ࡱ> }|)`>bjbj .: t8JL$ 4O3Q3Q3Q3Q3Q3Q3$:5h7`u3u3>42222O32O3222 (:,2;3T40428m0822822u3u314       dV@ }ivimo u doba krize. Kriza je to svih ~ivotnih svjetova. Kako onih druatvenih,ekonomskih, politi kih, kulturnih, tako i navlastito ljudskih. `to bi zna ilo ovih ljudskih? Primarno, vezanih uz ono ato se naziva humanum, ato proizlazi iz zemlje, humusa, da bi se utjelovilo u onome homo. Taj homo sve je manje onaj laborans  kakvim ga kritizira u svojoj politi koj filozofiji Hannah Arendt  iliti pak sapiens, kakvim ga ~eli postaviti cjelokupna humanisti ka tradicija. Naprotiv, sve se viae radi o homo saceru, neuzmo~nom ~rtvovanja, ali u svakome slu aju metom za odstrel, kakvim ga predstavlja Giorgio Agamben, a kakvim se mogao vidjeti na ulicama ukrajinskih gradova u velja i ove godine. Kriza je, dakle, ono ato odreuje navlastito ljudske ~ivotne svjetove. Ima li danas  kako nas pozivatelj na ovaj skup upozorava  prilika za refleksiju, vrednovanje i odlu ivanje, a po pitanju te i takove , koja obilje~uje civilizaciju ato ju nastanjujemo hic et nunc? Naravno, ovo retori ko pitanje samo je schlagwort za ulazak u raspravu o najavljenoj temi, a ta je: koliko nam je danas potrebna humanistika i ima li je uope? Dakle, osnovni je fokus ovoga izlaganja zapravo joa ni izdaleka iscrpljena rasprava o tzv. Bolonji. Kakvo je to znanje ato nam se nudi u tzv. druatvu znanja? Mo~e li se ono implementirati u promialjanje nare ene ? Kakvu ulogu u tome ima tradicionalno filozofsko razmatranje? I, ima li to filozofsko promialjanje joa ikakvog prepoznatljivog u inka na krizu? Ta e se, pak, osnovna tema nastojati povezati sa smislenoau nekog govora o Europi danas. `to je to Europa? Radi li se o ideji filozofske i kulturne Moderne, ili tek o globalisti kom, korpo-kapitalisti kom servisu neoliberalne provenijencije, koji sebe naziva Europskom Unijom? Je li mogua neka nadolazea, demokratski nadahnuta zajednica  o kakvoj maataju, primjerice, filozofi poput Jacquesa Derridae  ili se radi o tek o odr~ivom razvoju unutar sudbonosno i fatalisti ki postojeih koordinata? Unaprijed se ispri avam ato u pomalo u svom izlaganju promovirati svojevrsni Manifest za filozofiju, a koji se nadaje gotovo utopijskom perspektivom. Dr~im da  ako uzmemo ~ivot kao temeljnu kategoriju suvremene misli u kojoj i filozofija nastoji pronai svoje mjesto  tematiziranje Bolonje i filozofskog re-memoriranja toga ato je Europa htjela iskazati kao svoj identitet, mo~e biti moguom smjernicom prema preosmialjavanjem tog tra~enog pojma  ! `to nam govore slu~beni dokumenti sadr~ani u tzv. sorbonsko-bolonjskoj ideji Europa znanja u kojoj bi sredianju ulogu trebala imati, navodno autonomna sveu iliata? Ministri za visoko akolstvo iz dvadeset i devet europskih zemalja potpisali su tzv. Bolonjsku deklaraciju u mjesecu lipnju 1999. godine u Bologni, kojom su zacrtane organizacijske i strukturne promjene, kao i smjernice razvoja europskog visokog akolstva do 2010. godine. U najkraem, postavljen je opi zajedni ki cilj: uz istovremeno puno uva~avanje razli itosti u nacionalnim sistemima obrazovanja i sveu iliane autonomije, zajedni kim sudjelovanjem izgraditi otvoren i konkurentan europski visokoakolski prostor do 2010. godine, ato bi europskim studentima i diplomantima omoguilo nesmetano slobodno kretanje, sudjelovanje i zapoaljavanje unutar tako uspostavljene, otvorene europske sveu iliane strukture, a koja bi kao takva istovremeno bila privla na i zanimljiva i za neeuropske studente. Odmah nakon po etka implementacije cijelog ovog procesa po eli su pojavljivati disonantni tonovi tzv. humanista. Inspiriran kratkom Humboldtovom Teorijom ovjekova obrazovanja (Theorie der Bildung des Menschen, 1794.), najzna ajniju je kritiku Bolonje ispisao Konrad Paul Liessmann, pod naslovom Teorija neobrazovanosti. Zablude druatva znanja, 2006. On e biti mialjenja da druatvo znanja nije nikakav novum ato su ga iznjedrile brojne obrazovne reforme i prestrukturiranja sveu ilianog obrazovanja, ve se radi o retori koj gesti koja ideji obrazovanja duguje mnogo manje negoli vrstim politi kim i ekonomskim interesima. Kao ato e mnogi suvremeni teoreti ari naglaaavati, gospodarstveni diskurs je danas postao hegemonijalan. Tako to detektiraju s jedne strane, o ekivano, }i~ek, a s druge i J.-F. Lyotard. Liessmann primjeuje da je ve Adorno na neki na in pristupio ovome problemu na lucidan na in. Naime, 1959. Th. W. Adorno, nekoliko godina prije prve njema ke obrazovne katastrofe piae svoju Teoriju poluobrazovanosti. No ovo polu, vezano uz Bildung, austrijski e autor jasno i nedvosmisleno pretvoriti u posvemaanju neobrazovanost s glediata duhovnog razvitka svakog slobodnog pojedinca. Pojmovi poput menad~ment znanja, ili bilanca znanja posve su dezavuirali svaki mogui prosvjetiteljski ideal sadr~an u onome Kantovu izlasku ovjeka iz samoskrivljene nezrelosti. ECTS bodovanje ne ijeg znanja zapravo zamagljuje injenicu da se u humanistici nastoji slijediti egzaktnost i vrednovanje ato ga u sebi inherentno promoviraju i nose tzv. prirodne znanosti (nota bene, za Amerikance su to hard sciences)  signum je to kraha filozofske, slobodne misli. Jedan od slovensko-hrvatskih istra~iva a srednje generacije, Hajrudin Hromad~i, ispisat e vrlo zanimljive retke vezane uz ovu problematiku. U tekstu indikativnog naslova Bolonjski proces, druatvene znanosti i socijalna pozicija sveu iliata u vremenu neoliberalnog kapitalizma, on e zaklju iti neato poput sljedeeg: Bolonjski proces svojevrsna je kruna trenda komercijalizacije i utr~ivosti znanja, a njime se naglaaavaju sasvim neki drugi ciljevi negoli ato ih je imalo tzv. Humboldtovo sveu iliate. Oni su uokvireni i voeni logikom ustroja znanosti kao tr~iano-aplikativne vrijednosti. Pritom je sveu iliate tek primjer institucije tvorni kog tipa: u precizno odreenim vremenskim razmacima producirati to no ograni en broj specijalista jasno definiranog profila. Gdje ovdje stoji struka iz koje potje em i kojoj navlastitim izborom pripadam? Humanistika, filozofija i druatvene znanosti predstavljaju mjesto klasi nog, intelektualno- kriti kog modela misaonosti u druatvenom sistemu. Odumirua paradigma socijalne dr~ave naj eae im je dodjeljivala mjesto na margini, bile su prvi Drugi u toj druatvenoj strukturi, rei e tako Hromad~i. Tematizirajui u nekim od prethodnih radova primjenjivost paradigme izvanrednog stanja na svijet u kojem ~ivimo, pokuaavao sam i sm detektirati ulogu istoga u posvemaanjoj kolonizaciji ~ivotnog svijeta (Habermas). Model su mi naravno bile Agambenove polemi ke objekcije uz Schmitta i Benjamina. Politi ka mo nad drugima ostvarena preko izvanrednog stanja, stavlja jednu vlast  ili jedan oblik ili granu vlasti  kao svemonu, te ona operira izvan zakona. Tijekom tih razdoblja ekstenzije moi, stanovite se forme spoznaje trebaju privilegirati i prihvatiti kao istinite, a stanoviti se glasovi moraju uti kao vrijedni, dok mnogi drugi, naravno, to nisu. Ova distinkcija ima veliku va~nost u odnosu na proizvodnju znanja. (Primjerice, imamo permanentno izvanredno stanje glede implementacije tzv. Bolonje.) Proces prihvaanja spoznaja i potiskivanja nekog drugog znanja, nasilan je in u razdobljima kriza u druatvu. A te su krize permanentne! Kapitalizam je nezamisliv bez stalno se perpetuirajuih kriza. Kapital kao subjekt-supstancija, delezovski govorei, u stalnoj je de-teritorijalizaciji i re-teritorijalizaciji koja ga ini totalitarnim okvirom sveopeg druatva kontrole. Biu slobodan primijeniti i teorijski okvir ato ga rabi Rastko Mo nik u svojoj poznatoj studiji Koliko faaizma?. Naime, sjetimo se: &LNp " B J V ` x 4 B  * , "&>4@DhlxhSx0JCJaJhD%b0JCJaJhD%b0J6CJaJhD%bhD%b0J56CJaJhShSCJaJhD%bCJaJh`h`6CJaJh`h`CJaJhCJaJh`6CJaJh`CJaJhShS56CJaJhSCJaJ-*x$ d N $&J@,$"#%d8,-DM gdpc"<@X(*,h# #$H$$z%ẲxmamYPYh26CJaJh2CJaJhSxhpc6CJaJhpchpcCJaJhpcOJQJ^Jhpc0JCJaJhpc0J56CJaJhpcCJaJh,M6CJaJh,MCJaJhW^ CJaJhSCJaJhD%b0JCJaJhAhACJaJhSx0JCJaJhA0JCJaJhA0J56CJaJhACJaJz%%%((*(,(b(z(|((((())++&+@+R+Z+>,f-h-P.T.//////00111|2222 33(3t3x3333Ϳޫޫޣޖފ~~~~hSxh6CJaJhSxhj6CJaJhjhj0JCJaJhCJaJhj6CJaJhK56CJaJhKhK56CJaJhK6CJaJhSxCJaJhjCJaJhKCJaJh2CJaJh26CJaJ1%()J*.N0P0l1Z6\66P9R9;@@BBC|VHXX^^^$a$gd`gd` -DM gdgd -DM gdK33L445 6"6V6X6Z6\6666t888888N9;P<? ? ?,?N?P?f?h?@AǿǷxkxkx^xkxhP}6CJaJmH sH hCL6CJaJmH sH hh6CJaJmH sH hh6CJaJhh0JCJaJhhSxCJaJhhCJaJhCJaJhSxCJaJhjCJaJhjOJQJ^JhSxhj0J6CJaJhSxh6CJaJhSxhj6CJaJ AABBBBBBBRCVCvCCCCTvVxVzV|VVVXXXXXX"Y[[··ͣ~rfrfrWrNrh`6CJaJh`6>*CJaJmH sH hP}CJaJmH sH h`CJaJmH sH h`CJaJmH sH h6Jh6JCJaJh6Jh6J6CJaJUh`CJaJhP}h>*CJaJhP}hCJaJhP}hP}CJaJhCJaJhWCJaJh6CJaJhh6CJaJhh56CJaJKraj II. Svjetskog rata bio je samo vojna pobjeda. Pobijeene su bile faaisti ke dr~ave i njihove vojske. Ali nije bio pobijeen faaizam kao povijesna praksa, politi ka metoda, ideoloaki obrazac i misaoni obrazac. Faaizam je pre~ivio i sada se vraa, pa i tamo gdje je bio pobijeen!... Faaizam je normala epohe... Govori li nam to poneato i o faaizirajuem odnosu izmeu  humanistici oktroiranih  pravila korporativnog poimanja znanja kao robe na tr~iatu i  humanistici navlastitog  kriti kog mialjenja kao jedina smislenog pregnua? U nedavno ispisanom tekstu na h-alteru, Saaa Blagus navodi Th.W. Adorna. U Zborniku emu joa filozofija?, itamo da je pozivanje na znanost postalo kontrolnom instancom koja ka~njava nesputanu, slobodnu, kriti ku misao koja se izdvaja iz onoga strogo metodoloaki propisanog. Drugim rije ima, znanost se kao potencijalni medij autonomije, danas ostvaruje kao aparat heteronomije pod utjecajem sustava. Blagus kazuje (a ove bih retke mogao i sam potpisati): Znanost danas prihvaa guaenje spontaniteta i pristaje na duboko anti-intelektualne zahtjeve koji destimuliraju kriti ku (slobodnu) misao, a znanstvenika pretvaraju u podanike, zanatliju, sakuplja a 'znanstvenih radova', broja a citata i Impact Factora, nazovi izvrsnika. U emu je dakle osebujna faaizirajua normala tzv. druatva znanja? Nekriti ko prihvaanje teze o nu~nosti hijerarhije meritornosti (tzv. Meritokracije) i vladavine autoriteta u znanosti pervertira u doktrinu o nespojivosti znanosti i demokracije. Znanstveni establishment, na taj na in, tobo~e, iskazuje svoju visoku znanstvenu osvijeatenost. Zbog toga je i suvremeni sveu iliani sustav utemeljen na ideologemu tzv. izvrsnosti, a iza koje se krije niata drugo doli korpo-faaistoidan ustroj posluanosti jednom i jedinom subjektu-supstanciji suvremenog svijeta  Kapitalu. O kakvom se sustavu znanja i druatva znanja mo~e govoriti kada student postane kupac, a fakultet prodava  koji studentu/kupcu nudi na izbor& zbirku kursova-te ajeva, to jest jednosemestralnih izbornih predmeta po principu: izaberi/kupi to i to, jer ea potom s tim na tr~iatu rada, ponude i potra~nje postati kompetitivan tr~iani subjekt& Druatvo znanja ideologem je koji se naziva i bolonjski sustav sveu ilianog obrazovanja. Kakve veze ima ovaj koncept s tradicijom koja se ponaj eae naziva humanistikom, a koju filozofi uvijek prizivaju? Baa nikakve, ali tim gore po injenice (via negativa prizvan je Hegel!). Planiranje, umre~enje, discipliniranje, kontrola magi ne su rije i ato ih u svojoj Teoriji neobrazovanosti rabi Conrad Paul Liesmann kako bi opisao novu paradigmu. No, ini se, da se prije radi o sasvim nepromialjenoj ina ici fukoovskog disciplinarnog druatva ili, zaoatrenije, o druatvu kontrole kakvog opisuje Gilles Deleuze. Kako, pak, danas stvari stoje s tzv. idejom Europe? Ideju Europe konstruiraju ponajprije filozofi. Jacques Derrida e izrei da pitanje ato je Europa? ima primat nad svim ostalim pitanjima. Za njega, propitivanje mogunosti i nade u ostvarenje europskog projekta u osnovi je pitanje o mogunostima djelovanja unutar okvira liberalne demokracije koja je ponajprije projekt nedovraene moderne. Ovdje se ve nalazimo na tlu ato ga je teorijski ocrtao Jrgen Habermas. U prigodnom tekstu Moderna kao nedovraeni projekt mogli bismo mirne duae zamijeniti rije  moderna s onom Europa, pa da imamo njegov stav o ovome problemu. Ton i Valenti, u tekstu `to je Europa? Refleksije o Derridau i Habermasu, rei e kako je za Habermasa ideja o Europi sljedea: To je Europa u kojoj identitet dominira nad razlikom i gdje kantovski um i duh prosvjetiteljstva zadu~en za slamanje mra nih strasti koje su pogodile kontinent dvaput u proteklom stoljeu, prouzro ivai dva svjetska rata... to je transnacionalna zajednica, Europa konstitucionalnog patriotizma. Iako blizak Derridau 2003., kada zajedno piau svojevrsnu Deklaraciju o europskom identitetu, Habermas e se njemu suprotstaviti na fonu filozofijskog pristupa. Mo~da najzna ajniji tekst u kojem je izvedena kritika ove akole i filozofsko-literarnog diskursa jest Habermasov Ekskurs o niveliranju rodne razlike izmeu filozofije i knji~evnosti, iz njegove opse~ne i kapitalne knjige Filozofski diskurs moderne. Ovaj je tekst, prije svega, usmjeren prema kritici izjedna avanja logi kog i retori kog modela dosizanja istine, a ista je polemika, primjerice, pak u samoj osnovi dalekose~nih implikacija nekih postavki Gadamerove hermeneutike. Derridaov Drugi smjer, drugi rt, drugo izbo enje, druga glava& knjiga je koja govori o europskom identitetu. Iako je, kako ve spomenuh, tekst inspiran aktualitetom onoga danas, on ipak ~eli problematici Europe pristupiti na jedan na in koji bi bio i metodski i koji bi mogao biti uputom ili smjerokazom svih daljnjih tematiziranja Europe. Derridaova je pretpostavka, zapravo, sadr~ana u injenici da je svaki identitet u sebi aporeti an. Identitet se, sam po sebi, nikada ne mo~e identificirati bez odreenih proturje ja. Ova su, pak, uvjetovana stalnim postojanjem onoga Drugog u svakome naaem djelovanju i odnoaenju. To Drugo, kao temelj mnogobrojnih diskurs s kraja stoljea, ono je ato su-odreuje subjekt (jastvo, um, duh...) kao Prvo, koje svoj identitet ne mo~e navlastito odrediti tek iz samoga sebe. Identitet pojedina nosti (osobe, nacije ili kulture) otvoren je drugome, te je istodobno otvoren drugim, odnosno od drugoga. Derrida izri e tezu o drugosti kao izvoru vlastitosti i identiteta. Identitet nikada nije prisutan kao takav i u sebi. Upravo stoga, Derrida i mo~e izvoditi svoje argumente o bitnoj zajedni kosti i neodvojivosti pojmova kao ato univerzalizam i individualnost. Samo kroz individualnost svake pojedine nacije, mo~e se afirmirati univerzalnost Europe. Isto tako, samo kroz univerzalne vrijednosti europskoga identiteta, partikularitet, odnosno individualnost svake nacije dolazi do izra~aja. Imaje li obje ovdje navedene ideje nekog zna enja u danaanjem sebepoimanju Europske unije? Teako& Suvremeni kapitalizam utemeljen je na tehno-znanosti i dominaciji novih medija u sprezi s neo-liberalnom ekonomijom. Kultura je tu tek medijski spektakl, politika podru je djelovanja menad~erskih elita, dok je filozofija neato proalo. Nije li baa to signum onoga ? Da li je uope mogue razrijeaiti (ili prerezati) takovrsne gordijske vorove? I... kako? Rekoh ve negdje na po etku ovog izlaganja da e ono biti unekoliko utopijsko. Kako afirmirati ono ato Agamben naziva forma ~ivota? Sjetimo se, pod terminom forma-di-vita, on podrazumijeva ~ivot koji nikada ne mo~e biti odvojen od svoje forme, ~ivot u kojemu je nemogue izolirati neato poput pukoga, ili gologa ~ivota. }ivot kao tek bioloaki determiniran, ili kao politi ki-kulturalno preskribiran, nee biti vrijedan ~ivljenja prije same smrti. Kategorija je ~ivota usko povezana s mogunoau radikalne promjene svijeta. Dakle, radi ~ivota samog, trebamo se rijeaiti i ideje tzv. druatva znanja i realiteta Europske unije  barem takvog kakav je on danas! Spomenuti Badiouov Manifest za filozofiju, uz Derridaovu filozofsku ideju Drugog smjera mogli bi biti neki putokaz za opredjeljenje opsega zajedni ke europske svijesti koja je ujedno i uvar raznolikosti i specifi nosti pojedinaca.  bi onda doista mogao biti poticaj  potikanje! (Komel)  za otvorenost dogaaja samog (Pai)! mk     [r]]] ^.^8^:^v^^4a8a>aaabbbccHeJeLeNeReeeeeee ff.f0fFf`fffhfpffffNgfghgpg|gg츰~hWCJaJh53h536CJaJh53CJaJh`OJQJ^JmH sH h6Jh`h`mH sH h6JmH sH h6JCJaJmH sH hP}CJaJmH sH hP}CJaJhWCJaJmH sH h`CJaJmH sH h`CJaJ0^bbTeVefg*j,jjjHmojrspwrwNx~VdP$a$gdA $q]qa$gdAgd`$a$gd`gghh8hhhjjjjBlnlplnnooqbrdrsjuulwpwrwwwwwxHxxxzz6{T{~J΀ւ؂VdNP ¶®¶¶¶¶¶¶¶¶®͖ͦ͞hCJaJhCLCJaJhICJaJhAOJQJhAhA6CJaJhAhACJaJhACJaJh^[16CJaJh53CJaJh^[1CJaJh`CJaJh`6CJaJ: ":<Zx@B0Hˆƈȉ\nz|΋,tvLP\κ娝rhh0J56CJaJhCJaJhICJaJhCLhCJaJhCLhCLCJaJh6CJaJh5CJaJhCL0JCJaJhA0JCJaJh0JCJaJh0J56CJaJhCJaJhCLCJaJhAhCLCJaJ)*@BNȉz|P"&(,.248:<>$a$gdI$a$gd$a$gdCL$a$gd$a$gdA\^̍ "$(*.046<>øhhjhhUhShACJaJh0J56CJaJhI0JCJaJh0JCJaJhh0JCJaJhh0J6CJaJ,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDAD Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List NON D%becxapple-style-spanOJQJ^Jo(*W@* jStrong5\.X@. jEmphasis6]J"J A Footnote TextCJaJmH sH tH @&1@ AFootnote ReferenceH*: "& "& "& "& "& "& (*05:[<'%cWi u%'(-.~MhZ[ R ""2#1%2%&&]''((,)\)*i+--//0C3/50555666677P77899:::;p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p# p#p#p#p#p#p#p#p#p# p#p#p#p#p#p# p#p#p#p#p#p#p#p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#<'%cWi u%'(-.~MhZ[ R ""2#1%2%&&]''((,)\)*i+--//0C3/50555666677P77899::::::::::::;ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ0ȑ000000000000000000000000000ȑ0 ȑ0 ȑ0 ȑ0 ȑ0 ȑ0 ȑ0 ȑ0 ȑ0  z%3A[g \>"%&()HJKM%^>#'IL<$8@0(  B S  ?&'8<%'<=JM ""%ac]^24IJSV\^uw   " / 0 t v   ' ) Q S [ \ q t . 0 CDdfjn 1?CN?Aefz|[\mptu(-U^'(ce>Agi&'+.|~1:?Lrs;<XYvy(*-.349:=>CDJMPQY[]^abijopvx   !&',.5:>DOPSTZ[beklnoz{  #'*-89>AHMghW[_iru$(+/6<IKQRX[fgru|}       ! $ * , 0 1 7 8 > ? C E K R q s !!!!""""""""""""""""""#### #!#(#)#/#3#=#>#I#J#N#Q#Y#Z#e#f#r#t#w#y####################$$$$ $$$$$ $!$&$($.$/$9$:$G$J$N$Y$b$c$n$o$u$v$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%%%#%&%.%3%%%%%%%&&&&&&&&&&'''''$'='B'K'R'[']'''''''''((((((())))))),)[)\)))))***%*******h+i+++++++++++,,,,-- -!-/-1---..////////00J0L0O1Q133336474G4I4,505L5M5R5S55555555566-666Q6W6\6^6p6w6}6666666666666666666667777777A8C888999$9)9,9999999::::::::::::::;;<&'$%bcVWhi tu$%&(,.}~xlnMghY[ ! R "" #!#(#2#x#y###I$$$$$%%&\']'''((+),)[)\)**h+i+----//00B3C3.505555566666667O7P7778899::::::;:::::::::::DD]_``hirt77;K8 8 """"""####z$|$$$''''889,999:;:; 6MG6}L<q LR0NF^qK`Gf6U^}*#},MW^ 2)^[153AI6JU]D%bpcP}Wh`ACLLjSKSx`:;@:::: :PP P PPPPPP$P(P,P.P0P6P<PTUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"q"" C#$_2E$_2E!24d::3QHP)?S2}ivimo u doba krizeUserUserOh+'0|  8 D P\dltivimo u doba krizeUser Normal.dotUser6Microsoft Office Word@|r@$RI.@ :$_2՜.+,0 hp|  E:' ivimo u doba krize Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijkmnopqrsuvwxyz{~Root Entry FC(:1TableO8WordDocument.SummaryInformation(lDocumentSummaryInformation8tCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q