Naslov
Hercegovački disidenti Jugoslavenske muslimanske organizacije u kraljevoj diktaturi 1929.-1935.
(Hercegovinian dissidents in the Yugoslav Muslim Organization during the royal dictatorship, 1929-1935)

Autori
Hasanbegović, Zlatko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Hum i Hercegovina kroz povijest. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009. Knjiga II.

Urednik/ci
Lučić, Ivica

Izdavač
Hrvatski institut za povijest

Grad
Zagreb

Godina
2011

Raspon stranica
345-360

ISBN
978-953-6324-98-9

Ključne riječi
Salih Baljić, Šestosiječanjska diktatura, Mostar, Hercegovina
(Salih Baljić, royal dictatorship, Mostar, Hercegovina)

Sažetak
Nakon 6. siječnja 1929. i uvođenja diktature vodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) odbilo je kraljevu ponudu za ulazak u diktatorsku vladu i time ostalo u trajnoj oporbi prema šestosiječanjskom režimu. Jedinu iznimku u takvom držanju predstavljao je hercegovački prvak JMO-a Salih Baljić koji je već na početku diktature smijenjen s položaja gradonačelnika Mostara izabranog na općinskim izborima 1928. godine. Baljić je prekinuo politiku apstinencije potaknut ulaskom u diktatorsku vladu Nikole Precce, hercegovačkog prvaka Hrvatske seljačke stranke. (HSS). Postupni preokret u Baljićevu političkom držanju nastupio je krajem 1929. nakon promjene imena države i provedbe nove upravno-političke podjele kojom je Bosna i Hercegovina podijeljena između četiri banovine od kojih su dvije imale središte izvan njezinih povijesnih granica. Baljić je smatrao da je time diktatura zadobila trajno obilježje, o čemu se i muslimani moraju jasnije odrediti, te da je neutemeljeno očekivanje vodstva JMO-a o povratku na stari političko-stranački sustav. Prema Baljićevu shvaćanju, Spahina politička apstinencija, koju je na početku i sam zagovarao, nakon oblikovanja diktatorskog političko-nacionalnog koncepta integralnog jugoslavenstva, te ulaska u vladu disidenata HSS-a, postala je neopravdana i štetna za stranačke i muslimanske interese. Baljić je smatrao da JMO sudjelovanjem u diktatorskim ustanovama treba ograničiti uspon Gajretove kulturno-prosvjetne i nacionalne ideologije, te osigurati svojim pristašama državnu zaštitu i utjecaj, koje su, prema njegovu mišljenju, imale ostale stranke zastupljene u režimu preko svojih disidenata. U iskazivanju potpore diktaturi nije mu se pridružio niti jedan istaknutiji stranački prvak, pa je Baljić nastavio tražiti političko uporište isključivo među pristašama JMO-a u Hercegovini, koja je bila njegovo izborno područje i prije 1929. godine. Osim neuspjeha u pridobivanju prvaka JMO-a, Baljićev pothvat izazvao je podozrenje i među muslimanskim pristašama diktature okupljenim oko Gajreta. Oni su u njegovim nastojanjima gledali pokušaje vodstva JMO-a da povrati izgubljene položaje u diktaturi i onemogući Gajretovu kulturno-prosvjetnu i nacionalnu akciju. Baljić je svoje političko djelovanje stavio u usku vezu s Nikolom Preccom i hercegovačkim disidentima HSS-a uz čiju je potporu na skupštinskim izborima 1931. osigurao kandidaturu na vladinoj listi u kotarevima Konjic i Prozor gdje je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini. Baljiću se već na početku ove političke akcije pridružio i Muhamed Riđanović, predsjednik mjesnog odbora JMO-a u Mostaru, koji se na izborima 1931. kandidirao kao zamjenik Nicole Precce u mostarskom kotaru. Baljić i Riđanović u Hercegovini pokušavaju provesti organizaciju vladine stranke JRSD/JNS putem starih stranačkih odbora JMO-a i HSS-a, a bez sudjelovanja mjesnih Srba. Time je u Hercegovini u pozadini diktature i ideologije integralnog jugoslavenstva unutar režimskih struktura stvoren katoličko-muslimanski blok i obnovljen stari političko-nacionalni rascjep između ujedinjenih disidenata JMO-a i HSS-a, te srpskih pristaša šestosiječanjskog režima i muslimanskih protivnika JMO-a okupljenih oko Gajreta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA