:Ϳ#Yk^@[ jv)Cۗ$n_u}쾛L89$½uUI%?U$UI%?U$UI%?8BIM XICC_PROFILE HLinomntrRGB XYZ  1acspMSFTIEC sRGB-HP cprtP3desclwtptbkptrXYZgXYZ,bXYZ@dmndTpdmddvuedLview$lumimeas $tech0 rTRC< gTRC< bTRC< textCopyright (c) 1998 Hewlett-Packard CompanydescsRGB IEC61966-2.1sRGB IEC61966-2.1XYZ QXYZ XYZ o8XYZ bXYZ $descIEC http://www.iec.chIEC http://www.iec.chdesc.IEC 61966-2.1 Default RGB colour space - sRGB.IEC 61966-2.1 Default RGB colour space - sRGBdesc,Reference Viewing Condition in IEC61966-2.1,Reference Viewing Condition in IEC61966-2.1view_. \XYZ L VPWmeassig CRT curv #(-27;@EJOTY^chmrw| %+28>ELRY`gnu| &/8AKT]gqz !-8COZfr~ -;HUcq~ +:IXgw'7HYj{+=Oat 2FZn  % : O d y  ' = T j " 9 Q i  * C \ u & @ Z t .Id %A^z &Ca~1Om&Ed#Cc'Ij4Vx&IlAe@e Ek*Qw;c*R{Gp@j>i  A l !!H!u!!!"'"U"""# #8#f###$$M$|$$% %8%h%%%&'&W&&&''I'z''( (?(q(())8)k))**5*h**++6+i++,,9,n,,- -A-v--..L.../$/Z///050l0011J1112*2c223 3F3334+4e4455M555676r667$7`7788P8899B999:6:t::;-;k;;<' >`>>?!?a??@#@d@@A)AjAAB0BrBBC:C}CDDGDDEEUEEF"FgFFG5G{GHHKHHIIcIIJ7J}JK KSKKL*LrLMMJMMN%NnNOOIOOP'PqPQQPQQR1R|RSS_SSTBTTU(UuUVV\VVWDWWX/X}XYYiYZZVZZ[E[[\5\\]']x]^^l^__a_``W``aOaabIbbcCccd@dde=eef=ffg=ggh?hhiCiijHjjkOkklWlmm`mnnknooxop+ppq:qqrKrss]sttptu(uuv>vvwVwxxnxy*yyzFz{{c{|!||}A}~~b~#G k͂0WGrׇ;iΉ3dʋ0cʍ1fΏ6n֑?zM _ɖ4 uL$h՛BdҞ@iءG&vVǥ8nRĩ7u\ЭD-u`ֲK³8%yhYѹJº;.! zpg_XQKFAǿ=ȼ:ɹ8ʷ6˶5̵5͵6ζ7ϸ9к<Ѿ?DINU\dlvۀ܊ݖޢ)߯6DScs 2F[p(@Xr4Pm8Ww)KmC    #%$""!&+7/&)4)!"0A149;>>>%.DIC; ZX8 !1A"Q2Ba#q$%3br?7'(rf cm$G ުhL~:EتZ ([SE`vIɽhg)"NJވ+_a-سw ]/f [<[5O9H4Iެ4ȍhcv#%7V-Qv':hD"t; ? NN,C(-Xbmx<=J48YrSRI(Ŏt9L8VIl۫\ִ=VMyJ:痊M',XXGqFG JdΖK1d]b6Og -ֲ/I점IA~']pJ4a <{ ~#v#q-S߄22Ibiq|qø=ԦnQ!ymL\V%:ZI㈟( |mĥ 4j#c? ږ'|ll5PXȼ.$QJc#ZL?/'IUۃ4R6?0>"` {m!;WPʝ,(@KjkK>+pFA%1Cu5u+ܫFa{=ҮxJE~Z+eT70Rh\ENHAm$4Tn $QfK1m|(2GB%D 'ݏÃɋs r,I^PBa'3>I1bdK,Ol-Kokz}pLwɣA,0`G?>3?_/5na_줍Zcjաx-3Uy+~ܟ 8l%%~h:w wcșXn^^c 6V *v$ձyNr93x`O+%0JuqǛzj>qcKZ2oYd$bUWvҩk&HFֺm 9?`J]}}սs_1-'s*.'G}^hWs%#E*MNˠ4|oǎ3T`rjS]Yn 4lG%b3E>*nHcs6R7/41oJHCdtYEzqݸ hL-%޴*-BbX hv]k.X/+LiX2,J˖\ɗ%?* #DW_ܮ))8HN%@Kg|yXl$D w_vsrzϚf?u#އ°+*V/:;~I|"qE~h?@Q;zb'Yi]R!e}ƻ1Ec-?̶Y;}oYsb谦A7xI:ƿPۚ($H{X7б`|dҌҚQ3tþoWMl,IZTyXK>VƇO|rd8by(Uçݥp{80+lmlm=;޷Vק=?$d"?qu|<7xjLc&wNVPAT7|: 2V*a$Zfi8R= $:sOb80#QqBG*'udP >|29C;7Qr?O[-tpAsa,Ib5'J[j}fj4`[9t,#uW DoG񀮸gZ/,%7P,$K {;*,I4QcObA:t`~dNQ xF24 NoOfyLBZ+*!_.^;K*璺_%c3zِU,twEIƑe3<)e,"*>AQ'=;$U͔KRwǐ >fͫSփ%^9jr@P4tHj)3Z4RψJv|[ 푋 Ņx߷6WcgKy@ÆS2O[ߤlQ<~2*FA;!|NNNNNxys/NNd0Dd(F~  ZA?grbPicture 1grbR/DW]4 n/ aPFf/DW]4 JFIF``fPhotoshop 3.08BIM``8BIM x8BIM8BIM 8BIM' 8BIMH/fflff/ff2Z5-8BIMp8BIM@@8BIM8BIM dg,xJFIFHHAdobed            gd"?   3!1AQa"q2B#$Rb34rC%Scs5&DTdE£t6UeuF'Vfv7GWgw5!1AQaq"2B#R3$brCScs4%&5DTdEU6teuFVfv'7GWgw ?TLL$wQ3|we[X5QH}YC^u}vYOJöU2ըTs.cq-̴ܟ[lű_Ĕ]]etbӈdo6^Z U"wR{:Kn6+6T1U oZ9Qu̒KZ̖:ڛcWV[=}㷩qZ z^ͣkm?g\a}[.>OV=[kNͷ^IVh~kɪmh´1uVg|9gj?kڱKw1u72`w7ur02*ce/Yf{nzU_[}INY1S鷦eO<ۏ\88 x.w+.[^V]8WoeDJ>Ro^1mw՗\7_TK.p{~7-%=BJJ긽SŖ`eV7}bI$U`ϫ垒o4tuKٸǿ_Kg3lBBΟӬdS}69۬*~VgHȽߥlIO;}Za N&YW84@[vݙ]3:?T혛Ku?2ݛ_jѪY5eUc\m!Im]=o?VOF?Un9c.{kwGX}*t2jG W7IOGCs)gPci.l-{kW2^Vy)èys?fkꭻ6ŹƩ1k85nʮ,oMd}eYu qѫCϯlK-KJJmӍjΫ}/ 0ٙT?]yVں||J񟾛]c\{κdfdc^WԷ#i,l\a]nmʷlZ'&^[]67ch2[M1IOFI$쾰r:>=Z?h;kAd]1}k=P۟VΧF߷b=ս*Mhmc67ԥWWڟ?gkJ/د};"|#ֳ %%Âszh[}u6VHǶ+ck/YL۾̊Y-Ȳɸ3qmu{wo5[>fy SOXmmc?nѪQjXå2]XpsG/_?R̦\7׉mt]Ml l}FzYޫnK\}St0FN8AhtZ힛sEη'ůy7lcs?g_Wr~g_MKx4ZT[.[Uy{;szS2pZ_M\i{wm994d]=5ağOWgҲz6fK맡?ʬc6 NnR\Ny]z/kZ~_Ջc"Hdl2!.O\&In?N/mB˚.cQײO[]͢ˋ}@[e޾4:SjJtE2réj_{BH39"]CY1FėSDƷcuưYm;ֿ!1?Qpаʪ3},Ysl.OZJzOQ/nFSw.[~N6IO,"K-posj,,gn_Yk\zgm4 뱻?K[,l6oK=R NAXwOmv핲V>Fn~On-c26ZBoKb? =}չ Y\7߼q{r_s=?n_O^GQn00OOwٿ߳E̳H;rsMOnλoٽ-%&ƣޛ,EROfOخ~8bKi>{Xe[v&kن-{s[]&zN܋^߰yT-`c}OSY;Z^ eK~Su 1B^=cq񷆾6~"U҆7Vo}:['vk{mE,>.ǿ'(e[ӑbe=ѻnMOJt~7]q+}[@\ϥoWDe`e7'g0(.ϣeT̼ڃZcEk:~n~AWP_U;}?II:rpE.'z{X?;Y 6Lrg#;u\v ޙk2v36S[η2onQQݑf5~f?j~1C2Ke٘o;.K䔇~=Vw۵h>t߿ݿ$>m;K^p VIkj{^c(@̳7#5ؕ?3ԬYo谰L=ݓkHY0Y#u9 uoposrE}{iƩYs_>]/c=X~IMnqJc[rhgeA?h]lofPpKQm=/ɨ\;c,{NI÷ѻ)s>21u,mlWC9_g=Uuvٍ٘Om,?mXWYY9}+bf=mK^Tz uh]@Y).;\tTR*}vzRRN+㌫z[_eN;͊OT.7eג}Nu6zoc}J}oarͥ8q,qY ZX{sמbef _sqPͲ^]OѿU):7Qw[mKF`n*vC+ZtZ)vcْ~^ydTZv}9*WM^d{mkqHn[UX[X˧5GUf^vSʣzlm3m2?Svӛq̱ͱ=OAg6[3-W,k+mWg[F1],w \kI92:Mr+o_q bHwYwqa鞫m;,${gݻ{mڒI)U_gzwXWc_?e$L릮 ΋l۫ewO SOOZ_Y:O{rx; uusDmY.Ϊ7~V܌wsNUFn7 N@i"_S*Jw>(6Y>2] m_mW?Ԭs7kkO[+Y}M/:B~N>ȶSmd2-]v{mow3,2 nM6YN6^g^?RS # k k*W[Y]x_cC.Oo:Zx}}YpocvA{AksƾVlYxV_6=+)ȥm5ަe;UߣINn6WZ~u~%Xf]xVoo~.ߛFFQ S]VҲ6,\1_N?X|wT1~yk*w_H*WWX{sG\ZenqGSG~XfsF3o^emc=v cXִց5UWMm` c! ִ}$I)Tʩ$l/IO#RqzUwFbԲ:TcײS{dE͎uu9$}`6NO_:Ϳ#Yk^@[ jv)Cۗ$n_u}쾛L89$½uUI%?U$UI%?U$UI%?8BIM XICC_PROFILE HLinomntrRGB XYZ  1acspMSFTIEC sRGB-HP cprtP3desclwtptbkptrXYZgXYZ,bXYZ@dmndTpdmddvuedLview$lumimeas $tech0 rTRC< gTRC< bTRC< textCopyright (c) 1998 Hewlett-Packard CompanydescsRGB IEC61966-2.1sRGB IEC61966-2.1XYZ QXYZ XYZ o8XYZ bXYZ $descIEC http://www.iec.chIEC http://www.iec.chdesc.IEC 61966-2.1 Default RGB colour space - sRGB.IEC 61966-2.1 Default RGB colour space - sRGBdesc,Reference Viewing Condition in IEC61966-2.1,Reference Viewing Condition in IEC61966-2.1view_. \XYZ L VPWmeassig CRT curv #(-27;@EJOTY^chmrw| %+28>ELRY`gnu| &/8AKT]gqz !-8COZfr~ -;HUcq~ +:IXgw'7HYj{+=Oat 2FZn  % : O d y  ' = T j " 9 Q i  * C \ u & @ Z t .Id %A^z &Ca~1Om&Ed#Cc'Ij4Vx&IlAe@e Ek*Qw;c*R{Gp@j>i  A l !!H!u!!!"'"U"""# #8#f###$$M$|$$% %8%h%%%&'&W&&&''I'z''( (?(q(())8)k))**5*h**++6+i++,,9,n,,- -A-v--..L.../$/Z///050l0011J1112*2c223 3F3334+4e4455M555676r667$7`7788P8899B999:6:t::;-;k;;<' >`>>?!?a??@#@d@@A)AjAAB0BrBBC:C}CDDGDDEEUEEF"FgFFG5G{GHHKHHIIcIIJ7J}JK KSKKL*LrLMMJMMN%NnNOOIOOP'PqPQQPQQR1R|RSS_SSTBTTU(UuUVV\VVWDWWX/X}XYYiYZZVZZ[E[[\5\\]']x]^^l^__a_``W``aOaabIbbcCccd@dde=eef=ffg=ggh?hhiCiijHjjkOkklWlmm`mnnknooxop+ppq:qqrKrss]sttptu(uuv>vvwVwxxnxy*yyzFz{{c{|!||}A}~~b~#G k͂0WGrׇ;iΉ3dʋ0cʍ1fΏ6n֑?zM _ɖ4 uL$h՛BdҞ@iءG&vVǥ8nRĩ7u\ЭD-u`ֲK³8%yhYѹJº;.! zpg_XQKFAǿ=ȼ:ɹ8ʷ6˶5̵5͵6ζ7ϸ9к<Ѿ?DINU\dlvۀ܊ݖޢ)߯6DScs 2F[p(@Xr4Pm8Ww)KmC    #%$""!&+7/&)4)!"0A149;>>>%.DIC; ZX8 !1A"Q2Ba#q$%3br?7'(rf cm$G ުhL~:EتZ ([SE`vIɽhg)"NJވ+_a-سw ]/f [<[5O9H4Iެ4ȍhcv#%7V-Qv':hD"t; ? NN,C(-Xbmx<=J48YrSRI(Ŏt9L8VIl۫\ִ=VMyJ:痊M',XXGqFG JdΖK1d]b6Og -ֲ/I점IA~']pJ4a <{ ~#v#q-S߄22Ibiq|qø=ԦnQ!ymL\V%:ZI㈟( |mĥ 4j#c? ږ'|ll5PXȼ.$QJc#ZL?/'IUۃ4R6?0>"` {m!;WPʝ,(@KjkK>+pFA%1Cu5u+ܫFa{=ҮxJE~Z+eT70Rh\ENHAm$4Tn $QfK1m|(2GB%D 'ݏÃɋs r,I^PBa'3>I1bdK,Ol-Kokz}pLwɣA,0`G?>3?_/5na_줍Zcjաx-3Uy+~ܟ 8l%%~h:w wcșXn^^c 6V *v$ձyNr93x`O+%0JuqǛzj>qcKZ2oYd$bUWvҩk&HFֺm 9?`J]}}սs_1-'s*.'G}^hWs%#E*MNˠ4|oǎ3T`rjS]Yn 4lG%b3E>*nHcs6R7/41oJHCdtYEzqݸ hL-%޴*-BbX hv]k.X/+LiX2,J˖\ɗ%?* #DW_ܮ))8HN%@Kg|yXl$D w_vsrzϚf?u#އ°+*V/:;~I|"qE~h?@Q;zb'Yi]R!e}ƻ1Ec-?̶Y;}oYsb谦A7xI:ƿPۚ($H{X7б`|dҌҚQ3tþoWMl,IZTyXK>VƇO|rd8by(Uçݥp{80+lmlm=;޷Vק=?$d"?qu|<7xjLc&wNVPAT7|: 2V*a$Zfi8R= $:sOb80#QqBG*'udP >|29C;7Qr?O[-tpAsa,Ib5'J[j}fj4`[9t,#uW DoG񀮸gZ/,%7P,$K {;*,I4QcObA:t`~dNQ xF24 NoOfyLBZ+*!_.^;K*璺_%c3zِU,twEIƑe3<)e,"*>AQ'=;$U͔KRwǐ >fͫSփ%^9jr@P4tHj)3Z4RψJv|[ 푋 Ņx߷6WcgKy@ÆS2O[ߤlQ<~2*FA;!|NNNNNxys/NNِ$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg$$IfP!vh#vS#v:V l0$5S5/ aPytg s666666666vvvvvvvvv666666>666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XVx 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ OJPJQJ_HmHnHsHtHF`F RNormaldhCJ_HaJmHsHtH ^^  Heading 1$<@&"5CJ KH OJPJQJ\^JaJ DA`D Default Paragraph FontRi@R 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List >@> ;0 Footnote TextCJaJ@@ ;0Footnote Text ChartH @&@@ ;0Footnote ReferenceH*4@"4 w=0Header p#:1: w=0 Header Char CJaJtH 4 @B4 w=0Footer p#:Q: w=0 Footer Char CJaJtH jcj A5 Table Grid7:V0^r^  List Paragraphd^m$OJPJQJ^JZZ Heading 1 Char&5CJ KH OJPJQJ\^JaJ tH d d p TOC Heading$d@& B*CJKHaJmH ph6_sH ^B@^ a- Body Text$da$#5CJ OJPJQJaJmH sH tHPP a-Body Text Char5CJ OJPJQJmH sH PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭VvnB`2ǃ,!"E3p#9GQd; H xuv 0F[,F᚜K sO'3w #vfSVbsؠyX p5veuw 1z@ l,i!b I jZ2|9L$Z15xl.(zm${d:\@'23œln$^-@^i?D&|#td!6lġB"&63yy@t!HjpU*yeXry3~{s:FXI O5Y[Y!}S˪.7bd|n]671. tn/w/+[t6}PsںsL. J;̊iN $AI)t2 Lmx:(}\-i*xQCJuWl'QyI@ھ m2DBAR4 w¢naQ`ԲɁ W=0#xBdT/.3-F>bYL%׭˓KK 6HhfPQ=h)GBms]_Ԡ'CZѨys v@c])h7Jهic?FS.NP$ e&\Ӏ+I "'%QÕ@c![paAV.9Hd<ӮHVX*%A{Yr Aբ pxSL9":3U5U NC(p%u@;[d`4)]t#9M4W=P5*f̰lk<_X-C wT%Ժ}B% Y,] A̠&oʰŨ; \lc`|,bUvPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!R%theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] W_`9eg.l/m#osu-|N|Dž3irr4h%[e5M2f#z*$279?TEFJFLNOVY\+^Lcaeffkms*z~Ro?XzUpySTk nZ*.134FA]IJ MzPWz[S_Cbbe(f4hJkl_@M ",4R=@D;HUYv]ahnkgmsuExhyى8©5%0 %') 5%::C Z)dkw|}=dB\K~vt U$-6<=b?@DJUZE^s_`Acd1ins+v}&0ڙ &ms&[owo   1  4 . '   ! & Y+ y2 6 ā   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~#(u: = 6  ^ H Xy E]'L%%'(B(M)**K++.-z--%..%/C///30p0001g23`3354 55K67M7778>8f88899h:b;;?<</=\=>@JAAUBBEEFGHHIJ^KMMSNNAOOPPRR4SaSUW:WXXYaZ#[X[[[[[Y\\]]^T^^^^%_f___`G```,a]aaabdbbbc1cdcddeneWffgVhhiKiki2jjjTkkkk$lZllm%nnnnoopcppppqRq{qqqRrrrrssttBuu5vvw\wwxxy\y"zzzN{|+||I}}}Zeˀ\с%u>jBބ }lوG2\ъ>ϋ`Ɍ;0PyȔÕa PÚΛghHsƞdCo͠JxԢQ|AΦ"<iêo2XȬD߭ P!ư*|b޳Cz$f׷1i&ٹKú#b _~Ͼ0`˿ l0i8 9fOF+bFrAMy-PKL'e,ā  ,,,/JFfY,dn\}VVT`, v l*h5*AObT]jilp$,ltdpB*5@M]4ju {Ƞ:"f( h/HDRd*{6ԐfV.h bb"'39C:LPam@ul³^4.R L b%&+5H ajy̚Nx&2AtXfhvVr,4p.LKm"~Z J|*@8:?NvXgvv~ުJ  b ' r0 t6 Y  / 9 G N $b u <  * 2 ~= L nd x 8 f D , )?XYhTy*δaPQ89GR]d{^"  2-7JYaqrdP<|.'t;NFgPv$& :R#+0:9<BM0TY6\.`ckoq$w0zz2J޳XVP04 v $H+/1f7t<?GZKvPUZ]bdj>nzqtwz `X|nvf|0<\x,J&(4EILyz{|}~     !#$%&'()*+-./01235678:;<=?@A                        ! # $ % & ' ) * + - . / 0 1 2 4 5 6 8 9 : ; < > ? @ A B D E F G H I K L M N P Q R S U V W X Z [ \ ] _ ` a b c e   L,FG2GGGdHIIJKL*MM,OPPPXQQ>R~RSVSTTlUU.VVV WPWW4XXX&Y,Y2Y8Y>YDYJYPYx.dp xlO{0:&~ld x 2I 0 0z.98*0(lF$ )VAPbadt6z5DF\kz.pJ4FGHJKMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwx ",49>    " ( , 3 7 = C J O T Y ^ d $(/!L# @0(  B S  ?/n`g o`g p`g q`gr`gs`g t`g u`g v`g w`g x`g y`g z`g {`g |`g }`g ~`g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g `g LZ//Rqu+@Sa   8Ls!!J#n#J%U%-.k6OjkŁ       !"#$%&'()*+,-. L^55 Wz~4H\i  BUy!!S#u#S%]%-&.s6OjqŁ   !"#$%&'()*+,-.8+*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9,*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplaceC/*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter 10 ha 10 hektara110 kg 12 jutara 130 jutara130 kg 14 jutara 17 jutara194, a200 kg 25 000 kg25. a 26 jutara 3 hektara3 jutra3, a30 ha 30 hektara300 kg 324 jutra35 ha 48 jutara5 jutara52 jutra7 jutara70 kg8 jutara800, a9352 kg ProductID/ //,+////// //////// /////////////// //// /////////h!y!***////00t0v000=1A1S1\1111111112 2'2,252:2p222233B3C3I3J3N3Z3i3333333.484@4C4Z4b44444444444444 55555#5T5W5b5d5r5z5556 66666666777 7777n7w7x777777777777777778888889999H:R:::::::::::::::;;;;A;J;Y;c;l;t;u;w;x;;;;;;;;;;;<<<V<a<d<n<<<<<<<<<<<<<<<"=,=J=Z=[=c=n=u=|=============>>/>=>@>L>N>d>l>v>|>>>>>>>>>>>>>>>+?0?I?N?\?g?u?|?~???????????????????@ @)@0@3@:@A@J@f@q@{@~@@@@@@@@@@@@@@@@@AA!A-A:AGANASAAAAAAABBDBLB^BdBxB{BBBBBBBBBBB%C/C7C>CCCCCCCCCCCCD DD'D+D1D2D4D5D;DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDEEEEEEEEEE!E0E7EjEpEEEEEEEEE8FHHHJHOHPHRHSH\H]H^H_HeHfHqHrH|H}H~HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHIIIIIIII*I+I0I1I3I4I?I@IJIKIRITIWIXIYIZIbIcIqIrIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIJ J JJJJJJJJJ!J"J$J%J*J+J,J-J5J6J;JLCLDLFLGLNLOLWLXL`LaLgLhLjLkLsLtL}L~LLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLMMM MMMMM"M%M*M+M0M1M6M7M@MAMCMDMEMFMKMLMPMRMVMWMYMZM[M\MbMcMmMnMsMtM|M}M~MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNNNNNNNN N&N'N0N1N5N7N9N:NANBNFNGNSNTNVNWN^N_NaNbNhNiNmNnNoNpNuNvN|N}NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNOO O OOO"O#O)O*O+O,O4O5O>O?ODOEOFOGOSOTOYOZO[O\OeOfOpOsO}O~OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPP P PPPPP$P%P-P/P3P4P?و܈!hmى߉%,ًGM79ǍύЍ ;BCLMR}:CGI|/1AFHTU_qx}ܐ}4:TWvŒƒǒ,359:;<CKTejz38ǔΔ[b<H|—ė.VWg|).3LVWZ[ghprtu{{bk{~̛%2@GmnzHR`hiopqr{ 47Savx̞KPiovx̟џmrwxz{ƠȠgkgi(/0235V^VY"5?KQʥ˥ѥإGRfhjǦȦͦΦԦ028;NRŧȧЧקާ15DJɨϨDOmw{ũʩ˩ͩΩԩ PVntªƪ itv~ī!09ow~ȬϬ ruѭح\c{̮ͮܮ '1rtz}ԯٯbdfglmoz|аٰڰ۰ܰݰKLNOYZ\chpvyñıʱ˱ϱ/3=EKLPQUVXYaxŲ޲NOQSUW\]_`hruNQZ`v\dejq{4>X^qyöǶжݶ߶ CGvzvxv~4:;ACjuʻѻLRSZ[ac}ȼɼϼͽ;ԾNUlnopqwƿ߿7<=FGQhjtu|}*1KMZ^ot35[dy|.4/46<=Dltu}~3:Gx%/BM DN~6?W`jlv7=bl9F25#59<>V\cf)1zEM(23:;<=HIJ "4<qyem>@>HJVW_`j5>%OPQXY[\cah*1/0J!4?@RX_y{Wcdlmtu'GHYe:ABEGKL;C%!&'.6CDPQZmt 4>79OYkx}*1JQRST]^is(0yFGUCL !)6OYZfghivw|  glnx :Dcf9:UVbi(-HSYanx38EN=@X]isMYS]^jlnoy} "- "#)RXdg    8 ;       " 9 ; P |                o v                      $%)z>CRYfi  16R] CG &+8>?@AIJQ#$%&.^b PX]g!$1>?EFRfo"%ju#/      ! !!!!!!!""##5#;#$$g$o$$$$$$$$$$$%%%%%X%Z%& &&&'''''''''(( ((((2(?((((((((((()))$)%)))*)1)<)**[*{****+++!+#+.+N+X+e+r+y++++++++++,,/,8,9,;,<,E,u,w,,,,,--!-(-:-F-O-U-----------.. .+.j.n.q.{.|......////00001122$2.2>2H22233E3O3Z3a3|3333334 4 44'4/4:4H444445 55555555556666'6677e8i888889 99 :::.:/:0:1:A:B:J:S:; ;!;);*;.;/;6;7;9;:;;;C;E;F;G;];_;;;;;;;;;< <4<6<Q<S<p<q<<<<< = =#=$=|=}=========> > >/>2>M>X>>>>>>> ??4?;?M?Q???????@@@$@M@T@V@\@e@m@MATAAAAALBRBLCTCLDRDLENETEdELFPFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFvG{GGG!H#H*H,HXH`HhHjHvH~HvI{IvJJJJKKKKKKK$KvKzKKKFLJLvLyLLLLMM%M&M.M/M;M`?`E`F`M`N`Q`d`i```jataaaaabbbbbbLcPcjcwccccccccccccccd8d:dNdPdedpdrd{dddddaeeeeeffgggghhhhii>jDjjjfktkkkll m*m1m3mMmYmcmhm{mmmmmmnnooFpGpHpQpRp[p\p]p^pepppqqqqq5r@r^rdrrrxsssssstt+u1u2uKuMuWuuuuvvvwxxxyy*z1zzz{{||}}~~~~RY_mV[ӀԀ!ہ߁EHal#5@CRV !7>gktwΈ !rwtxŠÊhluw{u|3<u{uyuux;VWiv}v}$()+,2mvZ\u}Ĕu cgu}u  nq7<nqnu֚ns֛ٛޛDK^dnxnpʝϝTVWZ[aboqos$&',-23;rtʠؠrzrxrwV]ryR]rvɥ̥إڥpr :Crtrx`cruryryorCGmv rt'-r})1rvrv$)ryNXYbchw@hj{|)5v *3v{߶ 2?IQWbv{η-7;@vKVvv{ !56GMOvԻouɼ̼ &sw s}+5sxȿؿ6=X_iulnxyininaiq}in|?Hikdmrz%.CKV^il}im>AR\irGPQTUais{+5iqwWcgjV]jr %/KTvLQlsuys}hqdgAFMOyw~  *U_   3?GI%3p 67.8[b|.6?G}CIXa  .y~PSpw  ySZ#$%02349}46S^kyemnuvw&FG\]ghirs|~%./56@%.024IJKTU^`bcpDK ^hy  ]efghrs  ~7:x|(,o|@K dju{ARX[18!+z    & - . 5 6 9 : <           6 @ J Q { ~     k p           ; = F I P R Z e     .5>Inw89GKQWYa#$&S_gj13ak!)1aehk1=DI15y14RXy|151456?@IKOPRs|}~49blv4<bhioqx~'18OTho =?HNOUW  (*-./@Jjn@Jdo -.019:<BGBGB D                  ;!A!T!\!!!!!!!!!!!!!!!!"""!"`"b"s"t"u"~"""""""""""""## ##.#5#l#p############$ $$$$$%$&$*$+$0$1$|$$$$)%2%E%I%K%Y%|%%%%%%%%%%%%%L&[&x&z&'')'H'W'x'}'''x(}(() ));)E)F)I)J)W)}))))))))))******+++[,,,,,,,---...... .........e/k/l/m/n/w/~////J0W0g0t0~000000000111111111111111111111P2T2x22222222223&3333333A4J4444444555555555555555O6Z6[6\6]6f6g6q6r6x6y6}6~66660767I7M7v7y7777777777788P8o8q8y8z88888888888899!9(9d99999999,:M:O:Z:f::::6;:;q;u;;;;;;Y<_<u<x<<<<<<<<<%=.=j=r=u=x=6>9>u>>>>>>>>>>>>>>>> ? ??%?h?o?v?y?7@?@J@O@v@y@@@@@@@FANAvA|AAABB3B4B7BYB_ByB}BBB/C1C/D5DODZD\DdDfDpDqD/E1EEE-F1F6F7F9F:FDFFFFF/G1G/H3HHHHHHH.I1I]IgIhItIIIJJJJ.J3JJJJK.K0KKKKKKKKK LLLL.L6LLLLL MM.M5MGMQMMMMM.N7N.O4OBOIOZOfOOOPP.P8PqP}P.Q2QLQjQlQxQ-R4R`RbR-S/S-T1T-U2U-V3VWW-WmFmOmmmFnQn$o&oFoIosoxoooFpGplpnp|pppcqhqqqqqqqqqqqorsrosssttItKtctntotutttttttttOuRuoutuuuuuuuAvHvnvrvvvvvvvw w*w/wowqwwwwwwwwwww%x'x-x7xBxIxNxOxUx]xoxvxxxxxxxxxxxxxxxnysyxy~yyyyyyy z zzz z*z4z5z>z?zIzPzZzazbzizszzzzzzzzzzzzzzzzzzzz{{{ {{{{3{5{F{P{j{m{{{{{{{{{|||||}}}}}}}}}L~R~~~,-(*(2489;wzł̂҂-3:@CHIPS~~5;~~ACDERT^`deNjȋ[]efmost{|ƌȌˌ̌^_56>?*+67@ATVXYbcefpqrsȒɒϒВҒӒTU|~  .04578@AIKUV !78()jkpqݶ߶/134YZQSWX^`jk,-67;<UVabjlpqvx{|@ABCNORSZ[cdkmbd&'*+ ! s"t"v"w"####%%%%R&T&]&^&')()1)3)?+@+n-o-----11111 1\4`4n4o4w4x466664959:9;99999;;;;==========>>>>????DDDDHHKKKKKKLLLLVVVVsYuYwYxYzY{Y [ [ [[[[Y^Z^a^b^ c cccJhKhPhQhVhWh[h\hdhehjhkhiiiimmmmqq!q"qrrr rrrrrrrrrssssssss)t*t8t9t@tAtuu u!u{{ŁƁdejktuŒÌ  Ґ'(^_efAC-.34РѠӠԠyzst÷ŷͷηշַѼӼۼܼǽɽ!"$%   !*+-.XYbclnuv{|?@QR[\`bcd  :;{}  UV)*12 ,- Z\abop{} opz{89BCLMVWXY  &'029:FGIJ@AFGxy{|=>JKABLMVW_`]^_`ijst./12JKUV_`fga b c d ######&&) )5)6)))))5*6*<*?***h5i5r5s5|5~55555%6&6/60696:6C6D6?<@<F<G<====>>>>>>>>`AaAjAkAtAvA~AABBBBFFFFFFFFFFGG\H]HyJzJ~JJJJLLPPP PPPQQQQQQQQoSpSzS{STTTTXTYT_TaTEVFV[[[[{_|_abbb+d-dMdOd^d_deeeeeeee>g?gHgIgRgTgUgVgiiii&i'iMiNijjjjjjXkYkkk!m"mGpHp4q5qEFMNfgqrst)*stܠݠRS\]bc  lmtu}~himnY Z 8 9 oq. 0 1 3 7 9 !!!!!%!&!!!!!""""%%%%))))))))//!/"/*/+/H5I5M5N58888<<UDVDWDXDFFRRRRRSWWYYYY[[[[[[1a3a4a5aqqqqHzIzKzLz3}4}5}6}"#$%ĘŘޘ^_opeghjnpvw1234!"$%-.lmstuvkl ()13:;-."#$%*+ ()*+Z[    4!5!6!7!####|%}%%%%%++,,, ,t-u-----445 53545>5@5G5H5C6D6N6O6X6Y6[6\6f6h6 C CDDEEIINVOVPVQVXVYV<^=^F^G^N^O^o^p^s^t^^^^^__ _ _````````````ccccqdrd]e^eheiepereueveppppqqqq9v:v&w'w+w,w0w1w8w9w;ww?w~~~~~~~~~~:;=>:;BCFG͕ϕەݕTU\]^_<=DFOP\]/045³óʳ˳̳ͳ()/1 %'HIMNPQVWhist}~vw~%'#$LMTUWXWXYZmnxy}~    568:X*Z*`*a*e*g*m*n*Y-Z-`-a-....11315161 2 2 2 22222HHHHHH%H'HXX^^^^^^^^^^^^rr7v8v?v@vKvLvNvOv0x1x9x;x=x>xxx~~~~~~~~{|}~ŠÊȊɊ./01hirs~tu}~abhjnoyzrtz|rtxy %&*+-./056xy1256bcij  :?@R S [ \ b c     """ "$$$$))))****&+'+S+T+......"/#/-/./0044]>^>b>c>8C:CJJOOOOz^{^^^^^aa a aeeee5l6ll?lrstsxsysuuuuuuuuuu||||}}}}}}&}'}.}/}4}5}()׋؋ދߋ89MN=>GHACIJ34nors  (*+,HIMNUVįƯʯ˯شڴݴ޴¶Ŷƶ϶ѶٶڶPRTUWX_`+,-.EFLNOPLNOPXYbcikno    - .     p r y z % & ) * { |    ! "              ! + + + + + + + + . . 3 3 3 3 Q: S: W: X: Z: [: t: u: v: w: : : : : A; B; H; I; K; L; ? ? ? ? z z z z z z z z z z z z z z | | | | M} S} _} `} } } } } } } } } } } ~ ~ A~ C~ D~ E~ i~ j~ k~ l~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~     . 0 1 2 j l m n             € ɀ ʀ ۀ ܀   G H O P d e y z Á E G Q T Z \ ` b i k s u z | } ~ ‚  à Ђ т ؂ ق ߂        ! ƅ Dž ҅ Ӆ ԅ Յ        ! ' ) - / 8 9 ņ Ɔ & ) / 1 5 7 > ? Չ ׉ މ      $ % & ' 2 3 ? @ J M N P W Y [ ] ^ ` f h l n u w  Ê Ŋ Ɗ Ȋ ϊ Њ ڊ ۊ       ! + , 5 6 > ? @ A G H U V \ ^ _ a h j l n o q w y }  Ɏ ˎ Ў Ҏ  & ( z | $ & , . 3 5 6 7 : ; C D J K Q R [ ] f g h i r s ~  ß ʟ ˟ Ѣ բ ޢ ߢ      N O T U ] ^ _ ` g h i j r s { } ã ģ ˣ ̣ У ѣ ԣ գ ۣ ܣ            - . : ; E F H I R S [ \ f g l m n o y z           $ % / 0 4 5 @ A B C I J K L R S W X Y Z d h j k l n        ! " + - = > c d h j ¦ Ħ Ʀ Ȧ ɦ Ҧ Ӧ ڦ ۦ ݦ ަ    & ' , - ǧ ȧ      ! " Ũ ƨ     O Q X Z b c i j ' ) / 1 7 9 Ы ѫ ҫ ԫ ۫ ܫ ج ۬ ܬ ެ ʭ ֭  - 8 ` h u  Ů ˮ Ю ׮   % / ; A J S c k r z Ư ͯ Я ֯ ߯    , 3 C M X b m t  а ְ   ; = C E I K L Q Y ] c s ű ȱ б ݱ    1 B N W h m y Ȳ Ҳ ݲ ߲   г ӳ ׳ ڳ  ( 2 E R ô ˴ մ ݴ   : J k u v ~ ĵ ̵ ҵ ֵ ݵ  m v ϶ Ӷ ݶ    ͷ ַ ݷ    ! , 9 > G Q b j ˸ Ҹ ٸ ܸ ݸ   " . : F P a j t { ƹ ݹ ú պ   " ) 6 ; ? G O [ ̻ ׻ ݻ * 5 = G N ` l w Ǽ ռ ޼     ! - [ d g s ½ ǽ ӽ   * 4 e m " * o w ̿ ӿ l y T U     * K Q Y f v ~    + b o r { # + = > A B R Y i   ' 1 8 J T i r   # 5 > J T e r u |   ( * + - 0 6 8 9 @ B F I N O P S Z a s    ' 1 4 @ Q Y a j v   ' 1 B P Q d  # / C I P U _ m x  . 3 9 B K P T _ f s w  D I P \ m {   . S Z > F    S ] = A H R W [ c i w ) , R T U c ) , l x    ) , - ; S V ] h ) . z & ) 0   ) 5  ! " , C M T \ w } ) . < D   ) + K U [ ^ j U Z w { 9 @ U [ U [ b g U ] e m    T Y e m  ( 2 ; K W v  & . 0 5 @ H u y     % . 4 B N a l    * . = B Y ^ g r   / : [ e   S \ i o p    G M V ` t    " U ] b q w    $ 4 u }   S _ n x q  B P T Z c l |    ' - D J Y c z ~    ' / _ b o t    ! " % ' ] h  " 1 : Z `    (    d l   & 1 A E H N W [ a b k n w   ( T `   $ / ? E   % . P W ` j D N U \  6 ?         G N          ! ( - 2 4 t { ~          X Z k q             q t w z                  & 4 > E    9 > Q \ e k ~              % ' ) * + - 4 5 6 ? Q [       % - W _ = ? S Y 8 ? ` d o v   & 3 ; < @ R \ b k s ~  < D F I f n q u < C R W e l u            $ , 5 @ V X         ' 2 g i u            Y d           ` m               A H c l }           ! , . 9 D _ d g l                 M S \ f {                   /             ! . : D Y a                   - 6 V ^ g r               9 A I N s x   3 :               , 8 L Q ] c r |             8 @ G M \ d                     $ + 4 ? S Z c n                    ' 2 : F L [ g                  ! " , 2 9 H M N R S ] c i w | ! ! =! C! K! X! ! ! ! ! ! ! " " I" T" z" " " " " # # # 2# 4# =# E# H# R# Y# `# y# # # # # # # $ $ $ *$ 0$ 8$ E$ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ % % 2% ;% Q% Y% f% r% % % & & & +& 8& C& D& G& T& ^& & & & & & & & & ' ' A' M' ' ' ( ( %( -( /( 2( O( W( k( r( ( ( ) ) ) ) ) !) 2) =) N) [) j) ) ) ) ) ) * (* 4* 5* ?* f* s* * * * * * * * -+ 5+ K+ T+ Z+ _+ q+ w+ + + + + + + + + + + , , , , - - - #- ,- 2- :- G- ]- c- s- {- - - - - - - - . +. 2. D. I. a. d. o. {. . . . . . . (/ +/ 0/ 6/ g/ n/ / / / / 0 0 0 %0 @0 M0 h0 n0 |0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 41 ;1 ]1 k1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 52 ?2 G2 N2 `2 f2 t2 |2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 $3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 %4 ~4 4 4 4 4 4 4 5 "5 )5 5 5 5 5 5 5 5 5 6 6 6 #6 *6 16 @6 N6 o6 w6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 V7 Y7 z7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 "8 .8 O8 U8 ]8 j8 8 8 8 8 8 8 99 @9 f9 m9 9 9 9 9 9 9 9 9 : : &: /: B: M: _: j: }: : : : : : : : ; ; ; !; *; 4; H; R; j; v; ; ; ; ; ; ; !< &< '< /< J< U< ^< c< |< < < < < < < < < < < < = = = '= 0= 3= == O= c= t= ~= = = = = = = = = = = = = > > > > > M> Q> m> w> > > > > > > > > > > > > > > ? ? 2? :? K? P? k? u? ? ? ? ? ? ? ? ? @ @ ;@ >@ H@ P@ ^@ g@ @ @ @ @ A A )A .A 9A BA GA QA A A A A A A A A A A !B %B AB LB UB YB ^B eB B B B B B B B B B B YC `C C C C C D D D D +D :D ZD aD D D ?E GE KE UE ]E cE nE zE E E E E c Ec c c c c d d d d d $d {d d d d d d d e e e [e `e me ue ye ~e e e e e e e f f f f ?f Ff ~f f f f g g 1g ;g Gg Qg fg rg vg |g g g g g h h "h )h Zh _h hh rh h h h h h h h i i i "i )i i i i i j j Nj Uj zj j j j j j j j j j j j j j k k k "k *k 5k Ik Qk ok vk ~k k k k l l l !l +l 8l >l Fl Hl Ql el ml l l l l l l m m )m ,m 8m Bm Wm ]m `m km tm um vm m m m m m m m m m 6n ;n Ln Rn tn |n n n n n o o .o 4o Io Qo eo so |o o o o o o o o o o o p Np Up |p p p p p q q "q Mq Vq [q aq pq wq |q q q q q q q r r r *r 2r Wr _r gr rr |r r _s is |s s s s s s s s t t +t 2t Xt _t pt vt |t t t t t t t u u %u ;u Cu Ju Su gu qu su zu |u u u u u u u u u v v v .v 9v >v @v Av Ev fv nv vv }v v v v v v v v v v v w w ww {w w w w w 'x /x Ux \x fx mx wx zx x x x x x x y y { T{ b{ w{ z{ { { { { { { { { | | | | O| [| d| m| w| y| | | | | | | | } } !} -} 6} O} Y} w} } } } } } Q~ [~ `~ m~ w~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~  L U f n w }         h n w y À ɀ ) * w z Ł (->&+<*/@fhJ K *,y!!!!!!!!!!!!!!!!!!!."/"1"4"~"""""""#5#B#M#O#Q#l####### $ $9$:$A$C$E$$$$$%U%n%%%%%%%%%%@&C&k&n&&&&&''!'9';'>'''''''' ( (((y({(~(((((((((()))1)X)Z)])`)i)k)n)q))))))))))))****4*G*I*L*b*l*n*q*t*******;-<-B3C3H:I:>>??OAPA7C8C;F?ST13npPRrs< = y{^4`43959==??0D2DHHIKKKU]W]#c%ciekeggnnssss}}ce^_)* CDќҜxyOQмӼyzab89{}@A12()@A{|ija e ## ((>*?*11>4?4H8I8P<Q<D@E@BBBBFFFFyJzJ?L@LPPRRUUnWoWUXVXH[I[\]]]__*d-dMdOdggSgTgKiLijjVkWkkkm mEpFpssttvv  hiĔŔӕԕʗ˗  \]OPvwܼݼ׽ؽ;<:;-.efQR,-3 4   @A"""")),,22:6;6KKlVmV`[a[``bbAqBqxx||?@ߘab+,tubc/19:tuuvNOLM ;<tuDE  ""N%O%,,4488T=U=@@[A\ADDFFVFWFFFGG?efDEwyuv12  :jm''**3*5*v/w/==DDIIJJEJFJJJUUZZH^I^``2i3innss0w1w}}'(12ۙܙ'( (*vw()EF67xzpr    ! " x y       / 1 & & Z+ [+ z2 {2 6 6 > ? ? ? F !F IL JL dS eS Y Y Ac Bc k k s s Zy [y z z z z z z z z { { 6{ 7{ { { { { { { ;| <| g| h| | | | | | | | | R} S} p} q} } } } } } } } } B~ C~ i~ j~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ / 0 k l       % & c e | } ɀ ʀ ۀ ܀ 0 1 G H d e y z a b   { | D E Ʉ ʄ 2 3 . / ; < ׇ ؇ 6 7 ˆ È ] ^ ։ ׉ m n ~  ܋ ݋ @ A ̌  Ž   t u   ( ) ̑ ͑   ֓ ד y z 3 4 ӕ ԕ Y Z & ' — ×     ٙ ڙ ( )   F G 2 3 h i ڞ ۞ % & j k T U ͡ Ρ   S T Т բ g h , -    V W ϫ ѫ ڬ ۬ ; > X [ Z ]  ? B г ӳ k n ӷ ַ 8 ; ̸ ϸ 7 : ޺ : = i l   c f ( + # & Q T o r g j   M P , / 3 6 x { 8 ;   j e h z }   2 5 Y \ A D  K N w z 8 ; e h K N v y @ C B F  Z ] i l    q t T W D G   ] `  "      B E \ U  1          }        % ( W Z R U 8 ; 3 6 c f < ? d g       $ ' U X     * - f i                 A D       M P         + . ^ a   - 0 V Y       8 ; 4 7     N Q     J M     # & R U         7 : d g     J M y | U! X! ! ! y" |" " " X# [# # # B$ E$ $ $ $ $ 8% ;% (& +& V& Y& & & & & ' ' %( (( k( n( ( ( ) ) ) ) * * * * -+ 0+ Z+ ]+ , , D- G- s- v- - - - - *. -. a. d. . . . . g/ j/ / / 0 0 J0 M0 |0 0 0 0 0 0 1 1 31 61 1 1 1 1 2 2 F2 I2 t2 w2 2 2 3 3 3 3 4 !4 4 4 "5 %5 5 5 6 6 )6 ,6 o6 r6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 g8 j8 8 8 8 8 89 ;9 e9 h9 9 9 9 9 _: b: : : : : ; ; O; R; ; ; I< L< < < < < = = = = > > ? ? @ @ A A ^B aB YC \C C C ?E CE f Af }f f f f 8g ;g og rg g g !h $h Yh \h h h h h !i $i i i Mj Pj j j j j Ik Lk k k l l el hl l l l l l l )m ,m am dm m m tn wn n n o o eo ho o o o p Np Qp p p q q oq rq q q q q q q *r -r Wr Zr r r s s s s *t -t Wt Zt t t t t u u u u u u u u Bv Ev uv xv v v v v w w w w 'x *x Tx Wx x x x x y y v v D D o [ j _ f Z f > ?  ! / 1 4 9 E U U     S      % ) `        e f d d e Ł *PPvv12? z z z   è Ũ ɨ  O P ѫ ԫ K ެ ~ ;   L x v v S  z" " H H S 8T  Ł Ff/)Hz%/Z3RAjuL~ 8MKPHD#y ^ `OJPJQJ^Jo(hH-^`OJQJ^Jo(o X^X`OJQJo( (^(`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(h^h`OJQJ^Jo(o 8"^8"`OJQJo(^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`B*o(phhH. $^$`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. dL^d`LhH. 4^4`hH.  ^ `hH.  L^ `LhH.-^-`o(.^`. L^ `L. ^ `.m^m`.=L^=`L. ^ `.^`.L^`L.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h ^`o(hH.h p^p`hH.h @ L^@ `LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h P^P`hH.h  L^ `LhH.juL#y/Z3/)MKPtWݒ27 @ @ @@y {2!0?88*;>Qaer ]Znb% (GHYp B)CtSP_uX-789=AEQf:quq1$:> RV_+!0GN N!w#% +2:QJXo!.IgLCW/kuU~49GZ[ashjS  5  ;" g8 I J   1 $ :E p  < @ EB C c Os C  E% 8 D ]\ k   ' R4 2: L `T a e ~f f s bt &~ c,FKtQdUU_YJ]:h ii e(9:;N^ck y.`jpzz3#-[.9KS{{szM%7 S_ovk$(4S5:9v?GH[]Fw "@0Z}~71t46 8 9(9<'?XAff#mn";@GJKzLp 9G)*/H Rq`)1:7M]asfDgr -!t')7 ^tfiB#%9S?KEQUZV dwy$BJIWZl7v|'.a?wHPq"2.IRV]beuf3h3$''q.1G>Wxdjz:%(4D8GvSi[w U  E QH K M X !!!{#!+!8!n?!H!L!R!/T!\!b!c!n!"k""+("1/"o4"4"7" ="G"b^"\o"+ [+s+s+'u+W ,,,1,@,!C,F,T,U,`,a,s,/-- -6- -/-0-1-C-K-R-W-b-.~-T ... $.*.+.7.8.A.//:4/M/I^/k/8t/,z/0A0x07070F0n0Xr01B1G1BU1Y1\1Jx1}1n22 2q&2/202j>2B2G2J2KJ2N2,W2A_2d2i2x|2 33333"3$3:3@3RI3Y3`3b34 444=&4v748=4D@4M4{P4W45 55e25M95K5tT5V5Z5Z56666m6!&6+626@56E6nF6O6Q6CR6UR6W677& 7B7)7S07D~7 8Z8$8w&8+8108<8J8Q8]8i8sn89e99$9>!9(9O19?9V9b9g9|w9 ::g$:/:3:3:>:|A:H:H:8K:Q:mX:l:];;;!;5;6;L;Z;\;c;q;<1<<;<_C<W<i<=u="= C=nn=w=w=}=T&>(>,0>7>pY>s]>_>Of>i>P~>P? "?L?m?"@T(@=@?@J@Q@[@a@p@y@A9AA2AT3At:AMAMAOAQAQAKRATAcAeAmAwA{A- B%B0B6B7@BLB%XBYB[BMkBC{ C!CX$C+CAT NT5PTjT(tT#UT'UJ2UE@UfbUDdUJVN>VSLVkVM~V~VW[W%W%Wv'W'WOWQW VW^W-wW}W$X+X7XlBX2QXRXVXobXlXY`YYDYRbYcYZ ZZZ Z )Zw*Z0Zc=ZIZnZoZ([@D[yI[NN[MQ[^[o[Iu[ \\-\7\C\GF\#W\_\c\Cn\G~\O]N]]C;]M]T^^(^@F^N^0_ _&__/_9_=_R_R_W_[_a_Tj_o_u_``$)`5-`;`A`D`O`Q`^_`f`x`|`faaaS"a2aaGa$^ay^a7bamata bbb&bd,b-bl-bHSbSbWbbb ubzbccW c )c0c9cz;cYc,hcXjckcpc d ddd)dDd)d2d5d7dAdBdQdUd<]d^d~d:eege+eeee)eeN(ey)e?Fe~cevf]ff/fY0f0f8f?f @fKfSfTUf[f]efiflqfyfb~f g<gX gog&gg ga(g3g64glDgDgGghNghhm'h=hGhKhch-ph}h&i!=i??iLi[i&]i{iijzj+j&jK&jGjtJjTj^jaj^cjfjjjsj/~jk kkk!,k,k/k2k7kRk7pk|k l_l#l.l3l5lHlKlRlWlZlalil>jl-nl%ylm3m^-m >mXmvm7xmxm n!n#n$n*n*nG:nBn CnFnJHnITnWncn engmnooToWoWfo]oo{opOp+"p/p2pBpYpipkq! q6qAAqAqACqIqOqPqRq rdrX$r%rv?rArCrHr0ssss1ss s+sLs\sns~s4tE#t#t )t-t:0tm=tKRtu uuuuL(up*u;u[ymw=,FFUW2__*` D rIJ]Okq{ N $%5+fUds|> ui"&+)9HgH{~-=P?B"*+T/D:WyZ]gm~w"$1 458O:k ,3=u>UejnUqss)P<DOTaTlusx r##1B6BY[eMh_j>y% ",#@AJR?[_&dds } '34n7GNSZ\i]dmp]vy|L "))u)=,<@-g1m{+f #p9q<D`OS_fs~E;m8>@T\bvwqz(  b+/:_<}Jm\\ag}?i$(*<;w 5` gPz -<Q[qL? &M/tMUlB~Fy%/)l=~G[TUI]gj4nswf358ASUX^aw{*17GJlVbcj}U,j 59BjC}UZ_1cfw9|2$#8KMpfgd r @S"LLNY2Z#a_d@ov *-7K?X?dk.qyz@ l\~@*,EFQKNsV`ru~nQ#)0/8AuJVXYee+llvv L""m7FQ`bTlnv8*t;@qJ+chr")I4D59?I NN]qr~M D!q!V.29;{=aBIWx zX}=!""6=CVK^e6ln1288?`GXYWo;a)&:<MgJm|?&H( 69LM6Nr{)!D)D.E1?2KiL2T}Wvmt} ~& 8M# ;E>BLhrq^'*.4J99=UV%]ktrI##94@ J7[afhu~m!b&RSba^k t,[/56]<DzExg~Z F2";2;KLBRe)ejn{J|@9+V Zqh#$@Do|\',<JnKTeo&A{X`bwp!$l5>?RtEy~=2UTV| %*$,4=BKNbcnzm(( 1*;PS!^4 -h?;'=jrp&dh)@DJL`cA5;W_i>rfv ,=^>I?FIW|YMZ^5i@m!+-!2IPXpCWjq{{}K [(M)/b\e5fgRjLi()),19QZ^z!&,k7JVTXAn z.3 9vAW^^qe+ChNbcvrwv (-78Q}SX TF.RXYp 95")3s>JFf !'5*4<KdX[._c:gp5+ nBNF{&)',-3Y55: ?A N^&`ahm-u "'cikkrtz)=I|iRj1s "&i7>V(Wgiml;nzx mT78E %2Kfjk3F ,^8;xEMpOVz]Zjt58 AHQW__gf ! 2r8=?Pgko{t 15'SSX`ruU} u): ;MPwa mo*$>NsvHo,m?FjYi< "%)&a-EHHZJd"rwPztCP3>Qdm~ N!f!6;<@CEkIKQ5XXzbc,hrx_6g-09W>N\epw!%W2< RYN_ux+.#C,TIJSZ-\b(f gUw%9L(.%18=c?Y:\_qpy)++03EIuY]gw _q-2s@tYZo%l&,k?5] &VHlm&uxC?,5 :QT]hY~q#9zFRR V_aHfBmcprw|~ $(Y1b3;ILLQY}`dg> s$AB^O\]eah`}~B #r#q%(/GQR(aM L.=?A(KZadjN"$>ADk$H:OW# ,0M.V~_wPS0#(>6HQT}u{AB62TYfijlb-jHTgiQs|(04=9LYk'nyG -7H| a0:CyDF_&mm*o2z[E'U@TfgV41fz&<=K{TegFtv w(336$7KOVX \^^s`c gh ,,m=?CNNiYZaa$gyCS&-1:;S@iPXNho7@),A34Ig_w92<W?doLpqu @   !#%&)*5:;>AELSTV`fno%,/4:?LMRSVWYdk #%)389:<LM\_efovwxz{*1GHNdoruvy{*6@CDEGHKPSTgkwz| ,5<Bā   $,02l@:<DFJNPVXnxz &RVbd (,<>N\blx0n "6>JNVjtvx| $*.26Hfp 24Xf &Tv~8<>Xp  * 2 4 J  0 : \ n | Unknown G.Cx Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialA. Arial NarrowKMinionPro-Regular7.@Calibri7@Cambria?= *Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1 25g25gq;n'^!4 7| 2qHP  $Pp 2! xx  sladja-laptopKorisnik$      Oh+'0t  0 < HT\dlsladja-laptopNormal Korisnik2Microsoft Office Word@@lև@lևq;՜.+,0 hp|  .   TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~  Root Entry F;և Data g 1Table GWordDocument 4SummaryInformation( DocumentSummaryInformation8 MsoDataStoreW4և;ևZBRDTYEHWQ==29և;ևItem  PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q