Pregled bibliografske jedinice broj: 746101
Metalepsa i poigravanje funkcijama književnog teksta u humoreskama Bratoljuba Klaića
Metalepsa i poigravanje funkcijama književnog teksta u humoreskama Bratoljuba Klaića // Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 40 (2014), 2; 551-567 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 746101 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Metalepsa i poigravanje funkcijama književnog teksta
u humoreskama Bratoljuba Klaića
(Metalepsis and Playing with Functions of Literary
Texts in Bratoljub Klaić’s Spoofs)
Autori
Kuvač-Levačić, Kornelija
Izvornik
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (1331-6745) 40
(2014), 2;
551-567
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Klaić ; metalepsa ; funkcije književnosti ; metanarativnost ; autobiografski diskurs
(Klaić ; metalepsis ; function of literature ; metanarrative ; autobiographical discourse)
Sažetak
Metalepsa je u naratologiji definirana kao postupak prekoračenja granice između fikcije i stvarnosti, književnog i izvanknjiževnog (Genette 1972, 2004). Vodeći se tom definicijom što je uključuje K. Bagić (2012.) u smislu figure koja iziskuje novo promišljanje statusa granice u narativnom tekstu, u članku će se analizirati metalepsa unutar autoironijskog postupka poigravanja funkcijama književnog teksta u autobiografskoj humoresci „Priča o bezmesnom ručkuˮ(Pripovijetke, 2009.) Bratoljuba Klaića. Poigravanje metanarativnim komentarima tzv. kanonske hrvatske književnosti prisutno je u drugoj humoresci iz iste zbirke, pod naslovom „Baba Lizino janješceˮ. Cilj rada je prikazati stilske i naratološke osobitosti Klaićeva proznog stvaralaštva, i to s naglaskom na postupcima kojima autor konstruira specifičan humoristični učinak utemeljen na obratu i odmaku od uspostavljenih unutartekstualnih i izvantekstualnih odnosa. Uključivanje metalepse, potkopavanje granice između fikcije i stvarnosti, književnog i neknjiževnog, metanarativnost, autoreferencijalnost, kao i samo ironiziranje funkcija književnosti te društva u kojemu ona nastaje i unutar kojega ostvaruje recepciju, ukazuju na to da se Klaićev izraz, unatoč prividnoj lakoći i jednostavnosti, mjestimice približava poetičkim odrednicama postmoderne. Istraživanje njegovih pripovjednih tekstova stoga može dati zanimljive rezultate i u ključu suvremenih spoznaja teorije pripovijedanja kad su u pitanju postupci ostvarivanja humora, pa čak i šire – kada je u pitanju tekstualno konstruiranje identiteta subjekta unutar autobiografskog diskursa. In its narratological sense, metalepsis is a paradoxical contamination between the world of the telling and the world of the told (Genette). Metalepsis has also been characterized as that which undermines the separation between narration and story. This paper analyzes the way in which metalepsis creates an auto-ironic effect in some of the comic tales of Bratoljub Klaić that are to be found in his work ‘Pripovijetke’ (2009). the main issue of this research is to show the stylistic and narrative characteristics of Klaić’s literary output by taking some of the aspects of postmodernism into consideration ; these include metalepsis, the undermining of the separation between fact and fiction, the literary and non- literary, metanarrative and auto-referentiality and an ironic approach toward canonical literature.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Emerging Sources Citation Index (ESCI)
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- Scopus