Naslov
Hormonalne i metaboličke promjene u gladovanju
(Hormonal and metabolic changes in starvation)

Autori
Zjačić Rotkvić, Vanja ; Čabrijan, Tomislav ; Goldoni, Vera ; Grazio, Simeon ; Lenz, R

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Pretilost i apnejički sindrom

Urednik/ci
Čabrijan T, Dürrigl V i sur

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
1992

Raspon stranica
105-114

ISBN
86-7111-089-3

Ključne riječi
hormoni, metabolizam, gladovanje
(hormones, metabolism, starvation)

Sažetak
Jedan od najjednostavniih i obligatnih pristupa liječenja OSA sindroma u pretilih je osoba redukcija tjelesne težine. Osim niza hipokalorijskih dijeta u mladoj životnoj dobi, u bolesnika u kojih ne postoje teže komplikacije na vitalno važnim organima može se provesti kontinuirano ili intermitentno totalno gladovanje. Metabolički odgovor na gladovanje predstavlja integraciju normalnog lučenja i iskorištavanja energenata usmjerenu na a) maksimalno iskorištavanje glavnog rezervnog goriva (triglicerida), b) minimalnu razgradnju tjelesnih bjelančevina i c) održavanje glikemije koja je dostatna za podmirivanje potreba tkiva koja su ovisna samo o glukozi. Ukupna kalorijska vrijednost glikogena jetre (70 grama), mišićnog g1ikogena (200 grama) i cirkulirajuće glukoze u krvi (20 grama) koji predstavljaju ugljikohidratnu rezervu organizma ukupno je 4 620 KJ, što niže od kalorijskih potreba samo u tijeku jednog dana. Najveći je rezervoar tjelesnih energenata u obliku masti pohranjenih kao trigliceridi. U nepretilih osoba tjelesne masti čine do 20% ukupne tjelesne težine i imaju kalorijsku vrijednost od 546000 do 588000 KJ, što čini oko 80% ukupnih kalorijskih vrijednosti organizma. Ta količina kalorija može podmirit bazalne kalorijske potrebe za otprilike dva mjeseca. U gojaznih osoba masno tkivo može činiti rezervu preko 2 100 000 KJ. U gladovanju čovjeka vitalno ugrožava samo gubitak bjalančevina. Glavna rezerva tjelesnih bjelančevina jest mišićno tkivo u količini do 10 ili 168 000 KJ. Deplecija tjelesnih bjelančevina od 30 do 50 % inkompatibilna je sa životom. Normalni odgovor na gladovanje jest kontinuirani proces koji se može podijelit u tri faze: 1) postapsorptivno stanje (9 do 16 sati nakon zadnjeg obroka), 2) kratkotrajno gladovanje (1 do 7 dana) 3) produženo gladovanje (dva tjedna ili duže). Dok u postapsorptivnom stanju prevladava glikogenoliza i započinje glukoneogeneza, u prolongiranu gladovanju dominantan jc metabolički proces ketogeneza. Glavni čimbcnici koji rcguliraju to procese jesu pad u razini plazmatskog inzulina i porast glukagona, dok promjene u razini drugih kontraregulatornih hormona nisu presudne. Osim sniženja razine inzulina u tijeku gladovanja mijenja se i vezivanje inzulina za specifične stanične receptore.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA