Naslov
Poezija Kamova i Matoša iz očišta kognitivne poetike
(The poetry of Kamov and Matoš from the viewpoint of cognitive poetics)

Autori
Škopljanac, Lovro

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XVI. Matoš i Kamov: paradigme prijeloma / Pavlović, Cvijeta ; Glunčić-Bužančić, Vinka ; Meyer-Fraatz, Andrea - Split : Zagreb : Književni krug Split ; Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2014, 283-294

ISBN
978-953-163-406-9

Skup
Komparativna povijest hrvatske književnosti. Matoš i Kamov: paradigme prijeloma

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 20.03.2014. - 21.03.2014

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Janko Polić Kamov; Antun Gustav Matoš; poezija; kognitivna poetika; osjeti; osjećaji
(Janko Polić Kamov; Antun Gustav Matoš; poetry; cognitive poetics; senses; feeling)

Sažetak
Polazeći tek od ključnih postavki kognitivne poetike, rad pokušava upozoriti na ulogu ljudskih osjetila kao kanala dobavljanja informacija iz vanjskoga svijeta u poetskom jeziku, te na načine kojima se osjeti tematiziraju u pjesmama Janka Polića Kamova i Antuna Gustava Matoša. Primjerenost bavljenja tom temom na korpusu pjesama objavljenih u zbirkama upravo te dvojice autora utemeljuje se u činjenici da je odnos osjeta, osjećaja i pjesničkog stvaranja na neki način već zaokupio Matoša u njegovom kritičkom tekstu Lirika lizanja i poezija pljuckanja. Iznosi se teza po kojoj Matoš usmjeruje kritiku na one pjesničke slike koje Kamov temelji na tematiziranju osjetilnih podražaja, te mu zamjera hipertrofiranost i neprimjerenost koje dovode do izostanka svake logike. Zatim se navode odabrani primjeri učestalosti i načina tematizacije devet osjeta u pjesmama obojice autora, prema kojima je vidljivo da Kamov u svojim pjesmama doista inzistira na množini osjetilnih ekstrema koje često navodi vođen pretpostavljenom logikom šokiranja čitatelja, dok je Matoš (s iznimkom poeme Mora) skloniji tematizaciji osjeta koji u manjoj mjeri djeluju na čula, i čijom varijacijom se umješno služi u oblikovanju pjesme. Zaključno se stoga može ustvrditi kako je u dobro znanom književnom sporu avangarde i artizma Matoš odlučio "braniti" poetiku osjetilne varijacije pred Kamovljevom poetikom osjetilne dezintegracije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA