Pregled bibliografske jedinice broj: 755198
Krizna psihologija ili kriza psihologije?
Krizna psihologija ili kriza psihologije? // Perspektiva - 2. drugačija konferencija mladih psihologa, Zagreb, 2014.
Zagreb, Hrvatska, 2014. (plenarno, nije recenziran, pp prezentacija, stručni)
CROSBI ID: 755198 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Krizna psihologija ili kriza psihologije?
(Crisis psychology or psychology in crisis?)
Autori
Komar Zoran
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, stručni
Izvornik
Perspektiva - 2. drugačija konferencija mladih psihologa, Zagreb, 2014.
/ - , 2014
Skup
Perspektiva - 2. drugačija konferencija mladih psihologa
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 12.04.2014. - 13.04.2014
Vrsta sudjelovanja
Plenarno
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
krizna psihologija; kriza psihologije; društvena kriza; hrvatsko društvo
(crisis psychology; psychology in crisis; social crisis; Croatian society)
Sažetak
Pripadnicima generacija koja su rođene, odrastale i žive u kriznim vremenima promišljanje o pojmu krize na prvi pogled čini se banalno jednostavnim, poput svakog drugog iskustva vlastite kože, npr. odrastanja i življenja u rodnom gradu, prehrambenih navika ili stila odijevanja. Ali, kako je jedno od imanentnih obilježja svake krize prijetnja i s njom povezani osjećaji nesigurnosti, tjeskobe i straha, ne treba potcijenitii snagu inicijalnih mehanizama izbjegavanja, potiskivanja i poricanja neugodnih, osobito traumatičnih doživljaja. Ipak, od psihologa kao prononsiranih stručnjaka za obrambene mehanizme očekivalo bi se uspješno preskakanje ovih zamki i temeljito hvatanje u koštac s (psihološkim) uzrocima i posljedicama kriza. Konkretno, ne bi li bilo logično vidjeti intenzivnu zaokupljenost hrvatskih psihologa fenomenima krize, štoviše, očekivati njihove značajne (znanstvene i aplikativne) doprinose kriznoj psihologiji, s obzirom na gotovo kontinuiranu, povijesnu izloženost hrvatskih građana različitim krizama i pošastima?!? Sudeći prema sadržaju znanstvenih i stručnih skupova hrvatskih psihologa kao svojevrsnom izlogu njihova rada, kriza je u Hrvatskoj marginalna, skoro nepostojeća pojava. Ovaj dojam još je markantniji ako se analiziraju psihološke publikacije i osobito javni istupi hrvatskih psihologa. Stanovitu iznimku predstavlja tek bavljenje psihološkim kriznim intervencijama, prisutno posljednjih 20-tak godina, ponajprije kao specifična reakcija na ratna zbivanja i njegove traumatske posljedice. Ali, uz dužno uvažavanje, psihološke krizne intervencije ne može se poistovjetiti s kriznom psihologijom ili psihologijom kriza jer riječ je o usko specijaliziranom području saniranja psihičkih posljedica incidentnih događaja koji su u civilnom životu razmjerno rijetki. U širem značenju pojam krizne psihologije ili psihologije kriza upućuje na raznolika područja bavljenja psihičkim uzrocima, posljedicama i prevencijom svih vrsta kriza izazvanih ljudskim djelovanjem i/ili onima od utjecaja na čovjeka i njegovo ponašanje. Od psihologa se, samostalno ili u suradnji s drugim stručnjacima, očekuju odgovori na pitanja o krucijalnim problemima današnjice koji se sažeto opisuju terminima poput globalne, gospodarske, političke, ekonomske, ekološke, tranzicijske ili civilizacijske krize. Što uzrokuje takve krize, kako ih predvidjeti i/ili prevenirati, može li se i kako njima upravljati (crisis management), a ne samo zbrajati njihove posljedice i naknadno (pokušavati) sanirati štete? Budući da krizne pojave u najvećoj mjeri proizlaze iz nekog oblika ljudskog djelovanja uloga psihologa i psihologije u njihovom razrješavanju čini se neizbježnom, nerijetko i kardinalnom. Ako je Hrvatska posljednjih godina (ili desetljeća) suočena s intenzivnom ekonomskom, gospodarskom, političkom, moralnom i općom društvenom krizom, a hrvatski psiholozi o svemu tome gotovo uopće ne progovaraju, upravdano je zapitati se nije li na djelu kriza hrvatske psihologije? Koji su razlozi izbjegavanja ili zaobilaženja društveno relevantnih tema od strane (hrvatskih) psihologa? Koliko zbog takvog odnosa psihologija dovodi u pitanje svoju ulogu društveno korisne struke? I koja su moguća rješenja ili kako prevladati krizu psihologije? Neozbiljno je očekivati da se odgovori na ova pitanja mogu dobiti na jednom mjestu ili sažeti u jednom izlaganju. Ali, postavljanje pitanja uvijek je prvi korak u traganju za rješenjima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija