Naslov
Poljska jarebica–trčka skvržulja (Perdix perdix L.) – biologija, ekologija i patologija
(Grey Partridge (Perdix perdix L.) – biology, ecology and pathology)

Autori
Florijančić, Tihomir ; Hrupački, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Grey Partridge (Perdix perdix L.) - biology, ecology and pathology / Florijančić, Tihomir ; Ozimec, Siniša - Osijek : Poljoprivredni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2015, 3-5

ISBN
978-953-7871-43-7

Skup
2. Znanstveno-stručni skup: Uzgoj divljači i zaštita biološke raznolikosti, Vučedolska golubica-poljska jarebica

Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 15.04.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
trčka skvržulja ; poljska jarebica ; Perdix perdix ; ekologija ; patologija
(Grey Partridge ; Perdix perdix ; ecology ; pathology)

Sažetak
Poljska jarebica staro je ime za poljsku koku, koju važeći Zakon o lovstvu imenuje kao trčka skvržulja (Perdix perdix L.) i svrstava u sitnu pernatu divljač. Rasprostranjena je na području gotovo cijele Europe, a u Hrvatskoj do 600 m n/v, uglavnom na području Panonske nizine, Istre i ravničarskih dijelova Dalmacije. Mase je do 400 grama, duljine oko 30 cm (rep 10 cm) i raspona krila do 60 cm. Spolni dimorfizam je slabo izražen, pri čemu je temeljna boja perja smeđa (u mužjaka nešto svjetlija), mjestimice sivkasta s uzdužnim i poprečnim bjelkastim prugama. Imaju izvrsno razvijen vid i sluh, a slabo njuh i okus. Trčke su monogamne životinje ; žive u parovima tijekom parenja koje započinje u veljači. Ženka pravi gnijezdo na tlu i u njega polaže oko 20 jaja. Nakon inkubacije koja traje 23 dana izlegu se pilići – potrkušci. Optimalna staništa trčke su nizinska područja s malim parcelama zasijanima u polikulturi i s dosta živica. Prehrana trčki je biljnog i životinjskog podrijetla pri čemu često konzumiraju kukce štetne za poljoprivredne kulture i sjemenke raznih korova, pa se smatraju korisnim čovjeku. Trčkama u staništu ne pogoduju prevelika vlaga i kiša, dugotrajan i dubok snijeg, kao i štetni utjecaj korištenja poljoprivredne mehanizacije i raznih kemikalija. Prirodni neprijatelji su im brojni dlakavi i pernati grabežljivci. Najčešći nametnici koji narušavaju zdravlje trčki u prirodi su različite grinje i krpelji, zatim crijevni i dišni oblići. U kontroliranom uzgoju trčki najčešće su tehnopatije uzrokovane nepravilnim uzgojem. Rjeđe obolijevaju od atipične i klasične kuge, boginja, salmoneloze, pastereloze, kandidijaze, trakavičavosti, singamoze i knemidokoptoze. Pri ispuštanju iz kontroliranog uzgoja u prirodu važna je ispravna prilagodba kako bi gubici bili što manji

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Veterinarska medicina, Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA