Naslov
Trubadur i njegov slušatelj – Lirika trubadura u uvjetima usmene izvedbe
(Troubadours and their listeners – Troubadour lyric poems within oral performance context)

Autori
Skračić, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku

Grad
Dubrovnik

Godina
2013

Stranica
215

ISBN
978-953-7784-16-4

Ključne riječi
trubaduri; okcitanska lirika; glazba; usmena izvedba
(troubadours; Occitan lyrical poetry; music; oral performance)

Sažetak
SAŽETAK Na oblikovanje sadržaja i forme trubadurske pjesme znatno je utjecala činjenica da je tekst bio namijenjen usmenoj izvedbi, sa ili bez glazbene pratnje, pred određenim auditorijem. Njegova prilagodba ovim okolnostima primjetna je u svim fazama života pjesničkog djela: u produkciji, transmisiji, transkripciji i današnjoj reinterpretaciji. Sadržajna strana. Slušateljstvo je u vrijeme pojave prvih trubadura izloženo značajnim povijesnim i kulturološkim mijenama koje modificiraju njegov mentalitet, navike, senzibilitet i ukus. Ono je raznoliko i golemo ; brojnost vrsta (canso, alba, tenso, pastorela, videyra...), kao i humor, erotika, pa čak i opscenost, upozoravaju na činjenicu da slušateljstvo nije bilo monolitan organizam, pa tako ni fin' amor jedina hrana njegova senzibiliteta. Na planu sadržaja, njegov utjecaj na trubadursku produkciju razvidan je u često prigodnom karakteru planha, coble ili sirventesa, kao i u tornadi elitne vrste cansoa. Nadalje, svaka pjesma iz svake vrste koristi leksik i metaforički sustav izravno prenesen iz viteškog kodeksa: "gospa", "služba", "poljubac", "prsten", "nagrada"... Ona koristi one formule i opća mjesta na koja su se uho, ukus i osjećajnost već navikli: "proljetni" uvod, "gospa bez milosti", lauzenger, messatger... O miješanju slušateljstva u stilske postupke svjedoči relativna kratkotrajnost hermetične faze trubadurske lirike i dominacija formula i klišeja nakon rata protiv Albigenza. Utjecaj slušatelja na trubadursku proizvodnju nije samo implicitan, već i interaktivan: slušatelj se objavljuje kao sustvaralac pjesničkog djela (tenso, partimen, cobla) ali i kao samostalan autor. Neovisno o tome da li potječe iz redova štićenika ili zaštitnika, trubadur je solidaran s kolektivom u kojem ili od kojeg živi, te dijeli ukus publike kojoj se obraća oslovljavajući je s baro, senher, companho, u drugom licu množine. Ako on sâm to ne čini, trubadurevu pjesmu do slušatelja prenosi žongler. I on, implicitno kao i slušatelj, sudjeluje u fazi produkcije. Stoga i on može biti leksički potvrđen unutar tornade ili, rjeđe, nekog drugog dijela pjesme. Ili će mu pak biti posvećena cijela pjesma, pa i vrsta (ensenhamen joglaresc). U fazi reprodukcije, žongler može izostaviti neku od strofa ili unijeti preinaku u njihov slijed, modificirati ili izostaviti tornadu, unutar ili ispred trubadurskog lirskog teksta umetnuti narativne elemente kao što su razo i vida. Svi će ovi zahvati biti sankcionirani kada tubadurski tekst uđe u fazu transkripcije. Uz slušatelja i žonglera, na gibanje trubadurskog teksta u fazi konzervacije utječe zapisivač, koji vrši ortografske, leksičke, sintaktičke i druge preinake. O tom sustvaralačkom udjelu svake etape i svakog aktivnog sudionika ponajbolje svjedoči mnogostrukost varijanti sačuvanih rukopisa pojedine pjesme. Formalna strana. Imajući u vidu memoriju kao gotovo isključivo sredstvo transmisije pjesme, trubadur veliku brigu posvećuje mnemotehničkim postupcima i muzikalizaciji stiha te, ukoliko je pjesma pjevana, prilagodbi samog teksta njegovoj melodijskog podlozi. Unutar pjesničkog tkiva osobita je briga posvećena raznovrsnim zvukovnim zrcaljenjima koji uz eufonijsku vrijednost imaju i veliku funkcionalnu zadaću, kako za izvođača, tako i za slušatelja. Pjesnički postupci poput rims estramps, coblas doblas, ternas, redondas, alternadas, capcaudadas, capfinidas, retrogradadas itd. pružaju memoriji izvođača oslonac kojeg ona teško nalazi na planu sadržaja. Refren, kao i rima, pridonosi naglašavanju teme i formalne cjelovitosti skladbe. Glazba. Na nerazdvojivo jedinstvo riječi i glazbe upozorava sama semantička razina trubadurskog teksta. Njome teku znani pojmovi - nazivi pjesničkih vrsta namijenjenih pjevanju - kao što su canso, balade, dansa, estampide... Unutar sadržaja pjesme distribuiran je malen ali iznimno učestao pojmovnik iz glabenog leksika: chan, chantar, chantador, so, sonet... Na makro-planu, svojstva melodijske rečenice mogu utjecati na izbor semantike sadržaja: sporija melodija bit će primjerenija svečanijoj ili žalobnijoj temi (planh), vedrija, s bržim tempom, bolje će pristajati dansi, estampidi, baladi ili pastoreli. Narativni recitativni tekst - sirventes, na primjer - teži za silabičkim notnim tekstom, dok, obratno, povećan broj nota iznad jednog sloga biva prikladnijim za "lirskiju" pjesničku temu. Najprimjetniji utjecaj na oblikovanje teksta glazba ostvaruje na njegovom formalnom planu. Između teksta i melodije postoji potpuna podudarnost. Posljedica toga je izostrofičnost pjesme, a određeni stih ima isti broj slogova u svim strofama. Stih je kao temeljna građevna jedinica pjesme ujedno i temeljna građevna jedinica melodije. Odvajanje, ponavljanje i uvjetovanje slijeda melodijskih fraza vrlo često rezultira jasnom glazbenom strukturom (npr. AAB, ABABx), što dodatno pojačava koheziju strofe, stihovi koje su i versifikacijskim tehnikama dovedeni u sustav međuodnosa. Analogije koje primjećujemo u leksičkom i melodijskom sadržaju pjesme, podudarnost prostora strofe i vremena melodije, sintaktička podudarnost na razini stiha (kadence i polu-kadence), funkcionalno gibanje melodije, te ponavljanja tonova, motiva, fraza i melodije na razini kupleta koja komplementarno obogaćuju bogate zvukovne paralelizme, dokazi su tijesnog suživota glazbe i teksta, ujedinjenih u više jedinstvo trubadurskog djela. Neiskazano. Nažalost, naše poznavanje okolnosti svakodnevice koje su pratile sam trubadurov nastup ostaje fragmentarno. Zbog nedovoljne obaviještenosti, ostavljen je po strani sam stvarni, cjelovit prizor izvođenja, viđen izvana: dinamika zvuka i doseg trubadurova ili žonglerova glasa, problem čujnosti i akustike prostora ; točna konstitucija publike, pokret i eventualna koreografija. Vrlo malo znamo kako o glazbalima tako i o njihovom udjelu u izvedbi. S internog gledišta ostaje bez potpunog odgovora pitanje akcenta i trajanja tona. Isto tako, nedostupni su podaci o trajanju pauza i tišine. Nije moguće sa sigurnošću ustvrditi omjer između izgovorenog i pjevanog teksta, kao ni udio narativnih i instrumentalnih dijelova u izvedenom repertoaru. Nadajmo se da će u bliskoj budućnosti nova istraživanja donijeti odgovore na neka od gore postavljenih pitanja i unijeti više svjetla na pozornicu na kojoj se izvodila trubadurova pjesma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA