Naslov
Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku
(Orthoepic adaptation of Spanish names in Croatian language)

Autori
Pavić, Iva ; Grković, Daša ; Sokolić, Nikolina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja / Udier, Sanda Lucija ; Cergol Kovačević, Kristina - Zagreb : Srednja Europa, 2015, 571-582

ISBN
978-953-7963-27-9

Skup
HDPL

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.04.2014. - 27.04.2014

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
španjolski ; hrvatski ; izgovor ; ortoepska prilagodba ; strano ime
(Spanish ; Croatian ; pronunciation ; orthoepic adaptation ; foreign name)

Sažetak
U radu će biti predstavljena ortoepska prilagodba španjolskih vlastitih imena u hrvatskome jeziku. Strano ime, iako gost u domaćem jeziku, ne ponaša se poput drugih posuđenica koje su opće imenice. S jedne strane, ono označava identitet imenovane osobe, a s druge strane, zbog obilježja jezika iz kojeg dolazi, govori nam o pripadnosti imenovanog određenoj društvenoj skupini koja se tim jezikom koristi (Ivas 2003). Upravo iz toga razloga, kompromisna prilagodba u obliku potpune fonološke (glasovne) prilagodbe te zadržavanja izvornog mjesta naglaska doima se kao optimalno rješenje. Osobito su zanimljive fonološke razlike konsonantskih i vokalskih sustava hrvatskog (Landau, Lončarić, Horga i Škarić 1995) i španjolskog (Martínez-Celdrán, Fernández-Planas i Carrera-Sabaté 2003) te razlike između odnosa grafema i fonema u jezicima. Uzrok većine pogrešno pročitanih ili bolje rečeno loše prilagođenih stranih imena leži u utjecaju grafije na sam izgovor. Tako se primjerice prezime Villa treba čitati kao [biʎa], a ne [iʎa] ; ime Miguel kao [migel], a ne [miguel], kako se kod nas uvriježilo. Osim manjkave glasovne prilagodbe ponekad dolazi i do pomicanja mjesta naglaska. Prema Španjolskoj kraljevskoj akademiji (http://www.rae.es/ 16. travnja 2014.) u španjolskome postoje dva pravila kojima se određuje naglašeni slog unutar riječi, npr. kod vlastitog imena Daniel mjesto naglaska nije na prvome ['daniel], nego na zadnjem slogu [dan'iel]. Kako bi se strano ime što bolje prilagodilo domaćem jeziku, valja se u što manjoj mjeri oslanjati na grafiju te poznavati osnove pravopisa i fonološki sustav jezika iz kojega ime dolazi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA