Naslov
Rimljani u Ivancu
(Romans in Ivanec)

Autori
Belaj, Juraj

Izvornik
Ivanečka škrinjica (1845-710X) 10 (2014); 29-30

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
Ivanec – Stari grad ; rimsko razdoblje ; spolij ; grobni spomenik
(Ivanec – Stari grad ; Roman period ; Spolia ; headstone)

Sažetak
U središtu Ivanca, u glavnom gradskom parku, Institut za arheologiju iz Zagreba je od 1998. do 2012. godine, uz prekide, arheološki istraživao ostatke ivanečkoga Staroga grada. Istraživanja su iznjedrila izuzetne rezultate koji su proširili naše spoznaje o prošlosti Ivanca. Lokalitet se pokazao kao izuzetno zanimljiv i slojevit. Već su prvim arheološkim istraživanjima otkriveni temelji pojedinih dijelova Staroga grada među kojima se ističu obrambeni zid s četirima obrambenim kulama te temelji zapadnog i jugozapadnoga krila grada, otkriveni na platou bivše tržnice i sjeverno uz nj. Utvrđeno je kako je ivanečki kaštel mnogo puta pregrađivan i dograđivan, barem od kraja XV. stoljeća. Definirani su i temelji triju sakralnih objekata: barokne kapele inkorporirane u istočni dio kaštela, ranije gotičke župne crkve u dvorištu kaštela te još starije romaničke crkve. Ovaj najstariji pronađeni zidani objekt u Ivancu nađen je sjevernom dijelu istraživanog područja, presječen sjevernim obrambenim zidom grada, dubokim opkopom te središnjom četvrtastom kulom. Na predvorje romaničke crkve je naknadno nadograđena još jedna prostorija izrazito čvrstih i debelih temelja (oko 1, 9 m) – riječ je o temeljima visoke i snažne kule, ujedno crkvenog tornja. Potreba za čvrstim, utvrđenim objektom u Ivancu nije tako brzo minula pa je još i prije gradnje kaštela, u njegovom budućem središtu izgrađena gotička crkva sv. Ivana Krstitelja toliko debelih i čvrstih zidova svetišta ojačanih ugaonim potpornjacima da opravdano možemo pomišljati da je bila građena kao crkva-tvrđava te da je njezino svetište moglo imati funkciju ivanovačkog donžona. Do sada je na nalazištu istraženo oko 326 grobova te je ustanovljeno da se oko romaničke i gotičke te u gotičkoj crkvi ukapalo od kraja XI. pa sve do početka XVII. stoljeća. Grobovi su – na temelju nalaza i pojedinih značajki, ali ponajprije stratigrafskih odnosa – razvrstani u pet faza ukopavanja i pružili su brojne podatke o životu u tome razdoblju. No život se na ovom prostoru odvijao i u ranija vremena, a predstavljen je ostatcima debelog, izrazito masnog i kompaktnog, crnoga kulturnog sloja, na¬stalog tijekom IX. i X. stoljeća. Iako presječen brojnim kasnijim ukopima te često slabo očuvan, u njemu su nađeni brojni ulomci keramičkih posuda, kosti¬ju i kućnoga lijepa. Imajući u vidu čestu pojavu kontinuiteta svetoga mjesta, u idućim analizama i interpretacijama valja provjeriti može li se spomenuti sloj dovesti u vezu s eventualnim praslavenskim svetištem. Možda se u određenoj svetosti ovog prostora iz pretkršćanskog vremena krije razlog njegova odabira za novu svetu funkciju – za groblje i kršćansko svetište! Naime, upravo je na ivanečkom području uočena prva mitska praslavenska pozornica s trokutnom strukturom, na kojoj su raspoređeni glavni likovi – Gromovnik Perun, njegov protivnik Veles i Perunova žena (a Velesova ljubavnica) Mokoš te njihova djeca Jarilo/Juraj (u zreloj dobi zvan Ivan!) i Mara. Možda je pomalo u sjeni navedenih srednjovjekovnih i novovjekovnih nalaza ostala spoznaja da je ovaj prostor bio naseljen i ranije. Naime, ispod spomenutoga crnog, masnog i kompaktnog, srednjovjekovnog sloja pronađen je sličan, ali smeđi sloj. U sloju je nađeno nešto ulomaka provincijalne antičke keramike, čiji oblici ukazuju da je nastala u I. i II. stoljeću. Od II. do IV. stoljeća možemo datirati ulomke narukvica D-presjeka, izrađenih od glatkoga, prozirnog plavog stakla te koštanu oplatu češlja. Ipak, o rimskom naselju najrječitije govori relativno mnoštvo kućnoga lijepa te pojedi¬ni kružni ukopi mjestimično nalaženi tijekom istraživanja. Mnogi su nalazi iz antičkog vremena pronađeni i u izmiješanim grobnim zapunama, poput ulomaka opeka i tegula. Među njima se ističu primjerak opeke s otiskom životinjske šape te onaj s djelomično očuvanim pečatom stanovitoga Gaja Julija Lupisa (Gaius Iulius Lupis ; sačuvana su slova C-IV), čija se keramička radionica nalazila na području Ptuja. No svakako je najreprezentativniji nalaz rimskog doba u Ivancu ulomak grobnog spomenika (ugaoni blok grobne građevine ili tzv. grobnog stupa) ukrašen reljefnim ljudskim likovi¬ma na prednjoj i bočnoj plohi. Na prednjoj je plohi prikazan muškarac odjeven u tuniku dugih širokih rukava preko koje nosi ogrtač (sagum), prebačen preko prsiju i lijevog ramena. Ispruženim prstima desne ruke pokazuje na svitak (rotu¬lus) koji drži u ljevici. Na bočnoj je plohi prikazana vjerojatno njegova služavka, s vrčem u desnoj ruci i ručnikom prebačenim preko lijevog ramena, no njezin je prikaz znatno oštećeniji. Ovo razmjerno vrsno klesarsko ostvarenje u kontekstu noričko-panonske grobne umjetnosti III. stoljeća predstavlja prve poznate portrete dvoje Ivančana! Nažalost, ime rimskog naselja, budući da se nije nalazilo na pravcu glavnih prometnica, nije nam sačuvano.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA