Naslov
Mjesto prirode u cjelini svijeta
(Nature's Place in the Entirety of the World)

Autori
Čoh, Ćiril

Izvornik
Metodički ogledi (0353-765X) 5 (1994), 9; 89-107

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
W. Pauli; C.G. Jung; I.S. Eriugena; G.W.F. Hegel; G.Vico; M. Heidegger; priroda; cjelina svijeta; četvorstvo sinkronicitet; smisao
(W. Pauli; C.G. Jung; J.S.Eriugena; G.W.F. Hegel; G.Vico; M. Heidegger; nature; entirety of the world; quadrinity; synchronicity; sense of being)

Sažetak
Wolfgang Pauli u knjizi Utjecaj arhetipskih ideja na Keplerove znanstvene teorije primjećuje da je Eriugena zatečen s četvrtim momentom -prirodom koja nije stvorena i koja ne stvara. Taj mu je momenat suvišan. On ne zna što će s njim, jer unutar kršćanski pojmljenog Boga nema četvrte osobe, pa ga prešutno poistovjećuje s prvim momentom. Upravo to četvrto jest ono što daje mjesto momentima prirode u kruženju, tako da oni jesu to što jesu. Nije to neki prostorno vremenski okvir u kojem momenti kruže, već je to kruženje samo kao organizirano i strukturirano polje, kao način bivanja momenata. Samo u krugu momenti cjeline svijeta jesu na svom mjestu, samo u krugu Bog može biti Bog, čovjek čovjek a priroda priroda, a svi u savršenom skladu opet jedno. »Questo che le cose non hanno in jtnito, lo hanno in giro.« (Giambattista Vico). Da bi se odredilo pravo mjesto prirode, nije nam dovoljan eksperimentalni pristup. Nije dovoljan Hegelov spekulativni pristup koji uspostavlja enciklopediju - doslovno vođenje u krugu - sustav u kojem bi se Bog, priroda i čovjek očitovali svako na svom mjestu, u svotu identitetu, ali i u svojoj razlici. Kierkegaard primjećuje da u tom sustavu, u tom kruženju nema dovljno mjesta ni za samog Hegela. Tu se još ne pita autentično o kruženju tako da bi unutar njega bilo mjesta za sva bića. O krugu autentično pita M. Heidegger. William Baret u knjizi Irrational Man (1958) u Heideggerovoj problematici bitka prepoznaje poimanje polja gdje aspektivni moment prevladava nad entitativnim. Specifičnost se čovjeka više ne određuje spram ostalih bića, već se on i sva bića pa i transcendenini Bog određuju spram bitka koji je istovremeno i transcendentan i imanentan. Udjelu Identitet i diferencija Heidegger govori o četvorstvu (Geviert) čovjeka, Boga, zemlje i neba. Čovjek istinski biva tako da stanuje, i to ne na zemlji ili na nebu, već - u četvorstvu. Svaki od ova četiri momenta uključuje preostala tri. On nas poziva da razmišljamo o jednostavnosti (Einfalt) tog četvorstva. C. G. Jung i W. Pauli govore o zajedničkom staništu dubina čovjekove psihe i fizikalnog mikrosvijeta. Arhetipovi, kao u dušu utisnute ideje, povezuju čovjeka s prirodom i omogućuju mu da prepozna pravila igre kruženja unutar cjeline svijeta. No, to zajedničko stanište ne pogađa se kauzalnošću, Tu djeluju akauzalne veze, sinkronicitct. U tom događanju - gdje zajedno stanuju čovjek, Bog i priroda - treba se pitati za smisao.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA