Pregled bibliografske jedinice broj: 751916
“‘Kako sam postao Magjaron’ – tri godine u životu Izidora Kršnjavoga (1883.–1885.)”
“‘Kako sam postao Magjaron’ – tri godine u životu Izidora Kršnjavoga (1883.–1885.)” // Zbornik radova znanstvenog skupa “Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj” / Mance, Ivana ; Matijević, Zlatko (ur.).
Zagreb: Institut za povijest umjetnosti ; Hrvatski institut za povijest, 2015. str. 25-43 (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 751916 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
“‘Kako sam postao Magjaron’ – tri godine u životu Izidora Kršnjavoga (1883.–1885.)”
Autori
Ostajmer, Branko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Zbornik radova znanstvenog skupa “Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj”
/ Mance, Ivana ; Matijević, Zlatko - Zagreb : Institut za povijest umjetnosti ; Hrvatski institut za povijest, 2015, 25-43
ISBN
78-953-7875-18-3
Skup
Znanstveni skup “Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj”
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 21-23.11.2012
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
Izidor Kršnjavi ; Narodna stranka ; Dragutin Khuen-Héderváry
(Izidor Kršnjavi ; National Party ; Dragutin Khuen-Héderváry)
Sažetak
“Ja imam ‘peh’ sa svojimi protežeri” – te je riječi ujesen 1884. godine pravaška Sloboda stavljala u usta đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru i na taj način s neprikrivenom zluradošću komentirala definitivni prilazak Izidora Kršnjavoga “mađaronskoj” Narodnoj stranci i njezinu neformalnom vođi, hrvatskom banu grofu Dragutinu Khuen-Héderváryju. Nedvosmislena potvrda toga političkoga zaokreta očitovala se kada je Kršnjavi pri saborskim izborima, održanima u rujnu 1884., ponio kandidaturu Narodne stranke u brodskome izbornom kotaru. Stupivši na otvorenu političku scenu, Kršnjavi je pokidao sve niti koje su ga dotad vezivale s mecenom i suradnikom Strossmayerom te biskupovim političkim suradnicima, okupljenima u redovima oporbene Neodvisne narodne stranke. Sjeme razdora bilo je, međutim, posijano i ranije (Kršnjavijeva namjera da početkom 1883. prihvati saborsku kandidaturu s narodnjačkim programom, njegov sukob s čelnicima proštrosmajerovske Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, dobiveno odlikovanje viteškoga križa Reda Franje Josipa I.), a tijekom naredne, 1885., godine Kršnjavi će s više čina potvrditi svoju lojalnost Khuen-Héderváryju (saborski rad, ključan doprinos uspješnom sudjelovanju Hrvatske na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti, aktivno zauzimanje za narodnjačkoga kandidata pri naknadnim saborskim izborima u Zagrebu). Okrenuvši leđa biskupu, Kršnjavi je pošao oportunističkom stazom koju su dotad utabali mnogi, uključujući i glavninu Narodne stranke, a s njom i ne odveć malobrojnu četu bivših bliskih Strossmayerovih sumišljenika, suradnika i raznih protežera. U izlaganju se analiziraju Kršnjavijevi postupci koji su ga tijekom trogodišnjega razdoblja preveli iz jednoga političkog tabora u drugi, čime je umnogome bila određena njegova daljnja politička karijera.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest
