Naslov
Eopidemijologija i laboratorijska dijagnostika virusa ebole i drugih virusa karantenskih hemoragijskih vrućica
(Epidemilogy and laboratory diagnosis of Ebola virus and other hemorrhagic fever viruses)

Autori
Kurolt, Ivan-Christian

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
14. KONFERENCIJA O LABORATORIJSKOJ DIJAGNOSTICI (s međunarodnim sudjelovanjem) Zagreb, 14. – 16. 11. 2014.

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.11.2014. - 26.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
virus ebola; dijagnostika; epidemijologija; hemoragijske vrućice
(Ebola virus; diagnosis; epidemiology; hemorrhagic fevers)

Sažetak
Virusi koje danas smatramo virusima karantenskih bolesti pripadaju porodicama Filoviridae (virusi ebola i Marburg ), Arenavirdae (Lassa) i Bunyaviridae (virus Krimsko-kongoanska hemoragijske vrućice). Svi redom uzrokuju virusne hemoragijske vrućice najćešće karakterizirane teškom kliničkom slikom s visokim postotkom smrtnosti, interhumanim prijenosom putem kontakta s tjelesnim tekućinama oboljelih i ne postojanjem specifične terapije. Epidemije virusa ebole i Marburg s visokom stopom smrtnosti od 30 - 90 % uglavnom su ograničene na subsaharsku Afriku. Postoji pet vrsta virusa ebole (Zaire, Sudan, Bundibugyo, Taï Forest i Reston) endemskih u Africi, osim virusa Reston, kojeg nalazimo i u dijelovima jugoistočne Azije i Kini, ali za kojeg nisu zabilježeni slučajevi bolesti nakon infekcije u ljudi. Voćni šišmiši smatraju se reservoarom ovih filovirusa. Štakori u zapadnoj Africi, od Gvineje pa istoćno do Nigerije, su reservoari virusa Lassa. Procjenuje se da se do pola miljuna ljudi godišnje zaraze nakon inhalacije aerosola inficiranog izlučevinama glodavaca s otprilike 5000 smrtnih ishoda. Najveća raširenost ima virus Krimsko-kongoanska hemoragijske vrućice kojeg prenose krpelji genusa Hyaloma u Africi, bliskom Istoku, djelovima Azije te u jugoistočnoj Europi od Albanije do Turske i Rusije. Prijenos je dokazan i tjekom klanja stoke i obrade svježeg mesa. Smrtnost iznosi između 10 i 40%. Klinički biološki materijal bolesnika je izrazito zarazan i do inaktivacije uzorci se trebaju obrađivati na najvećoj razini biosigurnosti. Virusnu RNA i antigen je moguće detektirati od trećeg do desetog ili 15 dana od pojave simptoma, ovisni o vrsti virusa, u krvi bolesnika. Ukoliko je uzorak uzet prije trećega dana bolesti negativan, potrebno je ponoviti pretragu dva dana kasnije. Postoji i mogućnost detekcije specifičnih IgM i IgG antitijela, no često bolesnici ne razviju specifični imunološki odgovor. Komercijalnih seroloških testova je malo i osim za Krimsko-kongoansku hemoragijsku vrućicu, dijagnostika se temelji samo na molekularnim, prvenstveno in-house, metodama. Radi ozbiljnosti dijagnoze, preporučuje se potvrdna dijagnostika u referentnim laboratorijama razine biosigurnosti 4 Svjetske zdrastvene organizacije gdje se rade i testovi neutralizacije, virusne izolacije i elektronska mikroskopija na kliničkom materijalu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Temeljne medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA