Naslov
Digitalno doba – kritičko mišljenje– neformalno obrazovanje
(The digital age - critical thinking-formal education)

Autori
Ćurko, Bruno

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
V. Međunarodni naučno-stručni skup "Kulturni identitet u digitalnom dobu" / Nišković, Hazema ; Arnaut, Muhamed - Zenica : Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici, 2014, 122-124

ISBN
978-9958-639-52-4

Skup
Kulturni identitet u digitalnom dobu

Mjesto i datum
Zenica, Bosna i Hercegovina, 03.04.2014. - 04.04.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
neformnalno obrazovanje; kritičko mišljnje; digtalno doba
(non-formal education; critical thinking; digtal age)

Sažetak
Digitalno doba ili informacijska era započinje sredinom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ubrzani razvoj informacijskih tehnologija promijenio je način ljudskog življenja. Ona područja života koje ne prate taj ubrzani tehnološki razvoj, zaostaju te se čine kao tromi i nefunkcionalni mastodonti. Slično se događa s obrazovnim sustavima, naročito na pred-sveučilišnoj razini. Postoji formalna informatizacija u samoj izvedbi nastavnog procesa. Međutim, izostaje esencijalna prilagodba. Glavni problem je taj što je danas najveći broj informacija dostupan na dva klika kompjuterskim mišem. Inzistiranje na obrazovnim programima koji se zasnivaju samo na kratkoročnom memoriranju podataka nema smisla. U ogromnom mnoštvu informacija s kojima se susreću današnji učenici, zapamćene informacije se vrlo lako izgube i postanu ne relevantne. Uprava zato, temeljni cilj škola bi trebao biti uvježbavanje ili navikavanje učenika na kvalitetno mišljenje, na ono što se danas naziva kritičko mišljenje. U svom najglasovitijem djelu Democracy and education, u poglavlju »Thinking in education.« (Dewey, 1926.), na samom početku Dewey upravo naglašava nedostatak uvježbavanja mišljenja: »Nitko teoretski ne dvoji, kako je važno u školi njegovati dobre navike mišljenja«. Ipak, tvrdi Dewey, iako se u teoriji problem mišljenja u odgojno obrazovnom procesu uočava, u praksi je drugačije. Ni teoretski se ne prepoznaje važnost ovog problema: »…, teorija ne opaža u dovoljnoj mjeri da je sve što škola mora ili bi morala uraditi za učenike, ukoliko je riječ o njihovom umu (ako po strani ostavimo posebne razvijene sposobnosti mišića) jest razvijati njihovu sposobnost mišljenja«. (Dewey, 1926, 226). Od Deweyeva doba do danas situacija se samo pogoršala, naročito s obzirom na brizi napredak informatičkog razvoja i nezaustavnog 'bombardiranja' potrebnim i nepotrebnim informacijama. Jedini kvalitetniji pokušaji da se učenike usmjeri k »dobrim navikama mišljenja« dolaze od nevladinih organizacija i sfere neformalnog obrazovanja. U svom izlaganju prikazati ću upravo takve neformalne obrazovne programe, kao primjere dobre prakse.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA