Naslov
Pučka sastavnica u djelu Luke Ilića Oriovčanina
(Popular literary component in the work of Luka Ilić Oriovčanin)

Autori
Tomašić Jurić, Josipa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.12

Godina
2014

Stranica
192

Mentor
Botica, Stipe

Ključne riječi
Luka Ilić Oriovčanin; pučka književnost; usmena književnost; popularna književnost; recipijent; 19. stoljeće; književno (kolektivno) pamćenje; pouka i zabava
(Luka Ilić Oriovčanin; popular literature; oral literature; folk literature; recipient; 19th century; literary (collective) memory; prodesse et delectare (to educate and to p; ease))

Sažetak
U ovome se doktorskome radu u središte promišljanja stavlja pučka sastavnica u djelu ilirca Luke Ilića Oriovčanina (1817. – 1878.). U prvome se dijelu donosi kratki pregled dosadašnjih istraživanja pučkoga književnoga fenomena, čije sustavno istraživanje u hrvatstkoj znanosti započinje sedamdesetih godina 20. stoljeća u radovima Divne Zečević. Koncepcija je pučkoga u velikoj mjeri određena društvenim i povijesnim okolnostima u kojima se oblikuje, a plodnim se razdobljem za pučku književnost pokazalo 18. i 19. stoljeće, razdoblje predromantizma i romantizma, odnosno predilirska i ilirska gibanja u hrvatskome kontekstu. Pučka se književnost promatra unutar trijade usmena – pučka – umjetnička književnost te se pokazuju njezine specifičnosti kao trećega književnoga fenomena smještenoga u međuprostoru usmene i umjetničke književnosti (Zečević). Polazeći od toga da pučkost kao svojstvo nije nužno upisana u sam tekst, nego se realizira u dinamici čitanja/slušanja teksta, odnosno u dijalogu između teksta i njegova recipijenta, u središte se promišljanja o pučkome književnome fenomenu stavlja pučki recipijent koji pripada tzv. nepovlaštenim čitateljima. Pučko se promatra i u odnosu prema popularnome te se pokazuju moguća pozicioniranja pučkoga u odnosu na dominirajuću popularnu književnost i kulturu. U drugome se dijelu doktorske disertacije analiziraju tri Ilić Oriovčaninove tiskane knjige: Narodni slavonski običaji (1846.), Slavonske varoške pěsme (1844. – 1847.) i Lovorike gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br 8 opjevaju narodne pjesme (1874.), s naglaskom na pučkoj književnoj sastavnici i uz problematiziranje pučkoga aspekta. Rad Luke Ilića Oriovčanina pokazuje stabilno trajanje pučkoga književnoga fenomena u hrvatskome 19. stoljeću te može poslužiti kao paradigma za dio stvaralaštva hrvatskoga 19. stoljeća koje svoj oslonac vidi u usmenoj književnosti i Kačiću. Ilić Oriovčanin nastavlja pučku tradiciju svojih prethodnika, ponajprije Andrije Kačića Miošića, kao i koncepciju pučkih pjesmarica ranijih razdoblja. Njegova se pučkost očituje i u glorificiranju prošlosti, inzistiranju na istinitosti, na činjeničnome i na čuvanju događaja u kolektivnome pamćenju koje ime identitetsku funkciju za zajednicu koja pamti. Orijentiranost na recipijenta i zadovoljenje njegovih očekivanja očituje se u stilsko-versifikacijskoj, tematskoj i formalnoj prilagodbi tekstova zahtjevima recipijenata. U tome je na mjestima naglašeno didaktičan, prosvjetiteljski orijentiran, usvaja Horacijevu maksimu da književnost treba poučiti i zabaviti (prodesse et delectare), uz visoku svijest da su odabrane teme vrijedne literarne obrade.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA