Pregled bibliografske jedinice broj: 752472
Tijelo-(jezični) identitet i tijelo-referenca (o traumi i ratu u knjigama Rat nema žensko lice i Dječaci od cinka Svetlane Aleksievič)
Tijelo-(jezični) identitet i tijelo-referenca (o traumi i ratu u knjigama Rat nema žensko lice i Dječaci od cinka Svetlane Aleksievič) // Tijelo u tekstu. Aspekti tjelesnosti u suvremenoj kulturi / Vojvodić, Jasmina (ur.).
Zagreb: Disput, 2016. str. 229-246
CROSBI ID: 752472 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Tijelo-(jezični) identitet i tijelo-referenca (o traumi i ratu u knjigama Rat nema žensko lice i Dječaci od cinka Svetlane Aleksievič)
(Body-(linguistic) identity and body-reference (on war and trauma in War's Unwomanly Face and Zinky Boys by Svetlana Alexievich))
Autori
Lugarić Vukas, Danijela
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Tijelo u tekstu. Aspekti tjelesnosti u suvremenoj kulturi
Urednik/ci
Vojvodić, Jasmina
Izdavač
Disput
Grad
Zagreb
Godina
2016
Raspon stranica
229-246
ISBN
978-953-260-260-9
Ključne riječi
tijelo, trauma, svjedočenje
(body, trauma, testimony)
Sažetak
U radu polazimo od teze da se sugovornici S. Aleksievič koriste medijem tijela i tjelesnosti kako bi neizrecivo (Felman, Laub, Caruth i dr.) simbolizirali i izrekli. Pritom razlučujemo dva poimanja tijela: tijelo kao biološka /materijalna danost i tijelo kao eksterna referenca / struktura svijesti. U radu zaključujemo da se tijelo i tjelesnost u iskazima svjedoka ispoljuju u dva oblika - jeziku tijela i jezikom o tijelu. Rad zavrsavamo otvaranjem novih pitanja: nisu li tijelo i tjelesnost u svjedočenjima o proživljenom traumatičnom iskustvu također odraz „narativnog fetišizma“ koji svjedoku, doduše, omogućuje izricanje (traume?), ali mu istodobno nudi prostor za sklanjanje od traume u narativnu shemu izvanjsku od njega samoga? Isto tako, premda tijelo može svjedoku dati novi jezični identitet zahvaljujući kojemu neizrecivo, u svojoj nijemosti, zadobiva formu iskaza, vrijedi se zapitati postoji li tijelo samo kao biološka / materijalna danost? Ili je ono uvijek i biološka / materijalna danost i eksterna referenca / struktura svijesti? Polazeći od navedenog, jesu li i prakse autoreprezentacije i reprezentacije traumatičnog iskustva koje se nadaju kao imanentne i autentične (tjelesne, odnosno nevoljne, poput „muškošću“ obilježenog čin lupanja šakom po stolu, kao i plačevi svjedokinja) zapravo simbolički i ideološki konstruirane? Odnosno, ako je tijelo topos odigravanja traume par excellence, omogućuje li ono, u kontekstu analizirane teme, integraciju traume u simboličko? Ako je tomu tako, znači li to da se nevoljno, odnosno tjelesno kao biološka / materijalna danost, može integrirati u simboličko?
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost
POVEZANOST RADA
Projekti:
HRZZ-IP-2013-11-6077 - Neomitologizam u kulturi 20. i 21. stoljeća (Neomyth) (Vojvodić, Jasmina, HRZZ - 2013-11) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb
Profili:
Danijela Lugarić
(autor)