Naslov
Slobodni i vezani inzulin u djece s dijabetesom liječene različitim inzulinskim pripravcima
(Free and antibody-bound insulin in diabetic children treated with insulins of different purity)

Autori
Ivković-Jureković, Irena ; Francetić, Igor ; Radica, Ana ; Jovanović, Veljko

Izvornik
Paediatria Croatica (1330-1403) 40 (1996); 41-46

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
inzulin; humani; svinjski; dijabetes; djeca
(insulin; human; porcine; diabetes mellitus; children)

Sažetak
Cilj ovog istraživanja je bio usporediti imunogeničnostmonokomponentnog humanog inzulina (HI) i monokomponentnog visokopročišćenoig svinjskog inzulina (SI) u djece i adolescenata s novootkrivenim dijabetesom ovisnim o inzulinu (DOOI). U ispitivanje su bila uključena 134 ispitanika životne dobi od 2.42 do 20 godina. Praćene su koncentracijetotalnog, slobodnog i vezanog inzulina, te omjera između vezanog i totalnog, te totalnog i slobodnog inzulina kao indirektni pokazatelji koncentracije stvorenih antitijela na inzulin. Ispitana je povezanost između intenziteta stvaranja ovih antitijela i spola, dužine trajanja bolesti, dužine liječenja i doze inzulina, kao i povezanost s antigenima HLA sustava. Nije nađena korelacija između stvaranja inzulinskih antitijela (IA) i spola. Visoko znhačajna pozitivna korelacija nađena je izmeđukoncentracije vezanog inzulina i vrste inzulina, kao i između omjera vezanog i totalnog inzulina i vrste inzulina. Tako bolesnici liječeni SI imaju značajno više koncentracije vezanog inzulina i značajno veći omjer između vezanog i totalnog inzulina u usporedbi s bolesnicima koji su liječeni HI, iz čega se može zaključiti da bolesnici liječeni SI imaju više koncentracije IA. Značajna pozitivna korelacija postoji i između koncentracijw IA i dužine liječenja, te ukupšne doze inzulina. Tako koncentracija ovih antitijela raste produljenjem liječenja, a u bolesnikakoji imaju više koncentracije IA potrebna je viša doza inzulina za regulaciju bolesti. Bolesnici liječeni SI stvaraju više IA u usporedbi s bolesnicima liječenim HO, a razlika je statistički značajna nakon prve godine liječenja i ostaje značajna do kraja promatranog perioda od 5 godina. U bolesnika koji su nakon liječenja SI prešli na liječenji HI koncentracija IA je značajno niža za vrijeme liječenja HI. Postorak bolesnika liječenjih SI koji nisu stvorili IA je 19%, dok nakon prelaska na HI 31% bolesnika nije imalo IA. Nakon nprelaska na liječenje HI u jednog dijela bolesnika došlo je do pada koncentracije IA, iako razlika nije statistički značajna. Povezanost između HLA fenotipa i koncentracije satvorenih IA razlikuje se s obzirom na vrstu inzulina. U bolesnika liječenih SI antigeni DR3 i B27 stvaraju predispoziciju za višu koncentraciju IA, a dok u bolesnika liječenih HI takvo svojstvo ima antigen DR4. Iz bopisanih rezultata može se zaključiti da je HI također imunogeničan, jer i u novootkrivenih dijabetičara izaziva stvaranje IA, iako je njegova imunogeničnost značajno manja u usporedbi s visokopročišćenim SI.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA