Pregled bibliografske jedinice broj: 745038
Kaotičnost kao pretpostavka smislenog poretka
Kaotičnost kao pretpostavka smislenog poretka // Filozofska istraživanja, 77-78 (2000), 2-3; 277-292 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 745038 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Kaotičnost kao pretpostavka smislenog poretka
(Chaos as a Presumtion of Meaningful Order)
Autori
Čoh, Ćiril
Izvornik
Filozofska istraživanja (0351-4706) 77-78
(2000), 2-3;
277-292
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
teorija kaosa; smisleni poredak; pitanje smisla; fraktali; mandala
(theory of caos; meaningful order; question of the meaning; fractals; mandala)
Sažetak
Tamo gdje se smisleni poredak svijeta najmjerodavnije promišlja pokazuje se da je kaos njegova nužna pretpostavka. Da je rat, ono kaotično, što sve isprevrće i izokreće, otac svemu nailazimo kod Heraklita, prvog filozofa koji promišlja smisao, logos, koji sva bića, međusobno različita, jedna drugima strana, usmjerava prema smislenom poretku u kojem jedna drugom skladno odgovaraju. Uloga onog kaotičnog u ustroju svijeta naglašena je i kod Hegela, najvećeg apologete mogućnosti promišljanja i uspostavljanja smislenog poretka svega što jest. Strahovita moć negativnog, kaotičnog, sve što jest stalno ispremješta i tako drži vrata otvorenima da se ona ne bi zatvorila prije no što se uspostavi smislena cjelina, poredak u kojem se momenti međusobno drže jer se međusobno privlače, a ne zato što jedan drugog na to (kauzalno) prisiljavaju. Duh je sloboda, a priroda je determinizam. Determinirani svijet je duhu podjednako neprihvatljiv kao i onaj kaotični u kojem smisao još nije uprisutnjen. Jedan i drugi moraju biti prevladani. Duh zbacuje sa sebe okove determinizma i ulazi u dubine postojanja, “u ponore bitka i procijepe zbilje”, hvata se u koštac sa smrću i preokreće je u život. C.G. Jung i W. Pauli tvrde da duša po svojoj prirodi teži uspostavi smislene cjeline, i pritom stvara njene slike - mandale. Teoretičari determinističkog kaosa otkrivaju, barem sudeći po nazivu, potpuno oprečne slike, fraktale.Ta oprečnost uključuje i sličnost, čak više, međusobnu upućenost jednog fenomena na drugi. Može li neka mandala, npr. ona u kojoj je komponirana Durerova grafika 'Melancolia I', ili neki fraktal kao što je 'Mendelbrotov skup', biti slikom onoga što Hegel naziva smislenom cjelinom?
Izvorni jezik
Hrvatski
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Sveučilište u Zagrebu