Naslov
Etnografija podzemlja. Kako i za koga?
(Ethnography of the Underground. How and for Whom?)

Autori
Matošević, Andrea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Istraži, zabilježi, sačuvaj…

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 06.11.2012. - 29.11.2012

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Ugljenokopi; memorija; turistički projekti
(Coalfields; memory; touristic projects)

Sažetak
Ambivalentnost dubinskog rudarenja proizlazi iz činjenice da je ono izvor relativnog ekonomskog prosperiteta i sreće, ali i ostvarenih strahova, u vidu nesreća, gotovo svake rudarske zajednice koja prakticira taj poziv. Područje istarske Labinštine sa dominantnim profesionalnim nazivnikom koji gravitira oko kove, rudnika ugljena, nije u tom smislu iznimka. Čak i ako spomenemo samo dvije neuralgične točke, simbole radničke pogibije pod oprečnim ideološkim sistemima gladnim onodobnog „crnog zlata“, tragedije iz 1940. i 1948. godine kada sveukupno pogiba nešto manje od 300 rudara, bez daljnjeg istraživanja u smjeru profesionalnih bolesti ili datuma obilježenih s manje smrtnih slučajeva, na površinu izranja neugodna svakodnevica ljudi koji su činili sam sukus zenita iskapanja rude. Upravo u tom smjeru valja tražiti dvojak odnos naspram „materijalnosti“ koju je potpuno zatvaranje ugljenokopa 1999. godine ostavilo u naslijeđe - permanentno uzimanje u obzir po pitanju ekonomskog razvoja u vidu turističke eksploatacije, ali i minimalnih ulaganja da se isti projekti razviju i zažive. Intermedijarna rješenja poput rudarske lampe–suvenira u koju se implementira mogućnost aromaterapije eteričnim uljima ili projekta Underground city XXI Labin Are Expressa koji je morao omogućiti posjetiteljima da „(…) večeraju 150 metara ispod zemlje, rone kroz potopljene dijelove rudnika, vode ljubav u podzemnom hotelu ili da naprosto uživaju van vremena i prostora u svijetu bez granica između stvarnosti i iluzije (…)“ otvaraju važna pitanja o „pravu na vlastito sjećanje i zaborav“ te „re-interpretaciju“ naslijeđa vlastitih predaka. Stoga, prije nego takva rješenja diskreditiramo kroz proces konzerviranja kao banalna, komercijalna ili „post-moderna“, nužno ih moramo sagledati kroz vizuru potomaka „iskorištenih iskorištavatelja“ podzemlja - komercijalizacija mižerije, ukoliko nužna, neka se odvije na najugodniji mogući način, odnosno, ucjepljivanjem u nju onoga što nikada nismo imali, elementa koji konotiraju iznimnu ugodu, dokonost i kupovnu moć – aromaterapije, casinoa, kafića, sauna, klizališta i kazališta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA