Naslov
TROMBOCITOPENIJA KOD NOVOROĐENČADI UZROKOVANA ALOANTITIJELIMA- PRIKAZ BOLESNIKA
(Neonatal alloimmune thrombocytopenia- Case report)

Autori
Borošak, Jesenka ; Dodig, Javorka ; Tumbri, Jasna ; Mihovilović Prajz, Lorita ; Ribičić, Rebeka ; Sović, Dragica ; Tomičić, Maja 3 , A. Jularić 2

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Paediatria Croatica / Prof.dr.sc. Julije Meštrović - Zagreb : Hrvatsko pedijatrijsko društvo i Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, 2014, 157-158

Skup
XI. KONGRES HRVATSKOG PEDIJATRIJSKOG DRUŠTVA

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 16.10.2014. - 19.10.2014

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
trombocitopenija ; novorođenče ; aloantitijela
(thrombocytopenia ; newborn infant ; alloantibody)

Sažetak
Trombocitopenija je definirana kao broj trombocita ispod 150 000/μL, teški oblik ispod 50 000/ μL. Oko 1% zdrave novorođenčadi može imati blagu trombocitopeniju, odnosno niže vrijednosti trombocita (100 000/μL), bez znakova kliničke bolesti. Kod bolesne novorođenčadi trombocitopenija je najčešća hematološka ambormalnost. Incidencija tromocitopenije u neo- natalnim jedinicama intenzivne njege iznosi oko 35 %, dok kod nedonoščadi, osobito one rođene s tjelesnom masom manjom od 1000 g, raste i do 70 %. Uzrok trombocitopeniji u novorođenačkj dobi mogu biti bolesti majke, stanja i bolesti posteljice, bolesti novorođenčata te disfunkcija trombocita. Neonatalna aloimuna trombocitopenija (NATP) uzrokovana je aloimunizacijom HPA negativne majke tijekom trudnoće, fetalnim trombocitnim antigenima naslijeđenim od oca. Zahvaća većinom donošenu novorođenčad u prvih 72 dana života i najčešći je uzrok moždanog krvarenja povezanog s trombocitopenijom, u terminske novorođenčadi. Javlja se u oko 1:1100 živorođene djece, 20-60% u prvoj trudnoći. Oko 80-90 % slučajeva u bijeloj populaciji uzrokovano je HPA-1a protutijelima. Incidencija intrakranijalnog krvarenja kao posljedice aloimunizacije na HPA-1a antigena je oko 20%, od čega oko 80% nastaje antenatalno. Prikazano je dvoje novorođenčadi kod kojih je već u drugom danu života dijagnosticirana izolirana trombocitopenija s vrijednostima trombocita ispod 20 000/μL. Klinički su bili dobrog općeg stanja uz vidljive petehije i hematome mekih tkiva, bez prisutnosti gastrointestinalnog i intrakranijalnog krvarenja. Vrijednosti trombocita kod oboje novorođenčadi zahtijevale su transfuziju koncetrata ozračenih trombocita. Zbog vitalne indikacije nisu se čekali nalazi ispitivanja aloimunih antitijela, ta ko da je oboje djece primilo transfuziju slučajnih davatelja. Nakon transfuzije klinički nije bilo pojave novih krvarenja. Laboratorijske vrijednosti trombocita bile su u porastu, tako da nije postojala indikacija za ponavljanjem transfuzije. Serološko laboratorijsko ispitivanje na NATP u oboje djece je bilo pozitivno. Kod prvog djeteta dokazano je postojanje HPA-1a protutijela, a kod drugog djeteta prisutnost protutijela tipa HPA-1 b. Naknadni nalazi HPA genotipizacije majki i novorođenčadi potvrdili su serološke rezultate. Zaključak: Iako se novorođenačka aloimuna trombocitopenija rijetko javlja, ozbiljnost kliničke slike i posljedice uzrokovane intrakranijalnim krvarenjem, povezanim s trombocitopenijom, obvezuju nas na ranu dijagnostiku i liječenje ove bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA